|
U Danskoj ponovo nešto trulo.
Kesten je pao. Vrijeme za veste.
S pecanja idu pas i Nagulov.
Psu sija jaje ko goli kesten.
Kesteni goli padaju s grana.
Za umiranje pogodan čas je.
Pas laje… Prolazi karavana.
Kesten se sija ko jaje pasje.
Rađa se sumračna sekta nova;
Na me vrebaju članovi sljedbe.
Tko ono spomenu Nagulova
I one nečasne usporedbe?
O, da mi sonet bar blista sjajem,
S pasjim jajetom (iliti jajem?).
|
