Kabina zauzeta čekanjem

ponedjeljak, 25.12.2006.

Nemoć Misli

Jedan se odjek zauvijek vraća,
odjek praznina, jecaj tišine,
misli su poput kopriva, drača,
bobe što puknu od svoje težine.

Već jedna klica sto novih rađa,
ne padnu dalje od uzaluda;
sanjati Pticu – bila bi krađa –
pronijeti klicu do najdaljeg spruda.

Misli su ništa do borci arena
čiji se vrisak o zide vraća,
o zide ljepote i zide plača.

Nečujan odjek, tribina snena
o kojoj Sudba palčeve vrti,
uglavnom dolje: "Jača si, smrti."
- 19:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.12.2006.

Dunji (nikakvom lišću ili granju)

quince

Siva dunjo crno-bijelog svijeta,
šepurice iz prpošne krošnje,
svilen je vjetar i pun konfeta
on ljušti omot zrele ti nošnje.

Prelakim krokom skakuče zima
i mrsi mrazom vihornu krošnju.
Boba suhoće mukom se klima,
truseć sa sebe posljednju nošnju.

To bješe dunja, voće slaboće,
trpka ko duša u krošnji bića
što tkaju je vjetri, i tka voće,
krošnja od idile, forum lišća.

Zapušta se lišće, a tek granje
jer dunja i vjetri stablu daju
smisao i ljepost, svetost sjaju,
sve preostalo je – postojanje.

Pokojni plode injasta svijeta
paze na te stakalca te zime,
da uz svilen kraj idućeg ljeta
opet blista samo tvoje ime.

- 00:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 13.12.2006.

Igra

.....

Zaigrajmo na skrivača,
gledaj – duša mi se mreška,
šapnut ću ti gdje ću biti:
Sakrit ću se iza smiješka.

Igrat ćemo na skrivača
zato brzo pokrij oči,
da isplačem sve što imam,
čekaj kratko, tada pođi.

Okreni se, probaj naći
mjesto gdje sam dušu skrio,
nećeš, vjeruj, duboko je,
tu sam te zaboravio.

A ti traži poljupcima,
riječju slatkom kao frula,
nećeš naći mjesto, vjeruj,
a šapnuh ti, nisi čula.
- 23:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 05.12.2006.

Razočaranom Sanjaru

Nick Drake

Od mora si tražio smisao,
a smisao je more.
Još dok si disao,
tako je bilo,
jadni, mrtvi stvore.
Sad je posve čitko,
tvog života bilo
rastvorilo je jedan val
i nestalo, britko,
optočilo neki žal.
U izrezbarenoj noći,
zgasle su tvoje oči.

Od neba si tražio smisao,
a smisao je nebo.
Jednom si kisao,
sada si blato,
i promočeno rebro
tvoje mrtve nade
udomilo je hrušta.
Slijep kukac ne zna
kolika bjehu tvoja usta,
ni kojoj se vječnoj rijeci
tvoja zadnja suza spušta.

Zgasle su tvoje,
odveć tvoje oči,
davno zgasle
i tijelo ti prerasle:
u svjetlosti noći
jedna iskra čuva oceane,
sa neba bdije
na lađe neznane –
preživjevši udes vjeđa
sanjarima čuva leđa.

Od mora oni traže smisao
i od noćnog neba,
a iskra tvog oka
iz odsjaja vode
i s vrha slobode,
njihov pogled vreba.
I sve dok ijedan
od njih joj se divi,
tvoja će iskra
da živi.
- 23:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>