Prosjakinja vs.poduzetnica

petak , 07.02.2014.



Nakon što sam ustala oko pola 8, pripremila prezentacije za 3 sastanka, pojela na brzinu i obukla se...odjurila sam u grad obavljati sve po spisku...
Imam svoju firmu i dnevno obavim oko 100 taskova te obično presjedim 10-12 sati.
Noge mi naotiču, bole me križa i kronično sam neispavana, ali eto...tako je to, kad želiš uspjeti i radiš za sebe.

Nakon 3.sastanka, na kojem sam uspjela dogovoriti kompenzaciju prostora za moj sljedeći event i na kojem nisam dogovorila plaćene poslove (nema veze, nada umire zadnja:), sišla sam niz stepenice garaže i ugledala gospođu cca.35 godina, dobrog zdravlja kako se čini, koja stoji pored lifta, PROSI i priča na savršenom engleskom sa hrpom stranaca!

Prva pomisao: WTF!!!!! (oprostite na izrazu)
Druga pomisao: žašto ova žena negdje nije direktorica/managerica ili možda poduzetnica?
Stranci su otišli dalje, ona je skupila par 20-ica i 50-ica u svojoj kutijici, počela gledati u mene (dok sam vadila zadnjih 10kn da platim parking) i jednostavno nisam mogla a da je ne pitam:

"Nema posla a?"
"Za mene nema!" - brzo je odgovorila
"Pa što ste po zanimanju, ako smijem pitati?" (engleski pričaš super, mislim si)
"Diplomirani ekonomist i bivši obrtnik!" - nadodala je.
"I nema baš nigdje posla kažete?"
"Nakon 12 godina što sam radila za sebe, više mi do toga nije" - rekla je mirno
"Ali novaca ima, znate..." - rekla sam
"Ima? A gdje?" - pitala me.
"U EU fondovima, poticajima od države, investitora, poslovnih anđela...samo trebate imati ideju i puno raditi...a onda će vam ljudi rado pomoći.." - zaključila sam, želeći istaknuti da nije sve tako crno i da možda - ne treba prositi.
"Za mene nema i ovo je sad moja realnost!" - zaključila je i ona

I eto, ja sam produžila dalje, došla do svog Fiat Punta kojem je baš benzin počeo svijetliti, razmišljajući što još da smislim ne bih li zaradila RADOM i ovaj mjesec ne ušla u minus (obično svaku zarađenu kunu reinvestiram natrag u firmu)....sjetila sam se naravno koječega, došla kući, uključila komp i evo još uvijek radim...

A dragoj gospođi, bivšoj poduzetnici, želim da sutra skupi još više novaca u svojoj kutiji (na što neće platiti PDV i porez na dobit kao ja) te da lijepo fino mirno stoji (s OGROMNIM natpisom navješenim na vrat...pomozite, dajte...) i da usavršava i dalje svoj engleski kad sretne strance!

Živjela Hrvatska i stav: propadoh jednom, pa mi se sad fućka za rad, odoh prosit pored fancy garaže

p.s.autorica ne misli ikada prositi, makar joj i firma propala. Otvorit će novu, pokrenuti nešto drugo ili se zaposliti, makar i za minimalac.
Nije sramota raditi, ali je itekako sramota - odustati raditi.





Oznake: poduzetnici, poduzetnica, poduzetništvo, prosjak, novac, zarada, biznis

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se