subota, 28.10.2017.

RAINER MARIA RILKE

Kad on korakne, ja ga poznam na milje;
U džepu pjesma. Na duplu vuče fugu.
Gospode, pa zar postoje očne špilje,
Da u očima skriju toliku tugu?

Poput poplave misao mu je meka;
Mjesto trenutnog bljeska - on hladno žari.
Ne hita, nego pušta druge… I čeka.
Bujica uvijek digne prizemne stvari.

Pije probrana vina. S aromom kiše.
Od dvije mrtve ptice on bira manju.
Pitam: može li manje donijeti više?
On sklapa vjeđe u tihom opiranju.

Dok piše, on je u svakoj svojoj priči.
Napiše pjesmu… pa opet sebi sliči.

- 16:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.