Prosjakinja vs.poduzetnica

petak , 07.02.2014.



Nakon što sam ustala oko pola 8, pripremila prezentacije za 3 sastanka, pojela na brzinu i obukla se...odjurila sam u grad obavljati sve po spisku...
Imam svoju firmu i dnevno obavim oko 100 taskova te obično presjedim 10-12 sati.
Noge mi naotiču, bole me križa i kronično sam neispavana, ali eto...tako je to, kad želiš uspjeti i radiš za sebe.

Nakon 3.sastanka, na kojem sam uspjela dogovoriti kompenzaciju prostora za moj sljedeći event i na kojem nisam dogovorila plaćene poslove (nema veze, nada umire zadnja:), sišla sam niz stepenice garaže i ugledala gospođu cca.35 godina, dobrog zdravlja kako se čini, koja stoji pored lifta, PROSI i priča na savršenom engleskom sa hrpom stranaca!

Prva pomisao: WTF!!!!! (oprostite na izrazu)
Druga pomisao: žašto ova žena negdje nije direktorica/managerica ili možda poduzetnica?
Stranci su otišli dalje, ona je skupila par 20-ica i 50-ica u svojoj kutijici, počela gledati u mene (dok sam vadila zadnjih 10kn da platim parking) i jednostavno nisam mogla a da je ne pitam:

"Nema posla a?"
"Za mene nema!" - brzo je odgovorila
"Pa što ste po zanimanju, ako smijem pitati?" (engleski pričaš super, mislim si)
"Diplomirani ekonomist i bivši obrtnik!" - nadodala je.
"I nema baš nigdje posla kažete?"
"Nakon 12 godina što sam radila za sebe, više mi do toga nije" - rekla je mirno
"Ali novaca ima, znate..." - rekla sam
"Ima? A gdje?" - pitala me.
"U EU fondovima, poticajima od države, investitora, poslovnih anđela...samo trebate imati ideju i puno raditi...a onda će vam ljudi rado pomoći.." - zaključila sam, želeći istaknuti da nije sve tako crno i da možda - ne treba prositi.
"Za mene nema i ovo je sad moja realnost!" - zaključila je i ona

I eto, ja sam produžila dalje, došla do svog Fiat Punta kojem je baš benzin počeo svijetliti, razmišljajući što još da smislim ne bih li zaradila RADOM i ovaj mjesec ne ušla u minus (obično svaku zarađenu kunu reinvestiram natrag u firmu)....sjetila sam se naravno koječega, došla kući, uključila komp i evo još uvijek radim...

A dragoj gospođi, bivšoj poduzetnici, želim da sutra skupi još više novaca u svojoj kutiji (na što neće platiti PDV i porez na dobit kao ja) te da lijepo fino mirno stoji (s OGROMNIM natpisom navješenim na vrat...pomozite, dajte...) i da usavršava i dalje svoj engleski kad sretne strance!

Živjela Hrvatska i stav: propadoh jednom, pa mi se sad fućka za rad, odoh prosit pored fancy garaže

p.s.autorica ne misli ikada prositi, makar joj i firma propala. Otvorit će novu, pokrenuti nešto drugo ili se zaposliti, makar i za minimalac.
Nije sramota raditi, ali je itekako sramota - odustati raditi.





Oznake: poduzetnici, poduzetnica, poduzetništvo, prosjak, novac, zarada, biznis

Smeće smo, ali bez brige. Evo zašto...

ponedjeljak , 04.02.2013.



Kao što već svi znamo, hrvatski je kreditni rejting, prema analitičarima agencije Moody's, svrstan u rang investicijskog smeća. Razlozi su izostanak gospodarskog oporavka, nezadovoljavajuća fiskalna konsolidacija i ranjivost na udare izvana.

“U godinu dana ne može se zamijeniti ono što se godinama uništavalo. Ovaj kreditni rejting je slika Hrvatske, nije zlonamjeran”, pojasnio je ministar financija Linić.

Premijer pak smatra da smo na dobrom putu, i smeće pojašnjava ovako: “Na dobrom smo putu ali idemo presporo. Tko zna gdje bi bili da slušamo rejting agencije koje gledaju interes investitora koji su ponekad spekulativni.Vidimo kako završavaju oni koji idu prebrzo a nemaju dovoljno dobre gume za uvjete na cesti”.

I tako smo, već 2.puta dočekali da nas prozivaju smećem...

No, evo zašto mi poduzetnici ne gledamo na junk status tako loše:
-nigdar ni bilo da ni nekak bilo, rekli bi Zagorci i doista, puno će vam starijih poduzetnika potvrditi da se pred 10-15 godina još teže poslovalo, nije bilo tako lake komunikacije online kao danas, a kupci su si mogli priuštiti još manje
-raditi se mora (odnosno oni koji ne žele neće raditi nikada 12-15 sati dnevno), stoga za sve one koji rade i bore se, nema mjesta panici i strahovima
-ljudi i dalje kupuju, nikada nisu prestali i nikada neće. Svi moramo jesti, putovati, telefonirati, plaćati režije, ići se malo odmoriti u gorje ili na more, otići na kavu ili piće, poslušati dobar koncert (da si smirimo živce), jogirati, kupiti si nove hlače i gaće, otići se ošišati i izmasirati kada nas pokoči, planirati kako kupiti ili iznajmiti nekretninu, voziti auto, našminkati se jer nijedna žena ne želi izgledati kao duh, itd, itd....

"Ej cure, pa kad bolje razmislimo, nije taj naziv smeće tako loš. Sigurno ima još nešto ispod smeća...." - rekla sam svojim prijateljicama, od kojih svaka ima svoju tvrtku i posluje i više no dobro.
"Naravno, trebamo zapravo biti sretni jer ispod smeća još je - gnojivo!" - odgovorila je jedna od njih i nasmijala cijeli kafić.

I opet smo, nakon puno smijeha i pozitivnih ohrabrenja, otišle svaka svojoj kući, jedva čekajući da sutradan ustanemo iz kreveta i krenemo kreirati, stvarati, veseliti se, prodavati, kupovati, zapošljavati, graditi, raditi i - zarađivati još više, bolje i brže. I uvijek ispadne kako smo zamislile.thumbup


Oznake: smeće, Hrvatska, rejting, novac, pozitiva, poduzetništvo

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se