...to be a rock, and not to roll...

subota, 26.07.2008.

Šta reć...?

Da, šta reć nakon šta je prošlo toliko vrimena, skoro četiri miseca? Ne znan, iskreno... Virujen da ljudi više i ne posjećuju ovaj blog, jer istina, gotov je, ne pišen više, nije mi više toliko napeto, ali brisat ga neću. Nema šanse, neka stoji, bar da mogu vidit šta san prije pisa i šta su ljudi komentirali na to. Pa eto, još jedan, sto dvadeset i šesti post neće bit na odmet...

Zabavljan se, to je najbitnije. Izlazi se vanka, ide se po kafićima, svetome, plaži... Naglasak tu stavljan na Taboo u Podgori i na Mirakul u Makarskoj di san u zadnje vrime stvarno često. Sa liton se nisan razočara (al opet, tek je počelo). Koncerata ima, bile nekidan Divlje Jagode, brzo će Maideni, a onda ekskurzija... E to će bit veselo. Miro stvarno se nadan da ćeš ić, jebemu mater i takvin pizdarijama da sjebu... Vrime je moglo bit i bolje, al nema veze, nać će se još sunčanih dana, a kiša će valjda prikinit padat.

Ne znan šta bi više i reka, jednostavno neman inspiracije za pisat, pa bolje da prikinen možda... Uglavnom, možda (ali možda!) je ovo zadnji post uopće ode, tako da jedno VELIKO HVALA SVIMA KOJI SU BILI TU I ČITALI ZANIMLJIVOSTI I GLUPOSTI KOJE SAN PISA!

Budite mi pozdravljeni do sljedećeg puta ako ga bude ;) živili!!!
- 18:50 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 29.04.2008.

Kino

Učin jučer psihologiju i dođen do rečenice koja završava sa "...ili otići u kino" i mislin se u sebi, pa jebemu fali mi to, otić u kino, zajebavat se sa društvon i pogledat štagod. Ne znan kad san zadnji put bia u kinu jer ovo podgorsko odavno ne radi, a makarsko isto nije u funkciji već neko vrime.

Sićan se jednom kad smo ja i Jakić dok smo bili mali otišli od doma u kino gledat nešto, nikome se ni javili ni ništa, pa su nas posli tražili... I sad mi se smišno sitit toga. Opet mi se ide u kino gledat nešto i super se provest tih uru ipo - dvi, a nakon toga ostat isprid kina sa par ljudi i pričat, do banane produžit možda. Da, baš bi to bilo super...

A zapravo i ne znan koliko u Podgori ima smisla otvarat ovo već postojeće jer mladih više i nema toliko, pogotovo ne nekih koji su spremni otić u kino bez da razbiju il unište štagod, ošlo sve đavlu. Ako ništa, bar bi se ono Makarsko tribalo osposobit, ljudi više i ne znaju kako je otić tamo i pogledat film. Ne znan koliko se isplati, al bilo bi lipo...

evo naše podgorsko:

Image Hosted by ImageShack.us


P.S
za podgorane koji čitaju... "Dracula 2000 - uskoro!"

---------------- ---------------- ---------------- ----------------

I tako, jeli, nisan odavno napisa post, nije mi se dalo, nisan ima o čemu pisat, ne znan... al zanimljivo je bilo, svašta se događa, koncerti napokon počeli i tako :D zabavljan se , a to je najbitnije! Živi bili :D
- 17:44 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 11.01.2008.

Na kraju krajeva...

...ispala je dobra godina. Bilo je svega i svačega, zanimljivoga, dosadnoga, sritnoga, tuznoga. Al ipak kad se sve skupa zbroji, ispala je dobar godina. Možda i previše kasnin sa ovin poston, al ipak bolje ikad nego nikad...

------ ------ ------ ------ ------

Počelo je užasno zapravo, od dočeka pa nadalje... Prvi dio prvoga miseca mi je odma bia upropašten isto toliko upropaštenim ligamentima na desnoj nozi, posljedica dočeka, dok su se neke druge stvari nažalost također odvijale loše. Svakakve gluposti i debilizmi bez kojih se svakako moglo, no na sriću, sve je na kraju završilo odlično.

Drugi misec je počea istim načinom kakvin je završija prvi, al stvari su se ipak pomalo smirivale. Ništa toliko bitna za spomenit, praktički se sve vratilo u osrednjost, škola i slične gluposti su mi zaokupljivale vrime najviše...

Za treći misec isto ne bi moga izdvojit nešto posebno bitna i vridna spomena tu, u ovome postu

Četvrti misec je donija svakakve zanimljivosti odma od početka, kada san jedva čeka da se dogode neke stvari, na moju veliku radost. Tako se to oteglo sve do uskršnjih praznika kada san mislija da bolje ne može, heh... No ipak, na dan Porina se sve vratilo u normalu i nastavilo se po starome.

Peti misec je počea bombastično, motorijadom u Tučepima i fantastičnim provodom, te 2 nezaboravne večeri koje ni loše vrime nije moglo upropastit. Stvarno je predobro bilo. U tome nekakvome euforičnome duhu se nastavija cili ostatak miseca.

Šesti misec je ko zadnji dan škole donija dosta učenja (mmda) šta je rezultiralo do sada najvećim mojim srednjoškolskim uspjehom, čistim i okruglim 4.0 i ja bija sritan. Ipak, sve se zaokružilo na vjerojatno najboljoj proslavi kraja škole ikad, odličnim koncertom u Arta. Te večeri su se dogodile i 2 stvari koje su na kraju ispale vrlo vrlo bitne za ostatak godine...

Sedmi misec bi stavija na drugo misto top ljestvice miseci ove godine. Jednostavno ništa nije moglo proć loše, pa tako i nije. Posal, stalni izlasci u Makarsku, lipo vrime i fantastično društvo su mi ovaj misec učinili jednostavno predobrin i vridnin sićanja. Završilo je pijankom na Mucinome rođendanu, hehe... Također vridan spomena je bija koncert Roberta Planta u Splitu na kojemu san naravno bija.

Osmi misec... Dosta promjenjivih stvari se događalo, od onih dobrih, pa do totalnih raspada. Tako su se neke određene osobe na neko vrime makle iz moga kruga društva, dok su ušle nove. No ipak, vrhunac miseca dakako je bila proslava sv.Vicenca tu u Podgori, nešto predobro... Poslije toga, Buba i (odličan / katastrofalan, ovisi...) koncert Gege, koji se isto ne zaboravlja...

Deveti misec je počea veoma školski, ponovo nazad u propalitet od zgrade u kojemu provodimo pola svoga vrimena u 4 godine. Ipak, pritkraj miseca jedan izlazak koji je dosta toga prominija, na sriću u najbolji mogući način.

Deseti misec bi moga usporedit sa petin misecon, jednostavno neko dobro raspoloženje se provlačilo kroz cili taj period i ne bi se moga na ništa požalit.

Jedanaesti je odma u početku donija jedan od najboljih hard rock bendova na ove prostore, Deep Purple je svira u Splitu i tu neman šta više reć, prevrhunski je bilo. U ovome misecu se još jednom ošlo u Split, ovaj put na koncert Majki, Let3, Đubriva, Eni te Dina Dvornika...

I za kraj, najbolji misec godine koji je počea ponovno vrlo velikim aktivnostima u školi, te san uspija izvuć sasvin solidan prosjek na polugodištu. Za zadnji dan polugodišta san opet bia u Splitu, na Oluja festu o kojemu samo najbolje mogu reć. Dani nakon toga su išli sve bolji i bolji, te ponovni koncert u Arta je pokaza da se i vamo može organizirat nešto vrhunski. Sve se završilo najboljim danom godine, ujedino i zadnjim danom. Jednostavno prevrhunski, na ekipu se ne bi moga požalit ni da san tija, te neko bez koga bi to sve bilo bezveze :)... Nikakve zamjerke, osim možda glupoga vitra, al eto... Koliko je loše počela, toliko je godina dobro završila.

------ ------ ------ ------ ------

Sve u svemu zanimljiva godina i nadan se da će ova tekuća bit još puno puno bolja. Stojte mi dobro, budite sritni, veseli i nedajte se isprovocirat!

Pozdrav!
- 20:30 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 18.12.2007.

Regularno javljanje

Eto samo da se vidi da blog nije mrtav. Neman trenutno puno inspiracije za pisat, ne događa se ništa zanimljiva vridna stavljanja na internet... Eto zadnji tjedan škole, koji će proć ja mislin na razini očekivanja. Doduše, "uspjeh" u školi mi je ipak ispod razine prvotnih očekivanja, al to je sad gotova stvar. Jedino šta me ovih dana koliko-toliko zanima je Oluja u petak na koju ću nadan se otić. Šteta propustit toliko dobrih domaćih bendova na jednome mistu...

Subota bi također tribala bit interesantna, te se nadan da će nam vrime dopustit odlazak na spomenik, pošto je to ipak zadnja subota polugodišta, tako da mora bit veselo u svakom slučaju. Još veselih stvari nas čeka priko praznika, poput naprimjer standardnih koncerata u ex-Artu di će nastupit 4 benda (3 makarska) navečer 27-og prosinca, al više informacija za to možete nać OVDJE

Eto, ništa posebna, stojte dobro, zabavite se priko praznika, a pogotovo sad ove subote i te na koncertima. Pozdrav!

Image Hosted by ImageShack.us
- 10:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.11.2007.

Opet Split!

Image Hosted by ImageShack.us


Eto, ja ovaj vikend opet u Splitu. Povod za jučerašnji odlazak tamo je bia ponovno koncert, ovaj put više izvođača i odma mogu reć da je bilo fenomenalno. U povodu političke kampanje u velikoj dvorani na Gripama su nastupili ovim redosljedom: ENI, Đubrivo, Dino Dvornik, Majke i Let3.

target="_blank">

Negdi oko 4.30 iz Podgore smo krenili ja, Jele, Nikša, Jakić i Siniša, te smo brzo došli na kolodvor di nan se pridružija ostatak ekipe koji se sastoja od Martina, Muce, Leona, Dore, Glorije, Antoninija i Dade... Ukrcali smo se u prometov autobus i oko 5 uri krenili za Split. Puten smo pričali bezveze, slušali muziku i tako... Na Dupcima se Dora odjednom počela derat i skakat jer je vidila – snig!! Eto, sa Dorom smo se jedno vrime divili snigu, dok bus nije nastavija planiranim smjerom.



Po dolasku u Split smo odma, prvo i glavno skočili do Pauline na čevape i naili se (ja i Muco po dvi porcije), te se nakon toga razdvojili u 2 skupine... Na Gripe isprid dvorane smo stigli nešto nakon 7 uri. Tu smo se svi ponovo skupili i pili. Jele je pokazala ''zavidno'' umijeće mišanja bambusa ''bez imalo'' prolivanja, dakako... Nešto prije 8 smo ušli unutra i sili na tribine te gledali (sramotno odigranu) utakmicu Hrvatske reprezentacije... Nakon toga je uslijedija kratki govor političara, a onda na stage izlaze ENI od kojih san zna pune 2 pisme (Oči Su Ti Ocean i Profesor Jakov), te su ubrzo i oni završili...



A onda nered, na stage izlazi punk/metal bend Đubrivo te u svome kratkome nastupu nas rešetaju najvećim hitovima poput Ilija, Vaša Kćerka, Budi, Đubrad i Porno Star. Ne triba ni naglašavat da je šutka bila neprekinuta, prava atmosfera... Antonini je raspara svoje nove novcate gaće u žaru koncerta.





Poslije njih izlazi Dino Dvornik i pjeva svoje poznate hitove među kojima su se našli i Ništa Kontra Splita, Ti Si Mi U Mislima, Afrika i još neki... Nakon žestokoga Đubriva dobro došao odmor (za mene, heh). Inače san čeka samo da završi i počme bend zbog kojega san u najvećoj miri doša.

Bare je već bija na skalinama pokraj stagea. Vidi se da ga je odavno izilo, al vidilo se i da neka karizma zrači iz njega. Sam pogled je bia dovoljan. Mršav, ispijen, marama na glavi, velike sunčane naočale i brada... Kad su krenuli, počea je nered, ja, Jele i Siniša smo bili u ekstazi, bacali se, skakali, pivali. Na prve taktove pisme ''Ja Sam Budućnost'' san bija gotov, jedna od tri himne Majki (druge 2 nažalost nisu svirali). Bare je plesa po pozornici, skoro pada na pod, puši cigarete i piva fenomenalno. Bend za njin nije niti malo zaostaja, svi ko da su ispali iz vrimena od prije 20-ak godina, duge kose, jeans, brade i čvrsti pravi hard rock. Nino, Bepo, Lovreta, svi su bili ludi... Definitivno kultni bend koji je opravda svoj status ovim nastupom, fenomenalno. Vrhunac večeri za mene. (još su svirali i Mene Ne Zanima, Baretov Blues, Vrijeme Je Da Se Krene te Zbunjen i Ošamućen)




Let3 nakon njih kao i obično nije razočara al to meni više nije bilo to, još san bija pod dojmom Majki, tako da san sa strane pogleda nastup rječana. Moram reć da su fenomenalno odsvirali svojih 5-6 stvarim svaka čast i njima.

Nakon toga polako izlazimo iz dvorane, te se upućujemo prema kolodvoru i usput zajebajemo, pričamo i tako... Na kolodvoru standardna šema, sidala krcata, pa smo svi legli po podu ko najveći debili al nas nije bilo briga. Siniša je to lipo reka jednon rečenicon: ''fala Bogu šta smo balkanci!'' te nakon toga lega na pod. Tu je slijedilo još prepričavanja događaja, moga i Tintorovoga nadmetanja fotoaparatima, te Antoninijeva nenormalna žeđ... U 2 je doša bus i uputili smo se kući. Put je proteka ugodno i zanimljivo... u 3.30 dolazimo u Podgoru i zatim ravno u krevet...

Nezaboravno u svakom slučaju! Pozdrav

P.S. Diana znan da voliš ovu pismu, pa evo za tebe! :D

- 21:01 - Komentari (30) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.11.2007.

Prostor? ma...

"...nažalost nemamo nikakav slobodan prostor za vaš bend..."
Tako nekako je zvuča kraj dopisa koji mi je Dario pročita, a dobija ga je od Makarskoga poglavarstva jednoga sunčanoga dana u Stipe na svoj upit gradu da im udili kakvu-takvu rupu u kojoj bi mogli vježbat sa bendon.

Nažalost, pitanje prostora di bi lokalni bendovi mogli svirat je već postalo pravi problem. Neki prostori poput onoga na sportskome su već zauzeti, dok druge ne da grad il vlasnici. Samostan je bija pregenijalan prostor al se ostalo i bez njega, prostor poviše makarskoga kina je također nedostižan... Jedno vrime se sviralo i u Podgori u kinu, al zbog žaljenja stanara obližnjih kuća, i to je moralo bit napušteno... I opet se povlači pitanje "Jel toliko teško dat in jednu prostoriju BILO DI, samo da se rješi taj problem?"

Čini se da je, šta ponovo dokazuje nezainteresiranost lokalnih vlasti za mlađu populaciju rivijere. I dok se na televiziji vrte razne reklame o izborima, pusta obećanja, a ne dobivamo ništa od toga... Šta se i organiziralo, bilo je gotovo sve samostalno napravljeno. Koncert na spomeniku, jedva izboren Art za zadnji dan škole i... hmm... ne znan ni šta da nadodam više.

I onda slušat priče ovih šta su prije 3-4 godine izašli iz srednje kako je to bilo prije, svaka predmaturalna - koncert! Poseban Slučaj, Hogar, Neptoonesi, pitaj Boga šta još, nisan bija tu... A uostalom i nije bilo bitno toliko ko svira, bitno je bilo DA se svira. Nema toga više, bendovi jednostavno nisu u prilici a vlast nije briga...

Sramotno. Pomozite nam, dajte prostor za svirat, ustupite nam Art za koji koncert... Opravdajte taj svoj položaj na vlasti i pogledajte malo i na nas...

...Ja sam ono čega nema
Ja sam ono što ti se sprema
Ja sam sudbina koja se ruga
Ja sam podli đavolji sluga
Ja sam istina koja je glupost
Ja sam budućnost
Da li ti se sviđam...


Majke - Ja san Budućnost
- 18:50 - Komentari (37) - Isprintaj - #

srijeda, 07.11.2007.

???

"Now I see the times they change
leaving doesn't seems so strange
I am hoping I can find
where to leave my hurt behind
All this shit I seem to take
all alone I seem to break
I have lived the best I can
Does this make me not a man?"


Image Hosted by ImageShack.us


(post nema nikakvu vridnost ni poruku, ne odnosi se na nista konkretno i tu je tek tako... slika je nastala u jednome trenutku insipiracije, inače jedna od dražih šta san napravija, pa eto, da je podilin tu...)
- 22:06 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 16.10.2007.

Bilo je to dobro vrijeme...

Osnovna je bila zakon. I mogu reć da mi nekad stvarno fale gluposti i zajebancije otamo, svađe, provociranja i sve šta ide uz to... Ljudi iz bivšega razreda pogotovo, jer bia san u stvarno predobrome razredu, teško da san moga dobit bolji. Sa dosta ljudi san osta stvarno u dobrin odnosima, poput Mira, Jakića, Ine i Mime s kojima se viđan više-manje svaki dan, izlazimo na slična mista i sve... Borić, Nino, Ela, Leonardo, Nela, njih viđan samo nekad, rjeđe, isto znamo stat i popričat, malo ubit vrime. Sa nekima san osta samo na javljanju, poput Glorije, Marine, Lovre, Jurana, Vranješa, dok neke poput Antonije nisan više nikad vidija otkad san zadnji put uša u taj 8.A... Predobro je bilo, naš red daleko najjači... Srednji red je to bia, prva klupa Miro i Jakić, iza njih Borić i Nino, onda ja i Leonardo te iza nas Lovre i Juran.

Tuče, bacanja torbi kroz prozor, gađanje profesora teniskin balunima, bijes istih, razbijanje prozora, izlijevanje tinte po novoj fasadi, krađe baluna, krv, znoj, smijeh, rasparane majice, jakete u lavandinu... Onda počeci slušanja metala sa moje i Mirove strane, pretvaranja nekih punkera(ica) u cajkaše(ice), stvaranje toga identiteta i svega...

Bili smo koliko toliko složni, dan danas se znamo skupit neki od nas na kavi ili na roštiljanju, šta vidite 2 posta ispod, bilo to u Vruji u Ine, ili u selu u Vranješa, uvik je dobro sa staron ekipon...

Ne znan šta bi bija povod pisanja ovoga posta, ali uvatila me neka nostalgija za tin vrimenon. Dok je Jakić ima kratku kosu, Nino bia uživljen u arhitekturu, Miro pravija mačeve od šestara i kemijskih, Leonardo se zakačija sa svima mogućima, Borić donosija gajbe pive u školu, Nino razbiva prozore limunima, Lovre i Juran bacali torbe kroz prozor sa drugoga kata u vrtal... Fali mi to nekad, prejebena smo ekipa bili, stvarno prejebena. I to se pamti i cijeni zauvik...

(slika nije iz škole, al iz toga vrimena je... osmi razred ja mislin, tribalo bi bit)
Image Hosted by ImageShack.us



Na kraju ne mogu a da ne napišen ovo... Posvetija bi ovaj post Anti Budimiru, najboljemu čoviku i profesoru koji mi je ikad predava. Nikad više onakvoga čovika u školama, koliko god smo ga se bojali, tolika je legenda bija... A bojali smo ga se puno (bar u početku =) heh... )

Pozdrav...
- 19:42 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 13.10.2007.

Hajdučke priče

Image Hosted by ImageShack.us


http://dionizije.blog.hr

Posjetite ovaj blog. Pročitajte. Komentirajte. Jer radi se o stvarno kvalitetnome blogu sa interesantnim pričama o putovanjima na utakmice Hajduka, zajebanciji, zabavljanju, razočaranjima, problemima, izvlačenju iz istih i još puno toga... Na blogu normalno piše Siniša i prava je šteta šta nema više komentara od onoga tamo, jer, sami ćete vidit, radi se o predobrin postovima. Neki su možda i dugački, al nakon pročitana 3-4 reda vas totalno obuzme i morate pročitat do kraja...

Posjetite blog!
- 11:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 22.09.2007.

Roštiljanje u Vruji

...toga popodneva smo ja, Jele i Ana bili u Makarskoj, bezveze otišli pokazat Ani kafić Stipu, s kojin i nije bila baš previše oduševljena, hehehe... Tamo smo pokupili još neke poznanike i sa školskin buson se uputili doma. Stigavši doma, pričekali smo nekih pola sata i uputili se u Vruju ilitiga gornje Čaklje, spremni za roštiljanje.

Sveukupno nas je bilo 11, znači ja, Miro, Jele, Ana, Ina, Gita, Ivana, Nela, Ela, Viktor i Mima. Tribali su ić i još neki (pozdrav Moniki) ali na kraju nažalost nisu tili. Roštiljali smo u Ininoj kući, a mesa, čevapa i kobasica, je bilo i previše. Od pića svega i svačega. Ja i Jele smo se bili uživili u neke kapulice u kvasini, predobro...




Jest smo počeli tek nešto iza 10.30 uri, a u kući je bila prejaka atmosfera. Od muzike se pušta prvo disko mix, zatim neki stari rock (Jele popizdila od sriće kad su počeli W.A.S.P. i Skid Row) koji san ja spržija, da bi se kasnije pribacili na Ivanine Soilwork i Machine Head (uz glasno odobravanje mene i Mira)

U jednome momentu se pojavilo 11 gladnih mačaka koje su se vrludale oko nas i čekale da in damo štagod za ist... Viktor je izgleda ima najmanje živaca i u jednome trenu ih je ko lud počea izbacivat iz kuće, i tako nekih 20ak minuta...






Pošto su neki (pozdrav Miru) morali bit doma do 1, po nas je nešto prije te ure doša barba Pero, Jelenin otac i doma smo došli za minutu, doslovno, hehehe...


Pozdrav do sljedećega puta...
- 12:55 - Komentari (20) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.09.2007.

Susjedi pt.3

Urlikanje u susjedstvu u najneočekivaniju uru je, kako san već reka u prošlome postu nešto sasvin normalno za našu malu zajednicu. Bilo je to ima 2 lita ja mislin, nisan siguran. Sidin ja u ovoj istoj prostoriji, za ovin istin kompjuteron, u rano popodne... Svi spavaju...
- ''mama, mama, mama, mama, mama, mama...''
- ''mama, mama, mama, mama, mama, mama, mama, mama...''
- ''mama, mama, mama, mama, mama, mama, mama, mama...''
- ''MATER TI JEBEN ŠTA RADIŠ, ŠTA MI SE DEREŠ ISPRID VRATA, CILI DAN RADIN, DOĐEN DOMA KREPAN I ONDA MI SE TI ODE DEREŠ!!!''
Otac i sin. I to se prije znalo često čut, sad su se nešto stišali, na sriću svih koji spavaju u tu uru inače. Ma znalo je bit i gore, znalo se dogodit da ispod auta od toga oca se zapali otvorena vatra, pod opravdanjen da je to bila samo igra. Gađanje mačaka iz pištolja na kuglice, petarde u gluvo doba noći, piromanija, psihotično smijanje... Ali nema veze, znali smo se i tome smijat dosta dugo, dilon i samo zato kako bi mogli reć da se nešto događa u ovome dilu svita...
- ''mama, ja bi!!''
- ''ne može, drugi put''
- ''ali ja bi sada!!!''
- ''rekla san da ne može!''
- ''ali ja oćuuuuu!!!!''
- ''Mladene, ti ćeš drugi put čistit kumpire!!!''
Ista familija, isti sin. Inače, Mladen Šipka je pomalo opsjednut petardama, pogotovo onima koje nose naziv ''Mini Top'', znači petarda veličine TNT dinamita, sa fitiljem... Pokvarila se neka antena na kući, moj otac izaša na krov da to popravi, stoji na rubu, poklizne li se, pada sa drugoga kata kuće na betonsku taracu.
- ''BOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOM!!!!!!!''
Ako tada nije pa sa kuće, neće nikad. Jedva je nekako osta na nogama i spriječija mogući pad sa kuće... Bojin se i zamislit šta bi bilo dalje. Mini Top je skoro učinija svoje. Al zato je svoje učinila i cila bujica najorginalnijih psovki moga oca šta san u životu čua. Susjedska ljubav.



Muzika i imidž nekih mi prijatelja, a i samoga mene je uvik bila predmet rasprave doma, a i u susjedstvu. Uvik. Pogotovo kod starijih ljudi koji su smatrali da je duga kosa na muškome ravna blasfemiji i to bi inače tribalo zakonom zabranit. Naravno, oni su stariji i šta oni kažu – tako je. Isprva je počelo time da ćemo sa dugon koson izgledat ko ženske i da ''u njihovo vrime, kad su oni bili mladi, to nisi smija niti pomislit!!'', a završilo bi šaptanjem lokalnih baba i gledanjem u strahu prema nama, mladim bogohulnicima. Znala je baba meni reć da će mi ta muzika isprat glavu i da ću oglupit... Ni kriva ni dužna u srid priče bi se našla i Jakićeva baba koju to uopće nije interesiralo, ali bi morala svakodnevno trpit priče Kunice koja je bila oštra po tome...
- ''vidi maloga Pakinoga, ko drogeraš izgleda''
- ''ona Perina izgleda ko propalica, a tako lipa cura...''
- ''Ma jel ono mali Kržanić? Šta je to učinija od sebe, Bože me sačuvaj!''
Po mome mišljenju Kunica izgleda strašnije deset puta od bilo kakvoga standardnoga drogeraša il propalice. Ne znan ko se ne bi pripa da isprid tebe odjednom iskoči baba od xxx godina sa trista viklera u kosi, pogrbljenin leđima i nenormalno iritantnin glason koji standardno svaki dan krešti:
- ''EEEEEEEEEEE, MALIIIIIIIIIIIIIIIII''
Možda bi Jele bolje ovo ispričala, al znan da je bila jedna priča kad smo bili mlađi kad je zvala svoga unuka Peru koji se igra na ulici sa Jelom i njima. Samo bi se krik poput nekakve ptice prolomija:
- ''Pieeeeeeroooooooo!!! Dođiii izist banaaaanuuuuu!!!''
Stari ljudi su stari, žive duže od nas i prošli su puno toga u životu, zato su oni uvik u pravu. Uvik. Uopće nije bitno o kojoj se temi radilo, oni znaju kako je najbolje i moraju napomenit svima kako je to bilo ''u onoj državi...''



- ''a ne ne!! Nemaaa!! Nema vraćanja para, barba Boro je ko kurva, kad jednon platiš, nema nazad!!''
Barba Boro je najveći car. Najveća legenda u cilome susjedstvu. Ima pun kurac godina, kad je bija mlad, radija je ko učitelj u osnovnoj školi, tu u Podgori. Ako ikad izazove nered, onda je to samo zbog toga šta mu nisi reka dobar dan. Ima ogromni drob te vječito oda okolo u kratkin plavin gaćama i biloj majici našpaline. Inače loče rakiju ko lud, a pije jake ljekove koji se ne bi smili mišat ni sa najblažim alkoholom. Živi sam, tako da mu ja il sestra uvik kad je Božić il neki blagdan odnesemo pun kurac kolača, pa je sritan.
Ima i auto, al po mome mišljenju, to servisa nije vidilo najmanje 15 godina. Marka auta je Sinca. Naravno da nikad niste čuli za to, kad je firma propala ima pola stoljeća najmanje. Ako ništa, bar su sjedala udobna zbog spužve koja se raspala tokom godina i rpe prašine unutar njih.
- ''evo uđite unutra, sidite, natočit ću van ja rakije, prava domaća...''
- ''istega san leđa nekidan dok san diza boce vina''
- ''ovo su mi pare za piće''
Te su nas riči dočekale kad smo mu ima 2 godine došli u maškare. Tada smo saznali i da je on kriv za Mirovo rođenje (?), al nikad nismo saznali objašnjenje.
Posvađan je sa Stipom Gnječom zbog raznih gluposti koje uopće nisu razjašnjene, niti to doduše ikoga interesira, glavno je da je vika i urlikanje... Barba Boro je kralj.

- 15:13 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 18.09.2007.

Susjedi pt.2

- ''Tomaaaa!!! Tomaaaa!!! TOMAAAA!!!''
- ''Ivo, pusti ga, vidi da spava, nema šanse da će te čut''
- ''Oće Boga mi moga, ako ovo ne čuje, onda može jedino bit da je umra... TOMAAAA!!!''
Lito, vrimenski period od kad počme sezona pa sve dok ne završi, u vrime kad bi tribala bit najveća tišina, znači od podne do neke najmanje 3 ure, kad cili svit spava uopće nije čudno čut ovakve urlike isprid kuće Tome Grčkoga, moga susjeda od kojih 70-ak godina, a koji se ponaša ko da mu je 40-ak te uvik jebe mater svemu živome i mrtvome šta mu se nađe na putu kad god mu zvoni telefon. Mizantropija na vrhuncu... Više-manje svako popodne tu isprid njegove kuće dolaze Ivo Davin na svojoj plavoj kozi kojoj ima 200 godina i Strogi na svome skuteru zajebavat ga. Više ti urlici čak nikome ni ne smetaju, već ako koga probude, lagano se nasmiju i vrate se leć. Skoro svaki dan san to sluša dok bi sidija na poslu, pošto mi je radno misto odma bilo isprid njegove kuće...
- ''JEBEN VAN MATER šta se derete?!? Probudili ste me, šta sad oćete??
- ''Moga si sa nama na sladoled?''
(lagano se smiju sebi u bradu i gledaju njega kako mu se diže tlak)
- ''AJDE JEBITE SE TAMO, PUSTITE ME DA SPAVAN!!!''
Ništa čudna zapravo. Popodnevna privatnost je jednostavno pojam koji uopće nije poznat na ovin prostorima, već je posta predmet opće sprdnje, iako se znalo i dobro zakačit kakokada oko toga, ništa to nije strano ovde. Veći se ratovi vode oko kraže gostiju, al o tome radije nebi...


Teta Angela je utjelovljenje zla. Satan walks the Earth. Stvarno jest. Ja u životu nisan vidija osobu koja je manje sposobna za bit odgajateljica u vrtiću. Od nje su ostajali ožiljci, otisci dlana na licu dice, rijeke suza i tako dalje... Gigo je doslovno zna visit u zraku dok ga je ona držala za uvo. Miro je popija batina jer je krivo oboja kockicu u radnoj. Jednom smo ja i Miro nešto crtkarali po toj radnoj bili. Miro je završija svoje i oša se ća igrat, a ja san isto zatvorija svoju iako nisan bija gotov, tija san nastavit sutra.
- ''Ma di bi ti?''
- ''Idem se igrat, ne bi vise rješava danas radnu.''
- ''Nećeš se ti ić igrat, niko nije!''
- ''A Miro je moga...''
- ''MIRO JE OBOJA SVOJU RADNU, SIDAJ DOLI I BOJAJ TO!!!!!''
Svi su više volili tetu Dubravku i njenu harmoniku, bar je bila dobra prema nama i odnosila se kako se i triba odnosit prema dici predškolske dobi. Svi smo je volili i svima nam je bilo ža kad je ošla ća, a mi smo ostali na milost i nemilost ove tu...
Odijelo (u ovom slučaju ime, pogledaj početak priče) ne čini čovika. Strašno je kakvi se svi ljudi daju zaposlit u ovoj državi. I da, do dana današnjega je nisan pozdravija na ulici, niti ću.



Teta Mira je zapravo vrlo čudna osoba. Već san reka jednom, uvik je u pravu i jedina je ona pametna od svih ljudi u cilome susjedstvu. Ima jedan dio isprid moje kuće di mi baba uvik sidi i plete kad je lipo vrime. Jedan dan ovoga lita se zaustavija neki čovik sa auton i prodava je lancune. Baba mi je nešto gledala, al je u tome momentu na našu (ne)sriću došla teta Mira i sila mi do babe na zidić.
- ''Šta se to prodaje?''
- ''Lancuni gospođo, načinjeni od stopost...''
- ''Nemoj ti meni ništa govorit!! Nećeš me navuć sa tin glupostima da ga kupin!!!''
Kupila je tri komada i uzela vizit-kartu za nazvat opet...
- ''A prodajete li vi vino?''
Upita je čovik iz auta sa lancunima. Baba mi je tama otvorila usta da odgovori al je Mira bila brža:
- ''DAAA!!! PRODAJE ONA VINO!!! NAJBOLJE U CILOME SUSJEDSTVU!!! TU KUPITE I NIGDI DRUGO!!! Znan ja one koji govore da je njihovo najbolje a ne vridi ništa!!! TU KUPITE, TU JA KUPUJEN!!!''
Inače je teta Mira omjer svega šta valja u kvartu, tako da se nju uvik triba slušat i postupat kako god ona kaže...



Živili do sljedećeg posta...
- 21:12 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.09.2007.

Susjedi

...tako u petak navečer sidimo ja i Jele u nje doma u kužini, taman bili napravili paštetu Gloriji za rođendan, pa sili odmorit malo. Prominili dosta tema, smijali se, a na kraju smo zapeli prepričavat priče o našemu susjedstvu i glupostima koje su se tokon godina događale. Biće smo tako nekih uru vrimena stali, pričali i smijali se, pa san ja odlučija napisat koji od tih događaja vamo na blog.

Inače, u našemu susjedstvu ko i vjerojatno u svakome drugome moda je da sve lokalne žene i babe tračaju okolo, a dok promatraju šta se događa u okolici, pokušavaju to svoje špijuniranje prikrit na najbanalnije načine... Nije mi se jedanput dogodilo da bi prolazija isprid kuće i vidija babine oči kako vrebaju kroz grilje...
- ''Dobar dan baba''
- ''Ajme, pa kako si me vidija?? Ja nešto spremala''
Drugi se pokušavaju (neuspješno) pokušavaju prikrit tobožin metenjem balkona ili prilaza isprid kuće. Svak ko je bar jednom bija u tome dilu Podgore zna kako izgleda dio oko moje kuće. Znači raskrižje oko kojega su 3-4 kuće, zatim nizbrdica. Jakićeva odma najbliža mojoj. I sa donje strane nizbrdice, ispod raskrižja se nalazi jedna klupica. Jele je jednom išla biciklom prema doma, znači uzbrdo i vidila Jakićevu mater sa metlon u ruci kako se naginje priko balkona samo kako bi uvatila pokoju rečenicu razgovora na raskrižju. A naginjala se stvarno previše.
- ''Dobar dan teta Ivanka''
(teta Ivanka se brže-bolje okriće i nastavlja sa svojim metenjem...)
- ''OOOOO JELENAA!!! Pa nisan te primjetila... Evo ja baš meten malo...''

A teta Mira je pojam sam za sebe... Žena je cila fanatična, pogrbljena, duge plave kose zavezane u rep i nosi naočale kakokada. Prebrzo govori, ona je uvik u pravu... Oko nje se vodija nekidan pravi krimić, koji je uključiva i policiju... Naime neko je sakrije njenu torbu koju uvik nosa sa sobon, te je ona odlučila zovnit policiju. I tako je doša jedan policajac, zbunjen, pojma nije ima o čemu se radi... Sumnjivci su bili cilo susjedstvo koje se u tu uru našlo vanka, znači moja baba, moja mater, jakićeva baba, Kunica, teta Julka koja uvik govori ko da plače i Toma Grčki...
- ''Marija (moja baba), jesi mi ti ukrala torbu?''
- ''Mira, šta ti je, znaš da nisan, nisan luda...''
- ''Ma nemoj ti meni ništa govorit!!! Za mene si ti sumnjiva i lopov ko i svi drugi sada!!''
Al glavno da je uru nakon rješenja situacije došla kupit vino u babe mi, ko da je uopće nije izvriđala da je lopov...
Sad tu neću govorit ko je bija lopov, al torbu je zakačija za granu masline isprid moje kuće, a ova (Mira) je dok je vikala na policajca koliko je nesposoban štapon lupala po torbi a da to uopće nije skontala... Bože sačuvaj...
Glavno da se i to pratilo kroz sve grilje u susjedstvu. Kako je to bilo za vrime ručka, u mene je cila familija bila za stolon. Odjedanput je počela vika, i zamisli, materi je nešto ostalo u sobi, a otac je također zaboravija na neke važne papire tamo... Ja i sestra smo ipak odlučili ne špjunirat tako već izašli na cestu i gledali izravno... Nered...

Sljedeći post će sadržavat još smijurija iz Podgore... živili!



- 22:55 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 27.07.2007.

Image Hosted by ImageShack.us


Blaženi fotošop...
- 14:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.07.2007.

....štagod....

Novi post, jeli? Pa evo ga, šta cu od bloga, bija bi red jedan napisat, cisto rekreativno, pa se bar potrudite do kraja ga procitat...

I tako... završila je škola, neki ce rec "fala Bogu", neki ce rec "a jebiga". Mogu rec da mi je ova školska godina bila predobra i jedino šta ne valja je to šta je prebrzo prošla. Proša san sa vrlo dobrin i ja san prisritan, a i moji doma su isto zadovoljni, tako da je sve dobro inace... Cak mi je u jednu ruku i ža šta nije potrajalo još i duže, jer opet ponavljan, predobro mi je bilo. Od zanimljivijih dana pritkraj škole bi izdvojia petak predzadnjeg tjedna kad se cili razred prska vodenin pištoljima, svi su bili mokri do kože, Gljiva nije mogla prston maknit, pa je intervenira Gudelj :D
Drugi dan šta triba spomenit je zadnji dan škole kad smo sa Vranješovin brodom (navodno od 8 metara, mmda...) ja, Šaric, Gajo, Mijo, Andrijaševic, Vranješ, Sandro, Trutin, Roso i Šumica išli do Nugla di smo se kupali i zajebavali. Sve u svemu, odlicno!

Šta još rec? Zaposlija san se, pocea radit prve subote nakon kraja škole. Radin na parkingu koji je doslovno 10-ak metara od moje kuce, tako da prakticki sidin u dvoru i gledan na parking. A i Mrsicu i Jakicu koji rade sa mnon nije ništa dalje... Uglavnon ovo "posal" bi komotno moga stavit pod navodnike, jer tu i nema pravoga posla. Samo sidin i kakokad uputin gosta na recepciju i to je to. Placa je sasvin solidna, bar šta bi se ocekivalo od ovoga "posla"... Inace, cini mi se da se svak uspija zaposlit ovoga lita, ama baš svak, tako da svi imaju vrlo malo slobodnoga vrimena. Al nade se za izlazak...

Pocelo se i izlazit skoro svake veceri, u Podgoru normalno... Plažni je izgleda pa u zaborav i osta je zatvoren. Opet, u neku ruku dobro, a u neku i loše. Al se zato otvorila Panthagana, amo rec kafic ugraden u stinu taman izmedu Podgore i Cakalja, a tamo radi niko drugi nego Gigo, haha... Znamo se zaletit dikad do tamo sist, popricat i popit štagod. Al ipak, ko prioritet mi se za sad cini bezvezno lutanje po Podgori i sidenje na plaži, šta uostalon i ne mora bit toliko loše koliko zvuci...

Ni koncerata ne izostaje. Za sada su najavljena tri na koja bi triba otic i sva tri su obecavajuca! Dakle, kronološki:
1) 7.7 - Vrgorac... tamo svira Let3, al mi ipak idemo zbog necega drugoga, a to su Makadam i No Control koji su se uspili ubacit na taj koncert tako da ce nas nekoliko ic gori ko podrška našin lokalnim bendovima. Valja i napomenit da ce ovo bit prvi Makadamov koncert uopce, pa cemo vidit i tu novu postavu sa Vinkom Toljem ko otkricem godine na mistu vokala, haha
2) 13.7. - Split... Niko drugi nego legenda rocka, Robert Plant a iz Podgore idemo ja, Jele i Siniša. Ne moran ni rec koji ce to nered bit. Mene i Jelu je uvatila jucer euforija kad su došle karte i bili smo ludi cilu vecer... Ic ce još nekoliko ljudi iz Makarske tako da smo se mislili svi skupit u jednu skupinu. Ma bit ce super!
3) 20.8 - Podgora... SVETI VICENCO!!! Bit ce nered, veci nego prošle godine! Nema se šta rec više!!!

Zadnji misec je obilježia i izlazak treceg albuma benda Shoopack Blues pod nazivom Disco Days Re-Revisited (slicnost sa Metallicom je slucajna, dakako). Radi se normalno o odličnoj disco muzici sa masu pokradenih melodija, haha... Al sve u svemu je ispalo i dobro. Moran se pofalit da san ja ovaj put radija cover albuma, pa je to ispalo evo ovako!

I to bi bilo više manje to... Novi post će doć kad mi se bude opet dalo pisat, zato van nema nikakvoga smisla požurivat me... Uživajte i zabavite se!
- 18:23 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 09.05.2007.

Naš forum! NAŠ FORUM!!!!!

Nakon šta je stari forum bija hakiran i potom izbrisan, napravljen je noviji i bolji te vas sve pozivamo da nan se pridružite: www.forum-kacic.tk!!!
- 14:40 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.04.2007.

Svi ga mi volimo!

- 21:08 - Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 14.04.2007.

Unplugged in Rockatansky

Jučer se održa taj famozni akustični koncert u klubu Rockatansky di su nastupila sva tri potvrđena benda. Prvi na redu su bili Kreteni Upitnog Kućnog Morala (K.U.K.M.) čiji se repertoar sastoja od poznatih obrada od kojih valja spomenit Diamonds & Rust, The Unforgiven, Turn the Page, Barbie Girl (na koju su bile najveće ovacije publike). Miro je za Turn the Page koristija čak i kašiku za slide na početku pisme... Nego, nije sve bilo ni tako sjajno. Za vrime jedne pisme Divković je zaboravija tekst, pa su je skratili, šta je izazvalo smijanje okupljenih ljudi....



Nakon toga san ja oša ća iz Rockyja na spomenik tako da ne mogu reć kako su protekli nastupi dueta Priša i 0+ (nula pozitiv). Kasnije, negdi oko jedne ure kad smo došli nazad do Rockyja, 0+ su još svirali iako se velika većina ljudi razišla, tako da su ostali samo stariji posjetioci...

Sve u svemu, jedna sasvim zanimljiva večer puna dobre atmosfere i zabave. Ovo je pokazalo da se mladi na kakav-takav način mogu snać kako bi se organizirali nekakvi događaji koji toliko fale ovome prostoru...

Do sljedećega puta...
- 13:21 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.04.2007.

Reklama

Piše već na Divkovićevome blogu pa također i tamo pogledajte.



U sljedeći petak, 13.4. će se u klubu Rockatansky u Makarskoj s početkom u 21.00 sati održat akustični koncert na kojemu će nastupit 3 dueta. Ulaz je besplatan pa svakako svratite ako nemate pametnijega posla (a čisto sumnjan da ćete imat šta pametnije radit, poznavajuć zabavu u Makarskoj). Bit će garant zanimljivo, dođite!

EDIT: Kačić Forum je dobija novi izgled, pa svakako bacite oko
- 21:26 - Komentari (32) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.03.2007.

...and three that is third number shall be the third number you shall count...

Dosta mi je više ove kiše! Vanka se ne može izać kako triba, ladno je i sve tmurno... Sad će četvrti misec, bija bi red da osvane malo sunca, makar da ne triba nosit kišobran svugdi za sobom. Iako čisto sumnjan da će se išta prominit ovih dana...


-----------
Ovaj post posvećujen jednome od najboljih komedija koje sam pogleda u svome životu: Monty Python i Sveti Gral. Tu se nema šta prepričavat i govorit, jedan od najbolesnijih filmova koje san pogleda. Radnja se vrti oko kralja Artura, vitezova okrugloga stola, potrage za svetim gralom, o zecu ubojici, starcu iz 24-te scene, trojanskom zecu, bolesnin francuzima i tako dalje.... al ovo ne možete zamislit, ovo se jednostavno triba pogledat. Jer bogami, 100% nećete ostat razočarani. Evo i samo jedan isječak, bar da vidite na šta liči (scena sa zecon):

- 16:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.03.2007.

Subota

...koja je tribala bit sasvin dosadna i obična, pretvorila se u jednu od boljih ove godine. U 5.30 smo ja i Jele došli u Divkovića kako bi ispekli mesa i naili se. Kako su tamo već bili Miro i Nikša, odma smo se bacili na pečenje. I mogu reć da smo izili skoro sve šta smo ispekli (osim onih koji su završili na podu i onih koji su bili na vatri). Sve u svemu, bilo je odlično!



Kasnije smo se spustili u Stipe di smo gledali utakmicu Hrvatska - Makedonija (2:1), bilo je krcato, masu ljudi iz razreda, a i ostalih... Slikavali smo se, pili, pričali i zajebavali sve negdi do ponoći, nean pojma, kad smo krenili opet u grad...




Bilo je ljudi i za koje baš nisan očekiva da će ikad doć u Stipe, ali eto pojavili su se, neka neka... E, da, Diana, ja san još šokiran, hahaha!




I zadnje, malo još slika iz Stipe, te jedna isprid hotela Biokovo di već tradicionalno sidimo svake subote čekajući prijevoz doma... Toliko od mene ovaj put, živili...




- 12:46 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.03.2007.

Ma sramota... sramite se...

PA sramotno je, šta je-je. Mislin normalno na ovo šta su Jelenin bend izbacili iz kina i tako sad oni nemaju prostora za svirat. Za malo detaljnije objašnjenje pogledajte Jelenin blog pošto se meni neda prepričavat šta se sve dogodilo.

Ovaj post je triba bit napisan jer situacija u Podgori postaje sve tužnija i tužnija iz dana u dan. Siniša je već priča o tome, al ja moran opet. Podgorska vlasti, shvatite više da mladi u ovome mistu nemaju više zanimacije! Nije nam ostalo ništa! Zatvorili ste kino i ostavili prostor doslovno da trune bez razloga. Jeli bilo jednostavnije i bolje rješenje rađe ga dat nama, mladima da možemo svirat u njemu i barem se tako zabavit? Kažete vrata provaljena? Otkad znan za sebe i kino, ta su vrata razbijena i vaš problem šta niste primjetili. Ne tribate odma okrivit one koji se samo žele zabavit na potpuno normalan način. Ne znači odma šta neko ima irokezu ili dugu kosu da je drogeraš!

Kino je predobar prostor i šteta ga je ostavit da trune. Ako se vi niste potrudili ništa postić oko toga, neko je! Jer san ja svojin očima vidija Jelenu, Mira i Divkovića da rukama i nogama se trude počistit kino, držat ga u redu i izbacit smeće. Izbacili ste ih zbog 4-5 limenki pive, a jeste li se zapitali di je sve ono smeće koje je bilo u onome malome prostoru lijevo od pozornice? Oni su sve ono počistili, bacili u kutije i te kutije nosili do kontejnera... Nisu ni jedno jebeno "hvala" dobili...

Sramite se.... ništa drugo nego se sramite...
- 20:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 16.03.2007.

Naslov

Jučer smo ja i Nikša odlučili napravit đir sa biciklama do Tučepi. Kako je bilo vruće i lipo vrime, zaputili smo se negdi oko 3 i po. Vitar je puva taman toliko jako da nije prevruće dok se vozimo. Za nekih 15-ak minuta smo došli do Tučepi i zovnili Šarića koji je doša sa motoron. Prvo smo otišli do staroga hotela Jadran koji odavno nije u funkciji, a nalazi se pokraj lokacije di će se održat motorijada u petome misecu... Pa smo malo po hotelu zvirali...






Kasnije smo šetali po nekim špiljama, šumama i plažama da bi na kraju ošli do dućana i kupili štagod za popit. Dok smo sidili u parku, sunce je već zašlo i zaladilo je pa smo ja i Nikša odlučili otić doma dok nije postalo skroz ladno. Prije odlaska smo ošli još 10 minuta na Garmu malo slikavat, a nakon toga doma...






Sve u svemu, lipo nan je prošlo popodne. Bilo bi šteta ne iskoristit ovakvi dan za izać vanka i prođirat se na bicikli.... Čujemo se....
- 16:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.03.2007.

Di su nestali?

Pitanje iz naslova posta se odnosi na nešto šta nas je uveseljavalo kad smo bili mali, a neki od nas ih i dan danas vole pogledat. U ovome postu prvenstveno mislin na crtiće. Ali ne ove današnje nekvalitetne crtiće koji su više-manje svi na isti kalup i pretežito dolaze iz Japana ili nekih sličnih zemalja...

Ode mislin na stare crtiće koji su se emitirali dok smo još bili u vrtiću, ili čak prije. I mogu reć da su ti crtići bili puuuno zanimljiviji od ovih današnjih. Svaka epizoda je imala svoju vlastitu zanimljivu priču uz koju smo se mogli dobro nasmijat i zabavit. Pa da vas malo podsjetin:

1. Pink Panther


Ovo mi je jedan od najdražih crtića. Nasta je prema igranim komedijama o detektivu Jacquesu Clouseau i njegovim pokušajima da pronađe legendarni dijamant "pink panther". Iako crtić nema nikakve veze sa filmom, osim po imenu, uvik je bilo zanimljivo pogledat kako se glavni lik (roza pantera) izvlači iz raznih nezgoda i uvik pomuti planove onome lovcu sa velikin noson.


2. Tom & Jerry


Isto jedan od prvih crtića kojih se sićan je bila beskrajna igra naganjanja između mačke i miša koja bi redovito završavala Jerry-evom pobjedom. Uvik ću se sićat naganjanja po kući i lomljenja svega mogućega, velikoga buldoga koji bi uvik pomaga mišu, te one babe kojoj se nikad ne vidi glava...

3. Zec Mrkva


Veliki sivi zec koji šeta na dvi noge i govori. Cilo vrime se pokušava udaljit od dosadnoga lovca koji ga nikako ne uspijeva uvatit i poist. Često se tu nađu i drugi likovi poput onoga crnoga patka i njegove poznate rečenice "mrzim te zec!" i ostalih....


Šteta šta se ovako kvalitetni crtići više ne prikazuju, jer su ovo stvarno evergreeni za sva vrimena. Pa se pitaju zašto je današnja mladež nasilna... Kad in serviraju samo crtiće di se ubija i konstantno se odvijaju nekakve borbe....
- 19:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 17.02.2007.


Image Hosted by ImageShack.us


Jele je jedna vrlo interesantna osoba. Svoj život je započela rođenjem, datuma xx.xx.xxxx i vjerojatno će živit sve dok ne umre. Ćer je majke Đurđice i oca Pere (nešto kasnije malo više i o njemu). Još kao mala se iskazala ko (ne)sposobna za svakakve gluposti, pa je zbog toga terorizirala prijatelje u logoru FT, pogotovo maloga Mladena kojega su uspili nagovorit da govori "ja šam ćrv, udijelite". No kasnije mu ipak pomaže oko njegovih problema, tipa matematika i referati o vulkanima...

Kako je rasla, postajala je sve veći i zadrtiji fan Iron Maidena na opće zaprepaštenje roditelja i lokalnih baba... Slučaj je posta tako ozbiljan da je odlučila ove godine poć u Beograd na njihov koncert, ali je uspila izgubit pasoš šta je rezultiralo javnin ludilon i nabijanjen telefonskoga računa u igri Nova Lova!!!

Svirala je u 2-3 benda (EMP, Terapija doo...), no svaki je pokušaj da se probija na mainstream scenu neslavno propa. Sad je u poziciji lead gitare u punk-hardcore bendu No Control di loče ko pravi punker i dere tappinge, arpeggioe i solaže ko najveći virtuoz.

Oduvik je velika pijančina, šta i sama nekad dokazuje, npr. na njenome blogu možete vidit kako se, umisto da uči matematiku, opijala sa školskin prijateljen Njavron. A nije ni zaboravljeno kako je jednoga lita sa bocama vina plesala po groblju i pokojnoj babi pivala Hallowed Be Thy Name....

Jele ima i oca! Pero Glamač radi kao profesionalni vozač i jedina je poznata osoba koja ima dozvolu za vožnju zabranjenim smjerom kroz Podgoru. Također je poznat onaj njegov ulet u okuku na samo 2 kola...

Pozdrav Jeleni Glamač!!!
- 15:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 14.02.2007.

Jedan zaboravljen bend...

Evil Blood je jedan vrlo kvalitetan stari hrvatski thrash metal bend, koji je nažalost osta totalno zaboravljen. Osnovani su još 1983. godine u Splitu, a zanimljiv je detalj da im je Siniša Vuco svira bass gitaru. Prvi demo "Midnight In Sodom" su snimili 1984. godine, al je objavljen tek '89...

Ode se radi o odličnome thrashu koji pomalo vuče na stari Venom, i po muzici i po tekstovima. Jedino šta ne valja je nažalost produkcija, jer u to vrime u Hrvatskoj nije bilo baš studija u kojima bi neki metala bend moga snimit materijal sa dobrin zvukon.



Bend je kasnije prominija ime u Lord Of Darkness i tako izda jedan demo "Seventh Sabbath" 1991. godine, a nakon toga pjevač, gitarist i osnivač benda Denis Gabrić se seli u Škotsku i tamo nastavlja sa radom, ali pod trećim imenom - Djinn. Tako je izdao 2 albuma "Nemesis" 2005. i "Second Coming" 2006. godine...

Evo i 2 pisme pa poslušajte. Prva je brza thrash stvar, a druga je jedna odlična balada:

S.A.D.O. Violence
To Hell And Back In One Day
- 13:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.01.2007.

Post

Pa fala Bogu, kad se sitin napisat post, nakon dugo vrimena, mora se nešto sjebat sa blog.hr... Tako, maloprije kad san napisa cili post i iša ga objavit, izbacilo je... Znači ovo je taj isti post, po drugi put...

Nisan pisa dosta dugo, iz samo jednoga razloga - nije mi se dalo. Sutra je treći tjedan škole i mogu reć da mi je u neku ruku drago da je počela, da se mogu zajebavat po školi sa društvon... U Podgori malo toga novoga... Možda jedina stvar koju je vridno spomenit je ponovni početak Podgorske Lige Maloga Baluna i rušenje staroga Mercesa na čijemu će se mistu napravit novi hotel. U početku su ga mislili minirat, al' bi se onda urušile kuće u ulici poviše, pa su odustali... Tako da je sad stvarno čudno vidit veliku rupetinu usrid mista...

U zadnjih misec-dva se počea radit put između Podgore i Tučepi. Bote će predobro kad se to sve betonira i završi, tako da će bit dosta lakše prolazit biciklon. A ako se nastavi ovako toplo vrime, bit će ko Bog. Evo tek ovaj tjedan je malo zaladilo, ali nema ni "z" od one prave zime kakva zna bit... Uopće ne mogu onda zamislit kakvo će lito bit ako je ovakva zima...

Bili smo jučer vanka, onako, sasvin prosječna večer. Nije bilo baš puno svita pošto je bilo ladno. Prvo smo stali u Stipe jedno 2 ure, a onda smo se uputili do grada. Poslije je jedan lik zva Nikšu da dođemo do njegovoga stana na neki "party"... Ošli smo do gori, Nikši je bilo iznimno zanimljivo, dok smo se ja i Bakota zajebavali sa strane, ili, pili, i tako.... kasnije smo se još spustili do Kačića di nije bilo sve skupa 5 ljudi... Ko i obično, u 2 smo ošli doma...

I za kraj, Podgora! Mislili smo ja i Jele uvatit sliku cile panorame sa Galebova Krila, al su mi bile crkle baterije pa nismo uspili... Bit će ovih dana jedan post o Podgori sa dosta slika... Samo triban uvatit vrimena i otić sa Jelon to sve slikat... Aj pozdrav...

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Usput, ovo je 100-ti post, pa tako...
- 12:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.01.2007.

Valium - Epitaph

Meni je ovaj demo stvarno ugodno iznenađenje. Valium mi se svidija na prvo slušanje, kad im je bija koncert u Arta ko predgrupa Đubrivu. Od 8 pjesama (3 obrade) što su ih odsvirali na koncertu, na ovome demu su se našle 4. Radi se o nekakvome progressive/gothic metalu sa ponekim uletima screamova karakterističnih za black metal. Na snimci se daje lagani naglasak na gitare, a drugi instrumenti i vokal također čuju kristalno. Ovo se posebno odnosi na klavijature na kojima su napisane neke dosta zarazne melodije (Credo Via Apsurdum). No ipak ko svoga favorita bi navea Irrespective Who I Am koja počinje lagano, a poslije postaje dosta žešća i ubacuju se već gore navedeni black screamovi...

Sve u svemu, meni je demo odličan, lipo je znat da i bendovi iz Makarske i okolice mogu snimit nešto ovako... Nisan uspija doć na promociju u Rockyja, ali čujen da i nije bilo nešto vridno spomena... Uostalon, nadan se da će se bend nekako probit i da će uspit odsvirat nešto koncerata izvan Makarske, da i drugi čuju da u nas doli ima kvalitetnih metal bendova...

Za poslušat sve 4 stvari sa demo albuma otiđite na njihovu službenu myspace stranicu: www.myspace.com/v4lium

VALIUM - EPITAPH

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

1. Credo Via Apsurdum
2. Enemy Of Wisdom
3. Fly
4. Irrespective Who I Am
- 11:30 - Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 03.01.2007.

Veoma Dobar Tjedan

Pa i ne mogu se požali na ovih zadnjih tjedan dana... Ipak, pet koncerata u jednome tjednu i nije nešto šta se vidi svaki dan. Ko prvo, u utorak su nastupali Valium i Đubrivo, a osvrt imate u pretprošlome postu. U sridu je svira Poseban Slučaj, ali sa orginalnon, staron postavon... Sviralo se dosta rock pisama, koje su svirali i u svojin počecima. Po mome mišljenju koncert je bija odličan, samo je publika bila malo statična.

Četvrtak i petak san proveja u miru doma, nije mi se dalo nigdi izlazit, samo san se izležava... U subotu san odlučija ne izać, pošto je odma sutradan bila stara godina. Prema reakcijama ljudi koji su izašli, i nije bilo nešto posebno zanimljivo i vridno spomena, tako da nisan puno propustija...

Noć sa stare na novu godinu san triba prispavat u Mije... Sve smo se uspili dogovorit, i mene su doma pustili da prispavan, ali su se njemu razbolili otac i sestra, pa san ipak odusta od te opcije. Poslije toga san odlučija prispavat u Nina... U njega je još spava Bepo, a nije mu bilo nikoga doma... Navečer, kad san doša u Makarsku, prvo smo ja, on, Bepo i Lovreta ošli do Rockyja, a poslije san ja otiša do Nikše i ovih likova iz Podgore tamo di je bija koncertni šator... Kad san doša, piva je Luka Nižetić. Piva je neke svoje pisme, a i neke obrade Bijeloga Dugmeta, itd... Poslije njega je nastupa Psihomodo Pop. Tijekon jedne pisme san uletija u šutku, neko me gurnija, te san sjebano sta na nogu i istega ligamente...

Poslije toga san oša sist na zidić pokraj šatora, biće san 10 minuta sta sam, a onda su došli Čepo, Iva i Roko i pravili mi društvo... Roko je popija lakat u oko i sve mu je nabubrilo, pa je sija da se malo odmori... Negdi oko 3 ure san ipak zva oca da dođe po mene, pošto se nisan moga vuć do istoka i Ninovoga stana...

I za kraj, evo jedna slika Podgorskog spomenika Galebovo Krilo. Malo san je izminija...
Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service
- 14:52 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.01.2007.

Sritna nova godina

Mrzin Makarsku
Mrzin parking
Mrzin šator
Mrzin koncert
Mrzin Psihomodo Pop
Mrzin svoju livu nogu
Mrzin 2 sata ujutro
Mrzin 2007. godinu


Jebite se......
(zajebajen se, sritna van svima nova godina wave)
- 11:21 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.