ADAM I EVA (2.)
uzduž i poprijeko zemljom Upoznajuć stvorenja i dajuć im imena. Posred carstva prirodnog i životinjama okružen Ćutio se sam… Pred Bogom…, Sve dok se nije pojavila – žena. Srce je prepoznalo Biće drugačije od ostalih bića, čudo drugačije od ostalih čudesa Hvalospjev su bile jedva dočekane riječi: «Evo, kosti mojih kostiju, meso moga mesa» Tko će proniknuti tajnu ljudske vrste Ne gledajuć samo jedno nego – par?… Jer, muško i žensko stvori Bog Da i jedno i drugo postane Životom svojim – DAR. O blaženi život prvog para Dok neprijatelj nije započeo svoju igru Kako bi ih lažima svojim zaveo I odveo od Izvora svake sreće Zaboraviše na Njegovu riječ I sva obećanja Njegova Laži im postadoše slađe… I od Istine učiniše se veće Pad. Više ništa nije isto. Život se nastavlja. U znoju i bolovimapolagano se gasi... Al tu nije kraj. U punini vremena posla Bog svog Sina Rođenog od žene Da sve - koji u Njega vjeruju - Zauvijek spasi. I opet jedna žena i jedan čovjek Započeše jedan novi svijet, otvoren svima… Jer bijaše dar, bijaše to oboje – bez mjere. Sin Božji, Sin Marijin i Ona, zauvijek poslušna,… s mačem boli u srcu - Naš vitez vjere. ............................................................................................................................................................................................................................. (M.G., 2007) |
lipanj, 2014 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |