FINANCIRAJMO HRVATE PODUZETNIKE !!!

Razvoj malog i srednjeg poduzetništva (MSP) od stožernog je značaja za Europsku Uniju, predstavlja temeljnu postavka Ujedinjenih naroda, kao i svake razumne države (SAD,Kanada, Afrika, Kina, itd.) čiji su čelnici spoznali kako se snaga njihove zemlje mjeri po broju nacionalno deficitarnih i globalno prepoznatljivih proizvoda i usluga, sa svim blagotvornim učincima koje MSP polučuje u zapošljavanju,zdravstvu,obrazovanju znanosti,kulturi,komunalijama,športu itd.
Prema nalazima Europske komisije, mikro, malo i srednje poduzetništvo predstavlja kičmu gospodarstva EU, tvoreći oko 99% ukupne ekonomije i zapošljavajući 65 milijuna ljudi.

Razumljivo, kriteriji kategorizacije poduzetništva u EU su drugačiji od hrvatskih pa u mikro poduzetništvo spadaju poduzetničke jedinice koje zapošljavaju do 10 ljudi i imaju godišnji promet (turnover) do 2 milijuna eura, mala poduzeća zapošljavaju do 50 ljudi s godišnjim prometom do 10 milijuna eura, a srednja poduzeća zapošljavaju do 250 ljudi s godišnjim prometom do 50 milijuna eura, što dakako nadmašuje hrvatske standarde veličina.

Shodno tome, specijalizirane (nad)državne, regionalne,lokalne i privatne agencije, investicijski fondovi s MSP portfeljom i razvojne banke, s niskom legislativnih i poreznih mjera (olakšice, subvencije, donacije itd.), pružaju punu podršku poduzetnicima u svakoj dobi, od sjemenske do
Dokapitalizacijske,istovremeno nastojeći ubrzati i pojeftiniti postupak registracije i početaka rada pojedinog poduzetništva (24 do 72 sata), olakšati položaj na tržištu, izmedju inog, organiziranjem medjunarodne poduzetničke mreže (pr:SME Global) te da na njima primjerene načine sudjeluju u stvaranju nacionalnog proizvoda i dohotka.

U Hrvatskoj se pak neprestano blokira(o) razvoj (sekundarnih) tržišta kapitala koji predstavlja preduvjet zamašnjaka poduzetništva. Postojeći monopol banaka oduzima istinskim poduzetnicima svaku (praktičnu) financijsku nade, obzirom da oni se tretiraju kao smetnja profilu etabliranih i uspješnih hrvatskih 'gospodarstvenika',odnosno uvoznika, osiguravajućih društava,banaka i telekoma.

Obzirom da je objektivni rizik temelj postojanja i rada pravog poduzetnika, pogledajmo kako je o kako je podrška poduzetništvu ustrojena u nekim zemljama u svijetu.

24 sata u službi malog poduzetništva

Small Business Administration iz SAD predstavlja jednu od najbolje organiziranih nezavisnih državnih agencija za potpunu brigu o MSP u području zastupanja,upravljanja, nabavke opreme i drugih vrijednosti te financiranja,posebice kroz program poslovnih kredita (Business Loan Program), predstavljanja projekata ulagačima u poduzetništvo (poduzetnički fondovi, investicijske kompanije, privatni ulagači) te financijskim modelima prilagodjenih poduzetnicima.
Agencija,primjerice, Programom malog poduzetništva omogućava istinsku podršku svakom poduzetniku, pa i onom koji je na odredjen način neravnopravan u odnosu na druge.Ovdje nećemo spominjati visoku razinu stručnih savjeta, specijaliziranih članaka i drugih akademskih uradaka namijenjenih poduzetnicima,koliko 'egzotične' (za naše prilike) proizvode te agencije poput primjerice Disaster Assistance(Pomoć u nevolji),koja se odnosi na pomoć u obnavljanju poduzetništva nakon komercijalne propasti ili teških situacija.
Dostup prikladnim financijama glavni je problem gotovo svakog poduzetnika, pa je i SBA posvetila veliku pozornost izvorima financija,koji čine jamstva te Agencije, na temelju kojih se izadaju krediti kod banaka prikladnog profila ( uglavnom tzv. community bank,koje imaju uz svoju komercijalnu i širu društvenu funkciju) te ulaganja tzv. poduzetničkog kapitala (venture capital).
SBA organizira izlaz na tržište poduzetnicima, ugovara im poslove u SAD, pruža stručnu pomoć putem organizacije SCORE koju čine stručnjaci u mirovini, utječe na rezultate rada malog i srednjeg poduzetništva i programom Small Business Innovation Research (Istraživanje inovativnosti malog poduzetništva),povezuje ih s kompanijama za financiranje malog poduzetništva, nudi posebne obveznice (Surety Bond ), stara se o tinejdžerskima poduzetnicima kao i ženama poduzetncama kroz posebne programe, te naravno i ljudima smanjenih fizičkih sposobnosti.
Poput Hrvatske, SAD preko SBA itekako vodi računa o svojim ratnim veteranima,osiguravajućim im povoljne kredite, a jedan od navedenih 'egzotičnih' specijaliteta te Agencije, uz stalno informiranje i obrazovanje poduzetnika o primjerice elektroničnom poslovanju, predstavljaju tzv. krediti niske dokumentacije (Low Doc Loans) koji su namijenjen poduzetnicima s prosperitetnim projektima, ali bez odgovarajućih komercijalnih kolaterala.
SBA financira poduzetnike i putem 10-godišnjih tzv. neosiguranih kredita za koji se izdaju posebni vrijednosni papiri (debentures).
Nerijetko, uz agencije postoje i razvojne banke za financiranje MSP i izvoz. U Kanadi razvojna banka Business Development Bank of Canada nudi raznovrsne usluge svim veličinama poduzetnika poput dugoročnih kredita s povoljnim uvjetima, mikro kredite od 25.000 do 50.000 USD (o mikrofinanciranju iscrpnije u jednom od slijedećih brojeva), program za mlade pooduzetnike, poduzetničke kredite pri kojima privremeno preuzimanje adekvatnog dijela vlasnosti zamjenjuje kolaterale, kao i kredite za produktivnost, inovaciju i izvoz koji se razlikuju od klasičnih bankarskih kredita.
Uz navedenu podršku poduzetništvu, treba još spomenuti i Small Biz Centre, kao i nisku informativnih službi i sedrtviosa (poput www.esmallbiz.com) koji poduzetnicima donose sve potrebne informacije.

Britanski agencijski poduzetnički val

BizHelp24 je jedan od nakorisnijih privatnih agencijskih servisa za poduzetnike u Velikoj Britaniji, obzirom da ih isti opskrbljuje svakom potrebnom informacijom u svezi osnivanja poduzeća, pravnih akata, registracije, zakona i propisa, svakodnevnih novosti, financiranja, obavljanja poslova u kući,e-poslovanju, bankrotu itd.
BizHelp24 donosi poduzetnicima relevantne informacije i elektronske obrasce, te servis za konsolidaciju dugovanja (usluga koja je inače vrlo popularna u svijetu), besplatan poslovni software (pr: za izradu poslovnih planova) i cjelovite informacije o marketingu, poslovnom pravu, upravljanju kreditima, izvorima poslovnih financija, (primjerice: tenant loans, kredita koji predmnijeva nepostojanje klasičnih kolaterala), naplati potraživanja, franšizama i sl.
Taj servis daje odlične praktične savjete kako osnovati pokrenuti poduzeće, ali agencija StartUp Co UK ponajbolje instruira poduzetnike kako osigurati potreban kapital kroz financiranje dugovanjem (debt financing) ili prodajom udjela u projektu (equity financing), što predstavljaju dvije krucijalne metode financiranja poduzetništva.
Pritom ne treba smetnuti s uma kako važnu ulogu u financiranju prve faze malog ili srednjeg poduzetništva obavljaju tzv. poslovni angjeli (Busines Angels),koje tvore izmedju inih odvjetnici, doktori, poslovni ljudi s viškom kapitala i drugi. Poslovni angjeli ulažu u projekt kada je financiranje istog teško ili praktično nemoguće ostvariti financiranje projekta klasičnim kreditima.
Ni vlada Ujedinjenog Kraljevstva ne ostaje po strani, nego Uredom za trgovinu i Industriju (Department for Trade and Industry) te agencijom Ureda Small Business Service (od 2000.godine) pruža široki spektar rješenja financiranja poduzetništva, sve do aktiviranja poduzetničkog kapitala.Tako SBS učinkovito sudjeluje u izgradnji poduzetničkog društva. Ovaj ustroj pomoći poduzetnicima je prirodan, obzirom na činjenicu da u Britaniji postoji nešto manje od 4 miliijuna poduzetništava od kojih mikro, mala i srednja poduzeća čine 99 posto ukupnog broja poduzeća.

MSP-izirane čak i siromašne države

‘Viroza’ podrške malom i srednjem poduzetništvu nije zaobišla ni najmnogoljudnije i najsiromašnije zemlje Azije i Afrike. Čak i vlasti u Kini, desetljećima izoliranoj zemlji, uvidjaju važnost razvoja i financiranja MSP putem specijaliziranih agencija.
U toj državi MSP je sudjelovao s čak 72,2 posto izvoznih proizvoda (1998 g.). Od 140 milijuna ljudi zaposlenih u industriji,oko 100 milijuna odnosno 75,5 posto je zaposleno u MSP. Stoga je glavni zadatak kineskih vlasti omogućiti prikladno financiranje poduzetništva, obzirom da i u Kini preko 9o posto poduzetništava spada u kategoriju MSP.
Stoga se Kina posljednjih godina okrenula ka učinkovitijem financiranju MSP putem poreznih olakšica, direktnih inozemnih investicija (DFI), otvaranja prema specijaliziranim američkim agencijama poput Small Business Investment Company (SBIC) ili Overseas Private Investment Corporation (OPIC), Australian Innovation Investment Program, te drugim modelima prikladnog investiranja u MSP.
U Indiji, Small Industries Development Bank of India (SIDBI), dakle banka za razvoj malog poduzetništva, ulaže direktno u mala poduzeća putem svog poduzetničkog fonda (venture fund). Slična pozornost poticanju MSP vrijedi i za Nigeriju gdje je registrirano da MSP uprihodjuje do 30 posto ukupnog bruto proizvoda i sudjeluje s 58% ukupne zaposlenosti.
Nadalje, vlada u Indoneziji vlada potiče tamošnje banke na financiranje poduzetništva, preporučujući da najmanje 20 posto portfelja tih banka sadrže depoziti, krediti i druge financijske radnje povezane s MSP. Tako je Bank Rayat Indonesia, kolaterale napravila dostupnim poduzetnicima, skračujući postupak kreditne procedure, držeći da je dobar rad takvih poduzeća u interesu banke i cijelog društva.
U Meksiku su takodjer u punoj funkciji dvije razvojne banke, NAFIN (za proizvodnju) i Bancomext (za izvoz) koje osiguravaju sredstva i drugu pomoć MSP.
Ukupan je dojam je da se u cijelom svijetu, ugroženom klimatskim promjenama nesagledivih posljedica po ukupno društvo, stvara pozitivno okružje za razvoj poduzetništva.

(članak- arhiva 2004:Ekonomija iza zavjese-Ivan Ostoja

Ljude koje vladaju,odnosno upravljaju bogatstvima autohtonog naroda na području medjunarodno priznatih granica u svrhu uvećanja općeg dobrostanja, a ne znaju kamo idu, svaki put će odvesti ka cilju, poglavito onom koji je štetan interesu domicilnog naroda.
U suvremenoj državi znanja i komunikacija u realnom vremenu, poluge koje odredjuju, korigiraju i stimuliraju poduzetništvo zovu se fiskalna politika, koja se odnosi na potrošnju kojom vlada pruža dobra i usluge gradjanima kao i načine financiranja navedenih troškova, te monetarna politika čija je najvažnija svrha postizanje i osiguranje održivosti stabilnih cijena.
No, za razliku od fiskalne politike, učinci monetarne politike obično su kratkoročni i odredjenom smislu,'vatrogasne'.
Nerijetko se dogadja da ugledni ekonomisti suprotstave ciljeve dvaju navedenih politika zahtjevajući primjerice ciljanu nisku inflaciju kojom se navodno može potaknuti investicijski ciklus i revitalizacija zapošljavanja, porast nacionalnog proizvoda i poduzetništva u zemlji okruženoj bodljikavom žicom monetarne politike (postojećih obveza korisnika kredita i sl.).
Fiskalna politika financira se porezima i posudjivanjem (zaduživanjem) putem zajmova, kredita, izdavanja obveznica i sl. na domaćem i inozemnom tržištu kapitala.
Oporezivanje se provodi na brojne načine, od oporezivanja dobiti fizičkih i pravnih osoba, porezom na dodatnu vrijednost koji državi pruža izvor likvidnosti za ispunjavanje svojih obveza te posebim porezima na odredjenu grupu roba i usluga (cigarete, alkoholna pića itd.).
Stupanj zaduženosti države utječe na ekonomski program koji kod zaduženih država prestaje biti investicijski (što je paradoks per se, jer samo osnaženo poduzetništvo stvara platformu novih vrijednosti iz kojih država izdvaja za otplatu dugova), te posljedično na fiskalnu i monetarnu politiku.Potonja se trenutačno u Hrvatskoj suočava s javnim dugom i zaduživanjem privatnih i pravnih osoba, ponekad iznad njihovih stvarnih mogućnosti u odnosu na sudjelovanje u stvaranju postojećih i skorašnjih novih vrijednosti (riječ je uglavnom o potrošačkim kreditima ostvarenim putem kreditnih kartica, ili kreditiranja vozila, opreme i sl, ).

Sukobi u ciljevima

Vlade u demokratskim društvima reagiraju na nastalu situaciju različitim mjerama, osobito ako su politički izbori blizu, pa nastoje smanjiti negativne efekte nekog poslovnog ciklusa i stvoriti uvjete za tečniju 'sliku života' mjerama, ponekad u relativnoj suprotnosti s postojećom fiskalnom i monetarnom politikom, kako bi podigli nacionalni dohodak.
Potrošnja države očituje se novcem uloženim na isporuku roba i usluga te na prijenos sredstava na sve razine vlade (lokalna, županijska,regionalna). Novac koji vlada (u Hrvatskoj je uvriježen pojam:'država') potroši djeluje, dakako, stimulirajuće na ekonomiju. Vlada si može dozvoliti i potrošnju u vremenu recesije što omogućava preživljavanje gospodarstva i obnovu povjerenja potrošača (u takvim vremenima gradjani štede).
Fiskalna, a ponekad i monetarna politika, mogu igrati pozitivnu ulogu u odnosu na zatečenu socijalnu situaciju u zemlji, pa sjećanje na takve 'politike' za vrijeme bivše Jugoslavije izaziva u ljudima začudno ugodni spomen: kada bi došlo do krize, a ona je bila stalna zbog netržišnih politika, fiskalnom,odnosno monetarnom politikom, stvorila bi se inflacija tiskanjem (štampanjem,sic!) bezvrijednog novca koji bi se rabio za nerentabilan nastavak rada poduzeća, statistički bi se utvrdio porast zaposlenosti,potrošnje i održavanja umjetne (pseudo)ekonomske idile te slavio drug Tito i bratstvo i jedinstvo uz sudjelovanje velikog broja predstavnika trenutačne hrvatske 'političke elite'.
Uvjetovano stanje u kojem su novac, monetarna i fiskalna politika protivnici kategorijama prava na rad, životu dostojnog čovjeka, učinkovitosti poduzetništva i gospodarstva, doživjelo je vrstu antiklimaksa tijekom tzv. keynesianske teorije (i prakse) po kojoj je država u vrijeme recesije trebala igrati proaktivnu ekonomsku ulogu (što se protivi načelima tržišne ekonomije). John Keynes, inače legendarni špekulant, formulirao je ulogu država SAD i Europe za vrijeme Velike depresije 30-ih godina prošlog stoljeća, u kojoj su glavni problemi bili provizije na privatne kredite i negativni učinci tečajeva valuta.
Keynesova teorija je (još uvijek) privlačna za političare, obzirom da vlada troši novac za vrijeme gospodarske recesije i pomaže ljudima kada trebaju pomoć, što je na odredjeni način društveni vrhunac fiskalne politike. Svaki će se društveno svjesni političar u takvim okolnostima teško oduprijeti pokušaju pravednije redistribucije novca od jedne grupe na drugu grupu ljudi u čemu leži bit fiskalne politike zapadnih društava u kojima se porezima nastoje prebaciti sredstva ljudi koji žive u imaštini na grupe ljudi koji žive u siromaštvu.
Primjer afirmativne uporabe fiskalne politike u korist ljudi protiv profita predstavljao je potez Trudueaove vlade u Kanadi koja je za vrijeme naftne krize 1978. godine prisilila svoju državu Albertu na prodaju nafte i plina stanovnicima središnje Kanade ispod cijene koju bi Alberta mogla dobiti na otvorenom medjunarodnom tržištu.Ova je radnja činjenično predstavljala prebacivanje (transferiranje ) novca koji su mogli (i trebali) imati stanovnici Alberte (da su bili prodali naftu i plin na tržištu) u korist stanovnika Ontaria i Quebeca.
Fiskalna politika uglavnom pokriva robe,usluge i plaćanja koje služe javnom dobru. Vlade nastoje pružiti optimalnu 'količinu' javnih usluga i proizvoda te prikupiti novac što korektnijim oprezivanjem fizičkih i pravnih osoba kako bi se financirao njen rad u funkciji općeg dobra, obzirom da se u svakodnevnom životu čak ni susjedi jedne ulice ne mogu dogovoriti treba li im jedan ili pet policajaca za očuvanje potrebne sigurnosti.Veliki broj stanovnika te ulice ne bi dragovoljno platili ni lipe za svoju sigurnost i stoga je potrebna intervencija vlade (države) kako bi se problem riješio na opću korist.
Optimalni i korektni udjel gradjana (poreznih obveznika) u plaćanju usluga javnog dobra svaka vlada odredjuje po normativima društva kojem služi (zapamtite ovaj termin: vlada služi društvu, ne vlada njime!)
Na žalost, fiskalna politika ima i svojih mračnih strana, što se najilustrativnije ogleda u načinu kako političari nagradjuju prijatelje, rodbinu i partnere zapošljavanjem u javnim službama, ugovorima i (nelegalnim) narudžbama, sve na štetu društva koje nije u toj grupi nepošteno privilegiranih.

Fiskalna politika-s politiziranjem

Političari ponekad imaju ideološke ciljeve koje trebaju ispuniti, pa mjerama fiskalne politike nameću više poreze osobama s visokim primanjima, a osobe s niskim primanjima zauzvrat oslobadjaju poreznih davanja. Vlade, nerijetko, kako bi postigle ljepšu sliku o svome (ne)radu i (ne)sposobnosti pribjegavaju zaduživanju novca putem emisija vrijednosnica i sl. na domaćem ili inozemnom tržištu ukoliko nemaju dovoljno prihoda iz izvora oporezivanja i sl. (primjerice, prihoda od privatizacije).
Svaka će razina vlade biti prisiljena posuditi novac u odredjenom trenutku, a zaduživanje može nositi i negativne kontraindikacije ukoliko se vlada pretjerano zaduži, jer svake godine treba plaćati visoke kamate koje utječu na raspodjelu sredstava i uglavnom onemogućuju poticajne mjere za poduzetništvo.Nadalje, vlada time stavlja naglasak na potrošnju u tom trenutku umjesto u budućnosti što automatski umanjuje vrijednost buduće potrošnje.
Vlade se nerijetko zadužuju u inozemstvu, što ih čini ranjivim u odnosu na medjunarodna tržišta kapitala (hrvatska brodogradnja, primjerice, ima problem narudžbi za nove brodove u US dolarima, a repromaterijal i tekuće obveze plaća u eurima). Što je veća zaduženost vlade zbog financiranja fiskalne politike, izloženija je napadu špekulativnog kapitala koji utječe na uspostavljanje visokih kamata i usporavanje poduzetništva. U nastalim okolnostima od države se traže poticajne mjere za oživljavanje gospodarstva, ali vladu koja je hendikepirana visokim kamatama i niskom likvidnošću nitko neće financirati u pokušaju obnavljanja gospodarstva osim po najgorim uvjetima. Ovakav je ciklus je uništio ekonomije Trećeg svijeta i Brazila.
S druge strane možda je i mudro posudjivati novac u trenucima pada ekonomije kako bi se gospodarstvo 'podiglo' pa se posudjeni novac vraćao za vrijeme ekonomskog rasta ili booma. Takvo se zaduživanje, za razliku od većine hrvatskog, zove kvalitetnim jer promiče stvaranje nove vrijednosti.
U svakom slučaju, vodjenje fiskalne politike vrlo često nalikuje šetnji po minskom polju

Dosezi monetarne politike

Monetarnu politiku zovu još i praktičnom politikom, a služi održavanju stabilnih cijena na način da očekivane promjene u cijenama svojom veličinom ne utječu na funkcioniranje poduzetništava i kućanstava. Vrijeme hiperinflacija definitivno je iza nas, a postupkom globalizacije i ujedinjavanja država stabilnost cijena promaknula se u najvažniji cilj središnjih banaka u svijetu. Učinci monetarne politike,očitovane u kamatnim stopama, najuočljivije su u cijenama.
Naime, promjena kamatne stope (eskontne stope), kao i medjubankarske stope utječe na potražnju, troškove (proizvodnje, distribucije, prodaje) te na cijene proizvoda,usluga i transakcija. Ukoliko vlada odluči potaknuti potražnju (potrošnju) za robama i uslugama snižavanjem kamatnih stopa, nacionalni proizvod raste neko vrijeme, ali ne za dugo i ubrzo prestaje utjecaj (isključivo) monetarne politike na ukupan održiv rast obujma nacionalnog proizvoda.
Što bi se dogodilo da,teoretski, hrvatska središnja banka odluči tiskati trostruko više novca nego što je trenutačno u optjecaju? Gradjani bi gotovo odreda pohrili u kupovinu, a nacionalno gospodarstvo ne bi bilo u stanju proizvesti toliku količinu roba i usluga. Stoga bi poduzeća i tvornice morale povećati proizvodnju kako bi zadovoljile pojačanu potražnju i unutarnji nacionalni proizvod bi se povećao, ali istovremeno bi se kao rezultat stvorenihh okolnosti povećale cijena sirovina, proizvodnje (dodatna oprema, radna snaga i dr.) te bi cijene,nakon kratke stanke, opet išle prema gore.
Navedeni primjer je dokaz kako se jednom od glavnih alatki monetarne politike (kamatnim stopama) može djelovati isključivo kratkoročno, tj. utjecati na ponudu i potražnju, ali ne može se promijeniti stvarna sposobnost gospodarstva (sjećate li se wunderkinda Jefrrey Sachsa koji je bio savjetnik za smanjenje i ukidanje inflacije?).
Danas je spoznato da se umjetnim vladinim mjerama poticanja potražnje putem povećane državne potrošnje (primjerice, infrastrukturnim radovima) ili drastičnim smanjenjem kamatnih stopa, dolazi do gubitka vrijednosti,povećanja cijena i otpuštanja radnika, tako da je moderna ekonomija napustila i ovakve tehnike privremenog održavanja optimizma nacije.
Ipak, stručnjaci koji ne ovise o diktatu izvana, mogu pribjeći tehnici temeljenoj na odnosu povećanog obujma nacionalnog proizvoda i sitne inflacije u ciljanom kratkoročnom roku. Nježna sposobnost rukovodjenja realno održivim porastom proizvoda u datim okolnostima, tj. izbjegavanja okolnosti kada nacionalni proizvod raste prebrzo, može stvoriti uvjete istinskog porasta nacionalnog gospodarstva (što se posebice odnosi za najvažnije resurse države-realni i izvozni sektor,uključujući turizam).
Podsjetimo se da i SAD, zemlja tzv. slobodnog tržišta, ne oklijeva rabiti fiskalne mjere za ostvarenje projiciranog rasta gospodarstva, utječući na poreznu politiku stimuliranjem potrošnje.
Nije nevažno,pritom, podsjetiti ministricu Kitarović kako Ustav Europske Unije, osim što izostavlja Boga, jedva da spominje fiskalnu i monetarnu politiku?!.
Za kraj, i na akciju 'Kupujmo hrvatsko!', odnosno 'Budimo kroativni' treba gledati kao dio fiskalne politike Republike Hrvatske.

Funkcija ovog teksta je ukazivanje na neučinkovitu politiku poticanja poduzetništva i radnog aktiviranja nezaposlenih u Republici Hrvatskoj, poglavito u poduzetništima ranih dobi, zbog nepostojanja prikladnih financijskih inicijativa, mikrokreditnih programa i praktične podrške, što posljedično utječe na rast stope nezaposlenosti i pasiviziranja nacionalnog budžeta čije fiskalne mjere ne služe stvaranju novih vrijednosti nego očigledno financiraju održavanje postojećeg negativnog stanja.

Nezaposlenost, osim dramatičnog utjecaja na ljudske sudbine, osjećaja nepotrebnosti, nemogućnosti civilizacijskog življenja i osobne istrošenosti, što se zrcali i na nelagodi ukupnog društva, snažno utječe i na poduzetničke cikluse. Zadovoljavanje i najminimalnijih prava nezaposlenih stvara fiskalno i monetarno dezinvesticijsko okružje i uskoro upravljači javnom imovinom u cilju uvećanja iste za opću dobrobit upadaju u slijepi krug, poglavito ukoliko što ranije ne poduzmu barem dio nezaposlenih sposoban za pokretanje i razvoj poduzetništva.

Podrška, financiranje i kreditiranje nezaposlenih u svrhu poticanja samozapošljavanja predstavlja jedini izlaz iz teške situacije danas, zapravo preduvjet razmišljanja o ikakvoj pozitivnoj budućnosti hrvatskog naroda koja ne znači obnavljanje gospodarskog ropstva nakon stoljeća pod 'Austrougarima', Srbima…
Isprva, definirajmo tkose smatra nezaposlenim, medju kojim se kriju deseci tisuća vjerojatnih malih poduzetnika? Nezaposlenim, se smatraju 'osobe koje su sposobne za rad ali ne mogu naći posao'. Nezaposlenim se smatraju osobe koje nemaju stalno radno mjesto i primanja, a aktivno traže posao. Nezaposlenost je uglavnom povezana s neimaštinom, a stanje postaje tim ozbiljnije za nezaposlenu osobu ukoliko je izgubljeni posao bio primaran ili jedini izvor prihoda.
Nastavak trajanja nezaposlenosti uobičajeno se razvija u oblike poput siromaštva, zaduženosti i izraženih fizičkih i psihičkih problema.
Trajanjem nezaposlenosti čovjek gubi smisao u životu, gubi ambiciju samoostvarenja, nedostaje mu cilj, radost postignuća, ostvarenja, dokazivanja pred društvom.
Takav čovjek prestaje biti suvremeni čovjek, on postaje sjena koja vegetira, frustriran okolnostima, nemoći i nemogućnosti razvijanja sebe, svojih sposobnosti koje bi na koncu prerasle u novostvorenu vrijednost društvu.
Nezaposlen osoba postaje trošak na grbači sadašnjih i budućih poreznih obveznika, upada u ravnodušje, a društvo niti upravljačke strukture ne pokušavaju [B]poduzeti tog nezaposlenika u korist društva.[/B]

Za nezaposlene u Hrvatskoj nema kredita

Nezaposleni Hrvati, kojih je otprilike oko 300.000+, ne računajući one koji glume zaposlenost u raznim službama, svojim bi angažmanom u funkciji zaposlenika ili istinskih poduzetnika trebali biti jedan su ključnih čimbenika razvoja i gospodarskog zamaha na svakoj razini u Hrvatskoj, od lokalne, regionalne do nacionalne.
Naravno, mnogim od tzv. kriznih grupa nezaposlenih starijih od 45 godina s neaplikativnim radnim iskustvom i nedovoljno ažuriranim znanjem i sposobnostima, kao i mladim s više traženog znanja ali bez iskustva, treba se pružiti potpora kroz stručno osposobljavanje doobrazovanje,dokvalifikaciju i stažiranje, posebice kod nezaposlenika koji se odluče upustriti u objektivno izvedivo poduzetništvo - 'sveti gral', srce opstanka svakog naroda.
No, što se dogadja u Hrvatskoj, koja je preplavljena stranim univerzalnim banakama s praktički nekvalitetnim i nerazvojnim kapitalom u odnosu na podršku nezaposlenim? Financira li ili kreditira li netko nezaposlene?
Odgovor je: uglavnom nitko!!
Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, uz mnoge naizgled obečavajuće programe, zapravo ne postoji nijedan izvediv program za samozapošljavanje, odnosno (samo)kreditiranje. Nedavno je Vlada RH ukinula i program poticanja zapošljavanja (namijenjen poslodavcima) radi neučinkovitosti i funkcionalnog varanja svih poreznih obveznika (koji su zapravo - država). Kako još nema novih poticajnih mjera, zaboravlja se da je najvažnija odgovornost Vlade osiguravanje zakonskih uvjeta i drugih uvjeta potrebnih za nesmetani razvoj poduzetnistva.
S druge strane, prava nezaposlenih glede novčanih naknada nedovoljno su riješena, tako da i mogući krediti na temelju naknade, odnosno po zapošljavanjaju kasnije plaće rijetko dolaze u obzir. Bizarno je da kredite nezaposlenim, barem deklarativno, 'daje' samo jedna štedno kreditna zadruga u okviru gotovinskih kredita (kod kojih inače korisnicim akredita iznos kredita prema oročenom depozitu iznosi 1:3), ali uz garanciju tri jamca (umjesto dva kao kad kredit uzimaju zaposleni ili umirovljenici).
That's it, narode!!!
Takva 'bodljikava žica' razdvaja nezaposlene, a ubrzo i društvo, od civilizacije rada, uspjeha, materijalnih pretpostavki za podizanje obitelji, i nadasve stvaranje novih društvenih vrijednosti proizvodima, uslugama, novom zaposlenošću, izvozom…Dakle, nezaposleni i njihove obitelji mogu prestati biti trošak na grbači naroda te ukoliko im se omogući kvalitetna podrška pozitivno utjecati na katastrofalnu platnu bilancu RH koja je rezultat izočnosti svake iole razumnije ekonomske politike osim antiniflacijskih mjera prije 12-13 godina koja je zapravo samo preduvjet za razvoj propulzivnog ekonomskog sustava, a ne sustav.
Svaki poduzetnik i zaposlenik svojim poreznim davanjim pokreće skrb o ljudima hrvatsku znanost, zdravstvo, kulturu, infrastukturu, komunalije, pravično i učinkovito pravosudje, stvarnu trodiobu vlasti (upravljanja državom koja predstavlja autohtoni narod i sva bogatstva unutra medjunarodno priznatih granica), brigu o životinjskom i biljnom svijetu…
Stoga, problem nezaposlenosti i velikog budžetskog tereta može se riješiti jedino poticanjem istinskog proizvodnog i izvoznog poduzetništva s djelotvornom posljedicom porasti stope zaposlenosti umjesto da se to radi kao dosad na trošak društva i poduzetnika ranijim umirovljivanjima i prijevremenim mirovinama dečkima od 30-ak,40-ak godina, čime se nominalno 'smanjivala ' nezaposlenost, a pojačavao porezni pritisak i obveze države - dakle sviju nas, jer mi smo država.
Činjenično, posljednih desetak i više godina gotovo da se nitko ne brine o nezaposlenima koji nemaju svog zastupnika i čije se najbolje poduzetničke godine gase neiskorištene.
Najbolnije odjekuje u novčarskom tremanu nezaposlenih čije potencijale nitko ne želi iskoristiti za ukupnu dobrobit društva.

Financiranje nezaposlenih - praksa u razvijenim zemljama

Mogućnost kreditiranja nezaposlenih izaziva jezu i nevjericu kod komercijalnih banaka, opsjednutih potrebom za rudimentarnim kolateralima, uz klasično neznanje i ravnodušje nadležnih o kojima zapravo ovisi sudbina sviju nas.
U razvijeni(ji)m državama (SAD, EU, Kanada itd.), problem nezaposlenih osoba rješava se na društvenoj razini (putem inicijativa, fondova, poduzetničkih programa i sl.) i prilagodjenim kreditiranjem.
Takve se inicijative, primjerice u SAD, odnose na ekonomski razvoj, strukturne radove, obrazovanje itd. Vlada SAD itekako se brine o svojim nezaposlenim putem bespovratne pomoći i potpore u programima za gospodarske razvojne projekte, stvarajući poslove osobama s minimalnim prihodima (naknadama) poglavito u infrastukturnim sektorima kao što su gospodarski razvoj, komunalni razvoj (gradnja, obnavljanje,zaštita od vatre i dr.), zaštita od elemtrarnih nepogoda (poplava), obrazovanje, poduke itd.
Nezaposlenim su na raspolaganju i kompjuterski programi za stalno traganje (putem interneta) za izvorima pomoći i bespovratnih sredstava, što je posebice korisno za buduće ili nove poduzetnike.
U Velikoj Britaniji, pak, usluge za poduzetnički razvoj okrenute su i prema nezaposlenima, a uključuju specijilizirane razvojne urede,inicijative, donatore i programe potaknute fiskalnim mjerama, koji nezaposlenim pružaju praktičnu pomoć, informacije o poslu i gospodarstvu, registracije, savjete i sl. kako bi se nezapsoleni poduzeo u aktivnog člana društva koji svojim radom, znanjem i idejama doprinosi društvu.
Centri (poput, primjerice, The Centre for Developing Connections), pomažu novim poduzetnicima u sppoznavanju i osvarivanju poslovnih prigoda. Usluge takvih centara uključuju poslovne savjete i informacije, vodiče kroz karijeru…
Zaklada Princes Trust - Business omogućava nezaposlenim ili djelomično zaposlenim mladjim ljudima izmedju 18 do 30 godina financiranje tzv. niskim kreditima nepovratnim sredstvima ili 'mekanim' kreditima.
Razvojne agencije (pr: South East England Development Agency) pružaju (i) nezaposlenim široki raspon podrške u poslu i investicijskih usluga. Cilj tzakvih agencija je je osnaženje lokalnih ekonomija niskom korisnih inicijativa koje uvećavaju proizvod te regije i stopu zaposlenosti.
Važnu ulogu pritom obnašaju i financijske institucije koje se uglavnom bave tzv. mikrofinanciranjem i mikrokreditiranjem (što u Hrvatskoj još ne postoji usprkos projektu u kojem sam aktivno sudjelovao s tadašnjim Ministasrstvom za obrt, malo i srednje poduzretništvo čija je svrha bila pokretanje mikro banke za poduzetnike,nap.p.).
Nezaposleni u razvijen(ij)im zemljama imaju pravo na kredite raznih vrsta, pogotovo jer nezaposlenost ne može trajati godinama bez nade (odnosno, sve manje nade ukoliko se nezaposlena osoba ne doobrazuje i sl.), a ljudska prava u ljudskom društvu najučinkovitije se očituju kada radnik ostane bez posla (pri spomenu ljudskih prava, mislim na stvarna ljudsk aprava, a ne ona politički nametnuta ili izmišljena homoseksualaca, manjina koje su palili i uništavali Hrvatsku i sada se vraćaju u kuće koje su im obnovili porezni obveznici zbog 'pritisaka niz EU' i sl., nap.p.).
Nezaposlena osoba u razvijen(iji)im državama ne postaje manje vrijedna u društvu, takvu osobu ne ismijavaju niti ju malogradjanski žale, nego je žurno aktiviranje takve osobe prioritetna cilj upravljača državnom imovinom .

Kreditiranje nezaposlenih

Nakon što jedna osoba izgubi posao, računi joj i dalje dolaze, a nema ih odakle platiti. I tako mjesec za mjesecom. Zbog toga su uvedeni i krediti za nezaposlene koji odnose se na osobe koje ne mogu normalnim načinom dobiti kredit, a ispunjavaju sve karakteristike nezaposlenih (osoba koja nema stalno radno mjesto i primanja, aktivno traži posao itd.).
U tzv. socijalnim državama zemalja osnivačica EU, nezaposlena osoba dobija naknadu (kao i u Hrvatskoj) ukoliko ispunjava uvjete.
No, nezaposlena osoba ne može pokrenuti poduzetništvo s takvom minimalnom količinom novca namjenjenoj za preživljavanje te osobe do pronalaska novog posla. Stoga ta osoba mora uzeti kredit koji se razliku po cijeni (efektivna kamatna stopa, troškovi kredita) razlikuje od 'normalnog' kredita.
U Velikoj Britaniji i SAD veliki broj financijskih kompanija i banaka (posebice tzv. charity banaka) kreditira ili financiura nezaposlene. Visina kamatne stope povezana s razinom rizika povrastka kredita što je razlog da je uobičajena kamatna stopa kredita za nezaposlene viša od drugih.
Na sreću, zakoni i propisi ograničavaju davatelje kredita u visini kamatnih stopa kao i općih kreditnih uvjeta jer se dogadjalo da korisnici kredita (za nezaposlene) zbog dugovanja uzrokovanih kamatnim stopama gube nekretnine i drugu založenu imovinu. U današnjem vremenu dostupnosti podataka na internetu, svaki budući zatražitelj i korisnik kredita može putem kalkulatora izračunati raspon kamatnih stopa kod većine kreditora.
Za kolateral se obično uzima nekretnina koju nezaposlena osoba može priložiti, kako bi dobivao kreditne obroke prema procjenjenoj i stvarnoj vrijednosti nekretnine. Drugi je način da se nezaposlen osoba koristi kreditom samo u alarmantnim slučajevima, a u brojnim slučajevima nezaposlena osoba kao korisnik kredita u brojnim slučajevima želi podmah cijeli kredit u odnosu na stvarnu vrijednost založene nekretnine.
No,što se dogadja ako nezaposlena osoba, posebice ukoliko je tek završila fakultet ili neku drugu školu, nema svoju nekretninu kao kolateralni zalog u dobroj vjeri?

Krediti za radnu revitalizaciju nezaposlenih

Još jednom, gospodarski razvoj nije ostvariv niti održiv s ogromnim brojem nezaposlenih osoba koje svakim danom nerada i nemogućnosti razvijanja svojih znanja gube svoju konkurentnost na tržištu rada i opću društvenu korisnost. Situacija je tim teža ukoliko nezaposlene osobe nemaju nekretninu i ovisne su o naknadi koju prima kao nezaposlena osoba.
Hrvatski zavod za zapošljavanje omogućava primanje naknade onim koji su prijavom na Zavod radili najmanje 9 mjeseci u posljednja 24 mjeseca. No, što je s naknadama onim koji još nisu radili, koji su radili, ali ih poslodavac nije prijavio?
Rješenje za veliki broj takvih nezaposlenih rješenje je samozapošljavanje, ali to nije moguće bez prikladnog način financiranja i posvemašnje podrške svakoj dobi samozapošljavanja.
U svakom slučaju, bilo gdje na svijetu, naknada nije dovoljna da nezaposleni zadrže dotadašnji način života. Ukoliko nemaju valjani kolateral, nezaposlene osobe u Velikoj Britaniji, koja je po mom mišljenju najcjelovitije riješila podršku malom i srednjem poduzetništvu i radu, tj . nezaposlenosti, pribjegavaju tzv. neosiguranom kreditu s višom kamatnom stopom. Pri tomu, a što je posve razumljivo, kreditori kontaktiraju urede za nezaposlene kontaktiraju radi prikupljanja potrebnih podataka. Kreditori nezaposlenih nakon obrade individualiziranog zahtjeva, a u slučaju odobravanja kredita, uračunavaju više efektivne kamate radi rizika.
Funkcija krediti za nezaposlene, osim onih za pokretanje poduzetništva, odnosi se primarno na refinanciranje dugovanja, zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, kupovinu opreme (kompjutera itd.), automobila i sl. Obzirom da su uredni prihodi preduvjet za dobijane 'normalnog' kredita, nezaposleni nikad ne bi bili u prigodi dobiti bilo kakav kredit. Ipak, ukoliko su trenutačno nezaposlene osobe bili uredni kreditni obveznici, banke i kreditori će im izaći u sustret i u doba nezaposlenosti ( i to bez stvarnih koalaterala).
Naravno, uz višu cijenu novca.
Gotovinski krediti u razvijenim zemljama ne diskriminiraju osobe prema statusu (ne)zaposlenosti. Ipak, kreditori, uzimajući u obzir rizik posudbe naplaćuju na takvu vrstu kredita i iznimno visoke kamate.
Tu treba istaknuti i pay-day loan, odnosno kredit koji se odnose na obroke plaće ili naknade korisnika kredita. Prednosti takvog i većine gotovinskih kredita su brza dostupnost, manjih su veličina i uglavnom se vežu za naknadu koje korisnik kredit dobija mjesečno ili tjedno (Velika Britanija) kao nezaposlena osoba.
Ipak,s takvim kreditima nezaposlene osobe ne mogu započeti poduzetništvo.

Mikrokreditima do svog posla; kako to rade (i) u susjednim zemljama

Temeljni ciljevi mikrokreditiranja je promicanje samozapošljavanja i mikropoduzetništva, putem povećanja raspoloživih kreditnih sredstva i drugih poslovnih usluga. Prioritet je pružanje pomoći najugroženijim ekonomskim grupama koje nemaju pristup tradicionalnim, komercijalnim izvorima sredstava – bankama, kako bi prešli s ovisnosti o humanitarnoj pomoći na aktivno zapošljavanje.
Mikrokreditiranje služi za financiranje osnovnih ljudskih potreba i pokretanje tzv. mikro poduzetništva.
Mnogi nezaposleni koriste upravo ovakav sustav financiranja koji je jeftiniji od klasičnog bankarskog, a za koji se nezaposleni uglavnom niti ne mogu nadmetati. Financiranje početne dobi poduzetništva je najrizičnije i zbog toga ga banke izbjegavaju. Nezaposlenim je problem nepostojanje prikladnog kolaterala, pa je stroga potrebna promjena u tretmanu nezaposlenih u funkciji radnog i poduzetničkog aktiviranja nezaposlenih. Naime, dosad se nezaposlenim praktički pomagalo da budu neaktivni izdvajanjem iz poreza zaposlenih. Što bi se dogodilo kada bi dio novca bio upotrebljren za podršku početnim dobima poduzetništava nezaposlenih? To bi nezaposlenima zasigurno omogućilo blagi odmak od ovisnosti o pomoći društva, a društvo bi dinamiziralo.
Pogledajmo kako problem zapošljavanja nezaposlenih pokušavaju riješiti u objektivno nerazvijenijim i gospodarski inferiornijim susjednim zemljama. Tako, primjerice, program Zavoda za zapošljavanje HB Mostar navodi da 'potiče samozapošljavanje otvaranjem samostalne obrtničke, ugostiteljske, trgovinske i druge radnje, osnivanje poduzeća ili otpočinjanje neke druge samostalne poslovne djelatnosti, kojom nezaposlena osoba trajnije rješava problem svoga zapošljavanja'. Zavod financijski podupire programe samozapošljavanja kojima nezaposlena osoba trajno rješava problem svog zaposlenja. Temeljni ciljevi mikrokreditiranja je promicanje samozapošljavanja i mikropoduzetništva, putem povećanja raspoloživih kreditnih sredstva i drugih poslovnih usluga. Prioritet je pružanje pomoći najugroženijim ekonomskim grupama koje nemaju pristup tradicionalnim, komercijalnim izvorima sredstava – bankama, kako bi prešli sa ovisnosti o humanitarnoj pomoći na aktivno zapošljavanje.
Mikrokreditiranje u BiH i i bivšoj SiCG za cilj drži osposobljavanje i podržavanje razvoja kapaciteta financijski održanih mikrokreditnih institucija, koje će ciljanu klijentelu – nezaposlene, moći dugoročno opsluživati. Sredstva za mikrokredite su osigurana kao kredit od Svjetske banke te kao donatorska sredstva vlada: Italije, Nizozemske, Švicarske, Austrije, Japana, UNHCR-a, USAID-a i drugih nevladinih organizacija iz svijeta. Tako se primjerice u SiCG 'krediti se mogu koristiti samo za profitabilna mikropoduzetništva (oni to nazivaju:'mikrobiznis) ili za aktivnosti stjecanja prihoda u domaćinstvu'. Sredstva se također mogu koristiti za nabavku potrebnih osnovnih sredstava i financiranje obrtnih sredstava, financiranje aktivnosti u poljoprivredi, preradi poljoprivrednih i drugih proizvoda, usluženim aktivnostima, trgovini i proizvodnji manjeg obujma.
Ovlaštene mikrokreditne organizacije utvrdjuju visinu kredita sukladno potrebama i mogućnostima mikropoduzetništva koja se financiraju. Prema standardima, maksimalni iznos kredita za prvi kredit je oko 2.500 eura , a nadalje prosječna visina kredita može biti do 5.000 eura. Rokovi otplate ovise od vrste aktivnosti i mikropoduzetništva, rokovi otplate se kreću oko 12 mjeseci.
Kamate na mikrofinanciranje organizacije utvrdju temeljem troškova pružanja usluga, rizika vezanog uz prirodu posla klijenta, kao i da se posao klijentu isplati. Kamate su pozitivne, što znači da su veći od inflacije i da osiguravaju mikrokreditnim organizacijama pokrivanje svih operativnih troškova. Glede instrumenata osiguranja kredita, mikrokreditne organizacije traže vrstu instrumenta osiguranja kredita koja najviše odgovara mogućnosti korisnika zajma i koja adekvatno pokriva rizik koji ide uz prirodu aktivnosti posla korisnika, po tome prihvatljivi kolaterale osiguranja predstavljaju zajednička jamstva korisnika, supotpisnici, imovinska jamstva i sl.
Mikrokrediti se, u svakom slučaju, rabe kao sredstvo poticanja poduzetništva i radnog aktiviranja nezaposleniih, što im je jedan od temeljnih ciljeva. Tako je običaj da fondovi za zapošljavanje odobravaju kredite od 5.000-20.000 eura, s kamatnom stopom od 1% godišnje, rokom otplate 3.5 godina, a vrijeme počeka iznosi godinu dana. Korisnik kredita je obvezan registrirati poslovnu djelatnost, odnosno poduzetništvo obvezu, zaposliti sebe i broj djelatnika u suglasju s radnim planom kojeg je predao, namjenski trošiti sredstva, održavati broj zaposlenih koji je navedenu u zahtjevu za mikrokredit (jer to je funkcija kredita) i sl, inače kredit se gasi i proglašava dospjelim. Najvažnije je da aplikanti za ovu vrst mikrokredita moraju biti evidentirani kao nezaposleni i njihov projekt mora biti ekonomski opravdan i osiguravati otvaranje novih radnih mjesta.

Poduzetništvo je srce svake zemlje, generator dobrostanja ili depresije, napretka ili zastoja. Poduzetništvo je, uz životna, duhovna i emotivna zadovoljstva, zapravo sve što imamo, jer bez proizvoda i usluga poduzetnika ne bi bilo ni nas kakvi jesmo.
Istinsko, proizvodno, izvozno i inovativno poduzetništvo treba shvatiti kao obvezu prema životu,svom narodu i bližnjima te stoga pogodovanje stvaranju cjelovitijeg povoljnijeg okružja malom i srednjem poduzetništvu (MSP) predstavlja misiju i cilj spasa domovine i hrvatskog naroda.
Učinci poduzetništva za hrvatski narod danas u miru jednaki su onim našim junacima i žrtvama u Domovinskom ratu kojeg se danas malo tko (od odgovornih) sjeća.
U trenutačnoj općoj apatiji pučanstva uzrokovanoj i proizvedenoj iz vrhova društvene vertikale, društveno korisno poduzetništvo je izlaz za sve nas, ono je nešto više od posla i novca. Poduzetništvo je doprinos društvu u kojem poduzetnici, radnici, ulagači i banke žive. Poduzetništvo stvara život jedne obitelji, ulice,mjesta, grada, regije, države,svijeta.Poduzetništvo je središnja vrijednost našeg samoostvarenja. Njime omogućujemo znanstvenike, umjetnike, profesore, škole,vrtiće, zaustavljanje izumiranja naroda, pravičnije i učinkovitije pravosudje i službe javnog reda, vojsku, zdravstvo, ekologiju i čistu prirodu, naprednije komunalije, kvalitetnije stanove i kuće, ceste, prijevoz, ljepši život svima.

Poduzetništvo se ne radi, za poduzetništvo se živi, žrtvuje.

Nije tajna da razvoj malog i srednjeg poduzetništva predstavlja ogledalo civilizacijske razine države i naroda. Generacije Hrvata su indoktrinirane (zatupljivane) tzv. socijalističkom tezom kako je poduzetništvo 'društveno štetno'; iste su generacije vegetirale svoje radni vijekove kao beskorisni referenti u nekom SOUR-u ili OUR-u, ili pak kao 'politički radnici'. Tomu treba pripisati neefikasnost razmišljanja i lijenost duha Hrvata starije dobi,nesklonost većine pučanstva da se svakodnevno naoružava i ažurira informacijama, pokuša spoznati elementarne postulate tržišnog poduzetništva.
Više od polovine Hrvata želi (ne)raditi u nekoj državnoj službi (javnom sektoru), nastaviti znati malo ili ništa i buljiti u nekakve reality show-ove koji predstavljaju krajnje debiliziranje mozga i eliminaciju bilo kakve korisne mentalne aktivnosti.
Stoga, željeli ili ne, jedini način na koji hrvatski narod može prevladati (do)sadašnje probleme predstavlja razvoj svjesnosti o važnosti domaćeg poduzetništva i autentičnog proizvoda/usluge koji su konkurentni u inozemnim razmjerima (po kvaliteti; inovativnosti; korisnosti; dizajnu; cijeni i dr.), kao i o činjenici da razvijanjem istinskog proizvodnog poduzetničkog znanja i 'duha' Hrvatska nadrasta donedavnu socijalističku ideološku anatemu poduzetništva kao 'orudja imperijalističkog zla' i tome slično, a europskoj Hrvatskoj oduvijek neprilično.

Strateška važnost poduzetništva

Ekonomija predstavlja zbir svih naših proizvodnih (stvaralačkih) i potrošačkih radnji. Mjerenje bogatstva države, kao i stvarne jačine njene valute (osim matematičkih i antinflacijskih metoda kao u RH) usmjerava se ka nacionalnom proizvodu-poduzetništvu. Bez poduzetnika danas ne bi bilo ni naroda ni državnog dobrostanja.
Osnovni čimbenici poduzetništva su: a) Zemljište, pogoni,oprema i ured, b) Rad, c) Kapital, d) Poduzetnički duh, inovatorstvo, znanje i upornost,upornost i upornost.
Razvoj malog i srednjeg poduzetništva (MSP) strateška je orijentacija Ujedinjenih naroda, Europske Unije, Svjetske banke i Vlade RH, obzirom da MSP čini više od 97% ukupnog broja poduzetništava i zapošljava više od 70% ukupne radne snage predstavljajući izvor dobrostanja ili recesije, napretka ili malodušja svake civilizirane zemlje.
Kategorizacija veličine poduzetništva obavlja se prema godišnjem prometu i broju zaposlenih (malo poduzetništvo uključuje i tzv. mikro poduzetništvo – seoska gospodarstva, odvjetnike, liječnike itd.), a parametri se razlikuju prema stupnju razvoja države (standardi SAD i EU daleko su iznad kategorija Republike Hrvatske). Za informaciju o sudbinski važnoj ulozi MSP, primjerice u SAD, predstavlja podatak da 99% svih poduzetništava spada u malo poduzetništvo koje zapošljava oko 52 % ukupne radne snage. Malo poduzetništvo u SAD (i drugdje) služi stvaranju novih radnih mjesta i inoviranju ustroja poslovanja, proizvoda i usluga, te predstavlja 51% ukupnog proizvoda privatnog sektora, 96% svih izvoznika (s oko 29.5% ukupne vrijednosti izvezene robe), a kućna poduzetništva čine 53 % malih poduzetništava.
Mala poduzeća u SAD proizvode 55% ukupnih inovacija, a medju inovacijama stvorenim malim poduzetništvom u XX stoljeću u SAD spadaju zrakoplov, kasetofon, magnetofon, kompjuter, leće za oči, pacemaker za srce, patent za hlače i dr.
Sektori u kojima MP djeluju su izvoz, malo- i veleprodaja,usluge (knjigovodstvo, nekretnine, osiguranje, servisi za popravak automobila, televizija i kompjutera, fotokopiranje, praonice rublja i dr.), proizvodnja te poduzetništvo visoke tehnologije (najbolji primjer za potonje je Michael Dell koji je počeo slagati kompjutere na Univerzitetu u Teksasu dok mu je bilo 19 godina, a danas njegova kompanija Dell Computer ima godišnji promet oko 15 milijardi USD).

Investicijski ciklusi koji život znače

Pritom treba naglasiti kako su prioritetna svrha i funkcija vlada u svakoj prosvjetljenoj državi omogućavanje kvalitetnih investicijskih ciklusa, odnosno 'proizvodnje' novca fiskalnim i inim mjerama namijenjenih kvalitetnijem financiranju malog i srednjeg poduzetništva obzirom da isto tvori srce svakog naroda.
Tomu služe i prikladni načini financiranja svake dobi (etape,faze) poduzetništva u bilo kojem pravnom obliku (trgovačko društvo, obrt i sl.). Financiranje MSP obavlja se zaduživanjem (uzimanjem kredita) ili ustupanjem udjela zainteresiranom ulagaču ili ulagačima.
U nastalim uvjetima hrvatski poduzetnici, posebice novi, preuzimaju ulogu junaka koji su hrvatskom narodu,u četničkoj i svekolikoj oružanoj i političkoj agresiji na Domovinu, izborili samostalnost. Ta samostalnost ubrzo je 'izgubljena' u miru zbog nedostatka prikladnih i pravičnih ekonomskih politika. Stoga su hrvatski poduzetnici, poglavito oni izvozno i proizvodno orijentirani, posljednja brana posvemašnjoj 'okupaciji' resursa, nezacvisnosti,potencijala, talenta i učinkovite autonomnosti Republike Hrvatske.
Hladna stvarnost današnjeg svijeta koji se kreće ubrzanije nego ikad, u uvjetima neizvjesnijim nego ikad dosad, u kojem je funkciju oružja preuzela ekonomska dominacija, prisiljava hrvatski intelektualni kapital i poduzetničku energiju na pokretanje iz mrtvila ukoliko želimo izbjeći ono najgore što se već djelomice dogadja: neizvjesnu mirovinu, svojevrsno ropstvo pod novim stranim vlasnicima hrvatskih strateških resursa o kojim nam ovisi život poput voda, zemlje, mora i banaka, a time i političke moći, kao i oduzimanja agensa povijesnog dostojanstva, čak i dokazive istine.

U ovom blog-postu (dijelu Priloga) donosimo cjelovite uvodne informacije o teoriji i praksi financiranja malog i srednjeg poduzetništva (MSP).
Pritom treba se svaki poduzetnik, svaki novi ili budući poduzetnik voditi mišlju je li čovjeka kavog danas znamo napravilo poduzetništvo, te čuvenu izreku Alberta Einstein po kojoj zlo u društvu ne čine samo oni koji su zli (u bilo kojem smislu, što se posebice odnosi na političare), nego oni, tisuće puta brojniji od tih zlih ljudi, koji su dozvolili da se to zlo radi.
Toliko o hrvatskoj 'nemoći', 'političkom ravnodušju,'bezizlazju'…
Ovaj će Prilog energičnijim poduzetnicima (ili budućim poduzetnicima), sa smislom i vizijom u životu biti itekako koristan za početnu informaciju o prikladnom stvarnom financiranju MSP obzirom da su hrvatski poduzetnici desetljećima bili osudjeni na (pseudo)bankarsko ili državno financiranje koje je normativno i funkcionalno u sukobu s svrhom samog poduzetništva.
Ni danas, unatoč trudu sadašnjeg Ministarstva za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, kao i prethodnog Ministarstva,okolnosti za poduzetnike, nisu strukturno reformirane, posebice u odnosu na razvijenost i primarnog i sekundarnog tržišta kapitala u Hrvatskoj koji u slojevitosti i praktičnoj korisnosti nerijetko predstavljaju (n)ovčarstvo za poduzetnike.

Kriza zbog izočnosti ekonomskih programa

Možda ova definicija zvuči deklarativno grubo, ali nježna je u usporedbi s učincima iste na svakodnevne nepopravljive štete po sadašnjost i budućnost Hrvata i Republike Hrvatske, pogoršanja materijalnog, informativnog,demografskog i svekolikog civizacijskog stanja naroda.
Iz tog smo razloga odlučili informirati poduzetnike o aplikativnim (primjenjivim) vrstama financiranja za svaku dob (etapu,fazu) poduzetništva, nastojeći pritom biti što ažurniji glede kreditnih linija i druge proizvoda i usluga banaka u Hrvatskoj namijenjenih poduzetnicima.
U ovom trenutku banke u RH pokazuju mali, ali vrijedni iskorak u odnosu prema poduzetnicima,uključujući nove ili mlade poduzetnike.
Temeljne informacije u Prilogu odnose se na informacije na konkretne informacije o poduzetništvu i radove potrebe za započinjanje poduzetništva, cjelovitom financiranju i podršci poduzetništvu, te bankarskom financiranju poduzetništva. Ipak, ponajviše će biti riječi o nebankarskom financiranju s inovativnim i višenamjenskim instrumentima kapitala.
Hrvatska se nalazi u kritičnoj situaciji uzrokovanoj nedostatku stvarnih i pozitivnih ekonomskih politika nakon završetka netržišnog i gospodarski nakaznog višedesetljetnog komunističkog režima koji je radi tzv. 'socijalnog mira' opteretio Hrvatsku 'društvenim vlasništvom' i silnim referentima bez pravog posla ( a mnogi zaposlenici još uvijek nemaju adekvatnog znanja otrebnog za konkurentnost u globalnom okružju), te naravno petogodišnjeg rata (agresije četnika na Hrvatsku).

Hrvati 'peglaju' kartice i kupuju(ne)hrvatsko

Pritom ne treba zaboraviti ni postojeću euforiju pučanstva u odnosu na mahnito 'peglanje' kreditnih i inih kartica čemu su dakako pridonijeli gotovo polustoljetna insuficijencija kupovanja (shoppinga) i uvezeno 'potrošačko' bankarstvo financiranja uvozne i ine robe koje je, zauzvrat, zanemarilo potpuniju podršku raznim dobima poduzetnika.
Hrvatske vlade ili bolje rečeno vlade u Hrvatskoj, boreći se na operativnoj razini s posljedicama socijalističke netržišne 'privrede', traumama i štetama nastalim srpskom agresijom i pohlepom grupe ljudi (osvajanja što većeg udjela u javnoj imovini koja je bila stvarana generacijama),svojim su (ne)djelovanjem utjecale na gubitak poduzetničkog duha u Hrvata (osim 'poduzetništva' koje se odnosi na trgovinu, uvoz, osiguranje,banke itd. - drugim riječima,'peglanja magle' u odnosu na stvaranje kvalitetnog nacionalnog proizvoda i platne bilance).
Rezultat je rekordni poražavajući dug (jer se njime nisu poticale novostvorene hrvatske vrijednosti), gubitak monetarne samostalnosti i (ras)prodaja strateških resursa pretvarajući tako potencijalno dinamičnu Hrvatsku i ponosni hrvatski narod u zemlju sluganski ovisnu o odlukama činovnika iz Euro(sr)pske Unije i multilateralnih organizacija. Krajnji cilj EU je bio i (još uvijek) jeste dokazati kako se na ovim prostorima od 1990. nadalje vodio gradjanski rat, a ne invazija naoružanih Srba na nenaoružane narode Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Potonjima, poglavito Hrvatima, čak su i Ujedinjeni narodi vetom su uskratili pravo iz Povelje UN o odbrani od agresije (toliko u UN i zadnjem Predsjedniku Predsjedništva SFRJ).

San Hrvata - u mirovinu ili državni sektor

Krajnji učinak svega navedenog je da je hrvatski narod danas, toksiniran nerijetkim slučajevima političkog 'poduzetništva' (korupcijama, monopolom odlučivanja i dr.), švercerskom i kriminalnom 'tajkunizacijom' koja je povrijedila ne samo nepotpune zakone RH, nego i ustavna i ljudska prava, gubitkom stvarnih kriterija rada i uspjeha u životu, kao i potajno organiziranim medijskim pranjem mozga suludim reality programima poput 'Big Brothera', masovno odustao od poduzetništva, osim trgovine, uvoza i 'brzopoteznih poslova' na granici zakona.
Prosječan Hrvat, uglavnom nedovoljno obrazovan i necjelovito informiran,neprosvijetljen i poluprimitivan u usporedbi s civilizacijskom vertikalom vremena, umjesto o samoostvarenju poduzetništvom danas sanja o mirovini s 40 godina kao i ugodnoj službi u javnom i političkom sektoru (mjesto referenta ili više) kao mjeru hrvatskih općeprihvaćenih vrijednosti.
Ukoliko se navedena promjena na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj i obiteljskoj razini u Hrvatskoj ne dogodi danas, hrvatsko pučanstvo zavijek će biti gurnuto u ponor neznanja, nefunkcionalnih sposobnosti,siromaštva, te mu prijeti izumiranje.

Svaku dob (etapu;fazu) poduzetništva u praktičnom svijetu kapitala formatira i prikladno financiranje, pa svaki poduzetnik mora biti svjestan stupnjeva razvoja svog poduzetništva kako bi se pravodobno okrenuo ka vjerojatni(ji)m izvorima financiranja u odnosu na rizik, (ne)unesene kolaterale i tome sl.

Dobi razvoja i financiranja poduzetništva su sljedeće:

1.Sjemenska: glavna kvaliteta ove dobi su odlična ideja, patent ili prigoda.
2.Početna: poduzetnički program i poslovni postupak se definiraju i počinju provoditi.
3.Prva dob: pokreće se proizvodnja proizvoda/usluge koji se pokazuju konkurentnim na tržištu, ciljna grupa kupaca je utvrdjena, pa je ova dob poduzetništva zapravo najomiljenija kod ulagača u poduzetništvo.
4.Druga dob: prodaja se razvija, marketing pojačava, a imovina poduzetništva (pr: trgovačkog društva) povećava. U toj etapi uobičajeno dolazi do problema s likvidnošću, ali sofisticiranim se menadžmentom takvi problemi nadrastaju, nerijetko i najmom usluga profesionalnih menadžera.
5.Treća dob (Mezzanine): poduzetništvo se razvija u svim segmentima, uspjeh postaje očit, te generira drugu generaciju prizvoda, marketing i distribuciju. U ovoj su dobi su nerijetko potrebne financijske premosnice (mostovni krediti, bridge financing) i daljnje financiranje za treću generaciju proizvoda/usluge.
6.Dokapitalizacija: u ovoj se dobi poduzeće dokapitalizira na način da se pretvara u dioničko društvo ili se prodaju udjeli, a ulagači u poduzetništvo ili tzv. rizični ulagači (venture capitalists) ostvaruju dobit u razlici vrijednosti.

Hrvatski poduzetnici trebaju,prije svega,spoznati kako postoje bankarski i nebankarski izvori kapitala koji su potrebni za podršku i financiranje svake dobi poduzetništva, počevši od pred-početne (sjemenske), početne, mezzanine i daljnjih kapitalizacijskih dobi, kao i činjenicom da se u početnoj dobi poduzetništva financijskom potporom ističu tzv. Poslovni angjeli, uglavnom fizičke osobe (doktori, odvjetnici,imućniji obrtnici i sl.) koje ulažu u dobi poduzetništava kada nitko drugi neće.

Vanbankarska 'egzotika' financiranja poduzetništva

U slučaju naprednijeg početnog stadija nekog poduzetništva, što ovisi o kvaliteti i konkurentnosti proizvoda ili usluga, nerijetko se putem ovlaštenih službi organizira i sekuratizacija vrijednosnih papira (dionica, obveznica i dr.) Otvorenom javnom ponudom (za svekoliku javnost),odnosno Neposrednom (javnom) ponudom (za ciljanu grupu ulagača).
Financiranje poduzetništva odvija se dvojako: a) putem zaduživanja (kod banaka ili drugih kreditora koje zauzvrat traže kolaterale što može pasivizirati imovinu korisnika kredita i stoga ne odgovara dinamičnom profilu poduzetništva) i b) putem prodaje udjela poduzetništva ulagačima (privatnim osobama, fondovima koji plasiraju rizični kapital i sl.) na ugovorom odredjeni rok i uvjete izlaska ulagača iz investicije.
U razvijenijim primarnim (emitiranje vrijednosnih papira) i sekundarnim (tržišna cijena vrijednosnih papira) tržištima kapitala nego što je to još uvijek primalno hrvatsko, vanbankarskom financiranju poduzetništva trebaju se pridodati i brojni 'egzotični' instrumenti kapitala poput obveznica, tzv. junk dionica (za poduzeća bez tržišnog ratinga), financijskih derivata (prava, opcije i dr.) kojim se financiraju odredjene dobi poduzetništva ili projekata, koje nemaju uvjete za 'klasično' bankarsko financiranje.

Izloženost banaka

Financiranje malog i srednjeg poduzetništva (MSP) u Hrvatskoj svedeno je uglavnom na komercijalne banke, što je iskonska pogrješka. Banke su po vokaciji i funkciji trgovci tudjim novcem, za njih je novac roba,cilj i smisao, prioritet predstavlja sigurnost plasmana novca, dok je istinskim poduzetnicima novac ipak samo sredstvo potrebno za funkcioniranje i razvoj njihova poduzetništva.
Novac nijednom istinskom i društveno korisnom poduzetništvu nije primarni cilj nego predstavlja rezultat poslovnih radnji.
Hrvatski poduzetnik,čija je uloga u domovini još nedovoljno vrjednosno naglašena, trebao bi ostvariti širi dostup nebankarskom financiranju poduzetništva putem tzv. Poduzetničkog (rizičnog) kapitala (venture capital) koji se investira u nove ideje, projekte i nova poduzetništva koja brzo rastu, stručnost osoba i potencijal projekata.
U ovom trenutku, a jačanjem interesa banaka u Hrvatskoj za kvalitetnijom podrškom MSP-u, sukladno skorašnjoj primjeni Basela II (novog standarda upravljanja rizikom), uzdamo se da će i banke prepoznati potrebu za promjenama u sadržajnoj kvaliteti kolaterizacije kredita za poduzetnike.
S druge strane, hrvatski poduzetnici moraju spoznati činjenicu kako banke u koje ljudi deponiraju svoj novac imaju obvezu sigurnosti kreditnog plasmana,a poduzetnici uglavnom spadaju u rizičnu grupu. Banke stoga traže materijalnu 'izloženost' poduzetnika radi povećanja njegove odgovornosti, pa odredjuju kolaterale koji direktno utječu na imovinsko stanje poduzetnika – budućeg korisnika kredita.
U poduzetnički razvijenijim financijskim tržištima od hrvatskog, nadalje, postoje kategorije poput 'osiguranog' i 'neosiguranog' kredita. Potonja metoda uključuje agenciju koja prati stanje na tržištu kapitala i prema poslovnom planu odredjuje mogući optimalan izvor kapitala za poduzetnika-aplikanta u odnosu na relevantnu ponudu u zemlji ili inozemstvu.
Istovremeno,'neosigurani' kredit može biti i kredit koji banka odobrava svom dugogodišnjem solidnom komitentu, te osim tekućeg računa i najavljenih uplata, ne traži dodatne kolaterale ili jamstva.

Izvori financija za poduzetništvo

U Hrvatskoj, kao i u svakoj drugoj zemlji koja ima u odredjenoj mjeri reguliran odnos prema potrebama poduzetništva, postoje jamstvene agencije ili uredi koji odobravaju odobrenim projektima ili poduzetništvima jamstva za dio zatraženog kredita, uz uvjete koji se razlikuju u svakoj zemlji. U Hrvatskoj se tim bavi Hrvatska agencija za malo gospodarstvo (HAMAG), a funkciju bi mogli obavljati i tzv. i Jamstveni fondovi na lokalnoj ili regionalnoj razini.
Za poduzetnika je bitno da, uz pomoć takvog jamstva, te drugim aktivnim kolateralima – ponajviše kvalitetnim poslovnim planom – može ostvariti svoj cilj i dobiti bankovni kredit.
Državne službe na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini diljem svijeta, uz privatne agencije sa sličnom svrhom, pokušavaju pružiti ukupnu podršku poduzetnicima, od informativne, pravne,financijske, izvozne itd.
U svakoj naprednijoj državi poduzetnicima su na raspolaganju i razvojne banke (pr.: Hrvatska banka za obnovu i razvitak) koje nisu klasične komercijalne banke već su pokrenute radi pogodovanja infrastrukturnim radovima, financiranju ili posredovanju financiranja iz istovrsnih medjunarodnih izvora, kao i subvencijama na kamatne postotne bodove i sl. za razvoj i poticanje poduzetništva na nerazvijenim područjima i druge svrhe.
Ministarstva poduzetništva u svakoj su zemlji, pa pa tako i u Hrvatskoj (jednoj od rijetkih zemalja u kojoj ne postoji autonomno ministarstvo MSP) izgradile mrežu agencija, centara, izvora poticajnih i nepovratnih sredstava, savjetnika i dr. s ciljem unaprijedjenja ukupnih uvjeta i okružja (fiskalnih i dr.) kao i rada poduzetništava.
Za kraj ovog kratkog uvoda u abecedu podrške i financiranja poduzetništva ponovimo kako izvori financiranja poduzetništva zavise o dobi i statusu poduzetništva ili projekta, a najzastupljeniji su: komercijalne i poslovne banke, štednja, kreditne kartice, prodaja imovine, konvertibilna dugovanja, poslovni angjeli, špekulativni ulagači, zaposlenici,osigurani i ‘neosigurani’ krediti, investicijske kompanije, sekuratizacija vrijednosnih papira, donacije, poticajna i nepovratna sredstva (potpora) gdje god se isto iznadje za društveno korisno, partnerstva, poduzetnički leasing, subvencije (za pojedine industrije, regije i izvoz), prikladni fondovi (pr: EU fondovi) itd.
Žalosno je što u Hrvatskoj još ne postoje otvoreni ili zatvoreni poduzetnički proaktivni investicijski fondovi koji se fokusiraju na razvoj i kapitalizaciju perspektivnih poduzetničkih investicija u Hrvatskoj, nego isti (dionički fondovi) kupnjom financijskih instrumenata (poput dionica Coca Cole, Siemensa itd.) potiču gospodarstva razvijenih zemalja.
Za poduzetnike koji započinju poduzetništvo s atraktivnom imovinom (proizvodom, uslugom i sl.) preporučuje se i metoda otvorene javne ponude (za svekoliku javnost) kao i zatvorenu ponudu za ciljane potencijalne ulagače.

Hrvatskim poduzetnicima u pravilu nedostaje cjelovito poznavanje problematike financiranja novog poduzetništva.
Velikom broju takvih 'poduzetnika' kojim je zgužvana hrvatska poduzetnička scena niti ne pada na pamet stručno pripremiti objektivno profitabilne projekte tako da ih nitko razuman zbog logičkih razloga (komercijalnih, korisno-društvenih itd.) neće odbiti. Takvi 'poduzetnici' u velikom broju slučajeva proždrljivo 'nagrnu' na fantomske poticaje, nepovratna sredstva prije nego što predaju potrebnu dokumentaciju.

Definirati izvore kapitala

Svako novo poduzetništvo treba početne financije, ali poduzetnik nikad ne smije smetnuti s uma da ga ne smije podkapitalizirati (pr: na štetu svoje realne plaće ili sl.), jer nijedno poduzeće ne može realno uspjeti ukoliko nema početni budžet koji ne predvidja profit godinu (realnije do dvije) od dana početka rada.
Toliko naime treba za kvalitetan i cjelovit razvoj proizvoda, poslovnog postupka, prodajnih kanala, marketinga, kontakata itd.
Svaki se poduzetnik ponajprije treba odlučiti na najučinkovitiji pravni status poduzetništva (obrt; trgovačko društvo; slobodno zanimanje i dr.) u odnosu na ciljeve i parametre poduzetništva, tj. hoće li biti vlasnik ili suvlasnik poduzeća, hoće li ući u partnerstvo (pr. strateško) ili ortakluk s nekim što odmah umanjuje njegov utjecaj u poduzetništvu ili će inkorporirati poduzetništvo u dioničko društvo,naravno koliko za to postoji razumna podloga, odnosno velebno komercijalan proizvod ili usluga. Ukoliko se na (ne)sreću tako nešto dogodi, poduzetnik gubi samostalnost u odlučivanju i zavisi o dioničarima koji su (su)vlasnici.
Poduzetnici ponajprije moraju utvrditi cilj i pristupačna sredstva razvoja. Kao obrazac navedimo da u SAD tijekom početnog stadija poduzetništva postoji i medjukorporativni oblik, tj. Subchapter S Corporation, namijenjen manjim poduzetnicima koji se svejedno žele (in)korporirati, a u čijem se knjigovodstvu profiti i gubici korporacije tretiraju kao profiti i gubici pojedinačnih vlasnika dionica.
U takve korporacije ulažu investitori koji trebaju otpis od poreza za period tijekom kojega će pokretač korporacije snositi gubitke (priprema, razvoj, osvajanje tržišta, reklama, troškovi poslovanja itd.). Nakon što takva korporacija 'stane na svoje noge' i počne donositi profit, pokretač otplaćuje dioničare. Pravni oblik korporacije može se promijeniti prema potrebi, a za pokretača i menadžera korporacije najugodnije je što ga dioničari (prema propisima) moraju pustiti da vodi korporaciju kako on misli da je najbolje.
Ipak, da sad ne idemo dublje u poduzetničke 'trikove' navedimo kako su izvori (pred)početnog kapitala su uglavnom privatna uštedjevina (može i grupe bližnjih), prijatelji, rodbina, banke i kreditne zadruge, te ulagači u poduzetništvo.

(Početni) troškovi poduzetništva

Znamo da postoje i poticajna i nepovratna sredstva i sl. za odredjene programe, kategorija poduzetnika i područja, ali kada se kreditoru predaje zahtjev za financiranje poduzetništva treba voditi računa o pokrivanju doljenavedenih troškova (medju inim):
§ Troškova osnivanja i pokretanja,
§ Trajne imovine (namještaj i sl.) i opreme,
§ Preinake i dekoriranja uredskog ili prostora za proizvodnju,
§ Prijevoza i instalacije opreme, razmještanja namještaja i druge trajne,odnosno fiksne imovine,
§ Plaća direktora, kao i svih drugih potrebnih plaća i honorara,
§ Troškova najma (prostora,opreme, vozila itd.),
§ Potrošne uredske robe i dnevnih (operativnih) troškova poslovanja,
§ Telefonskih linija,telefona i telefaksa, uz sofisticiranije spajanje na Internet,
§ Ugovaranja osiguranja (životna,poslovna, osiguranje nekretnina, opreme, pokretnina, za poslovne
komercijalne i političke rizike itd.),
§ Ugovora o radu i uplata propisanih davanja za zdravstveno i mirovinsko osiguranje,
§ Knjigovodstvenih, pravnih i drugih usluga,
§ Novca u blagajni (po potrebi),
§ Promidžbe, i drugo.

Za odredjene vrste poduzetništva moguće je dio potrebnog budžeta zatražiti iz donatorski izvora i zaklada (pr: INA-ine godišnje donacije), te resursa potpora i poticaja.

Početne poduzetničke radnje

Poduzetnik, a poglavito novi poduzetnik, treba prići svakom izvoru novca, a ponajviše bankama i drugim ozbiljnim izvorima financiranja poduzetništva, s formatiranim zahtjevom koji u pravilu sadrži:
• Sažetak Poslovnog plana,
• Sektor i vrstu posla, proizvoda/usluge, te istraživanje o tržištu, odnosno tržištima na koja cilja poduzetnikov proizvod / usluga,
• Veličinu i namjenu kredita, te izračun koliko će novca (kapitala) trebati za rad u prvoj godini,
• Izračune otplate,a da se pritom ne dovodi u opasnost poslovanje poduzetništva,
• Postotak udjela u poduzetništvu za koje se uzima kredit/financijsko rješenje koji se stavlja u dobroj vjeri na raspolaganje kreditoru u slučaju neplaćanja. Nijedna banka ili ulagač ne voli raspolagati s više of 50% udjela kako bi poduzetnik-korisnik kredita bio stalno motiviran,
• Vrijednosnicu ili kolateral. U slučaju poduzetnik namjerava kreditom kupiti novu ili rabljenu opremu, potrebno je kreditoru ili ulagaču pružiti podatke o stvarnoj tržišnoj cijeni te opreme. Banke često traže i zalog imovine ili dijela imovine vlasnika poduzetništva, odnosno korisnika kredita,
• Informaciju o poduzetniku, životopis, kreditne reference,
• Porezne izjave u posljednje 2-3 godine (ukoliko nije riječ o mladom ili novom poduzetniku),
i drugo, prema potrebi.

Što još treba priložiti

Za druge dobi, namjene i oblike kreditiranja poduzetništva potrebno je priložiti:

A) Za novo poduzetništvo
- Poslovni plan,
- Životno osiguranje i osiguranje od nesretnog slučaja koje se vinkulira na kreditora,
- Ugovor na leasing ili kupovinu nekretnine, pokretnine, opreme i sl.,
- Podatke o poduzetništvu, partnerima (ukoliko isti postoje), ugovore o franšizi, i dr.

B) Za kupovinu postojećeg poduzetništva:
- Informacije o kupovini (stjecanju prava na vlasnost ili vlasnosti nad postojećom poduzetništvom) koje sadrži poslovnu povijest (poslovanje) poduzetništva; ime poduzetnika koji prodaje poduzetništvo i razloge prodaje svoga poduzetništva; trenutačnu bilancu; trenutačnu izjavu o dobitku-gubitku; porezna izvješća posljednje tri godine (ili kraće, što ovisi o tome koliko dugo poduzetništvo postoji); tijek kapitala (cash-flow) za proteklu godinu; kopiju prodajnog ugovora s detaljima imovine poduzetništva kojeg se kupuje što uključuje popis i vrijednost trajne imovine: opis opreme; licencije, goodwill (vrlo važan dio koji uglavnom ne ulazi u knjigovodstveno vrjednovanje - samo da navedemo primjer goodwill vrijednosti: Medijska korporacija EMI Thorp je kupila gramofonsku kompaniju Virgin Records za 560 milijuna funti sterling, dok je knjigovodstvena vrijednost Virgin Records iznosila oko 30 milijuna funti sterling); troškove poslovanja; leasing i kupovne ugovore; i dr.

C) Širenje postojećeg poduzetništva:
- Poduzetnik treba predati informaciju o poslovanju poduzetništva; trenutačnu bilancu; izjavu o trenutačnom dobitku - gubitku; izjavu o tijeku kapitala (cash-flow) protekle godine; porezna izvješća za protekle tri godine (ukoliko poduzetništvo nije kasnije pokrenuto); leasing i kupoprodajne ugovore; poslovni plan; životno osiguranje i osiguranje od nesretnih slučajeva; projekcije o profitu i gubitku (po mjesecima za jednu godinu); projekcije tijeka kapitala; bilancu s objašnjenjima i daljnjim projekcijama i dr. po zahtjevu i potrebi.


Knjigovodstvo i marketing - osnove poduzetništva

Svaki poduzetnik treba pridati važnost kvalitetnom knjigovodstvu jer isto omogućuje uvid u zaradu ili gubitak poduzetništvu. Samo se na temelju stvarnih činjenica mogu donositi solidnije menadžerske odluke, privlačiti kapital, nikad ne odstupiti od važećih zakona i propisa, te na kraju uvijek znati koliko poduzetništvo vrijedi i za koliko ga može prodati.
Usprkos činjenici da je marketing preduvjet uspjeha poduzetništva, mali su poduzetnici u Hrvatskoj još uvijek prilično neodlučni po tom pitanju (smatraju ga nepotrebnim troškom jer vjeruju da bi se njihov proizvod trebao prodavati sam od sebe na temelju kvalitete, cijene ili trenutačnog deficita na tržištu).
A. U poduzetničkoj stvarnosti, svaki iole ozbiljniji poduzetnik bilo koje veličine treba,prije svega, imati kvalitetne, otmjene i decentne vizit karte, a ne šarene, sjajne i jeftine karte koje ga odmah identificiraju.
B. Logo (zaštitni znak,žig,trademark) poduzetništva takodjer je bitan. Stoga, ukoliko se poduzetnika ne razumije u pravila dizajna, značaj simbola, boja i sl. ne smije se petljati i ugrožavati vizuelni identitet
C. Ozbiljni poslovni partneri i kupci očekuju od poduzetnika prikladnu brošuru, atraktivno upakiranu i s korisnim informacijama o poduzetniku, proizvodima, poduzetništvu, cijenama, bonusima itd., pa je svrha takve brošure, u elektronskom (internet) ili tiskanom izdanju, ponosno predstavljanje svrhe (misije), ciljeva, rada, proizvoda i usluga odredjenog poduzetništva.
D. I za kraj, svaki se poduzetnik uvijek treba posvetiti i tzv. alternativnim (rezervnim) tržištima koja imaju kapacitet konzumiranja vaših proizvoda/usluga. Mlijeko se, primjerice, ne mora prodavati samo u samoposlugama i hipermarketima, postoji barem devet drugačijih i cjenovno/operativno jednako učinkovitih načina.

Neovisno o izvoru kapitala svaki poduzetnik, poglavito novi poduzetnik, treba se držati osnovnih pravila :

1. TREBA ODREDITI CILJ: Strategija poduzetništva je nedvosmislena - Bez cilja nema ni puta. Ukoliko poduzetnik na početku nema krajnji, dugoročni i usto kratkoročni cilj, s cijelom grupom ciljeva ‘u hodu’, neka ne riskira svoju, možda i sudbinu svoje obitelji ili prijatelja (jer 'kamatari' su pravilo kod takvih poduzetnika koji lutaju i gube novac ). Cilj je potreban kako bi poduzetnik na odredjeni način i izmjerio svoj uspjeh.

Zvuči nevjerojatno,ali jedno izvješće iz SAD tvrdi da manje od 5 posto ljudi i poduzetnika ikada napiše svoje ciljeve i načine njihova ostvarenja.

Poduzetnici se očito plaše pisanja ciljeva jer ih to na neki način obvezuje u ostvarenju tih ciljeva. Zar nije ugodnije, kao što se dogadja u u hrvatskim kafićima i sličnim mjestima, slušati tisuće ‘genijalaca’ koji bi bi uspjeli da nije bilo 'onako’ ili ‘koji su mogli…’ itd., itd.?
Pravilo je da nijedan od njih, kao i rijetko koji poduzetnik, ima napisane ciljeve. A ciljevi se mogu mijenjati jednom kad su napisani, u suglasju s nastalim okolnostima. Mogu postati više, ali i manje spektakularni. No, napisani ciljevi uvijek moraju postojati. Tek tada poduzetnik može željeti više, jer ukoliko nema napisani cilj, svaki ga put dovodi do cilja.Ili nepostizanja cilja.

2. ROČNOST CILJEVA: Ciljevi su kratkoročni i dugoročni, a treba ih prilagoditi okolnostima. U poslovnim planovima, primjerice jedne komercijalne banke, ciljevi su trogodišnji, odnosno uobičajenije petogodišnji te se na njima temelje financijski planovi, studije itd. Poduzetnik u svom poslovnom planu može imati jednogodišnje, trogodišnje itd. ciljeve, ali prava kreditna partija, odnosno najprikladnije dugoročno financijsko rješenje, nije moguće bez dugoročnog - ponekad i strateškog - cilja. Do cilja vode mali koraci, a svaki poduzetnik treba postaviti mjerila koja odredjuju uspješnost puta prema cilju.

3. 'BENCHMARKING' - PROCJENA USPJEŠNOSTI: U ’industriji procjene uspješnosti’ rabi se i tehnika tzv. benchmarkinga što je postala omiljena fraza današnjih poslovnih ljudi, ali i takva tehnika mjerenja pridonosi uspješnijem razlučivanju o tome kreće li se poduzetnik prema cilju kao što je planirao, a u okviru postojećih uvjeta i okolnosti, odnosno unutar razlika izmjerenih po parametrima benchmarkinga ili pak treba promjene u poslovnoj strategiji.

4. CILJEVI MORAJU BITI DEFINIRANI: Ciljevi moraju biti vrlo odredjeni, definirani, ne pretjerano ’širokopojasni’ (pr: moj će kafić imati više posjetitelja i sl.). Moraju biti ostvarivi, ne smiju ’niski’ i biti prelako ostvarivi, jer to dovodi do tzv. poduzetničke lijenosti. Ciljevi trebaju odgovarati sposobnosti, intelektualnom nadahnuću, spremnosti na žrtvu i vizionarnosti poduzetnika. Upornost je pritom jedna od glavnih vrlina, a druga je neprestano preispitivanje i analiziranje zadatih ciljeva, obzirom da ih poduzetnici u broju slučajeva uvelike prevladaju.

Kako pripremati - poduzetništvo

Kako bi se gorenavedeno ostvarilo, poduzetnik mora odraditi, i to marljivo, zadatak pripreme za poduzetništvo. Navesti ćemo neke od neminovnih ili potrebnih ’tehničkih’ koraka do početka aktivnog rada poduzetništva.
1a) Prije nego što se upusti u poduzetništvo, poduzetnik treba ispravno procijeniti svoje prednosti (proizvoda,usluge, ustroja rada, kontakata itd.) i slabosti. Naravno, na papiru treba imati svoje ciljeve. To je već dobar početak. Poduzetnik potom odredjuje moguće realne izvore financija (bankarski,nebankarski, poticajna sredstva itd.). Ovaj je dio najteži, jer sve je tako blizu, novaca naizgled svugdje, ali ipak ga ima na dostupu vrlo malo, poglavito za nove poduzetnike.
Poduzetnik treba, nadalje, identificirati financijske (komercijalne) i druge rizike svog poduzetništva, uvidjeti gdje postoje mogućnosti probijanja planiranog budžeta, kada se i u kojim okolnostima može javiti problem nekikvidnosti,nesolventnosti itd.
Bez detaljnog izvješća o rizicima poduzetnik može zaboraviti na sve moguće ulagače i banke koji moraju biti obavješteni o rizicima.
Poduzetnik treba realno odrediti početne troškove poduzetništva, s ukupnim troškovima registracije, plaćama zaposlenika, najma ureda ako isti treba iznajmiti, nabavke ili leasinga potrebnih nekretnina, opreme, razvoja proizvoda i usluge, marketinga, poslovnih troškova kontakata s partnerima itd. Uvidom u buduće projicirane troškove odmah se stvori jasnija slika koji se troškovi mogu smanjiti, ukinuti i revidirati.
Potom poduzetnik treba odlučiti koja mu je najpripadnija poslovna lokacija (za ured, proizvodnu halu itd.), a kad je sve to odradio, zna koliko će ga sve to stajati pa se može posvetiti istraživanju tržišta, identificiranju svojih vjerovatnih klijenata (kupaca, mušterija), konkurencije (proučavajući sadržaj,prednosti i slabosti iste) te može prionuti izradi marketinškog plana čija je primarna svrha isticanje prednosti poduzetnikovih proizvoda i usluga u odnosu prema sličnim na nekoj lokaciji ili konkurencije u širem smislu.
2a) Poduzetnik sada ima jasniju ideju o svemu što ga čeka i što će (ili treba) napraviti. Posao (biznis) prestaje biti san, slatke riječi koje mjesecima kolaju u prijateljskim društvima već postaje gorka pilula.
Poduzetnik ponajprije treba odrediti najprikladniji oblik poduzetništva (d.o.o., obrt, k.d.- komanditno društvo, d.d., itd.), izabrati naziv za poduzetništvo, kao i odvjetnika koji će ‘pratiti’ poduzetništvo potrebnom dokumentacijom, ugovorima i stručnim radnjama. Poduzetnik potom pregovara o najmu usluga računovodje, priprema poslovni plan (odredjeni broj poslovnih savjetnika i bankarskih ‘stručnjaka’ rade ove planove po istom obrascu, mijenjaju samo nazive, neka slova i brojke i tragično je da neki od takvih planova prodju u bankama, a neki superkvalitetni ne prodju, nap.p.), raspituje se o izvorima financijskih rješenja (najčešće bankarski kredit) te za mogućnost dobivanja jamstva, agenta osiguranja (životno, poslovno, nekretnine, pokretnina, opreme itd.), otvara poslovni račun...
3a) Nakon aktiviranja poduzetništva i stjecanja prvog kapitala (ugovori, prava itd.), poduzetnik će vjerojatno u svojoj (tzv. poslovnoj) banci otvoriti kreditnu karticu za pravne osobe, uzeti odredjenu potrebnu opremu na leasing, nabaviti namještaj i uredsku opremu, ispuniti potrebnu dokumentaciju za Poreznu upravu, pridružiti se prikladnim organizacijama (pr: HGK, Udruga ugostitelja itd.)…
Dakle, u dobi pripreme za poduzetništvo obavlja se što više radnji prije nego što se poduzetništvo registrira, obzirom da su troškovi pripreme kudikamo jeftiniji dok registrirano poduzetništvo ne postoji. Kvalitetna priprema jedna je od tajni uspješnih poduzetništava. To se nikad ne smije zaboraviti.
Bez temeljite pripreme svaki će budući poduzetnik ostati nesudjeni ili postati propali poduzetnik (osim ako ga ne prati sreća ravna jackpotu ili kriminalne radnje nadležnih lokalnih ili državnih službi kao,primjerice, kod podizanja tri kata ogromne zgrade u centru grada bez gradjevinske dozvole-Split, Lazarica,nap.p.). Stoga se svi poduzetnici – sanjari i njima slični trebaju koncetrirati na pripremu poduzetništva (ustroja rada) kvalitetan i komercijalno dokaziv (u bližem okružju, regiji, državi, svijetu) proizvod ili uslugu, sa svim posebnostima koje ga čine jedinstvenim i cjenovno prihvatljivim, te organizaciju pripreme, izrade i razvoja (navedenog proizvoda ili usluge), izračune, dokaze ili projekcije izvedivosti i isplativosti (feasibility), popis prodajnih kanala, specifičnih marketinških taktika i sl.

Novac, definitivno, nije sve, ali itekako odredjuje što je 'sve'.

Poduzetnici u Republici Hrvatskoj i Europskoj Uniji hendikepirani su (infra)strukturnom nepripremljenošću prikladnih mehanizama financiranja raznih dobi poduzetništava.
No, to nipošto nije razlog poduzetnicima za odustajanje od sna, namjere i ambicije da svojim poštenim, nerijetko i inovativnim radom i projektima samoostvare sebe, uzvise časnost svog imena, obitelji, omoguće svojoj djeci i bližima ugodniji život, ojačaju svoje bliže okružje i nadasve Domovinu novim zapošljavanjem, vrijednostima i utjecajem na ukupno materijalno poboljšanje statusa Hrvata.
S istinskim prizvodnim i izvoznim poduzetnicima Hrvatska jača novim vrijednostima i prihodima, umjesto da se poduzetnički umrtvljeni Proračun 'osposobljava' zaduživanjem i smanjivanjem minalnih prava brojnih zaslužnih Hrvata ove zemlje i gasi svaka nada u imućniju budućnost.

Priprema poduzetništva za financiranje

Najbitnije je odrediti koje je financijsko rješenje najoptimalnije za početnu dob (kojoj pripada i pretpočetna dob pripreme) poduzetništva. U Hrvatskoj postoji simboličan broj mogućnosti pa se poduzetništvo uglavnom i ne započne obzirom da nedostaju bitne karike u lancu financiranje sjemenske i početne dobi poduzetništva.
Postoje razne 'kreativne' i kreativne varijable o financiranju poduzetništva, ali kratka statistika o uobičajenom prosjeku izvora kapitala za novo poduzetništvo u svijetu, barem prema statističarki Judith Kautz, navodi kako se 72% takvih poduzetništava financira privatnom uštedjevinom, 45% putem banaka, 28% pomoću prijatelja i obitelji,10% privatnim ulaganjem, 7% kreditima koji su podržani državnom garancijom,te samo 1% ulagačima u poduzetništvo (fondovi i kompanije).
Konvencionalno je stajalište banaka da ne treba kreditirati nova poduzetništva bez ijednog klasičnog kolaterala ili nedovoljnim kolateralima obzirom na previsoki rizik.
Ipak, takvi krediti postoje, uglavnom u suradnji s nadležnim Ministarstvom ili primjerice, u Hrvatskoj HBOR-om, te da se takav kredit može ostvariti u slučaju kvalitetne pripreme.
Zapravo svaki se novi poduzetnik treba držati sljedećih principa kada pristupa izvoru kapitala, neovisno je li isti bankarski ili nebankarski (makar je potonji preporučljiviji za tu dob poduzetništva):
a. Proučiti proizvod/uslugu ; procijeniti okvirnu financijsku potrebu koja bi pokrivala troškove razvoja,izrade, marketinga i plasmana projekta/usluge, ukupnog organizacijskog ustroja (uključujući i najam usluga - tzv. outsourcing ) i dr.,
b. Napisati prikladni Poslovni plan i Ponudu (ukoliko je riječ o nebankarskim izvorima kapitala) u kojoj će poduzetnik jasno predočiti potencijalnim ulagačima kojima nudi projekt/poduzetništvo,izmedju inog, što mogu dobiti, a koliko izgubiti (obvezno treba navesti rizike),
c. Pripremiti detaljan financijski troškovnik i projicirane objektivno realne prihode, pri čemu se kriterij 'objektivno realnih' utvrdjuje prema referentnim proizvodima/uslugama, ili potrebi za istim na planiranom tržištu u svakoj od razvojnih etapa,
d. Dokazati učinkovitost u održavanju troškova na planiranoj ili nižoj razini što je od presudne važnosti za izvore kapitala (da se ne dogodi incident kod,primjerice, odobravanje kredita,jamstva, ulaganja ili nekog financijskog rješenja za poduzetništvo, da poduzetnik kojega su financirali odmah kupi najskuplji Mercedes 'za potrebe poduzetništva' - bilo je i takvih slučajeva u Zagrebu, nap.p.),
e. Predstaviti sve navedeno izvoru kapitala, na što moguće atraktivniji i tehnološki savršeniji način, kako bi se ulagači - izvor kapitala mogli brzo i pregledno uvjeriti u rizik i kvalitetu ponudjenog,
f. Zatvoriti aranžman s izvorom kapitala ugovorom, kreditnim sporazumom i sl., do čega dolazi uobičajeno tek unutar nekoliko tjedana od sastanka/predstavljanja projekta, odnosno nakon što izvor kapitala pažljivo i 'dubinski' (vrsta tzv. due dilligence) prouči ponudi i svoja rješenja, prijedloge itd.,
g. Suštinski je važno da svaki nouveau (novi) poduzetnik pripremi i precizno definira svoje poduzetništvo, prednosti investiranja u njegovo poduzetništvo u odnosu na postojeća i očekivane kamatne stope na tržištu kapitala i profite na tržištima vrijednosnih papira,i sl.

Predstavljanje projekta pred izvorima kapitala

Od presudne je važnosti da poduzetnik upotrebljava jasne i nedvosmislene termine, ali još je važnije odrediti koliko je kapitala stvarno potrebno, primjerice za prvu operativnu godinu poduzetništva. Zarada, ukoliko do iste dodje, treba predstavljati početni kapital u drugoj godini rada poduzetništva, a što se definira ugovorom s izvorom kapitala, jer je ulagačima i poduzetnicima u interesu da poduzetništvo solidarnom žrtvom (u odnosu na uporabu dobiti) što prije počne isplaćivati nastale obveze.
Stoga, savjetujemo svim poduzetnicima da se sami ili uz pomoć savjetnika i drugih stručnih osoba, profesionalno pripreme za nastup i prezentaciju pred izvorom kapitala. Prvi korak može biti zadnji, odnosno uglavnom jeste za poduzetnike koji se površno, neozbiljno i amaterski pripreme. Poduzetnici ne smiju se odnositi nehajno i neozbiljno prema privatnim ulagačima koji su, osim postojećih programa Ministarstva za gospodarstvo,rad i poduzetništvo te Hrvatske banke za obnovu i razvitak, glavni izvor financija za početne dobi poduzetništva/projekta,
Problem u Hrvatskoj,kao i drugim tranzicijskim zemljama, svodi se na žalosnu činjenicu da se o politici i posebice gospodarstvu puno blebeće po kafićima, a nitko od tih dežurnih 'znalaca' i 'filozofa' koji truju buduće neinformirane poduzetnike lažnim informacijama, a često ih i prevare ('čekovi', 'agencije' iz svijeta koje financiraju poduzetništvo, ali kojima se za primjerice kredit od 10 milijuna US dolara treba uplatiti polog od 5.000 USD dolara i to baš 'sljedeći ponedjeljak, inače stvar propada' i sl.), nema mudrosti i vještine da artikulira svoje znanje i sposobnost u neke konkretne opće ili časne svrhe.

Kada poduzetnik dolazi pred ulagača, mora mu prije svega, kao što je već navedeno, predati na razmatranje:
A) Poslovni plan, a poglavito Sažetak plana koji sadrži komercijalnu i sadržajnu jedinstvenost proizvoda/usluge,prigode, ustroja rada u učinkovitosti, kvaliteti i ukupnoj cijeni, i sl.;
B) Kratki profil menadžmenta koji jamči ostvarivost poslovnoga plana, profite koji se objektivno očekuju na temelju izračuna, strateški položaj poduzetništva, proizvoda ili usluge u odnosu na postojeće (industriju itd.) i plan izlaza za ulagača.
Mnogi ulagači niti ne čitaju dalje od Sažetka. Ukoliko ih pak Sažetak zainteresira, analiziraju ostatak poslovnog plana koji obrazlaže ideju (za proizvod,uslugu,ustroj, komparativnu prednost); životopise menadžmenta; poslovnu strategiju; marketinški plan koji uključuje projekcije prodaje, distribucije, podatke o tržištu i konkurenciji; i ponajviše financijski izračun, projekciju.

Što ulagače najviše zanima

Ulagače zanima kod poduzetnika koji traže njegov novac ili novac koji on može organizirati posjeduje li poduzetnikov proizvod/usluga ili poduzetništvo koje mu se nudi mogućnost razvoja i rasta tržišne penetracije.
Ulagače zanima što poduzetništvo zapravo radi, čime se bavi te kakva je (planirana) operativa; kakvi su projicirani prihodi i profiti; kako će kapital koji oni ulože biti raspredjen; i kako može izaći iz aranžmana, a da se ugovorne obveze izmedju njih i poduzetnika poštuju.
Ulagače ili kompanije kojima će ulagači pristupiti u nakani izvlačenja kapitala za poduzetništvo zanimaju financijska pouzdanost poduzetništva, odnosno vlasnika i menadžera.
Ulagači u rane dobi poduzetništva priznaju kako je vrjednovanje poduzeća/projekta u tim ranim fazama više umjetnost nego znanost jer se sve temelji na projekcijama i entuzijazmu.
Svaki poduzetnik, osobno ili putem svog savjetnika, treba ulagačima jasno obrazložiti poslovnu prigodu, ali ne smije odmah inzistirati na postizanju ugovora ili sporazuma, jer to odbija ulagače, djeluje im sumnjivo, nasrtljivo.
U ovom je tekstu napisano da se sve projekcije moraju temeljiti na stvarnim pretpostavkama. Nijedan se poduzetnik nikad ne smije razmetati izjavama u kojima se spominju milijuni, milijarde neke valute ili ogromni postoci tržišta. Takvi poduzetnici obično preskoče ispitivanje tržišta, kupaca i dublju analizu konkurencije. Poduzetnici ne smiju izbjegavati odgovarati na pitanja ulagača ili nemušto maskirati odgovore. Poduzetnik mora biti oduševljen ( ali ne manirom bulevarskog fanatizma) svojim projektom/poduzetništvom i znati minimum sredstava potrebnih za početak.
Ulagači ulažu za tri do pet godina, možda i duže, što se definira ugovorom(za neka ulaganja i do sedam godina). Jednom kada ulagači zapaze kod poduzetnika da ih laže, vara, kako se ne snalazi u poslovanju i sl., taj će nesudjeni poduzetnik biti sretan ako kasnije dobije posao negdje u državnoj službi, pri čiščenju ulica i tome slično.

'Sazrijevanje' poslovnog plana

Shodno navedenom, poduzetnici koji prilaze izvorima kapitala trebaju izbjegavati projekcije velikih brojki misleći kako će time zadiviti ljude koji inače žive u tim brojkama, kao i napuhane projekcije, planove…
Svaki poslovni plan mora sadržavati analizu konkurencije, ukazati na njezine dobre i loše strane, kako bi ulagači mogli usporediti poduzetnikov plan s nečim sličnim.
Kod pisanja poslovnih planova važno je biti sažet, ali cjelovit u obradi svih potrebnih čimbenika.Svaki poslovni plan, poput scenarija, ugovora itd, ima svoju prvu i daljnje skice, tako da i taj plan mora 'sazriti'. Poduzetnik nikad ne smije slati izvoru kapitala prvu skicu poslovnog plana.
I za kraj, poduzetnik treba pokušavati, učiti se u koracima i nikada ne odustati.
Pod uvjetom da ne radi elementarne grješke u pripremi i tretmanu poduzetništva, kao i izvora kapitala.

Ključne riječi:
NOVAC KAO SREDSTVO POTICANJA STVARANJA NOVIH VRIJEDNOSTI I ZAPOŠLJAVANJA

Obveznice, dionice, udjeli, prava,reotkupni (repo) ugovori, opcije, obveznice, prikladni rizični (poduzetnički) kapital i dr. pripadaju inovativnim i 'egotičnim' načinima financiranja poduzetništva u dobima ili okolnostima kada je klasično 'poslovno' kreditiranje (putem banaka) teško izvedivo ili preskupo

Radi implementacije najoptimalnijeg modela financiranja MSP kod nas, potrebno je učiti na iskustvima drugih zemalja, čak i onih na 'kraju svijeta', primjerice Malezije i Novog Zelanda, koje poduzetništvo predmnijevaju kao izvore stvaranja novih vrijednosti i poticanja zapošljavanja.

Potpora poduzetnicima u Maleziji…

Vlada u Maleziji, zemlji u kojoj su zalaganje i časnost preduvjeti za obavljanje poduzetništva, poduzela je sve mjere kao bi poduzetnicima proširila dostup kapitalu (financiranju), kao i iznašla 'bezbolne' tehnike korištenja malih dugovanja (metoda analogna mikrokreditu).
Tako je jedna banka u toj zemlji, prema dostupnim podacima, uspostavila fondove za poduzetnike s tim da je godišnja kamata niža od tržišne (izmedju 3,75%-5%). Cilj je da posebni gospodarski sektori dostupe poduzetnicima izvore financiranja po prihvatljivim uvjetima, te da pokrenu poduzetništvo zemlje, odnosno održavaju rast i razvoj sa svim pozitivnim učincima (zaposlenost, rating,izvoz itd. - kod njih naime ne postoje stotine tisuća ljudi koji sanjaju o visokim plaćama, privilegijama i drugim beneficijama stečenim radom ili neradom u u tzv. višem administrativnom sektoru).
Poduzetništvo je izuzetno rizičan životni izbor pa se zbog toga u toj zemlji postupak financiranja kod investicijskih fondova za poduzetnike odlikuje sljedećim karakteristikama:
§ poduzetnicima se daju krediti, ne donacije,
§ fondovi preuzimaju kreditni rizik (kod financijera, ako su drugi nego fondovi),
§ glavni kriterij je komercijalna vrijednost proizvoda ili usluge, uz provedivost i isplativost poslovnog
plana,
§ pritom se u obzir posebno uzimaju poduzetnikov karakter, mogućnost otplate, njegov ulog u projekt i spremnost da projekt realizira, poslovne okolnosti i sl.

Poduzetnicima su, nadalje, dostupni i sljedeći fondovi :
Fond za malu i srednju industriju - s ciljem promicanja djelatnosti MSP u izvoznim i domaćim tržištima,
Fond za hranu - s ciljem da poveća proizvodnja hrane u zemlji,
Fond za nove poduzetnike - cilj je već po nazivu jasan , i dr.
Država tu nije stala nego je pokrenula i Korporaciju za kreditne garancije (Credit Guarantee Corporation) za prosperitetna ili (društveno, tržišno) potrebna poduzetništva koja nemaju zahtjevane kolaterale ili ih,pak, imaju u simboličnim količinama. Poduzetnici koji uzimaju kredit preko ove Korporacije vezani su za ugovor o kreditu, a Korporacija im pomaže u razumnom upravljanju i otplatom kredita.

...a kako to rade u Novom Zelandu

Struktura podrške malim i srednjim poduzetnicima (MSP) u Novom Zelandu ide još dalje, tako da su poreznim, fiskalnim i drugim proračunskim mjerama uspjeli omogućiti više od 200 izvora financijske podrške poduzetnicima svih dobi.
Posebna podrška odnosi se na sakupljanje kapitala za početak poduzetništva potrebnog za pokrivanje troškova dok se poduzetništvo ne etablira i stvori kredibilitet (ili komercijalni rating) za tržišno financiranje.
Pažnja se takodjer pridaje i financiranju obrtnog kapitala, prijelaznog (mostovnog) kapitala (potonje se inače zove hard money, teški novac) za razvoj poduzetništva, potom za pokrivanje troškova nabavke, najma ili leasinga potrebne opreme, poslovnog prostora, plaća i svega što je potrebno za normalno funkcioniranje jednog poduzetništva.
Za te svrhe postoje brojne organizacije, ali navesti ćemo samo dvije:
-BIZ, za usluge poslovnog planiranja, računovodstva i supervizije,
-BIZ info, One Stop poslovne informacije širom zemlje.

Uz sve tehnike internog financiranja (poput pozornosti na cash-flow, stanje dužnika, zadržavanje dobiti radi reinvestiranja i dr.), ipak je glavni izvor financiranja za većinu malog i srednjeg poduzetništva (MSP-a) vanjski - putem zaduživanja ili prodaje udjela.
Poduzetnicima su na dostupu brojne kvalitetne brošure o prikladnosti vrsta financiranja (primjerice, kada je potreba za likvidnošću velika, onda je zainteresiranost ulagača u poduzetništvo mala, pa se poduzetnici trebaju okrenuti dužničkom načinu financiranja investiranja i sl.)

Više o ulagačima u poduzetništvo

Ulaganje u udjele poduzetništva (venture capital, equity) od početne dobi nadalje može biti pasivno i aktivno, a ulagači u poduzetništvo dijele se na privatne ulagače, fondove za rizična ulaganja i korporativne ulagače (pr: ako se traži kooperant).
Ulagači u poduzetništvo, ne očekuju instantnu zaradu jer poznavaju 'odrastanje' poduzeća ili projekata, ali u vremenu od tri do sedam godina očekuju visoki povrat na svoju investiciju ( povrat može biti i brži jer zavisi o sektoru poduzetništva,nap.p.).
Oni ipak sudjeluju u riziku kad nitko drugi neće (banke itd.), omogućavaju svojim kapitalom materijalizaciju projekta, pa zaslužuju nagradu, posebice što poduzetnici-pokretači imaju pravo prvokupa njihova udjela.
Poduzetničke organizacije upozoravaju poduzetnike na prednosti i nedostatke takve vrste financiranja:

PREDNOSTI:
- Financiranje je omogućeno u stuaciji kada klasični načini nisu mogući,
- Ograničena izloženost prema poremećajima na tržištu kapitala poput promjene kamatnih stopa i sl.,
- Strateški dotok kapitala iz nezavisnog izvora,
- Otvara se nova razina poslovnih poznanstava,
- Mogućnost angažmana visoko profiliranih direktora čiji rad predstavlja novostvorenu vrijednost,
- Povećanje kreditnog ratinga i ocjene sposobnosti, i drugo.

NEDOSTACI
- Poduzetnik gubi autonomnost u vlasništvu nad poduzetništvom i donošenju odluka,
- Postoji stalni pritisak ulagača usmjeren na povrat uloženog novca i ostvarivanja visoke (ugovorene) premije dobiti,
- Potreba utvrdjivanja uvjeta izlaza ulagača iz investicije nakon prosječno 3-5 godina,a što zavisi o profilu poduzetništva i ulaganja,
- Mogućnost osobnih sukoba, poglavito ako se investitor odluči aktivirati u upravljanju poduzetništvom,
- Za ulagača su potrebna sofisticiranija izvješća o poslovanju,
- Visoka cijena kapitala za reotkup udjela investitora obzirom na godišnju premiju (kamatu), i dr.

U najvećem broju država financiranje zaduživanjem (kreditiranjem) omogućuju banke, financijske kompanije, kreditni trgovci, faktoring kompanije i kreditni kartičari.
Prednost ovakvog načina financiranja je da se ne dira u vlasničku strukturu poduzetništva i da ga je relativno jednostavno i brzo ostvariti (kada za isto postoje preduvjeti), ali nedostatak je što otplate koje moraju biti redovite mogu opteretiti poduzetništvo. Kod ovakvog financiranja poduzetnik mora znati traži li rješenje za dnevne operacije (kratkoročni kredit) ili za nabavku dugoročnije imovine.

Opći parametri očekivanja ulagača

Kreditodavatelju će u normalnim uvjetima biti važan posao poduzetnika, učiniti će sve da uspije i us kladu s tim pronalaziti individualna rješenja.

Poduzetnik pred bankarima i ulagačima, treba jasno dati odgovore na najkrucijalnija pitanja, uz dokumentaciju koja se zahtjeva:
- koliko mu novaca treba i kako će ga potrošiti, - kako će taj novac pomoći njegovom poslu da se razvije i etablira, -koliko novca može redovito otplaćivati obzirom na obveze i projekcije u Poslovnom planu, te koji su kolaterali, ima li 'scenarij' za izlaz ako se okolnosti pogoršaju, čak i za najgoru moguću situaciju.
Financijere će, dakako,zanimati sposobnost, znanje, predanost, oduševljenje i profesionalnost poduzetnika jer se svaki posao svodi na čovjeka i ono što taj čovjek napravi ili ne napravi. Ne postoji pravilo o tome što najviše zanima one koje poduzetnicima posudjuju novac, ali ulagači će biti zainteresirani u menadžerske sposobnosti poduzetnika, imovinu, obveze (postojeći krediti s sl.), koliko je novaca već uložio u poduzetništvo, odnos imovine poduzetništva prema obvezama (krediti i dr.), procjena isplativosti područja odredjenog poduzetništva.

Razlozi odbijanja poduzetnika

Ukoliko financijer ili kreditodavatelj odbije poduzetnika, najčešći su razlozi:
a) Poslovni plan je bio neprofesionalno napravljen ili nedoradjen,
b) Nema dovoljno imovine ili udjela u Planu,
c) Cash-flow će biti nedovoljan za vraćanje obroka kredita,
d) Područje ili industrija poduzetništva doima se previše rizičnom,
e) Menadžmentu nedostaju potrebno znanje i sposobnost,
f) Sporni su kolaterali ili (ukupna) sigurnost ulaganja.
Stoga poduzetnik treba pred ulagačem u poduzetništvo jasno staviti na znanje da upravo njegovo poduzetništvo/projekt itd. može postati dominatno unutar tog gospodarskog sektora te da će unutar tri do pet godina postati visoko profitno (omjera troškova/očekivanedobiti); stvoriti uvjete za mogućnost javne ponude; ostvariti rast od 25% + godišnje; nositi se s konkurencijom i ostvariti definiranu klijentelnu grupu i prodajne kanale.
Menadžment kod većih malih i srednjih poduzetništava (makar bi trebalo kod svakog poduzetništva, ali kod manjih u obliku iznajmljenih usluga) sastoji se od izvršnog direktora, financijskog direktora, glavnog menadžera operative, menadžera za prodaju i marketing.
Ulagači u udjele prosperitetnog poduzetništva očekuju od poduzetnika da im predstavi kao svoj najjače adute:
Poduzetnik im treba navesti sve koncepte ostvarivosti, komercijalnosti i odnosa proizvoda/usluge prema kupcima ili korisnicima, kao bi se zadovoljile potrebe većine grupa ciljanih konzumenata,

Važne prednosti (ukoliko iste postoje)

Poduzetnik treba navesti po čemu je njegov proizvod/usluga poseban u odnosu na druge slične, odnosno dokazati da nije riječ o zloporabi patenta, prava itd., kako taj proizvod može biti komercijalniji od postojećih te u čemu leži njegova prednost pred drugim.
Poduzetnik, u želji da materijalizira projekt, ne smije razgovarati na način da će on i svi koji rade živjeti na kruhu, vodi i zraku dok se poduzetništvo 'ne uhoda', jer to jednostavno nije moguće i vodi ka raspadu. Poduzetnik treba minimalizirati potrebe i troškove kao svoj obol sudjelovanja u riziku projekta, ali ne po cijenu nemogućnosti ostvarenja projekta zbog bolesti, pothranjenosti, nemogućnosti komunikacije s poslovnim partnerima i sl.
Važno je još jednom napomenuti da svako poduzetništvo ima svoju pred-dob koja sadrži pripremu za pokretanje poduzetništva, rad na pripremi, razvoju i ostvarenju proizvoda/usluge, poslovnog plana, marketinga itd. U toj se dobi može puno napraviti, jer ponekad status registracije ne utječe na kvalitetu onog u što uloženo.
Poduzetnik treba objasniti ulačima u kojem je nišeu tržišta njegov proizvod/usluga realno i objektivno komercijalno potencijalan.
Poduzetnik treba iznaći sustave kontrole rizika nad svim što se može objektivno dogoditi tijekom dobi investicije te ponuditi i kraći vremenski okvir izlaska na tržište proizvoda i usluga. Druga će strana biti vrlo sretna ako postoji mogućnost predugovora za kupovinu proizvoda/usluge, pismo spremnosti za distribuciju i sl. To su sve vrijednosni papiri koje nose (makar uvjetnu) obvezu, koja ospokojuje ulagače.
Ulagači će biti još sretniji kada spoznaju da je poduzetnik iznašao načine smanjivanja rizika koji mogu nastati.

'Bolje Indijanac sa svijećom nego Nikola Tesla s žaruljom'.

Poduzetnici mogu biti genijalni, ali ako netko to već nije napravio, ulagači se pitaju zašto to nitko to već nije napravio
Bitno je naglasiti da nijedan poduzetnik ne smije očekivati da bilo tko uloži u projekt u koji on ne želi ništa uložiti, odnosno najviše sukladno svojim mogućnostima.To bi bilo smiješno, zar ne?
Takvo je paleolitsko razmišljanje, na žalost, još uvijek često kod nas što je razlog zašto se neke investicije u poduzetništvo ne ostvare ili razviju. Izmedju poduzetnika i financijera/ulagača mora postojati odredjena 'kemija', što je drugi naziv za povjerenje.
Poštenje je zadnja crta svega.
Poduzetnik ne smije ništa sakrivati od ulagača koji mu je sve omogućio.
Odnos mora biti korektan i častan (fair), a takav mora biti i s bankama kada poduzeće postane poslovni komitent neke banke.

Ulagači u poduzetništvo predstavljaju aorte zemalja zakrčenim u monetarnim i fiskalnim problemima, jer predstavljaju financijere protoka ideja, rada i razvoja. Pritom presudnu ulogu nose postupak ulaganja u nova pšoduzetništva i korektno vrjednovanje poduzetništva u dobi kapitalizacije.

Vrijednovanje poduzetništva

Udruženja ulagača (poput European Private Equity and Venture Capital Association iz Bruxellesa) očitovala su se i službenim izdanjem koje sadrži vodič za vrjednovanje kod investicija, ponajprije pretpostavke korektnog (fair) vrjednovanja, parametrizacije vrjednovanja, metodologiju vrjednovanja i sl.
Vrijednovanje je najbitniji čin kod ulagača obzirom da kod ovakove vrste ulaganja vrijede neka druga pravila nego kod banaka i drugih uskokolateriziranih kreditodavatelja.
Ulagač treba ponajprije izabrati prikladnu metodologiju ulaganja u odnosu na cijenu prethodnog ulaganja, neto vrijednosti imovine poduzeća u koje ulaže, diskontirani tijek novca ili zarade u poduzeću, diskontirani tijek novca investicije, industrijski benchmark (kriteriji učinkovitosti i uspjeha upravljanja, ustroja, razvoja funkcionalnosti i dizajna proizvoda/usluge /u neku ruku i vrste brandiranja proizvode/usluge itd. kod sličnih poduzeća u sličnim uvjetima u industriji/), postojeće tržišne cijene za proizvode, usluge, poduzetništva u sektoru i sl.
'Rizično ulaganje' uvijek je podložno posebnim zahtjevima svake investicije, a ulagač može financirati poduzetništvo putem unutarnjeg ulaganja u poduzeće, mosnim financiranjem kada je potrebno zatvoriti financijske rupe do kojih je došlo (napr. privremenim gubitkom likvidnosti radi razvoja proizvoda/usluge tijekom perioda u kojem se kapital nije obrtao, mezzanine kreditima u razvijeniju dob poduzetništva itd.), te drugim načinima koji zavise o dobi, likvidnosti i solventnosti poduzetništva.
Korektna ili fair vrijednost je vrijednost za koju se imovina može utržiti izmedju dvije informirane i dragovoljne stranke u jednoj transakciji, a da se pri tomu vodi računa s obje strane kako se skrivanjem informacija ili lažnim informacijama predstavi stvarna operativna ili neka druga vrijednost imovine koju ulagač kupuje ili čiji razvoj financira.
Postupkom utvrdjivanja fair cijene, odnosno procjene vrijednosti poduzetništva ili imovine,definira se vrijednost (hipotetska) koju bi netko na tržištu platio za imovinu poduzetništva, udjel u imovinu i sl. Važno je napomenuti da se pritom ne procjenjuje vrijednost koju bi investitor dobio u slučaju prisilne likvidacije poduzetništva ili prodaju istog pod nepovoljnim uvjetima.
Procjenu obično obavlja procjenitelj prema prirodi ulaganja, činjenicama i odnosu na ukupan investicijski portfelj, čime procjenitelj treba doći do najispravnijeg zaključka za ulagača.
Postupak i metodologija je zamršena i složena, pa makar bih je mogao izložiti,o tome drugom prigodom, ovaj Prilog je tek uvod u cjelovite vrsti financiranja MSP.

Što ulagači žele

Ulagačima je važno utvrditi postoji li i kakva je održivost zaradjivanja, odnosno kakav je diskont utrživosti vlasništva na tržištima u odnosu na stvarnu i uloženu vrijednost.
Ulagač se mora uvjeriti da je za svoju investiciju dobio punu vrijednost, a poduzetnik početnik zasigurno neće ispuniti ulagačeva očekivanja. Stoga, kako bi izbjegao moguće neugode, ulagač investira kapital i svoje ili znanje nekog drugog u poduzetništvo.
Kao prvo, ulagač će 'roentgenski' snimiti menadžment poduzetništva (ukoliko ima više menadžera osim poduzetnika) i poduzeti sve mjere kako bi upravljački tim napredovao i uložio više svog kapitala u poduzetništvo (kao dokaz vjere i odgovornosti) te implementirao strogu financijsku disciplinu glede raspolaganja budžetom, operativnim i razvojnim troškovima itd.
Poslovni planovi poduzetnika služe svima kao orijentir, a u slučaju da se posao ne odvija iz raznih razloga kao što je predvidjeno, ulagači neće oklijevati i odmah će prodati ili likvidirati poduzetništvo.
Kod ulagača u poduzetništvo kapital se u pravilu privlači u tzv. rundama. Svaka 'runda' uobičajeno traje oko šest mjeseci, jer će i hrvatski poduzetnici koji budu aplicirali za ovakav način financiranja brzo uvidjeti da ulagači u poduzetništvo imaju ogroman broj ponuda projekata za financiranje u svakom trenutku.
Ipak, kod inovativnijih i komercijalno prosperitetnih projekata navedeno trajanje kapitaliziranja projekta ili poduzetništva drastično se smanjuje.
Svaki poduzetnik treba valorizirati svoj projekt ili poduzetništvo kako bi znao koliko mu novca (kapitala) treba i kolika je korektna vrijednost poduzetništva, udjela i odnosa istog prema investiciji. Ulagači nerijetko, posebice ako nemaju iskustva u nekom sektoru, traže za svoj ulog nefairdobit. S druge strane, poduzetnici često precijene potencijalnu vrijednost udjela svoga poduzetništva pa traže nekorektnu visinu investicije u odnosu na udio u vlasnosti koje se odriče.
Zbog toga je kvalitetan i realni poslovni plan od temeljnog značaja, jer isti najpreciznije označava ili barem projicira stvarne vrijednosti.
Poželjno je da poduzetnik prodaje vrstu financijskog paketa, dakle ne više samo proizvod ili uslugu. Paket mora biti privlačan i konkurentan u odnosu na rizik, dobit, likvidnost i sl.
Poduzetnik treba opsežno obraditi podatke koji će mu, kao i ulagaču,podastrijeti jasnu projekciju koliko novca treba, namjenu novca, tijek novca (cash-flow), obveznu strategiju izlaza za ulagača, kao i opcije savladavanja poslovnog rizika u slučaju najgoreg scenarija,razvoja poduzetništva, roka za moguću Otvorenu javnu ponudu u nekom daljnjem stadiju, upravljanja gotovinom itd.
Poduzetnik treba uvijek očitovati vrijednost poduzetništva ili projekta prije ulaganja i poslije ulaganja. Isto će utjecati i na vrstu ugovora izmedju ulagača i poduzetnika.

Poslovni angjeli uzdižu misli i organiziraju identitet naroda prema jedinstvenim proizvodima i uslugama. Takvi Angjeli za razliku od drugih ulagača u poduzetništvo ulažu svoj novac u najranije dobi nekog projekta kada nitko drugi ne želi. Mnogim su se siromašnim piscima ti ulagači doimali poput pravih angjela, pa je odatle nastao njihov naziv.
Zanimljivo je da su se Poslovni angjeli (ili Angjeli ulagači) pojavili početkom XX stoljeća kada su velikodušno i dragovoljno financirali siromašne kazališne pisce pa su se očigledno piscima ti 'ulagači',koji
su bili imućni i vizionari, doimali poput pravih angjela.
Usto Angjeli su nerijetko aranžirali postavljanje predstava koje bi kasnije požnjele veliki uspjeh.

Novi poduzetnici pri lansiranju svoga projekta ili poduzetništva nemaju izbora oko izvora kapitala: to su obitelj, prijatelji ili upravo Poslovni angjeli, obzirom da banke ne kreditiraju poduzetništva bez imovine ili barem uspješne povijesti poslovanja.
S druge strane ulagači u poduzetništvo, a pritom mislimo na fondove (Venture Capital Funds) ili kompanije (Venture Capital Companies/Firms), ulažu za razliku od Angjela uglavnom u više dobi poduzetništva.

Nadalje, spomenuti fondovi i kompanije investiraju novcem drugih ljudi (ulagača) dok Angjeli ulažu isključivo svoj novac.
Poduzetnici se na početku svog puta mogu osloniti samo na Angjele koji su svoj imutak zaradili poduzetništvom, pa detaljno poznaju poslovne rizike, konkurenciju poduzetništva u koje žele uložiti te najprikladniju poslovnu i financijsku strukturu potrebnu za uspješan rad poduzetništva.
Angjeli ulažu u početne dobi, te očekuju porast ukupnih vrijednosti koje će u kasnijim dobima otkupiti drugi ulagači.
Mnogi poduzetnici tvrde kako su Angjeli u neku ruku 'božanstveni' jer investiraju svoj novac u dobi kada nitko drugi ne želi. Naravno, Angjeli investiraju manje svote novca u usporedbi s drugim ulagačima, ali i dobi u koje oni ulažu su manje zahtjevne od kasnijih.

Za ostvarenje tzv. agencijskog financiranja malog i srednjeg poduzetništva (po EU i SAD standardima godišnjeg prometa i broja zaposlenih) u Hrvatskoj potrebno je dotjerati modele koji će stvoriti sinergiju izmedju svjetskih izvora kapitala za poduzetništvo i domaćih poduzetnika.
Agencije i fondovi za financiranje poduzetništva i projekata, ukoliko s druge strane imaju adekvatne partnere, ponašaju se maksimalno korektno tijekom postupka ulaganja prema poduzetnicima, odnosno njihovim zastupnicima.

'Od 10 milijuna do neograničeno…USD'

Takvi fondovi financiraju ili sudjeluju u financiraju svakog komercijalno isplativog, ostvarivog i održivog projekta, na način da osiguraju prikladnu kamatnu stopu, udjel ili kvazi-udjel koji odgovaraju riziku ulaganja.
Navedenim fondovima lokacija investicije uglavnom ne igra ulogu koji se drže principa 'Novčanik je granica', ali na žalost igra veličina zahtjevanog uloga. Takvi fondovi, a na prijedlog i prema materijalima pripremljenih od odabranih partnera diljem svijeta (s kojim se dogovoraju obrasci i čimbenici pripreme potrebnog materijala i dr.), pozorno analiziraju svaki zahtjev. Ukoliko im se profesionalno predstavljen projekt svidja iz komercijalnih ili drugih razloga, ti će fondovi, uz konzultacije s agencijama-partnerima, izraditi najpovoljniju varijantu za financiranje projekta unutar trenutačnih i samo njima dostupnih izvora kapitala ( i potpora ili olakšica) u svijetu.
Poduzetnik koji je predao agenciji partneru jednog ili više fondova za tzv. rizično ulaganje, treba samo pričekati na odgovor i procjenu dužnosnika fond(ov)a vrijedi ili uopće što njegov projekt za koji bi 'dao život', ali ne i kuću ili neku drugu imovinu (sic!).
Fondovi svoj posao obavljaju tiho i diskretno, a o svakoj potrebnoj novoj dokumentaciji obavještavaju partner agencije i konzulatnte. Svaki je zahtjev drugačiji, stoga i ukupna obrada zahtjeva odredjeno vrijeme, skupljanje potrebnih podataka (due diligence). Aplikanti s dobrim kolateralima, uključujući i jamstva, mogu očekivati brzu reakciju fonodova. Ostali trebaju malo pričekati dok se svi elementi potrebni za ulaganje pod takvim uvjetima i za takvu svrhu ne finaliziraju za praktičnu uporabu (ponude i financiranja). Usprkos svemu, reakcije fondova su uglavnom veoma brze od dana primitka zahtjeva.

Prijevare s 'inozemnim 'agencijama'

Malim i srednjim poduzetnicima preporučuje se posrednik, jer bilo je slučajeva da su neuki i nemušti hrvatski poduzetnici i 'poduzetnici' uvjereni u svoju sposobnost,genijalnost itd. sami krenuli u takvu avanturu, a jedan je čovjek poput meni poznatog gospodina R.-a izgubio gotovo 5.000 USD samo za usluge tobožnjeg proučavanja isplativosti projekta kojeg je poslao takvom 'fondu'.
Tada je 'agencija', a ne fond kao što se kasnije ispostavilo, zaprimljeni projekt ocijenila nedovoljno osiguranim i zatražili još 4.000 USD za novu provjeru novih dokumenata koje im je gospodin R. trebao poslati.
Usput, u oglasima na na jednoj misterioznoj Internet stranici piše na engleskom jeziku, uz polupismeni prijevod predstavnika u Hrvatskoj,' Ostvarite kredit od 1.000.000 – 200.000.000 USD za 6.000 USD'. (???)
Za razliku od gorenavedenih lažnih izvora sredstava,istinsko funkcionalni fondovi i posrednici u domicilnim državama poduzetnika uzimaju mali postotak u odnosu na veličinu kredita ili kapitalnu investiciju! Naravno, u slučaju nepotpune ili loše dokumentacije, a potencijalno komercijalnog zahtjeva, naplaćuje se i uskladjivanje dokumentacije prema potrebama izvora kapitala (jamstva, neosigurani krediti itd.)
Kamatne stope uglavnom se vežu za LIBOR (medjubankarsku kamatnu stopu) uvećanu za 1-2 postotna boda, odnosno sa svim provizijama daleko su jeftinije i od najboljeg 'klasičnog' bankarskog komercijalnog kredita za koji se takvi poduzetnici uglavnom niti ne mogu natjecati!!!
Veličina zahtjevanog kapitala i kolaterali utječu na cijenu kapitala, ali primjerice moguće je kredit od 5.000.0000-50.000.000 USD kod jednog fonda ostvariti za 1-2% godišnjih kamata iznad LIBOR-a,a sve iznad bliže je 1% kamata iznad LIBOR-a.
Takvi fondovi, dakako, suradjuju s bankama i tržštima vrijednosnih papira te istražuju mjesta gdje postoji tzv. višak kapitala kojeg treba pustiti 'u promet'.
Financiranje putem takvih (ozbiljnih) fondova je brzo, fleksibilno i nadasve ekonomično. Stoga mnogi od takvih fondova (za rizična ulaganja, odnosno ulaganja u poduzetničke projekte) razvijaju i kreditne strategije koje odgovaraju poduzetništvima, a to mogu ostvariti samo razvojem viših i sofisticiranijih usluga u odnosu na oblike kapitala, osiguranja povrata kredita ili ulaganja itd.
Većini poduzetnika diljem svijeta kontakti s tako velikim bankama praktično su nemogući ili bi bili preskupi (uključujući troškove putovanja, uspostave odnosa itd.), pa financiranje putem takvih fondova predstavlja daljnu uštedu.

'MILIJUN' NAČINA INOVATIVNOG NEBANKARSKOG FINANCIRANJA PODUZETNIŠTVA:

Odrastanje hrvatskog financijskog tržišta, posebice onog segmenta koji služi poticanju i podršci poduzetništvu, imeplementirati će i nove tehnike i instrumente kapitala koji se emaniraju (deriviraju) iz vrijednosnih papira ili novca. Riječ je o financijskim derivatima koji su još nedovoljno zastupljeni na tržištu u Hrvatskoj obzirom da isti zahtjevaju viši stupanj analize i upravljanja rizicima, kao i projektni menadžment.
Financijski derivati su nova kategorija vrijednosnih papira na tzv. službenom i neslužbenom tržištu jer većina po sadržaju u svrsi predstavlja dobru vjeru u razvoj i komercijalne učinke poduzetništva te služi i povoljnom financiranju odedjenih dobi istih.

Podrijetlo i funkcije derivata

Tim više što financijski derivati, po mišljenju američkog stručnjaka Thomasa Siemensa, podrijetlo vuku iz pradavne Aristotelovoj priče o filozofu Thalesu koji je zaradio novac kupnjom prava uporabe preša za obradu maslina sljedeće sezone.
Derivati su po definiciji i funkciji instrumenti koji omogućavaju učinkovitije upravljanje rizicima na način da se osigura odredjena vrijednost u ugovorenom terminu u budućnosti, ali isti mogu daljnjim trženjem stvarati i samostalne profite na razlici vrijednosti.
Ne smije se zaboraviti činjenica da se potreba derivativima u svrhu ispunjenja njihove temeljne funkcije pojavila u kaosu naftne krize, fluktuacije tečaja i neravnomjernih konjuktura privreda u svijetu, posebice nakon ukidanja vezanih tečajeva valuta u Bretton Woodsu.
Novi su instrumenti, zaključili su vodeći svjetski ekonomisti,trebali omogućiti poboljšanje tržišne učinkovitosti poduzetništava diversifikacijom preuzimanja dijelova rizika koji tako postaju fluidni instrumenti novih vrijednosti.
Iz tog se razloga,uvodjenje derivata u tržišta kapitala smatra trenutačnim uvećanjem ukupnih vrijednosti kapitala radi vrsta instrumenata koji se angažiraju (osiguranja, prava, opcije, futuri itd.).
Postoje službeni derivativi koji su uvršteni u ponudu burza koje je teško semantički prevesti (opcije, swaps-razmjene, forwarding contracts - ugovori s budućim vrijednostima,ugovori unaprijed, futures - buduće terminske vrijednosti i dr.) i (tzv.) neslužbeni ili OTC (over the counter) derivativi,koji sadrže sporazum dvije ili više stranaka o postojećoj i budućoj vrijednosti. Potonji u ovom trenutku možda ponajviše odgovaraju hrvatskim poduzetnicima i ulagačima.

Zašto su derivati neprocjenjivo važni

S primarnim ciljem izbjegavanja tržišnih rizika koji stvaraju volatilnost uvjeta proizvodnje i rada u korist špekulativnih interesa, te kako bi derivati što cjelovitije poslužili ostvarenju komplementarnosti izmedju financijskog i realnog sektora (što je temelj budućnosti svakog naroda i svake države),u Chicagu je 1868. godine započelo trgovanje budućim vrijednostima (futures) za proizvode pšenice, svinjetine i bakra po odredbi čikaškog odbora za trgovinu (Chicago Board of Trade).
Chicago Board Options Exchange, odnosno burza opcija započela je s radom 1971.fodine.
‘Black-Scholes’ model opcija (tzv. običnih, vanilija opcija) izazvao je interes stručne javnosti 1973. godine i radi činjenice što je u Bretton Woodsu bio napušten sustav fiksiranih tečajeva glavnih svjetskih valuta (SAD su ukinule automatsku vrijednost zlata prema dolaru) te je trebalo uspostaviti drugačiji mehanizam vrijednosti u svijetu novih rizika.
Korisni derivati neprocjenjivo su važni za razvoj Republike Hrvatske, jer sadrže i kategoriju očekivanih vrijednosti, umjesto dosadašnje palete primitivnih investicijskih sredstava osiguranja plasmana. Uvodjenje kategorije derivata u poduzetništvo u Hrvatskoj sadrži promjenu vremenske dioptrije hrvatskog financijskog tržišta (banaka i novih grupa ulagača), jer bi time naglasak kod velikog broja projekata više ne bio na vrijednostima od jučer i danas, nego na vrijednostima od danas i (prema ugovorima,tržištu, kvaliteti programa itd.) realno očekivanim u ugovorenom roku u budućnosti.

Derivati za podršku poduzetništvu

Derivati su poželjni instrumenti za ulaganje u poduzetništvo, posebice nova (de novo) poduzetništva jer ograničavaju ili čak eliminiraju rizik (ali time i supstancijalnu očekivanu dobit ulagačima).
U jednom tekstu na internetu o financijskim derivatima postavlja se pitanje: jesu li derivati (posebice futuri) rizični? Autor odgovara analogijom automobila koji mogu biti sigurni ili rizični, pitanje je samo tko ih vozi. Većinu nesreća skrive vozači, ne grješke na automobilima. Sigurnost trgovanja futurima zavisi o strategiji njihova vlasnika, odnosno potpisnika ugovora. Pritom osnovno pravilo glasi: diversificirati (raspršiti) rizik na više instrumenata i ulaganja..
Poduzetnike poglavito zanima mogu li koristiti derivate kao sredstvo namicanja kapitala kad se za istim javi potreba i u kojem obliku, te je li isto zakonski regulirano te što je zapravo financijski derivat u 'praktičnom rječniku'.
Derivati odnosno 'izvedenice iz nečega' predstavljaju financijske instrumente čija je očekivana isplativost u nekoj točki u budućnosti izvedena iz vrijednosti nečeg drugog, što ne moraju biti samo vrijednost neke korporacije, obveznice i sl.

Derivati (termin 'derivati' u tekstu podrazumijeva Financijske derivate, nap.p..) koji se odnositi, primjerice, na temperaturu u Zračnoj luci u Zagrebu, dvojakih su oblika:
a) obični ili vanillija derivati i b) egzotični derivati.
Obični ili 'vanilija' derivati odnose se na ugovore o kupovini ili prodaji neke vrijednosti u budućnosti,a zovu se (vrlo je teško precizno prevesti termine s engleskog jezika obzirom da su isti nastali tek u novije financijsko doba): ugovori unaprijed (forward contracts) i tzv. futuri.
Opcije su ugovori koji sadržavaju ugovorno pravo nekoga da kupi ili proda neku vrijednost o ugovorenoj cijeni u ugovorenoj budućnosti. Naravno, u tim matematičkim postavkama financijskog tržišta postoje i brojni hibridi navedenih običnih (vanilija) derivata, a sve drugo predstavljaju egzotični derivati.
Unaprijednice, ugovori unaprijed (forward contracts) predstavljaju, za razliku od opcije, obvezu jedne stranke ugovora da kupi ili proda neku vrijednost po ugovorenoj cijeni u ugovorenom terminu u budućnosti od druge stranke koja je obvezna prodati ili kupiti ugovorenu vrijednost po ugovorenoj cijeni u ugovorenom terminu. Ova vrst ugovora vrlo je raširena u izvoznoj industrij, jer se na taj način prevladavaju problemi s tečajevima valuta tako da se stvara pozicija osiguranja uračunatog profita kupovinom opcija na tečaj valute u kojoj se obavlja trgovina po definiranoj cijeni. Takav postupka štiti vrijednost robe za izvoz.
Navedena tehnika se zove hedge, odnosno hedgeing i predstavlja za poduzetnike osigurač od tzv. volatilnih (neprijateljskih) uvjeta koji mogu utjecati na smanjenje vrijednosti robe, rada, ukupne platne bilance i dr.
Za razliku od gorenavedenog ugovora, opcije predstavljaju pravo ugovorne stranke da nešto kupi ili proda po ugovorenoj cijeni u ugovorenom terminu u budućnosti. Tzv. call opcija, primjerice na dionicu, daje pravo vlasniku opcije da kupi odredjeni broj dionica po ugovorenoj cijeni u budućnosti; put opcija predstavlja pravo prodaje. U postupku izdavanja opcija,kao i izvršavanja ili neizvršavanja prava kupnje ili prodaje postoji specijalizirana terminologija koju sada nećemo navoditi, već samo činjenicu da kupovanjem opcija vlasnici vrijednosnih papira osiguravaju vrijednost iste, odnosno premijom opcije smanjuju mogući gubitak na vrijednosti iste.
Stranke u opcijskom ugovori u EUropi uglavnom se drže ugovorenog datuma, dok se u SAD opcije prodaju i kupuju tijekom trajanja ugovora. Treći način postupanja s opcijama predstavljaju tzv. Bermudske opcije koje predstavljaju mješavinu europskih i američkih opcija.

'Mistika' derivata

Derivat koji je zapravo neprevediv, a stalno se pojavljuje u hrvatskim novinama, poglavito kada su u u pitanju banke u Hrvatskoj je - tzv. swap.
Jedan od hipotetskih primjera kada poduzetnici upotrebljavaju swap: Korisnik kredita (poduzetnik) za kupovinu nekretnine obvezan je po ugovoru na 500.000 kuna, koliko je uzeo za kupovinu kuće, plaćati 30.000 kuna godišnje po promjenljivoj kamatnoj stopi . Ukoliko radi potresa na tržištu, recesije itd. dodje do povećanja kamatnih stopa (jer novac je jedina roba koju banke imaju) i udvostručenja kamatne stope, obroci koje korisnik mora plaćati postaju praktički nesnosni za njegova primanja. U tom slučaju, korisnik može refinancirati svoj kredit na kredit sa fiksnom kamatnom stopom, ali transakcijski troškovi i troškovi pripreme preveliki su teret za opravdanost ovakvog poteza.
S druge strane, swapugovor na početku uzimanja kredita donosi višestruke prednosti kreditnom korisniku. Naime, korisnik ugovori s bankom plaćanje 500.000 kuna s fiksnom kamatom za vrijeme trajanja kreditne partije. S druge strane, banka u swap ugovoru plaća korisniku svotu od 500.000 kuna s promjenljiivom kamatom tijekom trajanja kreditne partije. Na taj način, korisnik se osigurava od poremećaja na financijskom tržištu i može planirati kreditne obroke prema ugovoru, a usto može ostvariti i odredjenu dobit (manje plaćanje) ako promjenljiva kamatna stopa bude veća pod ugovorene fiksne.
Swap je stoga ugovor kojim se izmenjuju tijekovi novca (cash-flows) za vrijeme trajanja ugovora te u stvarnosti predstavlja portfelj tzv. ugovora unaprijed (forward contracts) i upotrebljava se kod viših iznosa području kamatnih stopa, vlasničkih papira, energije itd.
Egzotični derivati su oni derivati koji se ne mogu stvoriti spajanjem opcija i ugovora unaprijed. Isplativost egzotičnih derivata matematički je složena funkcija vrijednosti iz kojih suizvedeni. Jedna od najvećih korporacija u SAD, Procter & Gamble, izgubila je 1994. godine 160 milijuna US dolara jednom egzotičnom swapu trezorskih papira.
Definicije derivata u obliku i funkcije unutar ugovorenih paramatera zapravo su beskonačne.
Derivati su instrumenti na tržištima kapitala i gotovo za svaku vrijednost (dionicu, obveznicu, udjel i sl.) postoji derivat koji utječe i na vrijednost onog iz čega je izveden. Najbitnije je da derivati omogućuju sigurnije planiranje investicija, uz minimalni trošak, mirovinskim fondovima i drugim fondovima uglavnom dugoročnim vrijednosnim papirima.

Futurima u budućnost

Futuri su definirani su knjizi 'The Futures Market' koju su napisali H.B., Kok, W.J.Raine i G.E. kao 'ugovor koji je sporazum o kupnji ili prodaji u budućem tržištu ugovorene (standardne) količine i kvalitete ugovorene imovine na ugovoreni datum po ugovorenoj cijeni koja je odredjena na dan sklapanja ugovora, a koju odredjuje tržište u trenutku sklapanja ugovora'.
Derivati omogućuju veći raspon rizičnog djelovanje što većem broju burzovnih špekulanata obzirom da više ne moraju kupovati temeljnu vrijednost nego samo njenu izvedenicu koja stoji fraktal cijene temeljne vrijednosti. Stoga se više vrijednosni papiri niti ne isplaćuju nego samo razlike u cijeni opcija.
Do trgovine prvim futurima došlo je sredinom 19.stoljeća radi poticanja poljoprivrednog poduzetništva i trgovine. Naime, farmeri u Kaliforniji i trgovci u Liverpoolu bili su prisiljeni napraviti takav ugovor jer su spot tržišta (na kojima se kupuje na veliko po trenutačnoj cijeni) za pšenicu i kukuruz bila nepredvidiva za proizvodjače i kupce radi velikih fluktuacija (odstupanja) cijena. Proizvodjači (farmeri) nerijetko bi ustanovili da su poslali pretjeranu količinu robe koja bi spustila cijenu do razina koje bi ukidale svaku dobit. U sezonama kada su žetve zbog vremenskih i drugih uvjeta zakazale, britanski trgovci koji bi doplovili do SAD ustanovili bi da je cijena ponudjene robe 'probila plafon'.
Radi izbjegavanja takvih nesigurnosti, američki farmeri su s trgovcima postigli ugovor na početku sezone (ili godine) o cijeni i količini robe, a koji bi postao valjan samo ako bi roba stigla u luku (tzv. arrive ugovori ili ugovori koji važe samo po dolasku robe). Ti su ugovori štititili farmere i trgovce od fluktuacije (divljanja) cijena do odredjene mjere, a takva postavka futura zadržala se do današnjeg vremena.
U tom bi vremenu,medjutim, problem nastao za farmere koji zbog raznih razloga nisu mogli dostaviti robu. S druge strane, u odredjenim sezonama problema bi imali trgovci zbog obilja robe što im je onemogućavalo prodaju robe na dotad ne baš razvijenim i malobrojnim tržištima. Obje su strane trebale tržište na kojima bi prodale svoje ugovor(e)ne obveze trećoj strani, s mogućnošću reotkupa u kasnijem dijelu sezone, godine i sl.
Za svako tržište nametnula se potreba standardizacije ugovornih termina i stvaranje burze koje će regulirati tržište (pojedinih vrsta roba).
Spomenuti 'ugovori unaprijed' iz Kalifornije bili su odskočna daska za stvaranje prijenavedene prve i do danas najveće robne i trgovačke burze na svijetu - burze u Chicagu (Chicago Board of Trade).
Jedna od najvažnijih funkcija derivata (pa tako i futura, vrste derivata) je stvaranje prijenosa rizika, odnosno podjele istog.
Konzervativniji kritičari tržišta derivata opisuju ih kao 'kockarnicu za poslovne ljude'. Ipak, crta koja razlikuje ulaganje od kockanja u mnogim je slučajevima teško primjetna, ali funkcije su stubokom različite: Kockanje predstavlja aktivnost u kojoj onaj koji kocka riskira isključivo radi svog privatnog dobitka, dok su investicije obveza novca ili drugog kapitala prema poduzetništvu što potiče ekonomsku vrijednost mogućnosti rasta privrede i ukupne civilizacijske razine društva, odnosno takva ulaganja imaju korisne efekte na cjelokupno društvo pri čemu riskira pojedini investitor.
Mehanizam podjele rizika (jer o tome je riječ u ulaganju) predmnijeva se kao temeljni način funkcioniranja suvremenog društva.
Najočitiji model podjele rizika predstavljaju osiguravajuća društva koja preuzimaju rizik vatre, zemljotresa, poplave, kradje, gubitka zarade, pravnih radnji, nezgoda itd. Osiguranici im zauzvrat plaćaju obroke (mjesečne,godišnje obroke ili prema potrebi).
Burze vrijednosnih papira takodjer služe za podjelu rizika. Ukoliko pojedini ulagači nisu u stanju podnijeti rizik trgovine vrjednosnim papirima, oni jednostavno prodaju te papire i likvidiraju svoju poziciju na tržištu. S druge strane tržišta derivata služe za smanjenje rizika onima koji žele voditi svoje poduzetništvo usprkos mogućim volatilnim (lošim, neprijateljskim) okolnostima u nekom budućem razdoblju. Gorespomenutim derivatnim ugovorima takvi se poduzetnici osiguraju do podnošljive razine pretpostavljenih okolnosti koje bi im ugrozile rad i poduzetništvo, a time i blagotvorne učinke poduzetništva po društvo (zaposlenost, nove vrijednosti, realna porezna davanja za zdravstvo, školstvo, komunalije, znanost, kulturu, službe reda, vojsku itd.).
Ugovori nisu standardizirani na tržištima derivata, jer pojedine vrijednosti podliježu individualnim okolnostima, pa su to tzv. privatni ugovori. Cijene nisu standardizirane pa je ponekad upitna i učinkovitost takvih tržišta. Naime, ni prodavač ni kupac nikad nisu sigurni jesu li postigli najbolju cijenu.

Razlika izmedju derivata i drugih vrijednosnih papira

Čitatelji se sigurno pitaju koja je razlika izmedju, primjerice, dionica i opcija ili futura? Mala, ali bitna. Dionice su imovina, a opcije i futuri su obični ugovori izmedju dvije stranke. Futuri i drugi derivati su atraktivni pa ih stručnjaci u korporacijama ili investicijskim poduzećima zovu 'sofisticiranim upravljanjem rizikom'.
Ipak,pravi razlog je mogućnost zarade na derivatima koje mogu narasti za 100% unutar nekoliko dana, dok se vrijednost dionice, obveznice ili bilo kojeg druge vrijednosti iz koje je derivat izveden, uvećala za, primjerice,5 posto..
Koliko god gornji opis izgledao komplicirano, tu nema filozofije. Primjer: Poduzetnik kupi proizvodnu halu za 500.000 kuna deponiravši u banku 100.000 kuna,a uzevši kredit od 400.000 kuna. Za godinu dana poduzetnik proda halu za 700.000 kuna i vrati banci kredit od 400.000 kuna (s pripadajućim kamatama, troškovima obrade kredita itd.) i zadrži dobit od oko 160.000 kuna što nije loša godišnja zarada za depozit od 100.000 kuna koje je bilo zapravo jedino 'ulaganje' osobe.
Važno je naglasiti da derivati (futuri itd.) nisu toliko komplicirani kakav je prvi dojam o njima. Princip je isti kao kod svake druge trgovine: kupite derivat po jednoj cijeni i prodajte je po drugoj, ostvarujući pritom dobit ili gubitak.
Poput dionica ili obveznica, ulagač ili burzovni 'igrač' može prodavati derivate koje nema. To se zove short selling (kratka prodaja) što je poglavito moguće kod derivata koji predstavljaju supotpisana ugovorna prava i obveze, ne imovinu. Ulagači i interesenti mogu takodjer trgovati na tzv. margini koji predstavljaju depozite u dobroj vjeri, a koji jamče ispunjenje ugovora za future ili druge derivate.
Svrha ovog teksta nije informiranje o cjelokupnosti burzovnog trgovanja vrijednosnim papirima nego obrada nekih instrumenata koji pomažu financiranju i razvoju poduzetništva.

Financiranje poduzetništva opcijama/pravima

Postoje i složeniji načini financiranja (budućeg) poduzetništva, ali za ovu prigodu navesti ćemo prodaju opcija i prava za buduće udjele u poduzetništvu, projektu, programu i dr., kako bi novac ostvaren prodajom opcija,prava i sl. služio za financiranje djelatnosti pokretanja poduzetništva, pripreme,razvoja i finalizaciju proizvoda/usluge.
Opcije,kao što je napisano, uglavnom predstavljaju pravo, ali ne i obvezu izvršenja. Reotkupni ugovori predstavljaju način 'kreditiranja' poduzetnika-početnika za nezahtjevnije radove pripreme i proizvodnje (poput meijdksih projekata, razvoja softwarea itd.).
Naim, opcija ili možda je bolje reći pravo na udjel u vlasnosti po ugovorenoj cijeni i u ugovorenom razdoblju, predstavlja jeftiniju varijantu za ulagača i poduzetnika.
Za financiranje nekih pripremnih radnji dovoljan je novac od opcija/prava koji je kudikamo manji od veličine udjela. Ali na taj način ulagač stječe pravo kupovine udjela po cijeni koja će biti, barem po prosudbi, poslovnom planu, isplativosti projekta itd. puno niža od stvarne tržišne cijene, odnosno niža od troškova kupovine opcije/prava (putem ugovora) i cijene kapitala do izvršenja.
Na taj način, ulagač zapravo prestaje biti običan venture ulagač (ulagač u poduzetništvo), koji izlazi nakon ugovorenog vremena i uvjeta nego ulagač s opcijom/pravom koji kupuje svoj ostanak u projektu, s tim da poduzetnik ima pravo re-otkupa ili pak re-reotkupa.

Kreditiranje poduzetništva, kao i infrastrukturnih projekta, obavlja se se izdavanjem obveznica. Kupci obveznice kupujući obveznicu za,primjerice, 1.000 kuna dobijaju ugovorom odredjenu godišnju naknadu (kupon, prinos od pr. 6%+). Svota od 1.000 kuna zove se glavna vrijednost (principal value) obveznice koja je uplaćena i koja se treba isplatiti vlasniku obveznice na kraju trajanja obveznice, odnosno po njezinom 'sazrijevanju'. Godišnji prinos se zove kupon, a razdoblje na koje je obveznica izdata zove se 'zrelost' obveznice .

Velike mogućnosti obveznica

Financiranje malo ambicioznijih projekata (pr: proširenje zračne luke, kolodvora, shopping centra i multiplex-kina, gradjevine itd.) moguće je obaviti putem izdavanja obveznica, a u rizičnijim uvjetima kompanije koje nemaju službeni rating izdavaju tzv. junk obveznica - junk znači smeće- ali neke obveznice i korporacija po terminologiji spadaju u junk obveznice).
Pritom bitno je da svaki poduzetnik izračuna vrijednost kapitala, poglavito kod dugoročnog financiranja te se odluči za optimalno rješenje.
Detaljne informacije su potrebne svakom ulagaču,financijeru i bankama, jer kupci obeznice moraju dobiti i pročitati Prospekt emisije obveznica, a u tom Prospektu trebaju biti jasne (bez navodjenja na krivi zaključak ili očekivanje) informacije o vrsti izdanja, razlogu, financijskom stanju, očekivanim ili uobičajenim prihodina, kuponu (kamatnoj stopi), anuitetu plaćanja, (polugodišnjem,godišnjem, tromjesečnom), konverbilnosti obveznice i dr.
Obveznica se smatra sigurnijim vrijednosnim papirom od dionice jer obećava dobitni postotak, a cijena joj je viša (ili manja, ali to zavisi o emisiji) od početne nominalne. No, i to je uvjetno, o čemu najbolje svjedoče junk obveznice koje zapravo nisu i garancija da će se isplatiti dobit i uplaćena vrijednost, ali kontrola, zakoni i slični mehanizmi sprječavaju (pretjeranu) zloporabu ovakve vrste vrijednosnog papira.
Poduzetnik izdavanjem obveznica financira svoje potrebe, a kupci obveznica mu posudjuju novac u definiranom vremenskom roku. Zauzvrat poduzetnik im ugovorno obeća premiju (kupon) prema ugovorenim anuitetima i povrat uloženog novca po 'zrelosti' obveznice (prestanku važenja).
Trgovanje obveznicama predstavlja ugovor izmedju poduzetnika i ulagača-kupaca obveznice (još jednom napomena da je ovdje riječ o kompleksnijem poslu, te da je ovakav način financiranja prikladniji za srednja i velika poduzetništva od manjih poduzetništava čije su potrebe i mogućnosti nedostatne za emisije vrjednosnih papira). No, bilo je i slučajeva, kao što je tzv. 'Bowie obveznica' čija se vrijednost temeljila na autorskim i drugim pravima te očekivanim budućim prihodima).

Obilježja obveznice i refinanciranje

U ugovoru su istaknute par value vrijednost obveznice (nominalna - odnosno tzv. face value - vrijednost po kojoj ih je poduzetnik izdao, uračunajući, navedena kamata (kupon) i vrijeme sazrijevanja /prestanka/).
Važno je zapamtiti da Face Value ponekad ima malo veze s tržišnom cijenom obveznice. Ukoliko poduzetnik izda 100 dionica po napisanoj vrijednosti 1.000 kuna (što predstavlja Face Value), tržište će odrediti kolika će tržišna cijena obveznice odista biti što zavisi o nizu čimbenika.
U ugovoru mogu biti navedene posebne karakteristike obveznice ako za istim postoji potreba.
Treba naglasiti kako se i kupci obveznice osiguravaju kolateralom (imovinom izdavača obevznice ako se dogodi nešto nepredvidjeno) ili ugovor prestaje važiti - tzv. default stanje).
Nakon što poduzetnik etablira biznis i počne se služiti raznolikijim i lukrativnijim načinima sakupljanja kapitala, može izdanjem novih obveznica zamijeniti stare obveznice (postupak refinanciranja). Moguće je takodjer da se poduzetnik odluči na raniju isplatu i okončanje postojeće emisije, posebice ako kamatne stope padnu i na taj način financiranje obveznicama postane skuplje od bankarskog.

Za kratku (i nepotpunu,nap.p.) informaciju jedna simulacija refinanciranja:
- Originalna obveznica je imala kupon 12 % godišnje,
- Kupon kod junk obveznica koje izdavaju poduzeća sličnog kredibiliteta i za slične namjene u tom trenutku: 10 %,
- Izdavanjem novih obveznica (recimo da je nominalna vrijednost - face value - 1.000 kn) uštedjuje se oko 20 kuna po obveznici.
Gorenavedene podatke treba uzeti isključivo kao jedan pokazatelj, ali ništa više od toga, jer su radnje i izračuni, kao i zakoni na tržištim a vrijednosnih papira veoma složeni.
Složenost posebice vrijedi kod obveznica koje se nadalje dijele na:
neosigurane (debenture bonds), hipotekarne (takve su obveznice osigurane stvarnim vrijednostima poput kuća, zrakoplova, zemljišta, vlakova, poslovnih objekata u izgradnji itd.), konvertibilne (koje davaju vlasniku obveznice pravo pretvaranja obveznice u zadati broj dionica izdavača na dan i poslije istjeka obveznice - broj dionica se izračunava prema omjeru vrijednosti obveznice i dionica u tom trenutku ) i gorespomenute junk obveznice.

Karakteristike tržišta kapitala i cijena obveznica

Poduzetnici trebaju potpunije razumjeti financiranje obveznicama na obvezničkim tržištima gdje je dobra gospodarska situacija loša vijest jer se smanjuje ili ukida dobit na obveznicama.
Druga je opasnost stopa inflacije koja je proteklog desetljeća uravnotežena na svjetskim tržištima, ali koja još uvijek predstavlja polugu za razvoj siromašnijih zemalja (financiranje poduzetništva tzv. ciljanom inflacijom).
Inflacija je protivnik investiranja u obveznice jer poništava dobit vlasnicima obveznica koje nose fiksnu godišnju kamatu, a s druge strane inflatorna gibanja nerijetko potaknu poduzetništvo te cijene dionica kompanija počnu rasti.
Aktivna bikovska (bull) situacija na tržištima kapitala s višim prinosima 'smrt' je za obveznice.
Nadalje, ukoliko vlasnici obveznice odluče prodati svoju obveznicu prije isteka, gube na glavnoj vrijednosti što cijelu dotadašnju investiciju čini upitnom.
Ulagači u obveznice, a to su mirovinski, zdravstveni, investicijski i dr. fondovi (svi fondovi ulažu do odredjene mjere u obveznice, ali postoje i fondovi koji su isključivo orijentirani na ulaganje u obveznice) smrknu se kad osjete da je gibanje na tržištu tako da kompanije polučuju sve bolje rezultate, inflacija raste (nevjerojatno je da je dosad najnaprednija - tržišna - ekonomija povezana za inflaciju kao neminovnost, što je posve krivo, jer 'proizvodjači' novca /banke i dr./ imaju trostruko veću dobit i troškove na samom novcu - kapitalu - nego na funkciji novca /medju kojima je i razvoj poduzetništva/).
Pozitivno je što će mnoge vlade i gradovi uvrstiti kupovinu svojih obveznica kao odbitak od poreza u okviru poreznih zakona u propisa svake zemlje.
Upute za čitanje stanja obveznica u dnevnim novinama, internetu itd. malo je složenije za ovaj uvodni stupanj informacija o obveznicama, ali ako u novinama,pr. kupac obveznice nekog poduzetništva pročita: 125/12/42 to znači da oni koji su kupili obveznicu za 100 kuna mogu je sada prodati za oko 125 kuna.
Kod obveznica značajna je vrijednost na koju su izdate, i koja piše na njima (Face Value). Prema toj vrijednosti postavljen je kupon, odnosno očekivani godišnji prihod od obveznice.
No,obveznice se rijetko prodavaju za vrijednost na koju su izdate. Obveznicu na 1.000 kuna izdate vrijednosti, u odredjenim okolnostima tijekom trajanja investitor može kupiti za, pr. 850 kuna, što mu onda daje dodatak profitu jer po isteku važenja obveznice, taj će investitor dobiti 1.000 kuna, kao i kupon do kraja trajanja obveznice na 1.000 kuna.
Odredjeni se broj obveznica prodaje odmah ispod vrijednosti izdate na obveznici, a uplaćuje se puna vrijednost po isteku što predstavlja kuponsku naknadu zbog smanjenja troškova financijskih transakcija, isplata itd. tijekom trajanja obveznice, a prema očekivanoj dobiti (tu spada kategorija tzv. Zero Bonds) .

HRVATSKA POBOLJŠANA STVARNOST:

Banke su konzervativne organizacije kojima je najvažnije osigurati povrat kredita, kamata i 'kreditnih
troškova', pa automatski traže kolaterale koji će ih spriječiti od mogućih glavobolja u svezi s poslovanjem kreditnog dužnika uzrokovanim konkurencijom, tehnološkim promjenama, ljudskim konfliktima, ekonomskim okolnostima, strukturom financija…

Što su kolaterali

Temeljne su funkcije kolaterala: smanjenje bilo kakvog rizika u slučaju financijskih ili poslovnih teškoća kreditoprimca, smanjenje troškova obrade kredita i monitoringa u odnosu na poslovni rizik, te povećanje odgovornosti komitenta da ispuni svoje obveze prema banci kreditodavatelju.
Kolaterali, s druge strane, omogućuju kreditoprimcu bolje uvjete i širu dostupnost kapitala.
No, što se dogadja s poduzetnicima koji nemaju fizičku imovinu kao kolateral (kuća, stan, strojevi itd.)?
Osnovne informacije o kreditiranju poduzetništva kod banaka u Hrvatskoj postaju dostupnije nego ikada dosad, posebice uvodjenjem kreditnog registra i sl.
Pritom, ponavljamo, važno je znati da su banke i poduzetnici na suprotnim pozicijama: banke čuvaju i prodavaju tudji novac za svoj profit, a poduzetnici (proizvodni, inovativni, izvozni) stvaraju nove vrijednosti za profit i dobro društva.

Poduzetnici izgradjuju zdravi temelj razvoju jedne države, dok ga banke nerijetko radi obveze prema zakonu, komitentima i štedišama, naprosto 'steriliziraju', jer 'njihov' novac,koji uglavnom i nije njihov nego predstavlja agregate štednje i tekućih računa klijenata, nerijetko predstavlja smisao i funkciju po sebi.

Ipak, uz postojeću ekonomsku politiku, čak je i bankarski novac, koji je kod nas u posljednjih nekoliko desetljeća bio pretežito destimulativnog karaktera (za realni sektor) dostupniji nego ikada dosad. Posjetom banci ili još praktičnije utipkavanjem web stranica putem interneta, svaki će poduzetnik naći pregršt potrebnog materijala i dokumentacije u svezi s zahtjevima za financiranje, poticajima, programima itd.
Na žalost, većina poduzetnika, čiji kolaterali ne podržavaju zahtjeve banaka, na kraju završe pred referentom u nekoj od komercijalnih univerzalnih banka u Hrvatsko i muke poduzetnika u pravilu počinju.
Stoga, svaki poduzetnik treba znati abecedu financiranja poduzetništva, koja se u Hrvatskoj većinom svodi na bankarsko kreditiranje.
Žalosno je da se mnogi poduzetnici-početnici gotovo i ne mogu kreditirati/financirati (osim u slučaju dobijanja jamstva HAMAG-a) zbog nepostojanja prikladnih programa i nepostojanja prikladne strukture.

Što treba znati o bankama

Banke su inače skeptične prema kategoriji poduzetnika, posebice početnika.
Svaki poduzetnik, stoga, treba sebi i drugima olakšati početnu situaciju ispravnim stavom, pripremljenošću, znanjem i nadasve poštenjem.
Kao prvo, želi li uopće otplatiti kredit ili neko drugo financijsko rješenje koje njegovo trgovačko društvo (d.o.o.) ili obrt dobiju? U Hrvata još je uvijek prisutan jugoslovenski sindrom po kojemu se povrat kredita svodi na problem kreditodavatelja, a ne korisnika kredita.
Kad kreditor dodje po naplatu svojih potraživanja, kao i kod bespravne gradnje koja redikulizira one koji su platili sve pristojbe i čekali godinama na početak gradnje, 'očajni' poduzetnik pozove kamere nacionalnih televizija i stavi dvoje djece na prozor.
Taj smo film, na sreću, već odavno apsolvirali.
Potom, svaki poduzetnik treba dobro analizirati hoće li njegovo poduzetništvo rezultatima biti u stanju isplaćivati obroke i glavnicu kredita (ili nekog drugog financijskog rješenja)?
U suglasju s gorenavedenim, treba odrediti točnu svrhu, ročnost kredita (ili financijskog rješenja), treba se što preciznije utvrditi koliko će kredit (ili neko drugo financijsko rješenje) opteretiti poslovanje poduzetništva, te na kraju, svaki poduzetnik treba razmisliti o najoptimalnijim stvarno mogućim kolateralima za kredit (ili neko drugo financijsko rješenje).
Nije slučajno da banke, ministarstva, ulagači i dr. traže od poduzetnika ili budućeg poduzetnika stavljanje ‘na bubanj’ vrijednih dijelova njegove imovine, kao dokaz vjere u projekt za koji traži financijska sredstva.
Na taj se način zapravo ‘opipava’ ozbiljnost kreditotražitelja, koji u brojnim poduzetničkim ‘projektima’osim brbljanja o ‘sigurnom superprofitu’ zapravo malo što drugo ulažu.
Iznimku ovom pravilu predstavljaju stvarni proizvodni i poljoprivredni programi, poglavito oni izvozno konkurentnih i graditeljskih projekata, te svih poduzetništava koji sadrže robe ili usluge koje su deficitarne u Hrvatskoj.
U svakoj će banci željeti znati kakve su poslovne knjige poduzetnike (ukoliko nije riječ o početniku i novom poduzeću), tko su glavni poslovni partneri i kupci, plaćaju li se obveze na vrijeme, kolika je pokrivenost polica osiguranja, postoje li dugovanja…
Karakter poduzetnika banakama je jednako važan kao i ulagačima u poduzetništvo.

Tu mukama još nije kraj

Potom, banke će zanimati i stanje poduzetništva, bilanca poduzetništva (ukoliko nije riječ o novom poduzeništvu, ali za to ionako još nema rješenja u Hrvatskoj), kakav je protok kapitala (cash-flow), je li previše novca vezano za trajnu imovinu, postoji li hipotekarni kredit, leasing opreme i sl.
Zatim slijedi izbor pravog kredita. Odgovara li poduzetniku kreditna linija (u sklopu nekog od programa), kredit s dugoročnijom otplatom ili kratkoročni kredit (do godinu dana)?

U svijetu, kao što smo naveli u uvodu, postoje tzv. osigurani i neosigurani krediti. ‘Neosigurani’ krediti su, izmedju inih, krediti kada se banci,odnosno izvoru kapitala, ne daje klasičan kolateral, već banka ili neki drugi izvor kapitala odobrava kredit zbog komitentskog odnosa s poduzetnikom koji je zatražio kredit, njegovog dobrog stanja, ugleda i sl..
'Osigurani' krediti su vrst kredita kod kojih banka zatraži kolateral za otplatu kredita,kamate i troškova. Kolaterale za poduzetnike predstavljaju kredibilan jamac, nekretnine i pokretnine koje se kupuju kreditom, roba, potraživanja, narudžbe s ugovorenom uplatom, police životnog osiguranja, dionice, obveznice,depoziti i sl.
Ponovimo još jednom da je tržište ‘poduzetničkog kapitala’ (venture capital market) posve drugačija priča, jer tu sudionici dijele rizik s poduzetnikom na način da postaju udjelnici u projektu s strategijom izlaza, odnosno u trenutku isplate uloženog i ugovorene premije.

Za kraj, obavijesti koje će svakog poduzetnika radovati. Naravno, riječ je o poticajima, prije svega na državnoj razini, koje promiče Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGO) kroz programe i ustrojne privilegije poduzetnicima, kao i Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) u odnosu na bankarske klasične 'poslovne' kredite. Poticaji se nude i kroz programe/inicijative Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Fond za razvoj i zaposšljavanje, županijskim i lokalnim smaoupravama...

HBOR se prilagodio poduzetnicima...

Obzirom da je izvoz jedina orijentacija (pre)zaduženih Hrvata, HBOR tako nudi osiguranje izvoza od političkih i komercijalnih kredita, uz pokriće do 85% za kratkoročne poslove (u financijskom svijetu razdoblje do 1 godine, a u ovom slučaju uglavnom oko 180 dana) i 95% za srednjoročno dugoročne poslove. Mogu se osigurati potraživanja u koje ulaze pojedinačna,kontinuirana isporuka jednom inozemnom kupcu ili više kupaca; štete tijekom proizvodnje; kredit ; kredit dobavaljaču; ulaganja u inozemstvo; kredit za pripremu izvoza i dr.
Za nove poduzetnike ohrabrujuće je da HBOR kreditno potiče utemeljenja pravne osobe malog i srednjeg poduzetništva, direktno kreditira početnike, kreditira poticanje razvitka malog i srednjeg poduzetništva, financira poticajne mjere za samozapošljavanje i dr.
Navedeni krediti, maksimalno uprilagodjeni poduzetniku, predstavljaju uz veliki broj drugih programa i kreditnih linija, potporu i poticanje za grupu poduzetnika koja se u Hrvatskoj nema kome obratiti, jer uglavnom ne zadovoljava (kolateralne) zahtjeve komercijalnih banaka.

…a MINGO pruža potporu

Ministarstvo gospodarstva,rada i poduzetništva (MINGO)otišlo je još dalje u profiliranju kredita za područja ugrožena ratnim i demografskim okolnostima (pr. od posebne državne skrbi); tradicionalne obrte koji nestaju, ljude zrelije ili mladje dobi koji su (ostali) bez posla, a iskustvom znanjem i vještinom ne zadovoljavaju poslovnim zahtjevima suvremenog doba (makar je i to upitno, ali se u svakom slučaju putem škola i internet učenja treba provesti doobrazovanje i aktiviranje prerano umirovljenih djelatnika) ; inovativne proizvode i sl.
MINGO pruža kroz svoju Hrvatsku agenciju za malog gospodarstvo (HAMAG) i druge povezne organizacije jamstva za (bankarske) kredite propulzivnim i komercijalno potencijalnim projektima, organizirajući mrežu konzultanata koji sudjeluju od početnih dobi pripreme uistinu opravdanog poduzetništva.
MINGO,nadalje, povoljno financira/kreditira restrukturiranje poduzetništava; marketinške aktivnosti kako bi poduzetnici što prije dosegli zatražene standarde razmišljanja i poslovanja (u društvu blagostanja u kojem ponuda premašuje potražnju promidžba je važan čimbenik za razliku od društvene socijalističke tvorevine koja je zapravo predstavljala društvo nedostatka robe i usluga pa marketing i nije bio potreban); edukaciju u poduzetništvu; poduzetničke potporne institucije; poduzetničke inkubatore; nove zadruge (u sklopu prikladnog programa), razvoj zadrugarstva (kroz istoimeni projekt); uvodjenje clustera (Projekt 'Zajednički proizvod'); inovacije i nove proizvode obiteljsko poduzetništvo u turizmu, i dr.

Daljnji koraci MINGO-a

Glede obrtništva koje je u Hrvatskoj doslovce u agoniji, MINGO je poduzeo energične mjere i u 2005-oj je financirao/kreditirao majstorsku školu i stručno usavršavanje obrtnika, očuvanje obrtničke tradicije i umjetničkih obrta, stipendirao učenike u deficitarnim zanimanjima, dokvalifikaciju i prekvalifikaciju u obrtništvu i sl.
Naravno, program poticaja i potpora za 2006. biti će još cjelovitiji pa tako MINGO ulazi u skupinu ministarstava koji pokušavaju ostvariti što učinkovitije rezultate u Domovini.
Poticajne efekte polučili su zasigurno i brojni Centri za poduzetništvo, Tehnološki parkovi, kao i osnivanje i rad slobodnih poduzetničkih zona koji izvoznim poduzetnicima olakšavaju rad.
Tome treba pridodati one-stop-shop servis pri Financijskoj agenciji (FINA) za žurnije otvaranje trgovačkog društva i obrta - HITRO.
Ne treba,dakako, zaboraviti ni kreditne linije Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva koja u suradnji s HBOR-om i HAMAG-om te bankama, a prema Strategiji ruralnog razvoja, daje potpore i poticaje osiguranju u poljoprivredi, financijsku potporu radu udruga,garantiranim otkupnim cijenama….
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva je kroz 2005. provodilo modele poticanje proizvodnje za ratarske kulture; sadne materijale; višegodišnje nasade; preradu ploda maslina i maslinovo ulje; stočarstvo i stočarske proizvode; ekološku proizvodnju i ribarstvo.
Usprkos svemu,navedeni poticaji,potpore, programi i razvoj ukupnog pouzetničkog okružja nije dostatan za svladavanje najvećeg neprijatelja hrvatskog gospodarstva - nekontroliranog asimetričnog uvoza sofisticiranijih proizvoda po cijenama i kvaliteti kojima hrvatski poduzetnici ne mogu konkurirati.
Za kraj, samo napomena: Svakim danom, od budjenja nadalje, svaki trenutak provodimo s proizvodom poduzetništva: kada ujutro peremo zube, kada se oblačimo, kada palimo ili gasimo radio, kompjuter, televiziju, izlazimo na ulicu, sjedimo u uredu ili školi - sve je to svijet kojeg je za nas stvorilo poduzetništvo.
To je razlog zašto moramo se s poštovanjem trebamo odnositi prema svakom predmetu ili usluzi, jer je svaka od njih djelo rada, samoprijegora, žrtve, egzistencije i sna više generacija ljudi.
Ekološki neškodljivo,inovativno i održivo poduzetništvo temelj je sadašnjosti i nadasve budućnosti, ne samo svakog naroda, nego i čovječanstva i planete Zemlje.
Inače,naroda (hrvatskog), čovječanstva i planete Zemlje više neće biti!

(IZBOR POTICAJA ZA PODUZETNIKE POČETNIKE SADRŽAN JE U CD PRILIGU SEMINARA 'CJELOVITO FINANCIRANJE PODUZETNIŠTVA U RANOJ DOBI OD 2.LIPNJA 2O06)

Svaki poduzetnik danas ima prigodu posjetiti internet (web) stranice koje donose kvalitetne informacije o novcu, gospodarstvu i poduzetništvu.
Do svake od njih vodi utipkavanje URL adrese (pr: www.mingorp.hr) ili navigacija koristeći linkove - hiperpoveznice s jedne Internet stranice na drugu).
Posjetom doljenavedenih internet stranica svaki posjetitelj-poduzetnik može doznati sve o informaciji koju treba na cjelovit i stručan način. Postojeći i budući poduzetnici trebali bi posjetiti i pročitati neke od navedenih stranica (siteova, portala) koje donose korisne, obrazovne i dinamičke materijale.

Ministarstva i institucije:

www.vlada.hr
www.mingorp.hr
www.hamag.hr
www.mfin.hr
www.hnb.hr
www.porezna-uprava.hr
www.hgk.hr
www.hok.hr
www.hsz.hr
www.e-hrvatska.hr
www.otvorena-vrata.hr
www.hitro.hr
www.gfk.hr
www.ijf.hr
www.umis.hr - Udruga malih i srednjih poduzetnika pri HUP
i dr.

Stranice službenih ministarstva i institucija koje donose obilje informacija i dokumentacije za poduzetnike.Poglavito je korisno posjetiti Ministarstvo gospodarstva,rada i poduzetništva (www.mingorp.hr) i Hrvatsku gospodarsku komoru (www.hgk.hr ), a Državni zavod za statistiku (www.dsz.hr) i Ministarstvo financija (www.mfin.hr) objavljuje informacije koje mogu usmjeravati poslovne planove svakog poduzetnika.Korisne su web stranice Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske obrtničke komore.

Informacije o trgovačkim društvima:

www.promatura.hr
www.burza.hr
www.hrvatskiizvoznici.hr
www.zpm.hr,
i dr.

Web stranice koje donose dodatne korisne informacije o trgovačkim društvima (www.zpm.hr), franšizama (www.promatura.hr), o Udruzi hrvatskih izvoznika (izvoz bi trebao biti cilj većine novih poduzetnika), te radu nekih inkubatora i poslovnih centara u Hrvatskoj

Novac i financije:

www.poduzetnistvo.org
www.biznis.hr
www.poslovni-forum.hr
www.mojnovac.net
www.mojnovac.hr
www.forum.hr
www.burza.hr
www.blog.hr
i dr.

Pravo malo čudo koliko korisnih informacija o novcu, financijskim rješenjim za poduzetnike i ulagače donose ove web stranice. Malo prosurfajte, informirajte se kako bi mogli postaviti kvalitetna i praktički uporabljiva pitanja.

Zakoni, propisi i pravne norme:

www.rrif.hr
www.revizija.hr
www.pravosudje.hr
www.usud.hr
www.vshr.hr
www.croacta.hr
www.legalis.hr
www.sudskapraksa.hr
www.odvj-komora.hr
www.korekt.hr
www.pravnadatoteka.hr
www.jurisprotecta.hr, i dr.

Vjerovali ili ne, pravo je ipak temelj i našeg društva, pa se svaki poduzetnik može upoznati s pravnim formalnostima koji definiraju svaki poduzetnički san, plan i program. Na stranu činjenična legalizacija gospodarskog kriminala u RH (zastare,nedostatak političke volje, fraze 'Tko je jamio,jamio je' itd.) obzirom da svaki poduzetnik o treba poštovati zakone,propise i pravne norme, a loše ispravljati aneksima, izmjenama zakona i sl. instrumentima.

Mediji:

www.croatiabiz.com
www.briefing.hr
www.biznet.hr
www.bankamagazine.hr
www.poslovni.hr
www.privredni-vjesnik.hr
www.vecernji.net
www.vjesnik.hr
www.monitor.hr
www.fokus-tjednik.hr
www.liderpress.hr
www.business.hr
i dr.

Bez komentara.