JAKOVLJEVA SMRT I SMRT JOSIPOVA
....................................................................................................................................................................................................................
U postelji Egipatskoj namiri Jakov svoju životnu dob I još zadnju želju ponovi da mu s Abrahamom bude grob Kad vidje Josip da izdahnu i da ga uzme smrtna tama Pade on na oca i obli mu lice sa suzama Poslije toga tijelo mu dade da se balzamira Pa ga u povorci velikoj otprati na put vječnog mira ... ''Otac je poručio da nam oprostiš!'' – braća su Josipu rekla Jer još bojahu se osvete i savjest ih je pekla A Josip opet tu pred njima briznu u plač pa oni shvate da njemu nije na pameti osveta i mač Ne bojte se! – tješio ih je – Bog zna što se zbiva Ja ću se brinuti za vas, dok me bude živa ... A kad umrem nek ni moje kosti u Egiptu ne ostanu Ponesite me, kad pođete - u Zemlju obećanu ... ... Kako je lijepo gledati u Josipov primjer opraštanja i vjere Al opraštat nije lako, i bližnji se često zbog sitnica zamjere Mi znamo da nam Bog u srcu treba - kako bi živjeli u miru i slozi A da li i za tu nakanu molimo Boga: 'Bože pomozi!'? ... Prisjeti nas Bože Josipova primjera kad nas ljudi iznevjere I neka Tvoja milost u srcima našim svaku srdžbu opere ... |
POKVARENOST LJUDI
....................................................................................................................................................................................................................
Evo kako je i Lamek, Kajinov potomak zastranio Evo koliko se njegovo srce iskvarilo: ''Čovjeka sam ubio jer me ranio, I dijete jer me udarilo'' Ipak živjeli su dugo Božjim blagoslovom sa visina Stoljeća bi prošla prije nego padnu u smrtni krevet Adam proživje devetsto trideset godina A otac Lamekov još i više, još trideset i devet Pokaja se Bog što čovjeka na svijet stvori Jer silno se pokvari čovjek, njegova milina. No makar je Lamek i od Kajina bio gori Njemu Bog dade Nou za sina Zbog bludnosti, zbog zloće smanji im se dob Pa na sto dvadeset - tada nisko pade Čovječanstvo postade tek grijehu vjeran rob No srećom Kajinovo potomstvo - i Nou svijetu dade. ... Bog tako vjerno i kroz zloću svojom rukom piše Pa i danas neće sasvim svoj blagoslov maknuti Čak i kada zloćom mnogo mnoštvo diše On opet može cijeli svijet blagoslovom dotaknuti |
KAIN I ABEL, (ljubomora ...)
.....................................................................................................................................................................................................................
I dođe vrijeme da Kajin i Abel Bogu dar prinesu Bog pogleda s ljubavlju na Abelov dar a u Kajinu se prorodi ljubomore silan žar Abel je samo činio ono najbolje što je znao I zato je od srca Bogu i prikladan dar dao I ubi Kajin svoga brata, sve iz ljutnje, sve iz bjesa A krv Abelova vikala je Bogu u nebesa I udalji Bog Kajina sa zemljina lijepa lica I kaznu mu tad odredi: Bit ćeš vječni skitalica! Zemlja tvoja neće više davat roda svoga Koliko se god trudio-uzalud je jer blagoslova nemaš moga. O moj Bože, Kajin viče, odviše je teška kazna moja Zar mi duši nešeć dati ni malo spokoja Zar da mene sad progone svi što me sretnu U sudbinu prokletu moj se grijeh prometnu I Bog zaštiti Kajina i obilježi ga znakom Da ne bi i sam pao pod nekom rukom jakom I nitko Kajina ubit nije smio Makar je on sam ubojica bio I ode tad Kajin u istočnu zemlju Nod Tamo se nastani i imaše svoj rod ... Od Kajina poteče ta ljubomora prokleta Ko gorka rijeka od Edena pa sve do nakraj svijeta... ... Imal svete soli da se danas baci u tu rijeku ... ili more... Da ozdravi voda, da ozdrave duše od ljubomore... Imal svete vode da poškorpimo svoje duše Hramovi smo Božji od krštenja... a hramovi nisu zato da se ruše.. |
ADAM I EVA (2.)
uzduž i poprijeko zemljom Upoznajuć stvorenja i dajuć im imena. Posred carstva prirodnog i životinjama okružen Ćutio se sam… Pred Bogom…, Sve dok se nije pojavila – žena. Srce je prepoznalo Biće drugačije od ostalih bića, čudo drugačije od ostalih čudesa Hvalospjev su bile jedva dočekane riječi: «Evo, kosti mojih kostiju, meso moga mesa» Tko će proniknuti tajnu ljudske vrste Ne gledajuć samo jedno nego – par?… Jer, muško i žensko stvori Bog Da i jedno i drugo postane Životom svojim – DAR. O blaženi život prvog para Dok neprijatelj nije započeo svoju igru Kako bi ih lažima svojim zaveo I odveo od Izvora svake sreće Zaboraviše na Njegovu riječ I sva obećanja Njegova Laži im postadoše slađe… I od Istine učiniše se veće Pad. Više ništa nije isto. Život se nastavlja. U znoju i bolovimapolagano se gasi... Al tu nije kraj. U punini vremena posla Bog svog Sina Rođenog od žene Da sve - koji u Njega vjeruju - Zauvijek spasi. I opet jedna žena i jedan čovjek Započeše jedan novi svijet, otvoren svima… Jer bijaše dar, bijaše to oboje – bez mjere. Sin Božji, Sin Marijin i Ona, zauvijek poslušna,… s mačem boli u srcu - Naš vitez vjere. ............................................................................................................................................................................................................................. (M.G., 2007) |
ADAM I EVA, pad
Dok ih ne prevari sotona, taj anđeo pali Ono zabranjeno on ponudi ženi, a ona uze Tako nastao je grijeh i prve ljudske suze ... I makar je dobro znao što je Bog rekao I Adam je pao, a onda, posramjen, utekao Shvatili su oboje – više neće one sreće biti A od pogleda Božjeg ne mogu se skriti Što si to učinio Adame? - Bog ga pita znajuć da je čaša otrova – u neposuhu skrita Što si to učinila ženo? - I Evu pita Bog žalostan zbog posljedica grijeha tog Adam i Eva tad bijahu potjerani Iz lijepog raja u bespuća, vani Samo jedno u tom Vrtu nisu smjeli Al Oholost ih prevari, pa su jeli Zmijo! Prokleta bila među stvorovima svim Što je bilo tako dobro zatrovala si zlim Znaj zvijeri da će doći i tvoj kraj Poslušna žena bit će jača nego Zmaj! ... Navještao je Bog već tada Radosnu vijest s visina... Jednu Ženu, Bezgrešnu i svog ljubljenog Sina... U savršenu posluhu Uvijek će biti I izgubljeni raj Opet otvoriti ... Neka nam Gospa bude Majka, kako Bog i htjede Nek sva djeca vjerna njoj U borbama sa zlom pobijede. .................................................................................................................................................................................................................... |
ADAM I EVA, stvaranje
..................................................................................................................................................................................................................
Savršen spoj duše i tijela. No bijaše sam. Stog je stvaranju čovjeka tu tek prvi dio jer usamljen Adam se nije osjećao –cio I Bog uzme jedno rebro od Adama snena Pa od jednog učini dvoje. Tako nasta žena. Savršena Božja slika bijahu njih dvoje Ogledalo Razuma i sobodne volje Konačno, moja vrsta! Netko sličan meni! - S divljenjem je gledao čovjek prema ženi Oboje bijahu ko djeca, tako nevini i čisti Bez odjeće a bez stida, ko jedno, al ne isti Bijahu bez grijeha u svakom pogledu I do prvog neposluha sve je bilo u redu Živjahu njih dvoje kao jedno biće Jedno drugom bijahu radost i otkriće. .... Gledamo li čovjeka što on stvarno jest Trag Stvoritelja u njemu ćemo srest Stvoritelj je taj što nam život daje Pa i onda kad Ga stvorenje ne poznaje ... Muško i žensko stvori Bog da bude par Jedno za drugo stvori ih - kao dar U ljubavi da žive, otvoreni životu Da ne znaju za grijeh niti sramotu ... Bog je naš Stvoritelj! – Biblija kaže Al čovjek danas vjeruje što mu je draže Sebe proglašava nekim bogom slobode Pa donosi i odluke što ga u srmt vode ... Čuvaj nas Bože u uvjerenju da smo Tvoji U svijetu gdje čovjek bez Tebe živote kroji Čuvaj nas Oče od bogova ovoga svijeta Gdje sotona dušu vreba da bude oteta |
STVARANJE SVIJETA
Davna je to Riječ, al i danas snažno zbori ''Zemlja bijaše pusta i prazna i bijaše tama'' Prije nego je Bog uresi i dade – nama. A onda Bog i svijetlo u svijetu stvori: ''Neka bude dan!'', - Stvoritelj progovori I bi svijetlo - da dan od noći luči ... A sve po svojoj Riječi. Tako Biblija uči. Tako bude večer, pa jutro – prvi dan. A onda stvori Bog svod, neobičan ko san, Pa taj svod nad nama nebom prozove , To čudo plavo što nadilazi naše umove Treći dan stvori Bog kopno i more, Baš tada stvori naše rijeke i naše gore Baš tada stvori planine oko tebe i mene I ovu zemlju našu i sve obale njene Svijetlo po danu i noći već je bilo Al ne bijaše još ni jedno svjetlilo Pa četvrtog dana Bog sunce pozove i mjesec za noć i zvijezde njegove Petog dana polete ptice i zaplivaju ribe U morske dubine i među riječne šibe Ni zrak ni voda ne bijahu više pusti Jer Duh se Božji i tu blago spusti Tad na kopnu ne bijaše samo bilje Već od životinja raznih - bi - obilje Sve je bilo puno, puno Božjeg traga Šarolika zemlja nasta, Bogu tako draga No da bi mu bio još i draži zemljin obraz Čeznuo je na nj metnuti i svoj vjerni odraz Čeznuo je stvorit nekog tako sličnog sebi Što ničem već stvorenom slično bilo ne bi. Čeznuo je za nekim sebi sličnim likom Čeznuo je za nekom sebi vjernom slikom I odluči Bog - pa na zemlji čovjeka stvori I duh mu svoj udahne - da oživi i progovori... ... Nadilazi naše misli to stvaranje nekada I Božja želja da nastavlja stvaranje i sada Gospodar života i sada oko nas živote stvara I preko njih stvorenjima Stvoritelj progovara ... Daj Bože da vidimo Tvoj trag posvuda, da u životima oko nas prepoznajemo čuda Daj da te tražimo gdje god nas život stavi Da te srce naše uvijek vjerno - slavi ...-.................................................................................................................................................................................................................... |
< | srpanj, 2014 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |