KNJIGA IZLASKA U POEZIJI

20.07.2014., nedjelja

NA PUTU U OBEĆANU ZEMLJU

.....................................................................................................................................................................................................................
Kad je Bog iskazao u kazni lice svoje pravde
Tad reče Mojsiju: "Idi! Putuj odavde,
U zemlju koju sam davno obećao praocima
Abrahamu, Izaku, Jakovu i njihovim potomcima

Pred tobom ću poslati anđela i narodi će pobjeći
Da se naselite u zemlji gdje će med i mlijeko teći
Ja s vama neću poći, jer ste narod tvrde šije, što nema strah
Kad bih s vama išao, sam na čas, pretvorio bih vas u prah

Stoga, skinite svoj nakit, ne nosite ni grama,
A ja ću još vidjeti što ću učiniti s vama ...
I tako narod od Sinaja dalje nakita nosio nije
Al još gore, Bog nije htio biti s njima kao prije

Šator sastanka Mojsije ode dalje od naroda razapet
Pa nije, ko prije, među njima boravio Bog presvet
I ako je tko htio za što moliti mogao je tamo prići
Al k Šatoru sastanka je sad trebalo izvan tabora ići

Narod je gledao za Mojsijem kad bi Šatoru išao
Jer kad bi on ušao i stup od oblaka bi na vrata sišao
Sa strahopoštovanjem su gledali oblak koji se tu stvarao
I stajao na ulazu dok bi Mojsije s Bogom razgovarao

I narod je kod svojih šatora molio u tim svetim satima
Klanjajuć se duboko gledajuć onaj oblak na vratima
Mojsije reče Bogu; Ako uživam blagonaklonost Tvoju
Objavi mi svoje putove, objavi mi volju svetu svoju

Ja ću osobno s tobom poći, reče mu Bog, i to Mojsiju godi
No Bogu kaza: Ako ti ne pođeš sa nama onda nas i ne izvodi!
Jer kako će se inače razlikovati Tvoj od ostalih naroda
Već po tome što si Ti s nama, što si Ti posred ovog roda

"I ovo što si zatražio, učinit ću", - obećanje Bog dodaje
Ti uživaš moju blagonaklonost, jer te po imenu poznajem."

"Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije Boga.
-Ali ti, kaza Bog, ne možeš živ biti a vidjet lica moga
Zato ću dopustiti da pred Tobom sav moj sjaj prođe
Stani u pukotinu pećine, da te zaklonim rukom kad dođe
Tek kad prođem maknut ću ruku pa ćeš gledat smjeti
No lice moje ne možeš gledati, samo ćeš me s leđa vidjeti

Poslije toga Bog obnavljat savez s narodom poče
Te reče Mojsiju da iskleše, ko prijašnje, dvije ploče
A ja ću opet na ploče napisati riječi – da ih znaju ljudi
Budi gotov do jutra, pa s pločama dođi i sam budi

Mojsije rano ujutro krene na brdo, poslušan Božjem glasu
A na brdo nitko drugi nije smio, pa ni životinje što pasu
Kad se Mojsije pope zazva: 'Jahve'!, to ime Božje slavno
A On mu se javi u liku oblaka i potvrdi ime što objavi davno:

''Jahve, Jahve, Bog milosrdan i milostiv na srdžbu spor
Bogat ljubavlju i vjernošću ... (slušao je Mojsije taj govor)
iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, (Bog dalje javlja)
podnosi grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja ...
nego kažnjava opačinu otaca na djeci – (nasljednicima gena...)
čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena."

Mojsije pade na zemlju i pokloni se, srce mu se slama
Dok je preklinjao Boga govoreći: Molim Te, pođi s nama!
Grijehe narodu oprosti, premda je to narod tvrde šije
Ako sam Tvoju Blagonaklonost stekao, nek mi se ne krije!
Oprosti nam opačine naše, primi nas za svoju baštinu...
Preklinjaše Mojsije Boga, i molitva ta se snažno Bogu vinu

Dobro! Odgovori mu Bog i reče da sklapa savez s njima
A da je On Bog njihov, čudima će pokazati pred svima,
Oni koji te okružuju vidjet će da ću učiniti strašne stvari:
Nek vaše srce pred tim pukom za njihove bogove ne mari
Porušite njihove stupove, te kipove njihove - ruši s nogu
Jer Ja sam Bog Tvoj i ne smiješ se klanjat drugom Bogu
Ta Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran.
To reče, jer ne bi da zbog poganstva na kaznu bude primoran
...
Ne pravi saveza sa stanovnicima onim, bilo kojim
Pogani su to, bludnosti se odaju sa bogovima svojim,
Ako te budu pozivali da s njima jedeš žrtve prinesene
Ne idi k njima, nit uzimajte njihove djevojke sebi za žene

Ne pravi sebi livenih bogova! - naredba je znana
Drži Blagdan beskvasnoga kruha i slavi ga sedam dana
U Abibu mjesecu - sedam dana beskvasan kruh jedi
Jer to je mjesec kad vas moja ruka iz Egipta oslobodi

Svako prvorođenče materinjeg krila meni pripada:
svako muško od žene, ali i svaki prvenac tvoga stada.
Svi prvorođenci od vaših sinova trebaju se otkupiti
I stoga, nitko preda me praznih ruku ne smije stupiti

Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani,
Iako je doba oranja ili vrijeme žetve, s poslom stani

I blagdane im kaza svetkovati, kako Njegove riječi kažu
I muškarcima naredi da se tri put u godini pred njim pokažu
To pokazivanje je bilo za to da ih Bog od neprijatelja štiti
Da proširi njihove međe, On će ispred njih ići i moćan biti
I još Mojsiju pojedinosti reče o žrtvi i na pisanje ga obaveza
Jer te su riječi, kaza Bog - temelji Božjeg i Izraelskog saveza

Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći.
Niti je kruha jeo niti je vode pio, ne misleći kad će natrag poći
Tada je na ploče ispisao riječi Saveza - Deset zapovijedi
A zakon je to Božji i nama, Božja Riječ koja i za nas vrijedi

Napokon Mojsije, u iščekivanju naroda, sa Sinaja siđe
i noseći u rukama ploče Svjedočanstva narodu priđe
Nije ni znao da mu lice svijetli, a narod se tomu čudio
Pa se ni Aron, niti itko iz naroda prići k njemu nije usudio
Zbog razgovora s Bogom na Mojsijevu licu svjetlo sine
A neki mu priđu tek kad ih pozva - Arona i starješine

O svemu što ču, Mojsije tad narodu govoriti krenu
A kad završi govor, preko lica svog stavi koprenu
Kad bi izlazio da Izraelcima kaže što mu je naredio Bog,
Izraelci bi vidjeli kako svjetlost izbija iz lica tog
Zbog svjetlosti one, Mojsije bi koprenu na lice navukao
A onda bi je opet, u Šatoru pred Bogom, sa lica svog svukao
...

I mi smo na putu u Zemlju Obećanu, u raj
I znamo, u vjeri, kad umremo - da to nije kraj
Za vječni život Bog nas stvori, ne za zemlju tek
U ljubavi Očinskoj je želio da živimo zauvijek.
...
Znamo da nas na putu do tamo i križ prati
Al bez njeg spasa nema, blago onom tko shvati.
Isus svojim učenicima nije obećao put bez muke
Al On daje i odmor za umorne noge i umorne ruke
...
Ako nevolje dopušta On nam može i pomoći
I ne da da kušani budemo iznad naše moći
Pitanje je samo dal njega za pomoć tražimo
I dal molitvom Bogu srce svoje snažimo...
...
Bože, ti znaš sve nevolje koje jesu i koje će biti
Nedaj nam se tada od Tvog srca sumnjom udaljiti
Nek Tebi na slavu bude sve što pripuštaš da bude
i ono što ne razumijemo sada, neke prilike ni ljude...
...
Marijo Majko, Ti nas vodi na putu prema Tamo
Uči nas što je bolje, jer mi sami često ni ne znamo
Duše Sveti, budi naš Tješitelj i Branitelj od zloga
Da sretno prispijemo pred lice Oca svoga ...

- 17:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Brojač posjeta

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se