utorak, 18.08.2009.

HRAM DUHA SVETOGA

„Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti!.“ (Knjiga Izlaska 54:2) Ovaj me je stih potaknuo na razmišljanje. Nekad je čovjekova nastamba bila šator. Svetište Izraelaca, prvotno, bio je šator. Zatim su sazidali hram za štovanje svog Boga. U Bibliji se spominje još jedna vrsta hrama. Kaže da smo mi hram Duha Svetoga. To možemo pročitati u 1. poslanici Korinčanima 3:16,17 „Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? /Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi.“
Naše zemaljsko tijelo je raspadljivo. Imamo i duhovno, neraspadljivo tijelo. Naše duhovno tijelo je hram u kojem boravi Duh Sveti. Od čega smo ga sazidali? U Otkrivenju u 21. poglavlju opisan je mesijanski Jeruzalem. Zidine su izgrađene od jaspisa, a grad od čistoga zlata, temelji su ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem, vrata od bisera i trg od čistoga zlata. Da li smo i mi koristili isti materijal za izgradnju vlastitog hrama?
Kakav smo kamen temeljac postavili? Da li je taj kamen temeljac Isus Krist ili naše samoljublje ili je primjerice od cigle napravljene od novčanica Eura? Da li smo mi hram u kojem nitko ne obitava osim nas samih? Da li smo na vrata našega hrama stavili natpis „Zabranjen ulaz - privatan posjed“? Možda imamo plan da u skoroj budućnosti nekoga i pustimo unutra. Ako već i odlučimo nekog pustiti da li biramo tko će to biti? Da li odabiremo one koji su nam od nekakve koristi ovisno o našim potrebama? Da li je taj netko: pametan, bogat, lijepo odjeven, lijepe vanjštine, uglađenih manira, našminkan, okićen skupocjenim nakitom, obrazovan ili netko skroman, jednostavan, vjeran, netko tko treba pomoć, naš neprijatelj i onaj koji nam i nije baš drag bez obzira što nam je brat ili sestra u Kristu? Možda bi htjeli da u naš hram uguramo silom nekoga tko ne želi ući ili obrnuto? Koliki je prostor našega hrama? Da li ima dovoljno mjesta za sve? A možda smo samo razoreni hram koji treba ponovo sazidati?
Apostol Pavle, u 1. poslanici Korinčanima 3:10-13, nam daje primjer kako graditi i nadograđivati vlastiti hram: „Prema Božjoj milosti koja mi je dana, ja sam, kao mudri graditelj, postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje! Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom svačije će djelo izići na vidjelo.“
Za prvi primjer hrama citirat ću jednu rock pjesmu: - „Ja volim samo sebe, svog jedinog sebe, ja volim samo sebe svog predivnog sebe. Oči bojim zeleno, usta žarko crveno, uvijek sam izgledao, kao što sam volio. Druge ne primjećujem ni u prolazu, sebe uvijek pozdravljam u ogledalu.“ Ovom hramu kamen temeljac je samoljublje. Mi se kao Kristovi sljedbenici, u ovom primjeru, ne bi trebali prepoznati.
Drugi primjer hrama je onaj koji je sagradio kralj Salamon, a opisan je u 1. knjizi Kraljevima 6. poglavlju. Građen je od klesanog kamena, krov je napravljen od cedrovih greda i pokriven cedrovim daskama; iznutra su zidovi bili obloženi cedrovim daskama, a pod čempresovim daskama; po cedrovini unutar hrama bijahu urezani ukrasi – pleteri od pupoljaka i cvijeća; Svetinja nad svetinjama bila je obložena čistim zlatom; kerubini su bili od maslinova drveta optočeni zlatom, a vrata od maslinova drveta optočena zlatom i ukrašena likovima kerubina, palma i rastvorenih cvjetova. Hram je građen od najboljeg (u ono vrijeme) materijala jer Bogu pripada samo najbolje. A tko može prebivati u tako veličanstvenom hramu možemo pročitati u Psalmu 15: „Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini, pokolebat se neće dovijeka.“
Treći primjer hrama spominje se u 2. poslanici Korinčanima 5:1 - „Dakako, znamo: ako se ovaj šator – naša zemaljska kuća – ruši, imamo zgradu koja je djelo Božje – vječnu kuću na nebesima – koja nije sagrađena ljudskom rukom.“ Nastojmo da uvijek budemo ugodni Bogu. Kad dođemo pred Kristovu sudačku stolicu, i kad otvori Knjigu života, biti ćemo sigurni da će pročitati naše ime.
Četvrti primjer hrama opisan je u 2. poslanici Korinčanima 6:11,12. Taj hram su sami Korinćani kojima apostol Pavle upućuje kritiku: „Naše je srce široko. /Nije vam tijesno u nama, ali imate tijesan prostor (za nas) u svom srcu. Za uzvrat – govorim vam kao svojoj djeci – jednako se raširite i vi.“
Ne gubimo vrijeme, proširimo prostor našega hrama. Nemajmo tvrdo srce Tko god nam pokuca, otvorimo mu vrata, jer ne znamo tko nam može pokucati.
„Evo stojim (Isus) na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.“ (Otk rivenje 3:19,20)


- 19:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.