Podijelimo radost

JEDNOSTAVNA ISTINA

Lav Tolstoj priča o čovjeku koji je za plaću trebao dobiti u posjed onoliko zemlje koliko je mogao obići od izlaska do zalaska sunca. Slijedećeg jutra čovjek je krenuo na put. Nije se odmarao, jeo je hodajući, samo da ne gubi vrijeme. Trčao je sve brže, ne bi li dobio još više. Tek kad se navečer vratio posve iscrpljen, ponosno je rekao: "Sve ovo sada pripada meni!" A onda je pao mrtav zbog srčanog udara. Tolstoj zaključuje priču: "Koliko malo zemlje je čovjeku potrebno!"
Ova priča podjeća nas na ono što svatko od nas zna: "Posljednja košulja nema džepova." Neugodno je razmišljati o tome. Ali to nam pomaže u tome da sagledamo stvarnost i shvatimo koliko je važno posjedovati nešto što je vječito.



U NEVOLJI

Jedinog preživjelog u nekom brodolomu more je izbacilo na nenaseljeni otok. Svaki je dan na horizontu tražio pomoć. Od naplavljenog drva je izgradio kolibu. Ali ona se jednog dana zapalila. Dim se uzdizao. Dogodilo se ono najgore: izgubio je sve. Slomljen tugom i pun gnjeva vikao je: "Bože, kako si mi to mogao učiniti"?. Sljedećeg ga je dana probudio zvuk broda koji ga je došao spasiti!" "Kako ste znali da sam ovdje?", doviknuo je. "Vidjeli smo dimni signal!"
Usred boli i patnje Bog je na djelu. Možda su neki loši događaji "Dimni signali", kojim Bog želi pokazati Svoju milost!



BOG JE DRUGAČIJI

Ja kažem: "Nitko me ne voli."
Bog kaže: "Ja te volim." (Ivan 3:16)
Ja kažem: "Osjećam se usamljeno."
Bog kaže: "Ja te neću nikada napustiti niti ostaviti na cjedilu." (Hebrejima 13:5)
Ja kažem: "Bojim se."
Bog kaže: "Ne boj se." (Ivan 16:33)
Ja kažem: "Imam toliko briga."
Bog kaže: "Sve brige prepusti meni." (1 Petrova 5:7)
Ja kažem: "Nitko mi ne može oprostiti."
Bog kaže: "Ja ti opraštam." (1 Ivanova 1:9)