srijeda, 25.11.2009.

PRAVA NAKANA U DOBRIM DJELIMA

Photobucket

1Slabog u vjeri primajte u svoje društvo bez osuđivanja različitih mišljenja!2Jedan vjeruje da smije sve jesti; drugi, naprotiv, koji je slab u vjeri, jede samo povrće. 3Koji jede sve, neka ne prezire onoga koje ne jede sve; a koji ne jede sve, neka ne sudi onoga koji jede sve, jer ga je Bog primio među svoje. 4Tko si ti da sudiš tuđem sluzi? Ili stoji ili pada, stvar je njegova gospodara, a stajat će jer ga Gospodin može tako držati. 5Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje! 6Tko pazi na dan, čini to radi Gospodina; tko jede sve, čini to radi Gospodina jer zahvaljuje Bogu; tko ne jede sve, ne jede radi Gospodina, i on također zahvaljuje Bogu.
7Ni jedan od vas ne živi samom sebi i ni jedan ne umire samom sebi, 8jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: i ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo, 9jer zato Krist umrije i oživje da zagospodari i mrtvima i živima. 10A ti, zašto sudiš brata svoga? Ta, svi ćemo stajati pred Božjim sudom, 11jer stoji pisano: 13Zato ne sudimo više jedan drugoga nego radije mislite na to da ne stavljate pred brata nešto zbog čega bi mogao posrnuti ili se spotaknuti.!“
Rim 14:1-13

Razmišljajući o ovom tekstu, nametnula su mi se neka pitanja o pojmu slabosti u vjeri. Tko je slab u vjeri? Kako procijeniti, da li postoje neki kriteriji i tko je mjerodavan vršiti procjenu? U 4. stihu piše: „Tko si ti da sudiš tuđem sluzi?“ Više nego jasno piše da ne smijemo procijenjivati kakav je tko i koliko je vjeran. Ako nekoga procijenjujemo, stavljamo se u ulogu Boga, a to je grijeh. Mi vidimo samo izvanjsko, dok Bog vidi nutrinu čovjekove duše. „Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.“ (1 Sam 16:7) Svatko za sebe misli da je dovoljno dobar i vjeran. Tako se nameće i pitanje tko je više pravu kad donosimo prosudbu jedni o drugima.
U 3. stihu piše: „jer ga je Bog primio među svoje“. Kako njih, tako i svakog od nas. To znači da nas Bog sve podjednako ljubi. Ako nas Bog ljubi, onda i mi trebamo ljubiti jedni druge istom ljubavlju. „Ljubav ne čini bližnjemu zla.“ – piše u Rim 13:10.
U 5.stihu piše da svatko treba biti čvrsto uvjeren u svoje mišljenje („Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje!“), jer će svako od nas dati Bogu račun sam za sebe. („Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se.“ – 12. stih)

Umjesto da 'slaboga' procjenjujemo i osuđujemo, ljubav nam nalaže da bratu ili sestri pomognemo, a ne da ga guramo od sebe i podmećemo nešto zbog čega bi se još više udaljio od vjere, pa čak i prestao ići u zajednicu. U 13. stihu piše: „Zato ne sudimo više jedan drugoga nego radije mislite na to da ne stavljate pred brata nešto zbog čega bi mogao posrnuti ili se spotaknuti.!“

Svi pripadamo Gospodinu. On vodi brigu o nama. Više nismo prepušteni sami sebi u borbama za svakodnevnicu. On se bori sa sotonom, gospodarom grijeha, i udaljava ga od nas. Iz svake borbe izlazi kao pobjednik jer nas voli i ne želi nas izgubiti. Sa Bogom živimo i s Bogom umiremo. „7Ni jedan od vas ne živi samom sebi i ni jedan ne umire samom sebi, 8jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: i ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo.“

Čemu onda cjepidlačiti, zametati svađu, sijati mržnju, omalovažavati, kritizirati, osuđivati? Kao vjernici, ispunjeni ljubavlju Božjom, trebamo njegovati uslužnost i ljubav u zajednici. Jedno smo tijelo u Kristu i udovi jedan drugome. Međusobno se trebamo duhovno izgrađivati i potpomagati. Svaki ud, odnosno svaki od nas, je primio milošću Božjom različite darove. „6Tko ima dar proricanja, neka proriče u omjeru s vjerom! 7Tko ima dar posluživanja, neka poslužuje! Tko ima dar poučavanja, neka poučava! 8Tko ima dar tješenja, neka tješi! Tko dijeli, neka dijeli darežljivo! Tko vrši starješinsku službu, neka je vrši brižno! Tko čini milosrđe, neka ga čini veselo!" (Rim 12:4-8)

Milosrđe je činjenje dobrih djela bez naknadei protuusluge. Pri tome trebamo voditi brigu da milosrđe činimo poput Isusa. Svakome kome je pomogao rekao je da ne govore nikome o tome. „30Isus im strogo zaprijeti i reče: gledajte da nitko to ne dozna. 31Ali oni, kad su otišli, raširili su glas o njemu po cijelom onom kraju.“ Mt 9:30,31
Ne stavljajmo na sva zvona naša dobra djela. Ako ih drugi ne vide, Bog ih uvijek vidi.
Zato, kad daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kako to čine licemjeri po sinagogama i ulicama, da ih slave ljudi. Zaista primili su svoju plaću. Kad ti daješ milostinju, neka ne ne zna ljevica što ti radi desnica, kako bi tvoja milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.“ Mt 6:2-4

Jedno pitanje mi se stalno nameće. Često razmišljam o tome. Našu dobrotu, tj. milosrđe netko može i iskorištavati. Pomozi sirotu na svoju sramotu, kaže narodna poslovica. Da li tada treba okrenuti glavu od takvih ljudi? Kakvu će mi plaću dati moj Otac Nebeski, ako to učinim? Mišljenja sam da svatko milosrđe treba primati sa zahvalnošću i voditi brigu da se čim prije 'osovi na noge' da ne bi stalno nekome bio na teret. Kada je Isus činio milosrđe nije birao tko je tko i kakav je. Običavao je reči: 'Idi i ne griješi više.' ili 'Tvoja vjera te je iscjelila.' Čak nije toliko očekivao ni zahvalnost, koliko je očekivao promjenu u životu te osobe. Tako bi , nazovimo ga, primatelj milosrđa trebao u svom životu nešto promijeniti, a ne stalno očekivati pomoć. (U ovom svom razmatranju ne dotičem se osoba koje, zbog svojih umanjenih psihofizičkih sposobnosti, trebaju stalnu pomoć.)

U Dj 20:35 piše: „Blaženije je davati, nego primati.“ Osobno osjećam veliku radost kada mogu nekome pomoći. Svatko ima priliku, jer nitko nema toliko malo da barem nešto nebi mogao dati. Davanje ne uključuje samo materijalno. Uvijek možemo poslužiti, poučiti, utješiti, saslušati i pomoliti se s potrebitim.
3Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe, 4koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze u ma kakvoj nevolji.“ 2Kor 1:3,4

- 14:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.11.2009.

DA LI SAM JA OSOBA KOJU BOG ŽELI U KRALJEVSTVU NEBESKOM?

Photobucket

Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome,
tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?
Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom;
koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Jahve boje;
koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.
Tko tako čini, pokolebat se neće dovijeka.
(Psalam 15)

Da li sam ja osoba koju Bog želi u nebeskom kraljevstvu? Kakve kvalitete ima osoba po “Božjoj mjeri”? Kako (i da li) mogu postići taj cilj? Ta mi se pitanja nameću od samog početka moga obraćenja. Opet su ti, nepogrešivo točni odgovori, zapisani u Bibliji.

U Otkrivenju 21:27 piše “Ništa nečisto nikada neće u nj ući: nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni *koji stoje upisani u* Janjetovoj *knjizi života*.” Koji su to ljudi? Da li oni koji se pridržavaju moralnih normi, koji se ponašaju u skladu s bontonom, koji poštivaju 10 Božjih zapovijedi, koji redovito idu u crkvu, koji se redovito mole, koji redovito čitaju Bibliju, koji daju desetak, koji čine dobra djela, koji su katolici, baptisti itd.?

Ljudi koji tako čine, dobro čine. Ali, Božja Riječ kaže još nešto, da su to ljudi koji:
- se boje Boga: “Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.” (Izr 14:27)
- ljube i vrše njegove zapovjedi: “Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vrši u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi.” (Pnz. 11:1)
“Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.” (Prop. 12:13)
- slave Ga i hvale: “Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!” (Ps. 117)
- vjeruju u Isusa:“Vjeruj u Gospodina Isusa, i spasit ćeš se ti i svi koji su u tvojoj kući.”
(Dj 16:31)

Isus nam, također, savjetuje što trebamo činiti:
- “Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.” (Mt. 7:12)
Isus nam zapovijeda što trebamo činiti.
- “Ljubi bližnjega svoga kao što ljubiš samoga sebe.” ( Mk. 12:31)

Također, ne trebamo gledati kakav je tko, već kakvi smo mi sami. Jedna narodna poslovica kaže: ‘Tuđe mane su nam ispred očiju, a naše su nam na leđima.' Ne smijemo suditi jedan drugome; ne smijemo misliti da smo bolji i pametniji od ostalih, jer Bog kaže:

- “Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.” (Izr 16:11) i
- “Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” (Prop. 12:14)

Ključ koji sigurno otvara vrata krljevstva nebeskog je naša vjera u Boga i Isusa Krista.

“Vjerujte u Boga i u me (Isusa) vjerujte!” (Iv 14:1b)

- 21:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.11.2009.

M O L I T V A

Photobucket

Molitva je razgovor s Bogom. Bog je svet i molitvi trebamo pristupiti u poniznosti, čista srca i nerazdijeljene duše. Sve što Boga molimo, molimo u Isusovo ime. “I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti.”(Iv 14:13,14)
Isus nam daje primjer molitve “Očenaš” (Mt 6:9-15). Očenaš nas poučava kako se trebamo moliti i što u molitvi trebamo tražiti. Prvo trebamo zahvaliti Bogu na njegovoj svetosti, zatim tražiti dolazak kraljevstva nebeskog, zatim Božju volju za naš život, kruh naš svagdašnji, uzajamno oproštenje grijeha i da se odupiremo sotonskim izazovima.
Nametnulo mi se pitanje: što je to kruh naš svagdašnji? Svakako, to su hrana i voda, jer je to neophodno za zadovoljenje tjelesnih potreba. A što je s našim duhovnim potrebama? Tražeći odgovor uzela sam svoje zabilješke s molitvenog sastanka utorkom. Sažetak molitvenih zahtjeva je slijedeći: posao, zdravlje, obraćenje, Božje vodstvo i vodstvo Duha Svetoga za pojedince i zajednice, sigurnost na putovanjima, učenje u školama i na fakultetima, financijske poteškoće, poteškoće na poslu, dobrosusjedski odnosi, međusobno uvažavanje i poštivanje osoba koje žive u zajedništvu, evangelizacija, misijski rad, pastorske I đakonske službe, omladinski rad, izgradnja ili dogradnja crkve, duhovni koncerti, kazališne predstave kršćanskog sadržaja, neki nažalost mole i za hranu i za vodu, itd… Sve ovo navedeno čini "kruh naš svagdašnji".

Nametnulo mi se još nekoliko pitanja o molitvi:

ZAŠTO?Tako, prije svega, molim da se upravljaju prošnje, molitve, zazivi, zahvaljivanja za sve ljude, za kraljeve i za sve koji su na višem položaju, da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu.” (1 Tim 2:1-2)

ZA KOGA?Svako je stvorenje Božje dobro, i ništa ne treba odbaciti ako se uzima sa zahvalnošću; posvećuje ga naime Božja riječ i molitva.” (1 Tim 4:4-5)

KOLIKO?Uvijek treba moliti i nikada ne klonuti.” (Lk 18:1)
Bez prestanka molite!” (1 Sol 5: 17)

KADA?Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete.” (Ef 6:18)

KAKO?I ja vam velim: ustrajno molite i dat će vam se!” (Lk 11:9)
Ali neka ište s vjerom bez ikakva sumnjanja, jer onaj koji sumnja sličan je morkom valovlju koje vjetar podiže i tako-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina, jer je čovjek s razdijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim.” (Jk 1:6-7)

GDJE?Hoću, dakle, da ljudi mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke.” (1 Tim 2:8)

KAKVA? Mnogo može molitva pravednika ako je žarka” (Jk 5:16b)
“Sve što s vjerom zamolite dobit ćete.” (Mt 21:22)

ŠTO MOŽE MOLITVA? “Mnogo može molitva pravednika ako je žarka” (Jk 5:16b)

KAKAV TREBA BITI U MOLITVI?U molitvi ustrajte; u njoj bdijte sa zahvaljivanjem.”( Kol 4:2)

Moliti se možemo u osami ili u zajedništvu.

MOLITVA U OSAMI
“Ode Isus na goru da moli.” (Lk 6:12)
A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.” (Mt 6:6)

MOLITVA U ZAJEDNIŠTVU
Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima.” (Mt 18:20)
Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugome i molite jedan za drugoga da ozdravite! (Jk 5:16)

Klečanje je ponizan stav. Da li trebamo kleknuti, dok se molimo, je izbor pojedinca. Potražila sam primjere u Bibliji. Ima ih jako malo. Izabrala sam dva.
Petar istjera sve van te kleknu i pomoli se.” Dj 9:40
Tu se klečeći na obali pomolismo.” Dj 21:5

REZULTAT MOLITVE

Upućena molitva Gospodu nikad ne ostaje bez odgovora. Očekujemo da se molitva ispuni odmah. Ali neki puta se odgovor mora čekati. Za neke stvari se moramo dugotrajno moliti. Ispunjena molitva je velik blagoslov. Svaki pojedinac molitvom može učiniti čudo.
Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se.” (Mt 7:7-8)

ZAKLJUČAK

“Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.” (Flp 4:6-7)


Photobucket

- 19:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se