Podijelimo radost

„38Dok su putovali, uđe u jedno selo, gdje ga neka žena imenom Marta primi u svoju kuću. 39Ona je imala sestru zvanu Mariju, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ. 40A Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem. Ona mu pristupi reče: 'Gospodine! Tebi nije ništa stalo do toga što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!' 41Marta, Marta! – odgovori joj Gospodin – brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; 42ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti.“ (Lk 10:38-42)
Marta i Marija imale su izuzetnu čast biti velike Isusove prijateljice. Iz pročitanog teksta možemo uočiti međusobnu ljubav, prisnost i poštovanje u njihovom prijateljskom odnosu. Isus u njihovim očima ima velik autoritet.
U ovom tekstu posebno me se dojme tri stvari. Prvo, kad se Marta obraća Isusu s riječima: - „Reci joj!“. Tako se obraćamo nekome s kim smo prisni. Meni to zvuči čak i pomalo zapovjednički. Drugo, kad joj Isus jednako prisno odgovara: - „Marta, Marta! – odgovori joj Gospodin – brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari.“ Treće, kad je Marija sjela do Isusovih nogu i slušala što on govori.
Kroz Martu je simbolično prikazana svakodnevna briga u dijelu koji je nužno potreban za održavanje čovjekovog tjelesnog života.. Marta je oličenje marljivosti, poniznosti i gostoljubivosti. Sprema Isusu i njegovim učenicima objed. Prije toga se, najvjerojatnije, morala pobrinuti od kojih namirnica će pripremiti objed, donijeti vode, drva, posluživati, a poslije i pospremiti kuću. Sve to je potrebno, ali samo za život na zemlji. Hrana ni išta drugo materijalno, oko čega se čovjek brine i uznemiruje, ne treba čovjeku nakon smrti. To je ono što se oduzima čovjeku, kako kaže Isus. Pomalo nezadovoljna što joj sestra ništa ne pomaže, obraća se Isusu riječima: „Reci joj!“. S pravom očekuje od Isusa pomoć. Čak štoviše, sigurna je da će joj on pomoći. No Isus joj nehajno, ali ujedno suosjećajno i brižno odgovara: „Za mnoge stvari brineš!“. 'Mnoge stvari' su ono prolazno, a često i loš dio našeg života jer briga oko tih 'mnogih stvari' izaziva u nama stres. Isus je cijenio Martin trud, ali joj je želio dati do znanja da se treba pobrinuti i za onaj dio koji je neprolazan, onaj dio koji se ne može oduzeti čovjeku kada ga jednom izabere. A taj dio je on sam, što će joj osigurati duhovni mir i vječni život. Želi joj dati do znanja da treba odvojiti vrijeme za sebe, da sjedne do njegovih nogu. Jer sjesti do Isusovih nogu označava neprolazno, što je najbolji dio života.
Kroz Mariju je simbolično prikazano što je čovjeku potrebno za zadovoljenje njegovog duhovnog života. Marija je sjela do Isusovih nogu, ne mareći za kućanske poslove, i slušala Isusove riječi. Kao da je znala da će je Isus zaštiti od sestrinog prigovaranja. Isus opravdava njezin postupak riječima: - „Ipak je malo ili samo jedno potrebno.“. To 'malo i samo jedno' je sam Isus, dio koji se nikom ne može oduzeti na ovom svijetu. Najveće bogatstvo je prikloniti se Isusu. Sjesti do Isusovih nogu označava poniznost. Poniznost je odraz poštovanja i ljubavi prema Bogu, prema Isusu i našim bližnjima.
Ovaj tekst nam govori da: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ (Mt 4:4); da Isus zahtijeva od nas da imamo prisan odnos s njim; da slušamo Isusove riječi; da se ne brinemo tjeskobno za sutrašnji dan (Mt 6:34); da svu brigu bacimo na njega jer se on brine za nas. („Svu 'svoju brigu bacite na njega', jer se on brine za vas!“ (1Pt 5:7); da se ne uznemirujemo („Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte.!“ Iv 14:1); da kroz njega dobivamo vječni život („Da Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje već da ima život vječni.“ Iv 3:6); da nam uz njega ništa ne nedostaje. („Gospod je moj pastir, ništa mi neće nedostajati.“ Ps 23:1)
Pitam se što jesam? Da li sam Marta ili Marija? Marta moram biti. Moram brinuti o sebi, o svojoj djeci, o svom domu, o svom poslu. A na kraju svakog dana kada mi svega dođe dosta izaberem biti Marija, sjednem do Isusovih nogu i zavapim: - Isuse reci im!