podvodni ribolov

Podvodni ribolov - kroz gušt i natjecanja

U današnjem vremenu u kojem živimo, punom stresa, kad svi imamo malo vremena za sebe, podvodni ribolov je jedna vrst terapije. Tu gdje se čovjek susreće s morem i njegovom energijom, ispituje se čovjekova fizička pripremljenost i psihička stabilnost. To je vrst samodokazivanja gdje se, u kontekstu plavetnila i ljepote prirode, može naći osobna satisfakcija.

Što je zapravo podvodni ribolov? To je lov na ribu podvodnom puškom. Radi se o najselektivnijem načinu lova, jer se love samo kapitalni i dorasli primjerci. Ronilac se pri zaronu nalazi u elementu koji nije prirođen čovjeku. Pri tome, na sebi mora imati odijelo, masku, peraje i nema osjećaj mirisa, dobar vidokrug na kakav je navikao izvan vode, zatim nema prirodnog kretanja, kao ni prirodnih pokreta ruku. Ulazite u svijet riba i tu se s njima morate nadmudrivati.
Uz sve to, imate ograničenje daha, odnosno vremena u kojem možete funkcionirati, jer podvodni ribolov podrazumijeva isključivo ronjenje na dah. Zna se reći da se radi o "uzbuđenju bez daha".
Podvodni ribolov zahtijeva nevjerojatno velike napore i mogli bi ga po težini usporediti, recimo, s desetobojem. Lovne dubine su i preko 30 metara, pa je to sport za kojeg je neophodna besprijekorna psihofizička priprema. Prije svega, čovjek se mora posebno hraniti, mora puno posvetiti fizičkom i mentalnom treningu, vježbama disanja, mora se baviti jogom i različitim drugim tehnikama koje će mu tijelo i duh stalno držati u optimalnom stanju. Jedna od tih tehnika je i "pranajama", nauka o disanju indijskih jogina kojom se podvodni ribolovci služe kao pripremom za djelovanje u ekstremnim uvjetima. To je tehnika kojom se mišići kontroliraju mentalnom snagom. Konkretno, spuštate ošit, produljujete disanje, punite donji, srednji ili gornji dio pluća.

Vrhunski sportaši rone s jednim udahom i do više minuta, a često zna biti i nekoliko zarona zaredom u trajanju od dvije-tri minute.
Možete si predočiti snagu tijela i uma potrebnu da se intenzivno roni pet sati na prosječnoj dubini od 25 metra, kako to rade oni koji konkuriraju za prva mjesta. Po jednom takvom ronjenju čovjek izgubi pet-šest kilograma. Kada govorimo o natjecanjima u podvodnom ribolovu vrhunski ribolovci na početku pretražuju teren i do mjesec dana, pri čemu se traže mjesta gdje se nalazi riba i priprema se taktika. Dobar rezultat može se postići isključivo dobrom organizacijom, a iznimno je važna i dobra orijentacija. Zanimljivo je da je nekad vladalo pravilo da pri jednoj rupi u kojoj se skriva riba, ima pravo loviti samo onaj ronilac koji je prvi otkrije. Danas na svakoj rupi smiju loviti svi natjecatelji, pa se tamo istovremeno nađe i po pet ili deset lovaca. Time je natjecanje postalo još teže i napetije.
Na natjecanju se boduje količina ulovljene ribe, težina i vrsta. Bolji plasman postiže se lovom što više pojedinačnih vrsta ribe, a bodovi se dobivaju i za težinu, ali tu postoje limiti. Plemenita ili oborita riba boduje se prema jednoj skali, dok se kod landovine ili divljači, poput ugora, murine, raže ili goluba, boduju samo primjerci od dva i pol kilograma na više. Recimo, za ugora od dva i pol kilograma, dobit ćete isti broj bodova kao i za onog od trideset kilograma. Pri svemu, kao i u životu, sreća igra određeni faktor, ali presudni su iskustvo, psihofizička priprema i taktika.

Inače, veliku granicu između sigurnosti i opasnosti u podvodnom ribolovu, kao i u životu, predstavlja - odrastanje. Kad si mlad probaš svašta, ničeg se ne bojiš, jer zapravo nisi ni svjestan opasnosti. Tek kad uloviš velikog zubatca, gofa i kirnju, možeš kotirati kao vrhunski lovac. To je ujedno i granica kad čovjek postaje siguran - ima veliko iskustvo i ostao je živ. A dok sve to ne uloviš, radi se o samodokazivanju i ogledanju s drugima.
Kada ribolovac sazrije više nije u prvom planu kako uloviti što veću ribu. Bitno je da si zajedno s onima s kojima roniš, vratiš se živ, da je dan bio ispunjen užitkom i da se poslije možeš družiti i za ribljom večerom prepričavati doživljaje.

More je nepredvidivo, odnijeti će vam dosta opreme, iscrpiti vas i izranjavati i nebrojeno puta u glavi će vam se odvrtiti film "neću više nikad u taj prokleti ribolov". No, kad svane drugo jutro, spremate se i idete ponovno. To je velika ljubav i strast koja čovjeka, kad se jednom time zarazi, vječno pokreće i motivira. (izvor: www.jetset.cro.net)