22

petak

veljača

2013

Tiče me se !

Posljednji komentator, anonimni Prolaznik, na prošlom postu me baš povukao za jezik. Tvrdnjom da kao liječnica ne bih trebala zabadati nos kojekuda izvan medicine. Posebno ne u politiku, jer to dobri liječnici ne rade!
E pa, dragi moj Prolazniče, i svi koji tako mislite, uvjerena sam kako niste u pravu. Tiče me se, zanima me i ljuti! Politika i čitava tkz. javna uprava. U najmanju ruku jer se ja stalno tičem njih. Eto, upravo mi oteše jedno 350,00 Kn mjesečno, bez da su provjerili što i kako radim i koliko sam, ili nisam, dobra liječnica!!! Ako u brzini ne griješim, već treći puta u posljednjoj godini najmanje toliko. Uz bezbroj mjera koje me pogađaju slično, samo indirektno. O srozavanju uvjeta na poslu, dostupne edukacije i kvalitete logistike na poslu, bolje da ne elaboriram. Jer bi od suza tipkovnica siguno otkazala!
Dakle, tiče me se ovih 180 obitelji u Slavoniji koje su upravo na bar nekoliko dana ostavili bez prihoda za život i naložili im da svoje mlijeko izliju u kanalizaciju. Tiče me se ovih 700 novih nesretnika koji upravo u tijeku današnjeg dana ostaje bez posla. Tiče me se 100 zapečačenih obrtničkih lokala posljednjih dana, uz najavu šefice porezne uprave, garniranu zlobnim smješkom, kako će ih pečatiti i dalje i koja se nije u stanju zapitati što će dalje, kada zapečati i posljednji. Tiču me se tisuće zgrožene najavom Linića kako će im dekretom zatvoriti i posljednju slavinu, minus na tekućem. Tiču me se desetci tisuća ovrha građanima, desetci deložacija u tijeku ili u najavi. Tiče me se starica koja svako jutro malo prije 6 dođe prekopati naš kontejner, ali sa zbunjenim smiješkom, bez riječi, naglo ode kada ju pokušam zaustaviti i uručiti joj vrećicu s potrepštinama. Tiču me se desetci Nora fora koji umiru u tišini, a da se živo fućka onima koji to mogu riješiti malim prstom. Tiče me se mlada žena koja uz moju asistenciju umire od karcinoma, jer ga nije liječila na vrijeme radi srama što nema redovno zdravstveno osiguranje, a niti novca. Tiče me se vladin novi Jet. Tiče me se i prebezobrazno povisivanje nekoliko plaća izabranima. Tiče me se, jako, evo i ovih dvanaest novih nezaposlenih iz tvrtke koja drži naš dućan samo još do 28. ovog mjeseca, jer od idućeg mjeseca čitava odlazi u povijest. Tiče me se Premijerov ciničan osmjeh kada kaže da je ušteda od samo par stotina milijuna oko organizacije izbora zapravo prilično beznačajna stavka. Tiče me se ovaj narod što pognute glave već predugo hoda uokolo s izgubljenim pogledom. Itekako će me se ticati i kada podigne glavu i pogled! O, da, tiče me se, prijatelji moji....svašta me se tiče! A, bogami, uvjerena sam da se i vas svih tiče!
Što bi bio prvi korak da se počne vrlo ozbiljno ticati i svih "njih".....

15

petak

veljača

2013

Upotrijebimo ubojito oružije, umjesto izmišljanja tople vode

Potpisuje se peticija za referendum, odnosno moguće referendume, oko 4 pitanja koja jesu važna za ovakav bijedan život većine građana RH. Uložen je i ulaže se oko toga priličan trud, mnogo dobre volje i revolta protiv političkih elita koje su doista pretjerale. Osim neznanjem, lopovlukom i ignorantskim odnosom prema vlastitom narodu, što je konstanta već 20 godina, u novije vrijeme još imamo i nerazuman cinizam, bahatost i tako podcjenjivački odnos da to naprosto ne može izića na dobro.
Međutim, imam jak osjećaj da bi to moglo završiti bez ikakvog rezultata, jer nije dobro pripremljeno, nisu konzultirani pravni stručnjaci i neće dovesti do ničega više od nekog propagandnog učinka, tek male kockice mozaika koji će jednom ovakvom ponašanju morati stati na kraj. Tako sročena pitanja će, ako se i skupi potreban broj potpisa, biti tek lagana lopta za vlast, da je slobodno i sa zluradim smješkom zakuca u svoju korist. Bez realnije mogućnosti učinkovitog prigovora. A moguće je čak da će takva situacija izazvati novi val razočarenja i apatije, povlačenja javnosti pred vlasti i elitama.
Umjesto toga vidim pred nama idealnu priliku da se učini mnogo i nepovratno, a čak i bez posebnih akcija i logistike. Tek širenjem poziva da se iskoristi ubojito oružije koje nam se ne može oduzeti. Glasački listić !!!
U idućih nekoliko mjeseci troji su izbori pred nama i tu su oni bespomoćni, osim ulaganja silnih novaca u propagandu. Što ipak ne jamči ništa. Znamo li što sigurno nećemo, nema sile na svijetu koja može promijeniti trag ubojite olovke koja ih može poslati u ropotarnicu povijesti u jednom ili nekoliko dana. Moje, vaše, svačije, olovke. Svih koji su duboko razočarani, povrijeđeni i izazvani. Pozovimo sve takve da izađu na izbore u što većem broju i zaokruže bilo koga tko s njima nema izravne veze! Napisala sam već, SVAKO DRUŠTVO ZA ZAŠTITU PTICA je bolje od dosadašnjih elita, ili u prijevodu svaka mala stranka, nezavisna lista, bilo tko za koga procijenite da bar još nije uprskao i zaprljao prste.
Pokažimo im da ovako više neće ići! Tko novi naprosto ne može biti lošiji. Lako i jednostavno i HDZ-u i SDP-u sa satelitima sada možemo reći NE. Pozovimo susjede i prijatelje, javnost, kontakte i iz ove referendumske akcije, da svakako odvoje 10 minuta i sva tri puta uvjerljivo pokažimo crveni karton! Pa pođimo iznova. Čudo može učiniti šutljiva većina ako samo prošeće do glasačkih mjesta. Posve poništiti sve interesne mašinerije, stranačke logistike i medijima poduprte kampanje zaglupljivanja i ciljanog navođenja.
Samo treba ponavljati ljudima posvuda da nije nikako besmisleno zašiljiti olovku i poslati im svima jasnu poruku. Nitko ne može protiv milijun ili više glasova, a toliko nas sigurno ima koji nismo interesno umreženi s ovom hobotnicom koja nas razara!!! Dajmo bjanko šansu bilo kome drugačijem, novom! Već će se nešto izroditi. Makar će im bahatost i cinizam, poput knedle zastati u grlu. Zamislite samo tisuće stranačkih pijuna koji će tako ostati bez silnih lokalnih sinekura. Pa kada oni iznutra pritisnu vrhuške zbog toga.... Neće im biti lako, samo ako mirno zašiljimo olovke i sa smješkom uđemo u kabinu!
Mnogo se puta pokazalo da toplu vodu ne treba izmišljati, tako i ovaj puta. Želim puno sreće učesnicima ove akcije s 4 referendumska pitanja, ali podsjećam dakle da alat, oružije, već postoji! Nediskutabilan i iz njihovih najgorih noćnih mora. Tada ne da ne bi mogli relativizirati, nego uopće ne bi mogli govoriti. Tko što pita poražene? Običan, banalan, glasački listić. I samo 10 minuta u tri nadolazeća dana za svakoga od nas.
Toliko naprosto moramo pridonijeti. Osnovna ljudska i građanska dužnost, uljudba, pozivaju nas, vrište, da ne dopustimo ponovo ciničnu primjedbu kako svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje!!! Ovakvu nitko ne zaslužuje !!!

06

srijeda

veljača

2013

Žena i muškarac

Valjda zbog deprimirajućeg mokrog snijega, nedešavanja ičeg zanimljivog, ili uopće redovito lošeg dijela godine, u kojem je nešto prošlo, ali se proljeće još čeka na dugačkom štapu, pada mi na pamet jedna prošla, svršena, avantura. Zabava i zadovoljstvo, a koje mi je definitivno porušilo posljednje klišee oko muških i ženskih potreba, želja i uvjetovanosti postupanja.
Bio je stariji kolega, previše stariji u svakom pogledu, ili pošteno govoreći, dobro, ne baš u svakom, ali mogao se, recimo, nekada s mojim ocem igrati kauboja u istoj bandi. Dovoljno pametan da to i sam shvaća sasvim dobro. Bar sam tako unaprijed mislila. Osim toga vrlo popularan i uspješan kod mojih kolegica i sestara, pa time u mojim očima još manje vjerojatno potencijalni društveni problem. Naime, bez obzira što bi moje pisanje ovuda posljednjih mjeseci moglo sugerireti drugačije, volim parcijalne stvari, strasti i zanimacije držati takvima do kraja. Diskretno u svojim ladicama. Jednako ako su u pitanju muškarci, moji hobiji, obitelj, ili neki društveni angažman.
Da skratim, na seminaru u metropoli je sve pošlo klišeizirano, tragom njegovih ranijih pokazivanja interesa. Svečana večera, 2-3 čaše vina previše, dobra glazba, on pri ruci, pametan, duhovit, siguran u sebe, šarmantan, skockan i dobar plesač. Negdje sam već napisala da volim ostaviti sve svoje feminstičke potrebe na pragu spavaće sobe, a on je to savršeno pogodio i bez greškice me propustio kroz svoje snažne ruke. Doista me se dojmio, dok nisam pred zoru napokon zaspala! Znate već kako to ide, time je zaslužio i neke bonuse i prava za budućnost!
Što mu valjda nije bilo teško shvatiti. Dva dana kasnije, na poslu, samo je poslao porukicu da hoće da ga čekam spremna u ordinaciji, da stiže! Nasmiješila sam se i nastavila raditi, doduše trznuvši se nesvjesno svaki puta kada bi tko zakucao. Kada je nakon sata i nešto doista došao, čula sam kako svojim tipičnim autoritativnim glasom zapovijeda mojoj sestri neka nas nitko ne smeta, da me treba zbog nečega važnog. Zatvorio je vrata i naslonio se na njih, fiksirajući me kao gladni vuk. Uzbudio me u sekundi, makar još uopće nisam shvaćala što točno želi. Ustala sam i ostala tako, sasvim nesigurna, dok je on lagano obliznuo usne i istim tvrdim glasom od maloprije pitao jesam li dobila poruku. Slegla sam ramenima i sigurno s prilično priglupim izrazom lica, potvrdila.
Što onda čekaš?
Opet sam samo uspjela slegnuti ramenima i nasmiješiti se, dok mi se srce penjalo u grlo, a neki topli valovi mi se počeli širiti iz trbuha i omekšavati mi koljena. U dva koraka je bio tik ispred mene ne skidajući pogled s mojih očiju. Dopustio je da ga tek ovlaš dotaknem usnama, i ne pokušavajući me dotaknuti.
No, preko stola, odmah!
Dio mene je vrištao zbog izrečene ludosti, dio je bio naprosto paraliziran, posve izbačen iz kolotečine. Ipak, okrenula sam se i u istom času me, ne previše nježno, zgrabio za rep i privukao k sebi, dok mu je druga ruka nestala pod preklopnom suknjom i već širila moja bedra.
Nikada više da se nisi usudila ne biti posve spremna, kada to zatražim, inače ću te morati prvo kazniti!
Govorio mi je tik uz uho, paleći mi vrat uzavrelim dahom, Valjda u samo jednoj sekudni, potrgao je pokretom nježnu ćipku, zvecnuo koji puta sa šminkerskim bijelim remenom, te me oslobođenom rukom samo gurnuo na stol, izvio kao kiflu pritiščući mi križa, s drugom rukom i dalje potežući snažno moju kosu.Uzeo me kao podivljali pastuh, bez imalo obzira, stanke i ijedne riječi više. Ne da nisam bila spremna, nego... Podjednako silovito i temeljito od prvog do posljednjeg puta što se nabijao u mene, uopće se ne obazirući niti na moje slabašne pokušaje suradnje, niti na trenutak kada su mi dodatno klecnula koljena, niti kada bi se i čitav stol pokrenuo pod pojedinim naletima. Dva dana kasnije su to najbolje posvjedočile pruge od ruba stola na mojim bedrima, još uvijek mijenjajući spektar boja. Tek je ukopao nokte obje ruke u moju guzu na kraju i možda još malo pojačao udare, uz skoro bešumnu, a opet tako jasnu, sugestivnu, riku iz dubine grla. Zbrajala sam se i poslagivala natrag sve u šesnaest, šumno hvatajući zrak, još jednako prelomljena u pojasu preko stola, kada me dohvatio posve nespremnu s dvije snažne, brze i podjednako neočekivano glasne i vruće pljuske, preko idealno izloženih i opuštenih guzova! Sasvim sigurno širom rašrenim dlanom iz punog zamaha, slijeva pa zdesna, očito dobro izvježbano, skoro kao jednim istim pokretom!
Posve spremna, svaki puta... zapamti dobro!
Izluđivao me nekoliko tjedana. Kadikad sam bila poslušna, kadikad sam se se inatila i ignorirala poruke, pa sam, među ostalim, jednom ili dva puta, znala i izbliza upoznati njegov šminkerski remen, kada bi bio u tmurnijem raspoloženju! Kadikad bi samo sjeo na rub stola pred mene i povukao mi glavu u krilo, kadikad me zvao na svoj stol za preglede i "pregledao" tako temeljito i stručno da sam doslovno ostajala bez daha, dokučujući tek postupno sve neslućene nijanse, mogućnosti i dosege takvog jednog, visokostručnog, pregleda... Ili razloge raširenosti čuvene igre "doktora". Vješto je iskonstruirao i stalno nadograđivao i podgrijavao za nas tako posebnu atmosferu, čitavu priču, samo, recimo, oko veze mojih gaćica u torbici ili ne, i kombinacije njegova remena i podivljalog penisa , da je bilo dovoljno da ih samo okrznem pogledom u odškrinutoj torbi, pa da mi proključa utroba, da se teško koncentriram, da mi se dlanovi ugriju i oznoje od same pomisli zašto su tamo! Ili da ih ničim izazvana hitro svlačim, jer mi se samo pričinio zvuk poruke i mada ona nije došla čitav taj dan! I tek nekoliko posebnih prilika "vani", koje mi je priuštio, bile su jednako podsticajne, maštovite i tako fino i razložno izrežirane da me još zna proći jeza kada ih se sjetim. Kao kada me s kukuljicom bez proreza za oči, ali s crveno obrubljenim, velikim i nedvojbenim, prorezom za usta, dovezao do neke vikednice, uveo i odmah mi naredio da se polagano, uz glazbu, sasvim skinem, a zatim me gurnuo na koljena i zavezao mi ruke na leđima, odmakao se nekoliko koraka, te odjednom pustio vrlo uvjerljivi, snimljeni, tihi žamor nekoliko muških glasova i rekao da su njegovi prijatelji, koji su nas čekali, tako oduševljeni da jednostavno moram nastaviti! Jesam bila (skoro) sasvim sigurna da je to samo njegov penis kada mi je netko prišao i zatim mi ga bez riječi prinio ustima, ali svejedno sam se tresla kao šiba dok sam ga poslušno gutala, a zatim i dočekivala sve snažnije nalete u grlo, a istovremeno jedva održavajući ravnotežu u tom nezgodnom i bespomoćnom položaju,.Jednko kao i kada se šutke odmakao nakon što sam ga opslužila, ali, prvo se još protljavši njime dva tri puta po mojim obrazima, ispod kukuljuice, što inače baš nikada nije činio, te pozvao slijedećeg.... Priznajem, ne baš jednostavnih i jednoznačnih osjećaja, niti imalo određena u svojim zahtjevima i mislima što su mi se silovito kovitlale glavom. O tome da to na koncu ipak nije morao biti on, a ipak sam se sasvim uživjela i odradila sve s puno elana, što bih trebala, a što želim učiniti, ako za minutu ipak opet osjetim punu erekciju u ustima?! Tu minutu, tih nekoliko "drugih" koraka što mi se primiču, neću tako lako zaboraviti. Možda nikada. Opet me je gurnuo malo dalje...i kakogod, ne mogu tvrditi da nisam bila sasvim mokra, da nisam uživala!
Uglavnom, igrao je igru koja me jako uzbuđivala, redovito pritiskao baš prava dugmeta po meni i u meni, znao je kako me posve zaljuljati, vratiti u ravnotežu, pa opet za kratko svu protresti. Bio je muškarac točno kakvog sam tada trebala, snažan, ineligentan, arogantan, uzbudljiv, čista esencija muškosti! Nedoživljeno, do posljednje misli, fokusiran na mene, kada je to bio, a skoro sasvim nezahtjevan izvan naše Igre, kao s druge planete.
Onda je jednog dana njegova supruga zakucala umjesto njega. Kako joj je priznao ničim izazvan da se strašno zaljubio, kako se hoće rastati i kako nam ona neće stajati na putu ako i ja želim isto. Nije naravno povjerovala u suprotno, ona je ipak žena iz drugog vremena. Niti on nije shvatio što govorim dok sam mu držala predavanje o dobrom odgoju i glupostima. Još se jednom pojavio s papirom o razvodu braka kao dokazom za neznam što i niti tada nije shvatio o čemu je riječ. Što se promijenilo. Neko vrijeme je pokušavao dodijavati, preklinjti, mek, na rubu suza, pomalom izgubljen, sve neuredniji, prije nego li je prihvatio posao u drugom gradu.
Posve neprivlačan stariji gospodin, rječju!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se