po·e·sy
Pronunciation: 'pO-&-zE, -sE
Function: noun
Inflected Form(s): plural po·e·sies
Etymology: Middle English poesie, from Middle French, from Latin poesis, from Greek poiEsis, literally, creation, from poiein
1 a : a poem or body of poems b : poetry c : artificial or sentimentalized poetic writing
2 : poetic inspiration

Po"e*sy (?), n. [F. poésie (cf. It. poesia), L. poesis, from Gr. . from to make. Cf. Posy.]
1. The art or skill of composing poems; as, the heavenly gift of poesy.
2. Poetry; metrical composition.
"Music and poesy used to quicken you."
3. A short conceit engraved on a ring or other thing.

poesy
SYLLABICATION: po·e·sy
PRONUNCIATION: p-z, -s
NOUN: Inflected forms: pl. po·e·sies
1. Poetical works; poetry. 2. The art or practice of composing poems. 3. The inspiration involved in composing poetry.
ETYMOLOGY: Middle English poesie, from Old French, from Latin posis, from Greek poisis, from poiein, to create. See kwei-2 in Appendix I.









sta gledas, ovdje ne pise nista, ovo je za razmak (najbrze je bilo ovako)












a u t o r

mailto: poetyc

Na ovom mjestu su prije pisale neke gluposti koje su meni bile malo smjesne, a ticale su se toga sto je kao poezija ovdje (prvi put) objavljena napisana prije 15 godina. No, posto sam zahvaljujuci ovom blogu poceo pisati opet, to vise ne stoji, pa micem. A ovo nepotrebno objasnjenje cijele te situacije pisem zato jer mi ovdje pase blok bljedog texta koji sam imao, pa da ga ne izgubim. Dakle, da zakljucimo, dio ovoga, ali ne sve, je napisan prije 15 godina, a ostalo pisem u prosjeku 4-5 sati prije objavljivanja.
Najucestaliji Google search keyword preko kojeg me ljudi nalaze:
ČOBANAC.




Erererericicicic Satsatsatsatieieieie:
Gnognognognosisisisieneeneene Nononono.... 1111....

massacred by














< srpanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv










p o · e · s y



* prvi hrvatski blog bez ijedne slike *


* DHTML i Flash poezija za staro i mlado *


* Delivering poetry since 1989 *




četvrtak

HLADAN MEDJU GLJIVAMA


kad
su ga
ono nasli
- tek treci dan -
sve je bilo nedirnuto
kao da je cekalo policiju
puska jos naslonjena na drvo
lovacki sesir visi o njenom nisanu
njegovo lice medju malenim gljivama
desnim je obrazom zgnjecio dvije-tri
jedan se list spustio na kosu, pored uha
nekoliko na polu-gole mu bubrege i dupe
htjela kao priroda obuci sto on nije stigao
rukama je jos cvrsto, sada zauvijek cvrsto
drzao gace i hlace navucene do pola nogu
prije nego je pao naprijed, na desni obraz
a vec se sasusila krvava mrlja na ledjima
upijena u jaknu nekako u obliku ruke
ili ptice, ovisi kako gledas

izgleda da ga je zakacilo
bas dok se dizao iz cucnja
vjetar je otad odnio papire
sa suhe hrpice podno grma
kao u krimicu, jos se ne zna
jel stvarno bio nesretan slucaj
je li netko mislio da je medvjed
ili mu je dobro znao ime i prezime

bas je               
pocinjala
kisa u sumi
kad su
ga nasli
hladnog
medju
gljivama
a izmedju
lakta mu
i pazuha
taman se
promolio
cvijet cikorije
plav usred
zelene jakne




1990

- 21:55 - Answering Machine (22) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


utorak

MIRIS JESENI I DRUGI MIRISI


jeseni.
miris
Udahnem,

Izdahnem,
miris
mojih
pluca
u raspadu.


jeseni.
miris
Udahnem,

Izdahnem,
miris
pluca.



miris zemlje.
jeseni,
miris
Udahnem,

Izdahnem,
miris
pluca,
miris trulog lisca.


jeseni.
miris
Udahnem,

Izdahnem,
miris
jeseni.

Pogledam.

Kisa - ili vjetar, ili magla -
nesto vec ispire boju
iz ruza u mom
dvoristu.
Nestaje boje,
ostaju samo male
grude latica, blijedih,
zuckastih, skvrcenih; starih.

kise, dima.
jeseni,
miris
Udahnem,

Izdahnem,
miris
pluca,
miris kore drveta.







// Bunila se neka razmazena ekipa koja nema pametnijeg posla,
// kao vani proljece a ja objavljujem jesenju pjesmu;
// te da li ja to serviram iz frizidera.
// Ne da je iz frizidera, nego
// je iz najdubljeg dubokog zamrzavaca,
// iz daleke 1989 - ali je dobro i neobjavljeno, a to se broji.
// Cak sam i podgrijo bio sa ovim pitoresknim uzdasima i izdasima,
// sve ljepo gore dolje ide, prodise coek dok procita;
// ali ne, nekima naprosto nista
// nije dovoljno dobro.
// Stoga sam, u pateticnom pokusaju
// uvlacenja u od sjedenja i besposlicarenja veliko
// i raspusteno dupe do bola razmazene publike, dodatno podgrijao
// stvar te napisao apdejtiranu verziju, sto ce reci
// proljetnu, i to o ovom proljecu,
// 16 ipo godina kasnije.
// Ovo gore je originalna, jesenja verzija.
// KLIKNI OVDJE za Miris Proljeca i Druge Mirise




1989 / 2005




- 02:20 - Answering Machine (38) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


subota

MOJ JE KREVET KNJIGA

E i ti svasta oces vidit.Curiosity killed Kenny...san.


Ovaj je moj krevet knjiga
ciji sam nocas jedini lik.

Moj monolog odjekuje
medj njegovim stranicama,
necut, i neuzvracen.

Pisce! Jesi li pismen?
Zar tako preradjujes
svoje pripovjetke?

U koju si pricu premjestio
onu o kojoj se radilo
u ovome krevetu?

Zar su moja glupa sjecanja
tvoj pripovjedacki modus?

Ili sam mozda ja
samo epizoda u prici o njoj,
ostala negdje iza glavne radnje?

Ili sam, jos gore,
tek njeno sjecanje ja
u prici o drugom?

Slusam vlastita pitanja
i nedobiv odgovore
u prvi padam
12





1989

- 23:54 - Answering Machine (19) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


srijeda

SADA I ONDJE

  
1300 km


ondje











P R O S T O R










ovdje


Tada i ondje
ti bi hodala po kuci, odlazila dolazila,
palila svjetlo, gasila,
primala goste, jela, pila,
i generalno zivjela;
nit ne slutec da sam bas ja
ono sto te uskoro ceka.


Sada i ondje
ti zavrsavas radni dan
umorna od sefice, posla i karijere
gasis Oultlook i Internet Explorer
gasis cigaretu i oblacis jaknu;
nit ne slutec da ti ja
pisem ovu pjesmu, sada i ovdje.




Tada i ovdje
ja bih dolazio u ovaj isti coffieshop
da umaknem vrevi officea
i na miru razmislim o pocinjucem projektu
uz hladno pivo i vruci joint;
nit ne slutec da si bas ti
ono sto me uskoro ceka.



Sada i ovdje
nakon vise godina opet u istom coffieshopu
i bas istim povodom, premda nikad od tad;
samo ovaj cas umjesto na projekt
ja mislim na tebe tada i ondje,
na sebe tada i ovdje,
i na tebe sada i ondje.
   
8 g.
tada
sada


V R I J E M E
0



2007

- 09:00 - Answering Machine (27) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


četvrtak

MALA LJETNA TIPOGRAFIJA

Cime tvoja ledja meka
sto suncaju se usnula
da ispisem ovim cudom,
japanskim flomasterom
sto vrsak ima mekani
a siroki a zasiljen,
ko najfiniji fini kist?
Znadem sto cu, to vec vidim,
samo ne znam kojim pismom.

Latinica, Cirilica, Glagoljica il Runsko pismo?
Kineski il Gotica il staro pismo Etrursko?

Opjevo bih rado malo
ovo oko tvojih ledja
uvojke na kraju vrata
ove njezne ispod kose
glatka bjela ta ramena
i jamice ti podno ledja
iznad guze ko osmjeha
sto stidljivo se jave nekad.

Nesto ravno, moderno?
Sto znamo sa kompjutora?
Zavoljela si mozda to
sa silnijeh blogova?

Arial, Helvetica, il neki drugi sans-serif?
Times New Roman, Palatino, il Chicago, Courier?

Ili hoces bas exotic
nesto staro i neobicno
sto sad skoro nitko ne zna;
il sto zna bar pola svijeta
al ne nasa polovica?

Hiragana, Katakana, Devanagari, il Thai?
Drevno pismo Fenicko, Aramejsko, Hijeroglif?

Ne bulazni, ti budalo!
kazes ti na te dileme
Uzmi radje ono ulje
u torbi je, kraj papuca
i kad namazes mi meka ledja
makni se jer bacas sjenu!
Ako ti se pise, crta
nacrtaj jos sendvica!





2006

- 14:10 - Answering Machine (15) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


petak

DAN SVINJE

DAN SVINJE



jutro je cisto kao poneka dusa
i ledeno kao poneka druga...

da ima lisca na kruskama u mom dvoristu
i ono bi bilo smrznuto
ovako samo trava i ljudi


i svinja


upravo dovezena sa stocne pijace
last trip baby, welcome to our home

tip je reko nema frke pitoma je bas
ali smo ju ipak zavezali za krusku
za zadnju desnu nogu ;
da ne ruje njuskom travu u dvoristu
( sasvim izvali male tepihe trave )

mi ljudi vec kurimo vatru pod kotlom
ostrimo nozeve i pijemo kavu
mi se isto sastojimo od mesa
ali to sad nitko ne zna
ni svinja uostalom ne zna da je najpametnija domaca zivotinja
to su naucnici rekli samo nama
pamet joj ionako ne bi pomogla danas
danas je Dan Svinje
ja prisivam dugme na kozuh
dan ce biti hladan kao bunarska voda


jutros je prvi put
svinja vidjela nasa lica, nepoznata
i posljednji put svoga gazdu
sto ju je hranio od rodjenja


jedva smo ju prevalili na ledja
majstor je stalno trazio da zatvorimo vrata od kapije
nije vrag da ima nemirnu savjest
ja sam drzao prednju lijevu nogu
sa dvije ruke jer je to snazna zivotinja
samo bih ponekad stavio jednu ruku na srce
ne svoje nego njeno
da vidim je li ziva jer nikako da izdahne
majstor nikako nije mogao naci grkljan
prstima kroz krvavu rupu
svinja je topla i smrdi

i ima bijele prozirne dlake, debele

poslije smo ih jedva sastrugali lancem
voda nije bila dovoljno vruca


jutros je prvi put
jedno srce prestalo kucati pod mojom rukom
bilo je tesko procijeniti koji je
otkucaj bio posljednji


moja stara odnosi krv u posudi
i mijesa rukom da se ne zgrusa
rukom protiv trombocita
narodna medicina
poslije mi je netko objasnio
zasto se kolje, a ne recimo u srce
manje bi muke bilo
to je zato rekose mi
jer se onda osteti plecka
ako ubodes plecku ona prokrvari
pa ju onda moras dati u kobasice

poslije smo ju digli na čengele i raspolutili
poznata slika, zimska idila
ostala je spojena samo dolje vrhom njuske
a majstor krivom stranom noza
vadi ledjnu mozdinu iz kicme
on je covjek koji se snalazi unutar svinje
izvadio je drob a da nije probio crijevo
uh to je najgore kad se desi
ionako vec dovoljno smrdi
svinjina ledja imaju elegantan zavinut tok
polutka bijela i cista
izgleda poput objesenog morskog psa
samo bez repa


danas su prvi put
svinjina pluca i srce vidjeli svijet
u svinji je inace oduvijek

bio potpuni mrak


osim ono malo svjetla sto udje kroz usi i usta
ali to ne stigne daleko
danas je svinjina krv crvena
inace je oduvijek bila potpuno crna, u mraku

stari i brat su odnijeli polovicu na stol
nije za seciranje ali blisko tome
a bratova mala
kaze pola glave tamo otislo a pola tu ostalo
jedno uho tamo a jedno tu ostalo
jelda striko
a ja istresam vodu iz korita
crvenu od krvi i punu dlaka
ko voda za paprikas, kaze bratova mala

na oranici iza kuce
crna macka, sama
ceka slezenu, jednjak i druge nepotrepstine
nema toga puno, svinja daje sve od sebe
sve cemo pojesti osim tih sitnica i dlaka i papaka
svinja je jako izdasna zivotinja


sinoc sam prvi put
vidio polarnu svjetlost, cudno
nimalo karakteristicno za ovo podneblje, malo cudo
nebo na sjeveru bilo je ljubicasto i crveno
a tamnije i svjetlije pruge
dizale su se uspravno prema Velikom Medvjedu





1989




- 00:05 - Answering Machine (37) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


nedjelja

HVATAC I NEUHVATLJIVA

Jednom davno, napisao sam ovakvu pricu:

Jedan lovac vec zaboravljena imena imao je psa po imenu Hvatac. Zaboravljeno je takodjer, ako je ikada i bilo znano, zbog koje zasluge bogovi dadose lovcu Hvataca, jer bio je to pas natprirodne moci - da uvijek uhvati lovinu koju goni. Neki su govorili da je pas iz loze onoga psa kojeg je davno Artemida poklonila Minosu, a ovaj svojoj ljubavnici Procris, a ona pak svome muzu Cephalusu; ali uvijek ima nekih koji nesto govore i nagadjaju stvari neznane i nesaznatljive. Lovac nije mario za to; on je bio miran i sretan sa svojim psom, kojeg je volio vise od svega. A treba li spominjati koliko je tek imao uspjeha u lovu - ta skoro nikad nije morao niti upotrijebiti svoj luk i strijele, ili pusku, sta je vec imao. Sretni i zadovoljni, oni su lutali sumovitim planinama i travnatim dolinama.
U drugoj zemlji zivjela je lisica zvana Neuhvatljiva; koja je takodjer posjedovala bozansku moc - naravno, sto drugo nego da nikad ne bude uhvacena. Neki ( a u svakoj zemlji uvijek ima nekih Nekih ) su pricali da je to potomak one strasne Teumezijske lisice sto je davno pustosila krajevima Kadmejskim i sto je krasila grbove Alope i Messene. Ali ni Neuhvatljiva nije marila za price - radostna i sretna, ona je takodjer bezbrizno lutala sumovitim planinama i travnatim dolinama. Od sela do sela, ponekad kraduci i potom bjezeci od potpuno uzaludnih hajki, lovaca i pasa, a ponegdje samo uzimajuci poklone koje bi joj ostavili mudriji seljaci, znajuci da je ona Neuhvatljiva.
Tako su lutali - lovac i Hvatac, koji je instinktivno osjecao i hvatao sve sto je bjezalo; i Neuhvatljiva, koja je instinktivno osjecala i bjezala od svega sto je lovilo. Prolazile su godine, duge i sretne, dok se u tom lutanju nije desilo neizbjezno: Hvatac i Neuhvatljiva dodjose jedno drugome na njuhomet. Ako su sve one price i nagadjanja istinita, onda se ovaj fatalni susret vec desio njihovim slavnim precima. Ispocetka nesigurno i sumnjicavo, jer oboje su osjecali na vrlo veliku daljinu, poce suljanje i gibanje - Hvataca prema Neuhvatljivoj, Neuhvatljive dalje od Hvataca.
Brzo, vrlo brzo, stvori se od toga najludja, najduza, i najbrza trka u povijesti lova. Danju i nocu, tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom, preko brda i dolina, kroz sume i stepe, preko rijeka i kamena, pas ne odustajuci, lisica ne predajuci se. Ponekad se udaljenost medju njima malo smanjivala, jer Hvatac je bio najbrzi stvor sto krasi zemlju, a ponekad opet povecavala, jer Neuhvatljiva je bila najspretniji, a ona je diktirala pravac i prepreke na toj trci ludila.
Lovac, koji nije mogao sljediti tempo te bjesomucne i preduge jurnjave, slijedio je tragove, trazeci ispocetka psa i lovinu, a poslije samo svoga dragog Hvataca u bojazni da ce ga zauvijek izgubiti, jer cetveronozac je bio svakim danom sve dalje, i nesumnjivo sve slabiji i iscrpljeniji.
I lisica se bez sumnje iscrpljivala, no lovac je znao, i s vremenom bio sve sigurniji, da je bozanski dar dat podjednako obima zivotinjama, i da ce lisac ostati zauvijek jednako daleko.

Ljudi koje je sretao pricali bi mu o velikoj prasini sto se nekoliko dana prije dizala s puta ili ravnice;
ili o sablasnim siluetama sto bi u nocima projurile po obroncima brda pod punom mjesecinom.

Nakon nekog vremena, vec potpuno izgubivsi trag preko mnogih rijeka, i lutajuci sumom praznih ociju i glave u ocajnickoj nadi da ce nabasati na svoga psa, jednog dana lovac zacuje tiho cviljenje.
Dolazilo je iz jedne rupe u korijenju velike stare topole. Lovac se zavuce unutra ( bio je to neki napusteni zivotinjski brlog ) i odista, unutra je lezao Hvatac, iznuren do krajnosti, kost i koza, gotovo potpuno bez krzna, isplazena jezika.
Krvavih ociju, koje jedva smogne snage podici i pogledati odavno ne vidjenog gospodara. Ni repom nije uspio dopuniti ovaj nijemi pozdrav. U toj su rupi ostali dugo, lijececi se i suteci - niti je lovac govorio, niti je pas lajao. Potpuno zaboravivsi na lutanje i izgubivsi svaki interes za bilo kakav lov, hranili su se biljem, vocem i medom. Unatoc lovcevim naporima, pas je tjednima bio na ivici smrti.
Jednoga dana u proljece, dok su zagrljeni sjedili naslonjeni na zadnji zid te pecine, gledajuci u zalazecim suncem okupano mlado lisce ispred ulaza, na ulazu u brlog pojavi se silueta lisice, sepave, jadne, olinjale i jednako iznurene kao i pas. Neuhvatljiva, koji je tako mirno dosla, zbog beskrajne skrhanosti i potrosenosti ne obracajuci vise nimalo paznje na svoj instinkt bjezanja, iznenadjena, ali i gotovo nezainteresirana, upita Hvataca: 'Kako si znao da je ovo moj brlog?' 'Tvoj brlog? Nisam znao' - podjednako nezainteresirano odgovori Hvatac, i tisina jedva da ikad vise bi prekinuta, cak ni kad ostadose zivjeti zajedno, lovac koji je skupljao voce i med, Hvatac koji nije uhvatio, i Neuhvatljiva koja je uhvacena.





- 01:40 - Answering Machine (26) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


četvrtak

MAGLA POD PLANINOM FUJI
















dok ulicama
onoga svoga grada
hodas ovog ljeta
u jutru maglovitom
ko duhova punom
sto tek ce poslje postat toplo
u tom morskom gradu...

dok semafori vire iz ulica, krmeljivi
i s podocnjacima umjesto onih shiltova...

i dok ni tvoji nisu puno bolji
a prohladan ti zrak susi ramena
lagano smocena skoro nevidljivom maglom
sto zraci s kamenih zidova...

...ja znam da kad ne mislis na me,
mislis na Japan i Japance.

na preslatke likice i zabe i mackice
sarene naljepnice i divne crtice
na ulicnu modu i mlade Japanke
i lude Japance sto sve nacrtat mogu

divna je njihova kultura tu se slazem
kad vidim kako rade uvijek padnem na dupe
a tek koliko! da ti pamet stane

ko zna, mozda jednoga dana
ako bude srece, zdravlja i place
odemo do tamo, do dalekog Japana
da cujemo tutanj kosnice same
i pcelica zuj sto vrijedno rade
i gdje je sve cute, od robe i lica
prek najlonske vrecice do wc papira
da skupimo naljepnica i malenih pisama
i japanskih zvaka ko vrednih suvenira

da u jutro maglovito ko sada ovo
al s japanskom maglom, guscom od nase
zagrljeni sjednemo pod ocvalu tresnju
na rosnu travu, japansku pravu
i gledamo prema planini Fuji
kako jutarnje Sunce, joste crveno
uz zvuke zbora Japanki malih
sto ustaju rano i pjevaju glasno
sporo iz magle, a iza planine
mocno i sjajno i okruglo izlazi





2005

- 03:50 - Answering Machine (15) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


utorak

TAJ NJEN CUDNI UM

Njen je um ko neka 
Escherova kuca
dimenzija broj
promjenjiv je i nije cijeli.

Niotkud stepenice
kroz prozor nekud idu
ka nikamo unazad
neka bica kroce njima.
A druge jedne nekako
u same sebe vode
kako god da gledas,
ne mozes putanju shvatit!

A opet ne znam, nekako,
sva ta cudna bica
stizu di tko treba,
doimlju se sasvim tako.
Dva i dva tu nije cetri,
vec je sedam pet plus dvanaest
gore nije iznad dolje,
vec nekako dodje ispod...

Kako sve to sljaka ne znam
i nemogu dokucit
fasciniran gledam trepcem
ne mogu odvojit oci!




2005

- 07:01 - Answering Machine (27) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


nedjelja

B E L L A
M   A   R   I   S
I    L    I     T    I
S  T  A  R  A  C
I MORSKA



· · · · · · · · · · · · · · · · Gle sirena prekrasna · · · · · · · · · · · · · · · ·
Ljepotica Morska
izronila iz dubina
uz malog delfina
i plivati mi neda
vuce me u plavo
pjena fina gdje se igra
mjehurici od zraka
i zrâka sunca zavjesa
s jatom zlatnih riba.

Sto me zeza sto mi se
oko nogu plete?
Smije se zacikava
poljupce mi salje
dalje dublje vuce me
ljubi pa se smije
izranja i zaranja
pojavljuje se nestaje.

Zar meni starom slikaru
Morska salje poljupce
sto penziju na plazi sâm
slikajuc vinjete
polagano provodim
a plivam nekad pomalo
radi cirkulacije?
Zar se ova morska vila
bas za mene zapalila?

Ti najbolje slikas more!
vice kroz mjehurice.
U tebe je boja prava
slana ultramarin plava
kao zivo more je
tvoje more najljepse
ljeskanje mu najbolje
uhvatis u svoje slike!

Sad vec vrijedno hvatam zrak
da sto duze ronim
prestar li sam vise neznam
sve mi manje vazno je.

Za sirenom nije mudro!
glasic mi dojavljuje.
Al pogledaj glupi glasu
samo jednom te obline
one lijepe pune usne
one ravne obrve
uvojke, siske divne!

Ljepotice lijepa Morska
cekaj idem i ja tamo
gdje ti ides morska damo
morskog dvora damo dvorska!

Sunce velo okruglo
u odsjaj svoj vec uranja
uranjam i ja, sve mladji
plima dok se sporo valja.
Pracen sumom valova
pratim mio morski miris
zaranjam duboko ja
za mirisom Belle Maris...















2005

- 22:00 - Answering Machine (36) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


utorak

Newborn Haikus




1989

- 19:19 - Answering Machine (10) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


ponedjeljak

WHEN THE SILENCE FILLS THE ROOM




in the deep darkest night
of my soul there's a fight
of the light and the dark
of the wrong and the right.

it's a war, it's a noise
it's cattle off the road
it's a cacofonic rattle
it's a battle of my soul

it's a concert with no score
there's no floor, but many walls
where's the exit, where's the door
what the truth is waiting for?

am i bad, or am i good
am i shadow, am i sun
am i one, or am i two?
am i many? am i you!?

but however, in the ocean
of the time there is an island
when the silence fills the room
and then i'm certain, then i'm sure:

i am neither bad nor good
i was only lost in woods
i am many, i am you
i am i. this is truth.





in the deep darkest night
of my soul there's a fight
of the light and the dark
of the wrong and the right.

it's a war, it's a noise
it's cattle off the road
it's a cacofonic rattle
it's a battle of my soul

it's a concert with no score
there's no floor, but many walls
where's the exit, where's the door
what the truth is waiting for?

am i bad, or am i good
am i shadow, am i sun
am i one, or am i two?
am i many? am i you!?

but however, in the ocean
of the time there is an island
when the silence fills the room
and then i'm certain, then i'm sure:

i am neither bad nor good
i was only lost in woods
i am many, i am you
i am i. this is truth.





1994

- 03:40 - Answering Machine (8) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


četvrtak

BUDNOSTI!

proklete reklame gasim TV
kaos i cirkus opterecuju kapke
boje pred nosom masu
i poruke mi uho deru

proklete reklame
motorkom bi ih da mogu
malo buke za dugi mir

da je planine
mira tisine
ne kuca no neba
neba mi treba
prokleti problemi sranje je sve
frka i briga opterecuju zivce
brojke pred nosom rastu
i racuni mi zivot jedu

prokleti racuni
benzinom bi ih da mogu
to bi bio sa gustom djir

da je planine
mira tisine
tisine do neba
mira mi treba
ma serem, znam vec, cujem sam sebe
ne bi mi problem bio TV
reklame sto s njega masu
da budnost mi oko vodi

pa ni ti racuni
sto platit kao ne mogu
da imam u dusi mir

neku cu sljagu
sam sebi morat
smislit da ne cekam
od sudbine sljis
da ne spavam vise ko zadnji potrosac
hipnotizirane publike clan
probuditi zaspalu glavu
da ne bude zivot san

da malo gvirnem u stvarnu Stvarnost
zavirim malo u nad-dimenzionalnost
tamo je dusi mir

dok nije kasno
ka budjenju krenut!
da budjenje ne bude
u znoju krik
disciplinu i fokus iskopati moram
ko ratnicku sjekiru, zadnji je cas
boje na lice ratne
u bitku za budnost sad

ne treba neba
ni hljeba ne treba
samo budnosti da je

ne treba planine
mira tisine
samo budnosti!
Budnosti da je!




















2005

- 08:54 - Answering Machine (23) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


subota

METAFIZICKI CETVERAC








I

Tek smo san
Onog
koji Sebe sanja.

On je Usnuli
i sam je Sebi san.

I nisu troje, no jedno,
Sanjac, San i Sanjani
pa tako znam:
vlastiti smo san.
II

Kada li je usnio?
U miru i vjecnosti
Sebe sniva Sveti San.

I niceg da Ga remeti
i nikog da Ga probudi
jer koga ces naci
jer cega bi bilo
kad su cak i San i Onaj koji sanja
kad su cak i Sanjac i Ono sto sanja
nerazdvojno Jedno
III

Ne nadje se na zemlji sna
a da ga netko, usnuo, ne ódsanja.

A ne nadje se niti ikog a da nije san
sto ga sanja Jedini Koji Ne Spava

IV

Postoji San;
postoji Onaj Koji Sanja;
zato ga nazivam "Usnulim".

No, u stvarnosti, znam,
On je Jedini Budan.



1989

- 13:32 - Answering Machine (18) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


subota

USKRSNJA VODENICA



LJUBAV
ILI RADOST,
SVEJEDNO

Od zastora ispred stvari,
preko plamena sto stvari pali
Ljubav se pretvara u pozadinu stvari
sveprisutnu podlogu nazocnu i tamo
gdje se od neke stvari ne vidi.

A, Kabir kaze: Ljubav je ono
od cega su stvari satkane!

VRTESKA TVOJIH LICA

Trenuci kada Te sretoh

prodjose jedan po jedan.

Gdje li leze sada

kad ih ne mogu dohvatiti

premda predobro znam

svaku njihovu boju

miris i zvuk?



Vrteska Tvojih Lica

kao kroz potok vodenicno kolo

prolazi stalno mojim zivotom.

Prepoznam li neko:

nadadem se sav za njim!

Trka uzaludna,

jer vrtnjom ono odlazi,

uvijek brze od mene.



A treba samo stati;

okrenuti se i rasiriti ruke:

novo Tvoje Lice

vec juri u zagrljaj.

MOLITVA UZ CAJ

         Hvala ti sto stojis       u mome stajanju.       Kako bih stajao inace?       Sigurno bih pao.
Hvala ti sto sjedis u mome sjedenju. U mojoj ruci vec se caj poodavno ohladio.
Hvala ti sto lezis u mome lezanju. Kako bih lezao inace? Sigurno bih umro.
Na mome stolu vec se caj poodavno ohladio.




1989

- 00:44 - Answering Machine (12) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


petak

PLEMENITI TKAČ


U
središtu
svemira stoluje:
Plemeniti
Tkač.

Ni
namanjeg
pokreta činitelj:
Nepomični
Car.

Ipak,
On upravlja
svime što jest:
Svemogući
Vrač.

Iz
njega niti
kuljaju mnoge
što tvore sav svemir
i pokreću
stvari

Iako
točka što
nema dimenzija
On je sva mudrost
vlastitog
plana

U
središtu čvora
svrhe i smisla,
misleć sve stvari
On predivan
sjaji

Beskrajno
mudar, On
ne pravi greške.
Svih bića izumitelj,
zna dobro
što čini

Konce
On vuče
pomalo, pomalo,
sav stvoreni svemir
pomalo se
kreće

Fino
centriranje
se odvija stalno,
ka sveprisutnom
središtu se
stvoreno
kreće

Do trena
tog divnog,
sjajnog i slavnog
kad tkanje će
postat jedno
sa Tkačem




1989

- 23:03 - Answering Machine (0) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


četvrtak

Objektno Orjentirana Prica #1

// NAPOMENA: posto ovo vec samo po sebi, zbog jezika, 
// mnogima nije lako razumjeti ako nisu nikad programirali,
// bez konteksta postaje prakticki nemoguce razumjeti ovu konkretno pricu ...
// stvar je u tome da je o mojoj prethodnoj pjesmi (vidi nize) izasla vijest na naslovnici Bloga,
// pa sam ja u pokusaju da na ovom Meta-Scriptu zahvalim redakciji,
// - da citiram bark, { Poesy.#184440 = new AssLick ( Annie, Dario ) } -
// na kraju o svemu napisao cijelu pricicu. ovu.


blog poesy = new Blog.hr ( 'http://poesy.blog.hr' );
pers poetyc = new Writer ( );


pers Annie = new Editor ( );
pers Dario = new EditorInChief ( );
Annie.sex = 'F';
Dario.sex = 'M';


Annie.surf ( 'http://www.blog.hr' );
Annie.see ( 'http://poesy.blog.hr' );
Annie.like ( );


var news = new Article ( );
Annie.write ( news );
Dario.approve ( news );
Dario.attachImage ( news, '/adminmax/img/news/2005/050306naocale.jpg' );
Dario.publish ( news, 'http://www.blog.hr' );


poetyc.surf ( 'http://www.blog.hr' );
poetyc.see ( news );
poetyc.like ( );
poetyc.smile ( ear - ear );


poesy.visitors++;
poesy.cool ( 'Almost' );


poetyc.thanx = function ( whom ) {
var person = whom;
if ( person.sex == 'F' ) {
if ( getTime ( ) < 23:59 ) person.kiss ( cheek );
else person.kiss ( neck, breast );
}
else if ( person.sex == 'M' ) {
if ( getTime ( ) < 17:00 ) person.high ( 5 )
else person.buy ( 5, beer, 'Almost' );
}
else {
alert ( 'Error. Sex not defined.' );
}
}


poetyc.thanx ( Annie );
poetyc.thanx ( Dario );


return true;





2005

- 18:38 - Answering Machine (12) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


Us = new Marriage ( true )


You = new Object ( );
You.horny = true;
You.feed = function ( whom ) {
obj man = whom;
man.kiss ( );
oven.turn ( "on" );
water.boil ( );
vegetables.cut ( );
soup.cook ( );
mainCourse.prepare ( );
salad.rinse ( );
man.kiss ( );
oven.open ( );
mainCourse.finish ( );
cookies.bake ( );
dinner.serve ( );
return true;
}

Me = new Object ( );
Me.hungry = true;
Me.fuck = function ( whom ) {
obj woman = whom;
woman.kiss ( );
neck.kiss ( );
ear.lick ( );
back.touch );
bosom.caress ( );
legs.spread ( );
pussy.lick ( );
woman.turn ( );
pussy.lick ( more );
dick.aim ( );
dick.shove ( );
ass.slap ( );
fuck ( hard );
return true;
}

Marriage = function ( happy ) {
if ( happy ) {
day = function ( ) {
for ( i = 1; i <= 3; i++ ) {
Me.fuck ( You );
You.feed ( Me );
}
}
}
else {
day = function ( ) {
for ( i = 1; i <= 3; i++ ) {
Me.feed ( You );
You.fuck ( Him );
}
}
}
}





2005

- 17:10 - Answering Machine (9) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


TREP TRIP

Na stolu nered, u nered gledam
pa onda trepnem

stojim u pustinji, u prste na nogama gledam
pa opet trepnem

pa lezim na nekom staglju, u sijenu
u rupe medj crijepovima gledam
pa trepnem : krunidba - koga to krunisu?

u krunu smjerno gledam
gledam pa trepnem

on urlice i trci na me
bajunet mu na puski
pa trepnem

on jos jace vice i jos mi je blize
blize bajunet mome trbuhu
pa trepnem jos jednom, on skace na mene

bajunet za mojim vratom
trepnem, muha udara u staklo

nije muha nego pcela
a na stolu je nered
u nered gledam
mama vice iz kuhinje
ajde jesti
sta tu trepces
ohladice se sarma skroz.



1989


- 16:53 - Answering Machine (23) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


srijeda

ZIMOPTIH






DLAKA
ZAROBLJENA
MRAZOM

umrla je moje bake sestra
tu nedaleko u bolnici
mene salju po pice u grad
sad ce rodbina a u kuci niceg
idem kroz bolnicu tu je najblize
pored bolnicke kantine ima prolaz
kroz grmlje i bazgu
sto ga cesto koriste ovdasnji ljudi
tu se mraz zadrzava na bilju i travi
svaka sjena na zemlji
prekrivena je bijelim injem
osim moje sjene sto putuje
uzmem list sa zemlje da proucim inje
mraz je debeo, u krupnim kristalima
duga dlaka zaledjena u inju

mraz se u sjenama
skriva od sunca, bijelog
a pedeset metara odavde
u bolnickoj sobi
sestra moje bake lezi mrtva
mrtva vec dvadeset minuta
a kazu mora ostati barem
jos dva sata u krevetu
valjda da ne bi ozivjela slucajno
na nezgodnom mjestu

zamisljam kako su joj
zavezali krpu oko glave
kao kad te boli zub
spomenula je nesto stara
jer kazu da se stalno bojala
da ne ostane otvorenih usta kad umre
valjda kao njen pokojni
s kojim se ziher sad ljubi
u predvorju raja

a moja baka kod kuce place
sto nije ona umrla, a ne sestra
njoj se zuri njoj je tesko
stalno kuka da kad ce ona
starci i braca kazu ajde ne bulazni
a jedino ja u kuci navijam za nju
na miru ne moze bit radisna je jako
a nedaju joj iz kreveta

TRONOGI
SVJECNJAK

u mrtvacnici je hladno
moja baka i njena ziva sestra
placu nad trecom koja to nije
grle sanduk i ljube staklo
iznad njenog lica
i obrazom ga pritiscu

nasred prostorije
visok stalak
sa tri noge
drzi debelu svijecu
neodredjenog spola
s jedne i druge strane
stoje uglavnom zene
i ja medju njima
jedna moja sestricna
ne gleda u jednu drugu
one ne pricaju
vec dugo,
a nitko
ne zna zasto

ja stavljam
i skidam rukavice
vadim ruke iz dzepova
i nazad ih guram

nikako ne znam
je li to primjereno
a u mrtvacnici je hladno
u mrtvacnici je hladno
u mrtvacnici je tamno
tamno je u mojom
dzepovima
( SEDAM STIHOVA O SPROVODU )

grobnica je okrecena tek jucer
i krec se smrznuo prije nego se osusio
pa sad sara koju znam sa mraznih prozora
ukrasava ono sto Sunce nikad vise vidjeti nece

a iznad cempresa, zamrznutih i bijelih
Ono stoji narancasto i vrlo vrlo okruglo
nepomican dukat zakucan na srebrni zid neba






1989

- 17:38 - Answering Machine (22) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


utorak

UZ PUT PREMA OHRIDU


ta cesma pored puta
taj zidic pored cesme
i to drvo pored zida

vidjeli su mnoga zarka ljeta
niz put i uz put
i sirom u zlatna polja

i sjajne dane u srcima
zaljubljenih sto bi stali da odmore
i napoje zedna grla poljupcima vode

i mnoge su vidjeli bijele zime
uz put i niz put
i sirom po bijelim poljima

i zime crne u srcima
nesretnih sto usud svoj vucijahu
ponekad uz put i nizanj

kao ciganku onu mladu
sto stala sa novim muzem na putu
grbavim starcem al bogatim

te proklinjala majku jecajuc
sto ju prodade za kucu i konje
ovome nemocnom i ruznom a zeljnom


srece bogdo ne vidjela
nikad u kuci ni s konjima tim
neka bi majko tisina i mrak
drustvo ti bili ko sto ce meni bit

i dragi moj tuguje umire
danas i sutra, al vec za dan
bice sa drugom ko da me ne bi
nikada uzanj, dobro ga znam

samo cu ja mrtva u dusi
a u zivome tjelu mjesecar bit
ne nasla mira najcrnja majko
crna ti zemlja ne dala mir

ta cesma pored puta je
prestala teci taj isti dan
i nitko se vise ne napi iz nje

i drvo pored zida je prestalo rasti
kad je culo da netko tako
proklinje rodjenu majku

no zid najveci stoik od njih
je ostao stajati miran i tih
nedirnut trosan al cvrst

i bio bi tamo takav i danas
da nije onomad ga onaj tenk
u drugome ratu svjetskom il nekom
zalutali samljeo podsobom sveg





2005

- 12:35 - Answering Machine (31) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


ponedjeljak

...

usred ogromnog
svemirskog muka
kočoperi se sićušna
zemaljska buka

prde automobili
i tramvaji zvone
i ljudi se deru
i grme ciklone
i grme avioni
i bruje mašine
al sva ta buka stigne
samo do niske visine
iznad posljednjih oblaka
još samo vjetar huji
a još malo višlje
više ništa ne bruji

ne zuji vjetar
ne bruje mašine
sve upija jastuk
svemirske tišine
jer tamo vani
izvan tog malog kruga
vječno je carstvo
svemirskog muka
eksplodiraju zvijezde
al ne ispuštaju zvuka
projuri asteroid
ali nema fijuka

jednoga dana
u budućnosti davnoj
kad sva buka mine
neće ostat ničeg
osim ledne tišine
kad entropija proguta
i posljednji zvuk
ostaće onaj početni
a konačni muk.



2015



- 17:00 - Answering Machine (3) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


Žega

Cijele bijele i vrlo vrele
plastične ležaljke bez ljudi leže
prazne bulje dok sunce žeže
u otok što leži preko puta
i u kanal između njih i njega.
Pitaju kad će proći ta žega.

Otok, masivan i ne baš visok
ko govedo leži sklupčanih nogu,
pod podnevnim suncem ne baca sjenu,
dok stijenama mljacka valovito more,
odgovara dok preživa morsku pjenu:
"Ne znam, meni je vazda dobro.
Kad mi je vruće, more me hladi,
kad mi je hladno more me grije,
kad mi je suho more me vlaži,
trbuh mi hladi kad kičma mi vrije."

"I nama je isto ovako dobro!
Mi obožavamo boga Sunce!
Kroz trohej svoj silni zaglušljivi,
kroz glasni zvučni teški jamb,
mi vječno njemu sričemo vrijedno
svoj srčani sunčev ditiramb"
- sa silnih čvorova crne smrče
svoj odgovor silni cvrčci cvrče.

Šta se još čuje, osim valova
i cvrčaka što pile mozak na dva?
Tko klepeće rubovima suncobrana
pod kojima nema nikoga,
tko bubnja njihovim plohama,
tko zvecka njihovim gajtanima?
Maestral to silni uporno puše
mada tim ne hladi baš nikoga
on se jedini na žezi miče
on jedini stvarno odgovor zna:

"Još otpušem jedno dvjesto do tristo
do petsto tisuća valova
i skinem tristo galona pjene
u smjeru ovog tu zaljeva;
onda će tek ta žega uminut
onda će tek se more smirit
onda će vratiti svi kupači
upalit motori pasara i brodića
vratit se vlasnici pustih peškira
i djeca što skaču sa molića.
A dotad, bijele i vrlo vrele,
plastične ležaljke lezite puste
slušajte prazne dok sunce žeže
moj koncert na ovim suncobranima
pod kojima nema nikoga
taj ritam klepetanja platnenih rubova
bubnjanje ploha i zveckanje gajtana"



2015
- 16:10 - Answering Machine (0) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


NEKROLOG ZA PRIJATELJEVOG PSA

Zbogom Laki
uvjek cemo te se sjecati kao jednog
od najdrazih i najcool
i najboljih pasa sto smo ih znali.

Za nas koji smo te znali
ti si bio on par sa
Mikijevim Plutonom,
sa onim olinjalim starcem od Ive Gruden,
i sa Titovim Reksom.
Pouzdan i uvijek tu,
stalozen i miran i cvrst
Klif se mogao pouzdati da ce te naci
tamo gdje te ostavio.
Mirnoga, mudroga starca
koji zna bolje nego da juri male macke.

Da Hollywood snima film o tebi
glumio bi te Anthony Hopkins.

Svojim sjajnim primjerom
takodjer si inspiracija nama
ostalim muskarcima nevisoka rasta
i pokazao si kako duzina nogu
nije presudna za stvarnu velicinu
i da je moguce sasvim
to be short and be great!

Siguran sam da u Psecem Raju
sad slave jer Laki je tu
o divnoj obitelji Marusic sad prica uzbudjeno
psecim andjelima uvijek zednim
prica o Ljubavi.

Do vidjenja Laki
Do vidjenja u Raju!

Dopraticemo Klifa nekoliko nas
na Rajski praznik Vjernosti
kad se andjeli ljudi i pasa
nalaze da se sjete starih dana
uz hihot i lavez i pokoji baceni
svjetleci Rajski stap.


2005

- 16:05 - Answering Machine (28) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


PITALA ZABA LABUDA

Upitala zaba labuda:

- Zasto nosis bijelo?

- Zato sto je velika svecanost u toku - odgovori labud, kruzeci po vodi u sve manjim krugovima.

- Svecanost!? Gdje!? - ogledala se zaba zbunjeno oko sebe. 'Kako ja ne znam za to...?' - mislila je.

- Ovdje. Svagdje. - odgovori labud izvukavsi glavu iz vode - Tu, gdje stojis - i opet pogleda nesto ispod vode.

Zaba razrogaceno pogleda u blato oko svojih nogu.

- Ooovdje?!? A otkad!? I do kad traje?

- Od sad. Od uvijek. Za uvijek. - labud se zavrti oko sebe - Stalno je na pocetku!

- Hm. A tko je sve pozvan na tu... svecanost? - upita zaba sumnjicavo.

- Svi! Svi su pozvani! I sto je najljepse, svi su i dosli, i svi su prisutni! Samo to vecina ne zna... - odgovori labud odletjevsi.






1989

- 14:49 - Answering Machine (26) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


petak

ZEČJA KOŽA

bas kao i ljetos
i sada sam isao baciti zecje koze
negdje kod sume

sve sam stavio u sepet
koze i iznutrice umotane u stare najlone
nekoliko nogica sto je baka zaboravila pod ruzom
kad je jutros klala u dvoristu
i jednog cijelog malog zeca
sto je nocas crko u zecinjaku

bilo je vjerojatno
bar tucet zecjih sapa
pregrst srece u sepetu

sepet na ledja, rukom preko ramena drzeci
pa kroz bascu polako do puta za sumu
oranice smrznute a kukuruzi posjeceni
neonski mraz zadrzao se na sjevernoj strani
svakog grumena trave, i panja
smrznuta zemlja nece da mirise
i cini se jos tisom nego ljeti
( a zapravo, zemlja ko zemlja,
kao riba, nit muce nit krekece )

bas kao i ljetos
kad se put pocne spustati izmedju polja
prema sumi, pa postane jarak
prolazim pored male sljive,
ili divlje breskve, po zimi sve slicno izgledaju;
tu sam ljetos cuo cudan
upravo naucnofantasticni zuj u daljini
( mislio sam da se negdje leteci tanjur spusta )
za koji se ispostavilo da dolazi od roja musica
pola metra od mene, u krosnji;
samo sad nije bilo kukuruza pored stabla

i nije tako hladno, ja imam kozuh i subaru
smetliste je tu, na medji oranice i sume
jedno od onih spontano nastalih, malo iza basci

sadrzaj sepeta, taj zecji skart
istresao sam odjednom u grmlje
jedino sam ovog malog zeca izvadio rukom
za usi, meke su i hladne
izgleda kao pokisla krznena igracka
bijel je i mali, ali tezak kao svaki les
najprije sam ga stavio na oranicu, kao da je ziv
da kao zbunjuje prolaznike
pa sam odustao
i šiknuo ga u šiprag u širokom luku
kao rucnu bombu

prije nego je pao
zakacio je visoko spleteno trnje
i prekrenuo se nekoliko puta
prije nego je u grmlju zauvijek nestao za covjecanstvo

nije mi se islo kuci
mjerkao sam oranicu i zemlja mi
nekako nije izgledala previse hladna ;
legao sam medju brazde, pored sepeta :

vidim samo ogromno nebo,
malo polja naopacke, iza sebe
i desno dolje, blijedo sunce, malo
i mislim na davna, davna vremena
kad su ljudi bili hrana zivotinjama
a hiljadama kilometara, od mojih ledja na dalje
pruza se iza mene planeta do uzarenog sredista



1989

- 04:27 - Answering Machine (20) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


utorak

JEDINO STO SADA VRIJEDI

sto sad vrijedi sto ja znam
da je zivot samo san
da nista vrijedno nije
muke moje nit icije...

...kad u grudima mi gadna gvala
uzarena bolna stoji
bice mi razapinje
i sazima mi svijest u nista

sto vrijedi sto sam gledo
Bozje lice cak i dvaput
sto Ga vidjeh kako skriven
smijulji nam se On u lice...

...kad na podu skvrcen pas
zavijam na strasnu misao
na tebe na moru s njim
s tim majmunom birc sto ima

jebacu mu mater, ocu
najebo je on, da zna

sto vrijedi sto vrijeme ne postoji
sto Ovaj Tren je sve ceg ima
sto svi smo jedno pa i ja i on
taj majmun s plavim loknama...

...kad cvilim skvrcen zavijam
u cosku pored stekera
kad i kad zmirim vidim tebe
s tim osrednjim pjesnikom

jebacu mu mater, ocu
najebo je on, da zna

nek me Otac gleda naš
ne marim sad za Njegov gnjev
mada znam da previse
ne podrzava nasilje

kolko karme? godinu il dan?
neka znatno krace zivim
ako treba, bas me briga
al sretniji umrecu kad ga ja patosiram

jebacu mu mater, ocu
najebo je on, da zna



2005

- 07:30 - Answering Machine (20) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


ponedjeljak

Ođe dođi, uđi Vođi

Ođe
dođi,
uđi Vođi.

Uvuci se
u onu rupu
tu ćeš naći
našu grupu.
Ta ti rupa daje moć,
stisni se da možeš proć.

Tu je jako
puno svita,
tu je toplo,
svi smo naši.
Kad te neko nešto pita
ti iz Vođe samo maši.

Samo glavu
mal' izvuci
klimni njome
pa uvuci.
To će vazda biti dosta
radnja je to dosta prosta.

Nećeš navjek
bit ovođe:
svakom Vođi
vrijeme dođe.
Moćeš mirno ti izaći
kad će Vođi vrijeme proći.

Tad ćeš i
ti moći reći:
Manite me
sumnjičenja!
Ja sam samo isvršavo
Dragog Vođe naređenja!

Tad ćeš i ti
moć govorit:
Htjeli smo
ga mi oborit!
Te ga smaknut, te pokorit,
te optužit, te zatvorit.

Al nam izać
nije dao,
nije četri
god'ne srao.
Izać ne da, ne dopušta,
šupak stiso pa ne pušta.


(2013)
.
- 21:19 - Answering Machine (1) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


ŽEDAN

·
jos jednom bih da places
sad volio
·
jos jednom da ti suze pijem,
slani sok
·
jos bih jednom lijecio ti oci
crvene usnama
·
i saptao njezno placi, placi,
slobodno
·
da ti srknem slano iz trepavica
slijepljenih
·
da otarem obraz tvoj
crveni usnama
·
o kako bih volio volio
sada ja
·
jos jednom da ti suze pijem,
slani sok,
poljupcima
·






1989

- 06:30 - Answering Machine (14) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


četvrtak

Last Winds of Amsterdam

Moje stvari: vec spakovane u kutije,
vec poslate kamionom,
vec stigle na odrediste.

Stolovi: prazni i bijeli,
sa gdjekojim cipsom i praznom flasom
ostalom od oprostajnog tuluma.

Police: ispraznjene do pred-pretposljednjeg
papirica, bulje gluho u polumrak
u kojem sutke sjedim.



Kroz prozor: ovo malo svjetla
s oblacnog neba, i mrvice zvukova
iz druge ulice.

Unutra: prostor polako tamni,
prasina suti,
tisina zuji.



Ustajem i otvaram prozore u sobi
i vrata od balkona u kuhinji
da pustim jos jednom Amsterdam
prostrujati kroz kucu.



2007





- 13:38 - Answering Machine (22) - <-- on / off - Krupni tekst ovdje, 'ko voli - link -


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se