Kabina zauzeta čekanjem

četvrtak, 21.12.2006.

Dunji (nikakvom lišću ili granju)

quince

Siva dunjo crno-bijelog svijeta,
šepurice iz prpošne krošnje,
svilen je vjetar i pun konfeta
on ljušti omot zrele ti nošnje.

Prelakim krokom skakuče zima
i mrsi mrazom vihornu krošnju.
Boba suhoće mukom se klima,
truseć sa sebe posljednju nošnju.

To bješe dunja, voće slaboće,
trpka ko duša u krošnji bića
što tkaju je vjetri, i tka voće,
krošnja od idile, forum lišća.

Zapušta se lišće, a tek granje
jer dunja i vjetri stablu daju
smisao i ljepost, svetost sjaju,
sve preostalo je – postojanje.

Pokojni plode injasta svijeta
paze na te stakalca te zime,
da uz svilen kraj idućeg ljeta
opet blista samo tvoje ime.

- 00:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se