...to be a rock, and not to roll...

subota, 22.09.2007.

Roštiljanje u Vruji

...toga popodneva smo ja, Jele i Ana bili u Makarskoj, bezveze otišli pokazat Ani kafić Stipu, s kojin i nije bila baš previše oduševljena, hehehe... Tamo smo pokupili još neke poznanike i sa školskin buson se uputili doma. Stigavši doma, pričekali smo nekih pola sata i uputili se u Vruju ilitiga gornje Čaklje, spremni za roštiljanje.

Sveukupno nas je bilo 11, znači ja, Miro, Jele, Ana, Ina, Gita, Ivana, Nela, Ela, Viktor i Mima. Tribali su ić i još neki (pozdrav Moniki) ali na kraju nažalost nisu tili. Roštiljali smo u Ininoj kući, a mesa, čevapa i kobasica, je bilo i previše. Od pića svega i svačega. Ja i Jele smo se bili uživili u neke kapulice u kvasini, predobro...




Jest smo počeli tek nešto iza 10.30 uri, a u kući je bila prejaka atmosfera. Od muzike se pušta prvo disko mix, zatim neki stari rock (Jele popizdila od sriće kad su počeli W.A.S.P. i Skid Row) koji san ja spržija, da bi se kasnije pribacili na Ivanine Soilwork i Machine Head (uz glasno odobravanje mene i Mira)

U jednome momentu se pojavilo 11 gladnih mačaka koje su se vrludale oko nas i čekale da in damo štagod za ist... Viktor je izgleda ima najmanje živaca i u jednome trenu ih je ko lud počea izbacivat iz kuće, i tako nekih 20ak minuta...






Pošto su neki (pozdrav Miru) morali bit doma do 1, po nas je nešto prije te ure doša barba Pero, Jelenin otac i doma smo došli za minutu, doslovno, hehehe...


Pozdrav do sljedećega puta...
- 12:55 - Komentari (20) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.09.2007.

Susjedi pt.3

Urlikanje u susjedstvu u najneočekivaniju uru je, kako san već reka u prošlome postu nešto sasvin normalno za našu malu zajednicu. Bilo je to ima 2 lita ja mislin, nisan siguran. Sidin ja u ovoj istoj prostoriji, za ovin istin kompjuteron, u rano popodne... Svi spavaju...
- ''mama, mama, mama, mama, mama, mama...''
- ''mama, mama, mama, mama, mama, mama, mama, mama...''
- ''mama, mama, mama, mama, mama, mama, mama, mama...''
- ''MATER TI JEBEN ŠTA RADIŠ, ŠTA MI SE DEREŠ ISPRID VRATA, CILI DAN RADIN, DOĐEN DOMA KREPAN I ONDA MI SE TI ODE DEREŠ!!!''
Otac i sin. I to se prije znalo često čut, sad su se nešto stišali, na sriću svih koji spavaju u tu uru inače. Ma znalo je bit i gore, znalo se dogodit da ispod auta od toga oca se zapali otvorena vatra, pod opravdanjen da je to bila samo igra. Gađanje mačaka iz pištolja na kuglice, petarde u gluvo doba noći, piromanija, psihotično smijanje... Ali nema veze, znali smo se i tome smijat dosta dugo, dilon i samo zato kako bi mogli reć da se nešto događa u ovome dilu svita...
- ''mama, ja bi!!''
- ''ne može, drugi put''
- ''ali ja bi sada!!!''
- ''rekla san da ne može!''
- ''ali ja oćuuuuu!!!!''
- ''Mladene, ti ćeš drugi put čistit kumpire!!!''
Ista familija, isti sin. Inače, Mladen Šipka je pomalo opsjednut petardama, pogotovo onima koje nose naziv ''Mini Top'', znači petarda veličine TNT dinamita, sa fitiljem... Pokvarila se neka antena na kući, moj otac izaša na krov da to popravi, stoji na rubu, poklizne li se, pada sa drugoga kata kuće na betonsku taracu.
- ''BOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOM!!!!!!!''
Ako tada nije pa sa kuće, neće nikad. Jedva je nekako osta na nogama i spriječija mogući pad sa kuće... Bojin se i zamislit šta bi bilo dalje. Mini Top je skoro učinija svoje. Al zato je svoje učinila i cila bujica najorginalnijih psovki moga oca šta san u životu čua. Susjedska ljubav.



Muzika i imidž nekih mi prijatelja, a i samoga mene je uvik bila predmet rasprave doma, a i u susjedstvu. Uvik. Pogotovo kod starijih ljudi koji su smatrali da je duga kosa na muškome ravna blasfemiji i to bi inače tribalo zakonom zabranit. Naravno, oni su stariji i šta oni kažu – tako je. Isprva je počelo time da ćemo sa dugon koson izgledat ko ženske i da ''u njihovo vrime, kad su oni bili mladi, to nisi smija niti pomislit!!'', a završilo bi šaptanjem lokalnih baba i gledanjem u strahu prema nama, mladim bogohulnicima. Znala je baba meni reć da će mi ta muzika isprat glavu i da ću oglupit... Ni kriva ni dužna u srid priče bi se našla i Jakićeva baba koju to uopće nije interesiralo, ali bi morala svakodnevno trpit priče Kunice koja je bila oštra po tome...
- ''vidi maloga Pakinoga, ko drogeraš izgleda''
- ''ona Perina izgleda ko propalica, a tako lipa cura...''
- ''Ma jel ono mali Kržanić? Šta je to učinija od sebe, Bože me sačuvaj!''
Po mome mišljenju Kunica izgleda strašnije deset puta od bilo kakvoga standardnoga drogeraša il propalice. Ne znan ko se ne bi pripa da isprid tebe odjednom iskoči baba od xxx godina sa trista viklera u kosi, pogrbljenin leđima i nenormalno iritantnin glason koji standardno svaki dan krešti:
- ''EEEEEEEEEEE, MALIIIIIIIIIIIIIIIII''
Možda bi Jele bolje ovo ispričala, al znan da je bila jedna priča kad smo bili mlađi kad je zvala svoga unuka Peru koji se igra na ulici sa Jelom i njima. Samo bi se krik poput nekakve ptice prolomija:
- ''Pieeeeeeroooooooo!!! Dođiii izist banaaaanuuuuu!!!''
Stari ljudi su stari, žive duže od nas i prošli su puno toga u životu, zato su oni uvik u pravu. Uvik. Uopće nije bitno o kojoj se temi radilo, oni znaju kako je najbolje i moraju napomenit svima kako je to bilo ''u onoj državi...''



- ''a ne ne!! Nemaaa!! Nema vraćanja para, barba Boro je ko kurva, kad jednon platiš, nema nazad!!''
Barba Boro je najveći car. Najveća legenda u cilome susjedstvu. Ima pun kurac godina, kad je bija mlad, radija je ko učitelj u osnovnoj školi, tu u Podgori. Ako ikad izazove nered, onda je to samo zbog toga šta mu nisi reka dobar dan. Ima ogromni drob te vječito oda okolo u kratkin plavin gaćama i biloj majici našpaline. Inače loče rakiju ko lud, a pije jake ljekove koji se ne bi smili mišat ni sa najblažim alkoholom. Živi sam, tako da mu ja il sestra uvik kad je Božić il neki blagdan odnesemo pun kurac kolača, pa je sritan.
Ima i auto, al po mome mišljenju, to servisa nije vidilo najmanje 15 godina. Marka auta je Sinca. Naravno da nikad niste čuli za to, kad je firma propala ima pola stoljeća najmanje. Ako ništa, bar su sjedala udobna zbog spužve koja se raspala tokom godina i rpe prašine unutar njih.
- ''evo uđite unutra, sidite, natočit ću van ja rakije, prava domaća...''
- ''istega san leđa nekidan dok san diza boce vina''
- ''ovo su mi pare za piće''
Te su nas riči dočekale kad smo mu ima 2 godine došli u maškare. Tada smo saznali i da je on kriv za Mirovo rođenje (?), al nikad nismo saznali objašnjenje.
Posvađan je sa Stipom Gnječom zbog raznih gluposti koje uopće nisu razjašnjene, niti to doduše ikoga interesira, glavno je da je vika i urlikanje... Barba Boro je kralj.

- 15:13 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 18.09.2007.

Susjedi pt.2

- ''Tomaaaa!!! Tomaaaa!!! TOMAAAA!!!''
- ''Ivo, pusti ga, vidi da spava, nema šanse da će te čut''
- ''Oće Boga mi moga, ako ovo ne čuje, onda može jedino bit da je umra... TOMAAAA!!!''
Lito, vrimenski period od kad počme sezona pa sve dok ne završi, u vrime kad bi tribala bit najveća tišina, znači od podne do neke najmanje 3 ure, kad cili svit spava uopće nije čudno čut ovakve urlike isprid kuće Tome Grčkoga, moga susjeda od kojih 70-ak godina, a koji se ponaša ko da mu je 40-ak te uvik jebe mater svemu živome i mrtvome šta mu se nađe na putu kad god mu zvoni telefon. Mizantropija na vrhuncu... Više-manje svako popodne tu isprid njegove kuće dolaze Ivo Davin na svojoj plavoj kozi kojoj ima 200 godina i Strogi na svome skuteru zajebavat ga. Više ti urlici čak nikome ni ne smetaju, već ako koga probude, lagano se nasmiju i vrate se leć. Skoro svaki dan san to sluša dok bi sidija na poslu, pošto mi je radno misto odma bilo isprid njegove kuće...
- ''JEBEN VAN MATER šta se derete?!? Probudili ste me, šta sad oćete??
- ''Moga si sa nama na sladoled?''
(lagano se smiju sebi u bradu i gledaju njega kako mu se diže tlak)
- ''AJDE JEBITE SE TAMO, PUSTITE ME DA SPAVAN!!!''
Ništa čudna zapravo. Popodnevna privatnost je jednostavno pojam koji uopće nije poznat na ovin prostorima, već je posta predmet opće sprdnje, iako se znalo i dobro zakačit kakokada oko toga, ništa to nije strano ovde. Veći se ratovi vode oko kraže gostiju, al o tome radije nebi...


Teta Angela je utjelovljenje zla. Satan walks the Earth. Stvarno jest. Ja u životu nisan vidija osobu koja je manje sposobna za bit odgajateljica u vrtiću. Od nje su ostajali ožiljci, otisci dlana na licu dice, rijeke suza i tako dalje... Gigo je doslovno zna visit u zraku dok ga je ona držala za uvo. Miro je popija batina jer je krivo oboja kockicu u radnoj. Jednom smo ja i Miro nešto crtkarali po toj radnoj bili. Miro je završija svoje i oša se ća igrat, a ja san isto zatvorija svoju iako nisan bija gotov, tija san nastavit sutra.
- ''Ma di bi ti?''
- ''Idem se igrat, ne bi vise rješava danas radnu.''
- ''Nećeš se ti ić igrat, niko nije!''
- ''A Miro je moga...''
- ''MIRO JE OBOJA SVOJU RADNU, SIDAJ DOLI I BOJAJ TO!!!!!''
Svi su više volili tetu Dubravku i njenu harmoniku, bar je bila dobra prema nama i odnosila se kako se i triba odnosit prema dici predškolske dobi. Svi smo je volili i svima nam je bilo ža kad je ošla ća, a mi smo ostali na milost i nemilost ove tu...
Odijelo (u ovom slučaju ime, pogledaj početak priče) ne čini čovika. Strašno je kakvi se svi ljudi daju zaposlit u ovoj državi. I da, do dana današnjega je nisan pozdravija na ulici, niti ću.



Teta Mira je zapravo vrlo čudna osoba. Već san reka jednom, uvik je u pravu i jedina je ona pametna od svih ljudi u cilome susjedstvu. Ima jedan dio isprid moje kuće di mi baba uvik sidi i plete kad je lipo vrime. Jedan dan ovoga lita se zaustavija neki čovik sa auton i prodava je lancune. Baba mi je nešto gledala, al je u tome momentu na našu (ne)sriću došla teta Mira i sila mi do babe na zidić.
- ''Šta se to prodaje?''
- ''Lancuni gospođo, načinjeni od stopost...''
- ''Nemoj ti meni ništa govorit!! Nećeš me navuć sa tin glupostima da ga kupin!!!''
Kupila je tri komada i uzela vizit-kartu za nazvat opet...
- ''A prodajete li vi vino?''
Upita je čovik iz auta sa lancunima. Baba mi je tama otvorila usta da odgovori al je Mira bila brža:
- ''DAAA!!! PRODAJE ONA VINO!!! NAJBOLJE U CILOME SUSJEDSTVU!!! TU KUPITE I NIGDI DRUGO!!! Znan ja one koji govore da je njihovo najbolje a ne vridi ništa!!! TU KUPITE, TU JA KUPUJEN!!!''
Inače je teta Mira omjer svega šta valja u kvartu, tako da se nju uvik triba slušat i postupat kako god ona kaže...



Živili do sljedećeg posta...
- 21:12 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.09.2007.

Susjedi

...tako u petak navečer sidimo ja i Jele u nje doma u kužini, taman bili napravili paštetu Gloriji za rođendan, pa sili odmorit malo. Prominili dosta tema, smijali se, a na kraju smo zapeli prepričavat priče o našemu susjedstvu i glupostima koje su se tokon godina događale. Biće smo tako nekih uru vrimena stali, pričali i smijali se, pa san ja odlučija napisat koji od tih događaja vamo na blog.

Inače, u našemu susjedstvu ko i vjerojatno u svakome drugome moda je da sve lokalne žene i babe tračaju okolo, a dok promatraju šta se događa u okolici, pokušavaju to svoje špijuniranje prikrit na najbanalnije načine... Nije mi se jedanput dogodilo da bi prolazija isprid kuće i vidija babine oči kako vrebaju kroz grilje...
- ''Dobar dan baba''
- ''Ajme, pa kako si me vidija?? Ja nešto spremala''
Drugi se pokušavaju (neuspješno) pokušavaju prikrit tobožin metenjem balkona ili prilaza isprid kuće. Svak ko je bar jednom bija u tome dilu Podgore zna kako izgleda dio oko moje kuće. Znači raskrižje oko kojega su 3-4 kuće, zatim nizbrdica. Jakićeva odma najbliža mojoj. I sa donje strane nizbrdice, ispod raskrižja se nalazi jedna klupica. Jele je jednom išla biciklom prema doma, znači uzbrdo i vidila Jakićevu mater sa metlon u ruci kako se naginje priko balkona samo kako bi uvatila pokoju rečenicu razgovora na raskrižju. A naginjala se stvarno previše.
- ''Dobar dan teta Ivanka''
(teta Ivanka se brže-bolje okriće i nastavlja sa svojim metenjem...)
- ''OOOOO JELENAA!!! Pa nisan te primjetila... Evo ja baš meten malo...''

A teta Mira je pojam sam za sebe... Žena je cila fanatična, pogrbljena, duge plave kose zavezane u rep i nosi naočale kakokada. Prebrzo govori, ona je uvik u pravu... Oko nje se vodija nekidan pravi krimić, koji je uključiva i policiju... Naime neko je sakrije njenu torbu koju uvik nosa sa sobon, te je ona odlučila zovnit policiju. I tako je doša jedan policajac, zbunjen, pojma nije ima o čemu se radi... Sumnjivci su bili cilo susjedstvo koje se u tu uru našlo vanka, znači moja baba, moja mater, jakićeva baba, Kunica, teta Julka koja uvik govori ko da plače i Toma Grčki...
- ''Marija (moja baba), jesi mi ti ukrala torbu?''
- ''Mira, šta ti je, znaš da nisan, nisan luda...''
- ''Ma nemoj ti meni ništa govorit!!! Za mene si ti sumnjiva i lopov ko i svi drugi sada!!''
Al glavno da je uru nakon rješenja situacije došla kupit vino u babe mi, ko da je uopće nije izvriđala da je lopov...
Sad tu neću govorit ko je bija lopov, al torbu je zakačija za granu masline isprid moje kuće, a ova (Mira) je dok je vikala na policajca koliko je nesposoban štapon lupala po torbi a da to uopće nije skontala... Bože sačuvaj...
Glavno da se i to pratilo kroz sve grilje u susjedstvu. Kako je to bilo za vrime ručka, u mene je cila familija bila za stolon. Odjedanput je počela vika, i zamisli, materi je nešto ostalo u sobi, a otac je također zaboravija na neke važne papire tamo... Ja i sestra smo ipak odlučili ne špjunirat tako već izašli na cestu i gledali izravno... Nered...

Sljedeći post će sadržavat još smijurija iz Podgore... živili!



- 22:55 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.