plusBANKA : Za hrvatske poduzetnike!!!

ponedjeljak, 20.10.2008.

ANALIZA UZROKA BANKARSKE I OPĆE KRIZE TE PROGNOZE...

Kako se, zašto i zbog koga dogodila katastrofa
Piše: prof. dr. Ante Čičin Šain

Protekli su nam tjedni otkrili da smo stigli do kraja razdoblja iznimno brze ekspanzije svjetskoga gospodarstva i trgovine, koje je dosad u povijesti trajalo najdulje. Ono neće prestati, ali sigurno dolazi do prekida i stagnacije

Tijekom proteklih mjesec dana došlo je do prerastanja, već prisutne, financijske krize u popriličnu paniku. Ta je panika ubrzo poprimila globalne razmjere. Glavni razlozi na kojima se - do prije samo desetak dana - temeljio strah od mogućeg sloma cijeloga financijskog sistema su, sudeći prema svemu, ipak otklonjeni. Sada smo, čini se, ponovno u situaciji kada funkcioniranje cijeloga financijskog sistema nije više upitno. No ostao je poveći skup vrlo važnih i poprilično neugodnih posljedica.

Predmet ovog napisa je nastojanje da što jasnijim, svima razumljivim, jezikom opišem i objasnim kako i zašto je uopće došlo do te velike financijske krize o kojoj se neprekidno govori te - posebno važno - da objasnim kako i zašto je ta kriza prije nepuna dva tjedna prerasla u poprilično opasnu paniku.

Kako je došlo do nedavnog izbijanja panike? Temeljni odgovor je jasan i jednostavan. Nakon već duže vremena prisutnih poremećaja u funkcioniranju normalnog financijskog krvotoka, zaprijetila je opasnost da dođe i do kompletnog sloma toga vitalno važnog dijela cijeloga gospodarskog sistema. Ključni mehanizam koji omogućuje uredno funkcioniranje cijeloga sistema su tržišta novca na kojima poslovne banke neprekidno posluju kratkoročno raspoloživim novčanim sredstvima.

Temeljni je i nezaobilazni preduvjet za nesmetan rad tržišta novca, koje bez pretjerivanja možemo usporediti s mehanizmom cirkulacije krvi u ljudskom organizmu, postojanje nužne razine povjerenja između glavnih sudionika na tom tržištu. Cijela financijska kriza, a posebno nedavna panika, nastala je jednostavno zbog rastuće nevjerice između glavnih sudionika tog tržišta, tj. između vodećih svjetskih banaka. Ukratko, zaprijetila je opasnost od mogućeg sloma cijelog skupa međusobno povezanih financijskih tržišta. Naravno, odmah se nameće pitanje: kako i zašto je do toga došlo?

Odgovor na postavljeno pitanje ne može se dati u jednoj rečenici. Ipak, uza sve ograde i napomene da je ovdje riječ o brojnim, vrlo složenim i međusobno isprepletenim mehanizmima, usuđujem se reći da glavni uzrok svih nevolja i nedaća u kojima se cijeli svijet zatekao leži u višegodišnjoj praksi izrazito ekspanzivne monetarne politike koja se od početka ovog milenija vodi u SAD-u, a koja je, uza sve ostalo, pogodovala i neviđeno brzom izrastanju nesagledivo velikog obujma raznih oblika financijskog inženjeringa. Koliko mi je poznato, danas je već teško naći nekoga tko se ne bi složio s tom, načelnom, ocjenom. No odvojeno od toga su pitanja i zaključci koji bi iz te konstatacije trebali slijediti.

Tek sada se možemo upustiti u opis mehanizama koji su doveli do izbijanja financijske krize s kojom se svijet suočava od sredine prošle godine. Svi su suglasni da je neposredni uzrok ove krize u prebrzoj ekspanziji tzv. stambenih kredita (housing credits) koji su financirani hipotekarnim zajmovima u Sjedinjenim Američkim Državama. To se kreditiranje osobito razmahalo od 2000. na dalje, otkada je američki bankarski sustav, potpomognut vrlo “tolerantnim” držanjem američke Središnje banke (FED), počeo masovno odobravati kredite i onim dužnicima za koje a priori nije postojala bilo kakva sigurnost da će ih oni moći otplatiti.

Štoviše, cijeli se sistem tijekom vremena razvio čak tako da se potencijalne korisnike kredita sustavno privlačilo svojevrsnim mamcima (američko-engleski: teaser) tako da im se za početne godine otplate kredita odobravala veoma niska kamatna stopa, a nakon isteka te pogodnosti morali su prijeći na varijabilnu, tj. faktički znatno višu kamatnu stopu. Otvoreno ili implicitno “obrazloženje” za takvu poslovnu praksu bilo je u vjerovanju i uvjeravanju da će vrijednost kupljenih nekretnina neprekidno rasti pa će se i teret povećanih otplata hipotekarnih kredita ipak isplatiti.

Neposredni je uzrok krize u prebrzoj ekspanziji stambenih kredita, koji su financirani hipotekarnim zajmovima u SAD-u

Cijeli sustav odobravanja/plasiranja hipotekarnih stambenih kredita bio je postavljen tako da banka koja je odobravala takve kredite nije ni imala previše razloga razbijati si glavu oko sposobnosti dužnika da uredno otplati odobreni kredit. Naime, poslovne banke i stambeno-hipotekarne banke koje su primarno odobravale te hipotekarne kredite ubrzo su otkrile privlačnost i pogodnosti tzv. sekuritizacije.

Zahvaljujući tom, relativno novom, financijskom instrumentu one banke koje su izvorno odobravale hipotekarne kredite dobile su mogućnost da masu tih malih kredita ujedine, tj. spakiraju u jedan paket; time bi (navodno) bila stvorena jedna nova vrijednosnica (a new security) za koju se pretpostavljalo da se njezin emitent i ne mora previše brinuti nakon što ju je uspio prodati nekom drugom. Velike bi banke tako stvorene nove vrijednosnice, koje su obuhvaćale stotine ili tisuće malih hipotekarnih kredita, prodavali svojim poduzećima kćerima.

One su to činile nadasve zato što za obveze njihovih poduzeća kćeri nisu morale osigurati prijeko potrebnu podlogu vlastitog kapitala. Indikativan je stručni naziv za takva poduzeća kćeri; u izvornoj verziji on glasi: “special purpous vehicles“(SPV), tj. poduzeća za posebne namjene. Velike banke, posebno velike investicijske banke, osnovale su izvanredno veliki broj takvih SPV-a, velikim dijelom u uvjerenju da nikada neće biti primorane stati iza financijskih obveza koje su te njihove kćeri u međuvremenu preuzele.

Stvarnost ih je u međuvremenu demantirala; naime, kada je cijeli sistem počeo zapadati u krizu, ubrzo se ispostavilo da su banke-majke ipak morale preuzeti financijske obveze njihovih poduzeća kćeri. Neke banke, među njima čak tri od ukupno pet donedavno vodećih svjetskih investicijskih banka, naknadno preuzete obveze jednostavno nisu uspjele preživjeti.

Tako su u vrlo kratkom razdoblju faktički nestale donedavno nedodirljive vodeće američke investicijske banke. Nekadašnji divovi Bear Sterns i Lehman Brothers su likvidirani, dok je Merill Lynch pao u ruke Bank of America. Ostali su samo Goldman Sachs i Morgan Stanley, no s očitovanom namjerom da se i oni uskoro preoblikuju u standardne poslovne banke.

Slom tih banka-divova tijesno je vezan uz praksu već spomenute sekuritizacije, koja je tijekom posljednjih godina poprimila nesagledivo velike razmjere. Kako bi objasnio i ilustrirao poslovnu praksu koja se u međuvremenu razvila na temeljima sekuritizacije, vrijedno je pobliže objasniti barem dva nova stručna termina koje je samo djelomično moguće prevesti na hrvatski. Riječ je o terminima koji se uglavnom javljaju u obliku kratica CDO i CDS.

Kakve je razmjere poprimilo trgovanje s raznim oblicima financijskih derivata najzornije pokazuju slijedeći podaci - svi iskazani u tisućama milijardi dolara:

- Društveni proizvod SAD: 13,5

- Tržišna vrijednost svih dionica SAD 18,5

- Tržišna vrijednost držvanih obveznica SAD 4,5

- Nominalna vrijednost još otvorenih/vrijedećih CDS 42,6.

Navedeni podaci su, pretpostavljam, takvi da bi svaki komentar bio izlišan. Ukratko, nikakvo čudo što su se svi ti derivati/izvedenice iskazali kao i itekako upitne vrijednosti čim je došlo do ozbiljnih poremećaja na tržištu nekretnina.

To što se sada dogodilo i što je počelo pucati od sredine 2007. naovamo može se (i treba) gledati i u jednom duljem kontekstu. U tom smislu vrijedno je upozoriti na nekoliko temeljnih studija Georga Sorosa, koji to stavlja u cijelo razdoblje od 1980 do danas. Po Sorosu, nije sada riječ samo o problemima koji su izrasli tijekom posljednjih pet, šest godina i koji su počeli pucati prošle godine, nego se radi o mehanizmu koji je na snazi već 27 godina. Soros taj sistem naziva “tržišnim fundamentalizmom”.

Njegova je teza da tržište jest najbolji mehanizam koji postoji, ali da nema samoregulirajuće sposobnosti, već je podložan nizu pogrešaka koje rade, s jedne strane, neposredni sudionici tržišne igre, ali s druge ih rade i nositelji ekonomske politike. Naime, i kad god su se pojavili simptomi ozbiljnijeg ugrožavanja ekonomskog rasta, onda nositelji ekonomske politike reagiraju na to rapidnom ekspanzijom kredita.

Slikovitije rečeno, kad god se pojave naznake da bi se ona energija/vatra koja tjera cijeli sistem naprijed da bi počela malaksati, onda monetarne vlasti ponajprije one u SAD-u) interveniraju uvijek tako da počnu dodatnim kreditiranjem poticati gospodarsku aktivnost, odnosno - pučki rečeno - dolijevati ulje na vatricu. No time se neizbježno pokreću novi ciklički poremećaji, koji bivaju sve gori i gori.

Uz prethodno opisane mehanizme koji su vezani uz te hipotekarne kredite, a koji se nisu koristili samo za stambenu izgradnju, valja upozoriti i na brojne i vrlo velike kredite za kupnju automobila, za potrošnju, što je prenapuhalo cijeli financijski sustav. U jednom širem kontekstu riječ je o mehanizmu za koji Soros kaže da ga treba gledati u cijelom razdoblju od dolaska na vlast Ronalda Reagana i Margaret Thatcher.

Uz te mehanizme ubrzanog i sve ležernijeg kreditiranja svega i svačega nadovezala se već spomenuta strahovito velika inventivnost i kreativnost stvaranja novih i novih, sve apstraktnijih financijskih instrumenata, koji svi idu pod naziv “sekuritizacije”.

Ti su instrumenti u međuvremenu postali toliko složeni i komplicirani da nitko više ni od vodećih financijskih institucija, čak ni centralna banka, nije bio u stanju točno znati što su ti “vrijednosni papiri“ koje su banke držale u njihovim portfeljima doista vrijedni. To unatoč činjenici da su takve “vrijednosnice” uz sebe nosile certifikate primarne kvalitete. Te certifikate su dobivale od vodećih rejting agencija, za koje se u međuvremenu ispostavilo da ni one nisu znale. Zorna ilustracija složenosti i problematičnosti tih papira je i nedavni govor bivšega guvernera Bank of England lorda Eddija Georgea, koji je na jednom svečanom predavanju otvoreno priznao da ni on, a ni njegovi suradnici više nisu znali točno što svi ti papiri doista vrijede.

Očito, radi se s jedne strane o golemom defektu i propustu bankarskog mehanizma, koji ipak ima svoje korijenje u SAD-u. Naime, SAD godinama živi daleko iznad vlastitih mogućnosti. Cijeli svjetski financijski sustav je, naime, funkcionirao tako da je neto štednja koju su stvarale zemlje u razvoju, posebice zemlje jugoistočne Azije, odlazila u SAD. S tim u vezi valja upozoriti na tri brojke koje su u apsolutnim iznosima gotovo podudarne. S jedne strane imamo platno-bilančni deficit SAD-a, koji je približno jednak deficitu američkoga državnog proračuna, a taj iznos je približno jednak američkom vojnom budžetu.

Radi se o veličinama koje se kreću na razini od oko 300 milijardi dolara u 1999. do gotovo 900 milijardi dolara u 2007. godini. Alternativno rečeno, riječ je o deficitima u rasponu od 3,2 do otprilike 6,5 posto BDP-a SAD-a.

Prevedeno na pučki jezik, to znači da su u posljednje tri godine Amerikanci kao društvo svakog dana trošili dvije milijarde dolara više nego što su sami stvarali! Tijekom posljednjih desetak godina SAD je akumulirao deficite u visini od oko četiri tisuće milijardi dolara, odnosno kako oni kažu - četiri trilijuna dolara. To ujedno odgovara i iznosu deviznih pričuva koje ostatak svijeta drži, tj. čuva u SAD-u. Nije stoga nikakvo čudo što se cijeli sistem počeo itekako tresti kada je postalo očito da je monstruozno velik mjehur od derivatske sapunice počeo pucati.

Temeljni preduvjet opstanka bilo kojega financijskog sistema, odnosno elementarno povjerenje, počeo je dolaziti u pitanje. Sve više ljudi počelo je shvaćati da je i sam sistem ugrožen. U takvoj situaciji nedavno se zatekao američki ministar financija Henry Paulsen, koji se suočio s naglim slomom tržišta novca i padom burzi. U početku se sve to zbivalo nadasve u financijskoj sferi, bez znatnijeg utjecaja na realnu sferu.

U takvim okolnostima Paulsen je na brzinu sklepao plan koji u prvom pokušaju nije prošao u Predstavničkom domu američkog Kongresa. Paulsen, kao i svi drugi, itekako su dobro znali da je za funkcioniranje financijskog sustava najvažnije osigurati kredibilitet i vjerodostojnost cijelog sistema. On je preko noći skovao plan u kojemu je zatražio da američki Kongres pristane na intervenciju koja bi omogućila poslovnim bankama da prodaju najproblematičnija potraživanja. One bi bile pozvane da državi prodaju njihovu najproblematičniju „imovinu“, tzv. toxic assets tj. kontaminiranu aktivu.

Prvu verziju svog plana gospodin Paulsen napisao je na samo tri stranice, dobio je veliku podršku javnosti, ali kada je došlo u Kongres, onda je ondje palo, i to zahvaljujući upravo republikancima kojima pripadaju i sam Paulsen i George Bush. Međutim, nitko nije osporio potrebu poduzimanja mjera usmjerenih na obnovu povjerenja. Vratilo se sve na doradu, a u Senatu je prošlo, ali više ne napisano na tri stranice, nego na 400 stranica. Nakon što je Senat to prihvatio, poslije je prihvatio i zastupnički dom.

Prema Sorosu, problemi nisu odnedavno, nego se radi o mehanizmu koji je na snazi 27 godina, koji naziva ‘tržišnim fundamenta-lizmom’

I europske zemlje su se našle u gabuli, pa su počele pojedinačno razmišljati. Europa, naime, ne može napraviti iste poteze kao SAD jer Europa ima kompetentno vođenu središnju banku, ali nema zajedničko i jedinstveno ministarstvo financija.

Zato su europske zemlje bile upućene na to da se u prvoj instanci spašavaju kako i gdje tko može. Irci su prvi krenuli osiguravati povjerenje svojih štedišta u vlastiti bankarski sustav tako da irska vlada jamči sa 400 milijardi eura za sve dugove i obveze šest vodećih irskih banaka. Kada su Irci to napravili, Velika Britanija se našla u problemima jer znatan dio Iraca živi i radi u Velikoj Britaniji, što je izazvalo pritisak Britanije. No Irsku je prvo slijedila Grčka. Ipak, u tim izvanredno turbulentnim vremenima Europa se na danonoćnim sjednicama usuglasila i napravila kvalitetan program na razini pojedinih država, tako da je svaka država preuzela na sebe obvezu da intervenira s garancijama.

Njemačka se tako obvezala da će osigurati čak 500 milijardi eura. Ako se uzmu u obzir razlike u veličini pojedinih zemalja, onda bi njemački zahvat u američkim okvirima iznosio više od 2000 milijardi dolara. Evidentno je da su u međuvremenu doista svi shvatili i da nitko ne osporava da je presudno važno sačuvati i obnoviti povjerenje u funkcioniranje cijeloga bankarskog sistema. U tom smislu središnje banke neprekidno su intervenirale odobravanjem dodatnih likvidnosnih kredita, ali se vidjelo da sami likvidnosni krediti nisu dovoljni, nego da su potrebne i neke dodatne mjere.

U međuvremenu je postignuta i načelna suglasnost o prirodi tih mjera. To su: dokapitalizacija banaka, garancija štednih depozita građana, garancije za međubankarske kredite te posebne mjere za rasterećenje najproblematičnijih dužnika.

Sada se, naravno, nameće pitanje: je li doista dosegnuto dno krize? Rekao bih da jest, ali moja ocjena nije važna, važno je nadasve ono što kaže tržište. Postoji apsolutni konsenzus o tome da je bilo nužno obnoviti povjerenje u cijeli financijski mehanizam. I to nitko ne osporava. Tijekom zbivanja u protekla tri tjedna stvoren je konzistentan i međusobno usuglašen mehanizam mjera. To se vidjelo i na početku ovoga tjedna, kada je sve usvojeno tijekom prošlog vikenda rezultiralo euforijom na burzama u ponedjeljak, no već je u utorak i srijedu ta euforija splasnula. Ipak, uza sve hlađenje, burze se nisu vratile ni na onako mračno raspoloženje kakvo je vladalo prošlog petka. Očito je da još postoji niz neizvjesnosti.

Umjesto odgovora na pitanje je li već dosegnuto dno ili ne, valja postaviti mnogo bolje, a to je - tko će platiti ceh? Netko mora platiti ceh. A njih ima više.

S jedne strane, smo svi mi građani koji se moramo pomiriti s činjenicom da će sljedećih par godina biti znatno teže nego što je bilo do sada. No pod poseban udar dolaze sami bankari jer je cijela bankarska industrija očito bila prekapacitirana i preplaćena. Banke sada masovno otpuštaju ljude i umjesto enormno visokih premija i bonusa, koje su prošle godine platili svojim zaposlenicima u visini 36 milijardi dolara iznad plaća, njih će sada biti znatno manje, ako ih uopće i bude.

Gospoda bankari došli su pod udar državnih vlasti i javnosti i morat će se ubuduće zadovoljiti mnogo manjim prihodima. Velike međunarodne banke sada dolaze velikim dijelom pod državno vlasništvo, pri čemu države ili fondovi iz bogatih zemalja u razvoju postaju suvlasnici banaka uglavnom na principu povlaštenih dionica. Te povlaštene dionice su dionice koje ne nose nužno pravo suodlučivanja, ali imaju preferencijalno pravo u distribuciji dobiti. Vlasnici tih povlaštenih dionica imat će prvenstvo u podjeli dobiti, što znači da će za dosadašnje dioničare banaka ostati mnogo manje, ako išta i ostane. Mehanizam tih povlaštenih dionica nije zamišljen da traje vječno, već tako dugo koliko je potrebno da države koje su investirale taj novac vide da su te banke ozdravile i da se one povuku u vidu prodaje te povlaštene dionice ili da ih pretvore u redovne dionice, što bi im dalo pravo glasa, ali ne i pravo prvenstva.

Daljnje žrtve trebale bi biti američki građani, posebice oni bogatiji, ali i američki državni proračun, koji ubuduće ne bi smio biti u stanju trošiti mnogo više nego što sam prikuplja u vlastitoj zemlji. To ujedno znači da bi zemlje koje su dosad financirale SAD njihova sredstva trebale plasirati negdje drugdje.

Potrošnja će za niz sljedećih godina stagnirati.

Sigurne žrtve su i pojedini segmenti svjetskoga gospodarstva. Sigurno je da smo došli do kraja razdoblja iznimno brze ekspanzije svjetskoga gospodarstva i trgovine, koje je najdulje trajalo dosad u povijesti.

Ono neće prestati, ali sigurno dolazi do prekida i stagnacije. Jedna od vrlo lako uočljivih posljedica je drastičan pad brodarskih vozarina, koje su za "suhe terete" pale za cijelih 74 posto! Pad vozarina neizbježno implicira pad vrijednosti brodova, a s padom vrijednosti rabljenih brodova, tijekom sljedećih pet, šest godina drastično će pasti i potražnja za gradnjom novih brodova. To, uz ostalo, znači da sve te dileme o čuvanju ili nečuvanju klasične brodogradnje u Hrvatskoj sada postaju bespredmetne.

Napokon, vjerojatno je najveće i najsloženije pitanje što ovaj financijski slom znači u pogledu podjele moći i utjecaja u svijetu, što to znači za ulogu američkog dolara, za ulogu glavnih vodećih financijskih centara koji su dosad uživali goleme privilegije na temelju činjenice da su samo oni imali mogućnost zaduživati se u svijetu u vlastitoj valuti.

KOMENTARI

re:mornar 15 | smilodon fatalis | 20.10.2008 08:29:25
slažem se 100%, kataklizmička pisanja pisaca SF-a nisu više SF, nažalost to je žalosna i tvrda istina i svakidašnjica. mi obični ljudi svedeni smo na stado ovaca koje nekolicina pastira doji, striže i kolje, a kad im se prohtije uzmu i janjad. za uzvrat dobijemo malo djeteline (godišnji odmor)i mi smo svi veseli i sretni i spremni za rintanje još godinu dana.

Mornar15 | lumbar | 20.10.2008 01:52:48
Vrlo lijepo i razumno napisano. Na prilicno jednostavan nacin opisali ste kako male zemlje bogate resourcima postaju ovisne o velikim bankama. Mozda bolje reci korporacijama.Iza kojih ipak stoje neke velike drzave. Neke od tih malih zemalja su bogate naftom a druge prirodnim ljepotama,vodom,hranom,itd. U tim malim zemljama glavne odluke donose se negdje daleko od njihovih glavnih gradova. A kada im bogati resourci presuse,ili bolje receno bude kompletno iskoristeni,tada im "veliki brat " pocne prodavati oruzje i pocne rat izmedju suprostavljenih frakcija... I odjednom svi oni postaju barbari koji se tuku medju sobom.. A gospodari zivota i smrti sjede negdje daleko....I slazem se u potpunosti sa Vama... Na pocetku i na kraju uvijek stradaju mali,normalni ljudi. Ali prvo u malim zemljama...

Re: Re:brkosplaca | mornar15 | 20.10.2008 01:17:34
Današnji sustav nije kapitalistički nego robovlasnički. Svi smo robovi Monetarnog sustava. Da si pogledao filmove kao što su Money Masters, Zeitgeist, Corporation,... nikada ne bi koristio pojmove lijevi i desni, crveni i crni,...., niti se iscrpljivao prizemnim političkim razglabanjima. Netko je optužio Amerikance za krizu. To nije potpuno točno, američki narod je takodje žrtva ove krize. Netko je spomenuo da će vlade tiskati novac. Nijedna vlada ne tiska novac. Novac tiskaju privatne banke kao što je FED. USA: problem je taj što od 1864 imamo bankarski sistem zasnovan na dugu. Sav novac je zasnovan na Vladinom dugu. Stvaranje ovakvih financijskih depresija nije nova stvar. Slijedi citat iz filma Money Masters: Danas ekonomisti pokušavaju da prodaju ideju da su recesije i depresije prirodne pojave u onome što oni zovu "poslovni ciklus". Istina je da se našim novcem manipulira isto kao i prije i poslije Gradjanskog Rata. Kako se ovo desilo? Kako je novac postao tako deficitaran? Jednostavno, svi krediti su opozvani a novi nisu izdavani. ..... "Ko god da kontrolira obim novca u bilo kojoj zemlji apsolutni je gospodar cijele industrije i trgovine... i kad shvatiš da se cijeli sistem veoma lako kontrolira, ovako ili onako, od strane par moćnika na vrhu, neće ti trebati niko da kaže kako nastaju periodi inflacije i depresije" ..... "Mjenjači Novca" su brzo prikupili snagu. Počeli su da periodično "šišaju ovce", kako su to zvali, tako što su pravili ekonomske skokove a zatim depresije, tako da su otkupili na tisuće domaćinstava za džabe. 1891, "mjenjači" su se spremali da obore Američku ekonomiju opet, a njihovi metodi i motivi su bili izloženi sa šokantnom jasnoćom u memorandumu izdatom od strane Asocijacije Amerčkih Bankara, organizacije u koju su učlanjeni skoro svi bankari. Primjećujete da ovaj memorandum poziva bankare da izazovu depresiju na točno odredjen dan, 3 godine unaprijed. Prema Kongresnom zapisu, jedan dio je stajao: "Prvog rujna 1894, nećemo obnoviti naše pozajmice ni pod kakvim uvjetima. Tad ćemo zahtjevati naš novace. Uskratićemo prava korišćenja i postaćemo vlasnici hipoteka. Možemo uzeti 2/3 farmi zapadno od Mississippi, takodje na tisuće istočno od rijeke i to po našim cijenama. Farmeri će postati sustanari kao u Engleskoj" Da nam je znati kakav pakleni plan danas pripremaju? ------------------------------------- Kao dobar razlog za pogledati film Zeitgeist Addendum može poslužiti intervju jednog bivšeg ekonomskog plaćenika. Slijedi citat iz dijela 'Ekonomski plaćenik' Rođenje "ekonomskog plaćenika". Postoje dva načina da se osvoji i porobi jedno društvo: Jedan je uz pomoć mača. Drugi je uz pomoć duga. Mi, ekonomski plaćenici, smo zaista odgovorni za stvaranje prvog pravog globalnog carstva. I mi radimo na mnogo različitih načina. Ali, možda najjednostavniji od njih je da identificiramo zemlju sa mnogo resursa, kao nafta. A zatim, sklopimo ogroman posao (dug) uz pomoć Svjetske Banke ili neke od njenih sestara organizacija. Ali novac zapravo nikada ne dođe u tu zemlju. Umjesto toga, taj novac ode našim velikim korporacijama za projekte u toj zemlji. Elektrane, industrijski parkovi, luke... Stvari koje nekolicinu čine bogatom u toj zemlji. A nakon toga naše korporacije. Ali u stvarnosti mi ne posjedujemo većinu ljudi u svemu tome. Svakako, ti ljudi predstavljaju one koji će zadužiti cijelu zemlju. To je tako ogroman dug koji ne može da se vrati, i to je glavni dio plana. Oni to ne mogu da vrate! I tako, u jednom trenutku, mi ekonomski plaćenici, odemo kod tih ljudi i kažemo im "Slušajte" "Dugujete nam mnogo novca. Ne možete da vratite dug. Pa..." "Prodajte svoju naftu" "I to jeftino, našim naftnim kompanijama" Dozvolite nam da izgradimo vojne baze u vašoj zemlji..." Pošaljite vaše trupe zajedno da se bore sa našim, tamo negdje u svijetu..." "Irak! Ili glasajte za nas u Ujedinjenim nacijama" Natjerati ih da privatiziraju svoje elektrane i energetska postrojenja njihovu vodu i cjevovode privatizirati i prodati američkim korporacijama ili drugima multinacionalnim korporacijama. I tu je čitava stvar i tako je tipična, način na koji rade Svjetska Banka i MMF. Stave zemlju pod dug, i to toliki dug da se ne može otplatiti! I nakon toga im ponude da refinanciraju taj dug, i plaćaju veće kamate. I zahtjevate onda "nešto za nešto" što nazivate dobrim raspolaganjem što u suštini znači da oni moraju da prodaju sve svoje resurse, uključujući mnoge socijalne službe, njihove kompanije... nekada čak i cijeli obrazovni sistem, njihov kazneni sistem, osiguravajući sistem... stranim korporacijama. Tako da je posrijedi duplo, trostruko, četvorostruko planiranje Prvi ekonomski plaćenici pojavljuju se u ranim '50-im godinama prošlog vijeka itd, itd, .....

Re:brkosplaca | starcek | 19.10.2008 21:04:37
...liberalni kapitalizam postoji samo kao termin...u praksi ga nema...nigdje u svijetu,a najmanje kod nas...liberalni kapitalizam je utopija kao što je i komunizam bio utopija...

Unimatrix003 | brkosplaca | 19.10.2008 20:56:42
Liberalni kapitalizam (čudnog li termina) postoji u zapadnom svijetu. Kod nas postoji feudalni kapitalizam. Mi smo uvezli sa zapada onu najgadniju, nabezdušniju varijantu.

- 10:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 18.10.2008.

Evo kako se u Hrvatskoj 'bankarstvom' odlično zaradjuje...

17. listopad 2008

Dobit od 511 milijuna kuna za hrvatsku Raiffeisen banku u prvih devet mjeseci

Poslovanje jedne od najvećih domaćih banaka zasad nije pod utjecajem svjetske financijske krize

Raiffeisen banka (RBA) ostvarila je u prvih devet mjeseci 511 milijuna kuna dobiti prije oporezivanja, priopćila je ta banka u četvrtak.

Zdenko Adrović, predsjednik Uprave RBA Dobit je 44 posto viša od 356 milijuna kuna koliko je iznosila u istom razdoblju godinu dana prije. U priopćenju se ne navodi koji su razlozi rasta dobiti, no navodi se kako je kreditni portfelj RBA krajem rujna iznosio 25,4 milijarde kuna što je 13 posto više nego godinu dana prije. Osim toga depoziti klijenata porasli su na 25 milijardi kuna, 19 posto više nego lani krajem rujna. U RBA posebno navode kako su “zahvaljujući rastu depozita klijenata i povećanju kapitala” snizili inozemnu zaduženost za 14 posto, no ne navodi se koja je nova razina zaduženosti. Domaća banka, čini se, zasad nema nekakvih posljedica od financijske krize, no njezina matična, austrijska, banka Raiffeisen International i središnjica Raiffeisen Zentralbank mogle bi biti izloženije problemima. Raiffeisen International je proteklih godina znatno ulagala na ovih dana vrlo nestabilno rusko tržište što je bio i dobar dio razloga za visok rast cijene dionice koji je ostvarivala ta banka. Dosad još nije bilo službenih objava o eventualnoj izloženosti cijele Raiffeisen grupacije prema Islandu, ili prema problematičnim američkim ili europskim bankama kao što je to, primjerice, učinila Erste grupa, no u austrijskim bankarskim krugovima proširila se informacija o tome da bi čak tri milijarde eura ulaganja moglo biti upitno. Aktiva hrvatske RBA približila se krajem rujna razini od 40 milijardi kuna, stoji u priopćenju. Unutar RBA grupe u Hrvatskoj “posebno zapažene rezultate ostvario je Raiffeisen Leasing”, dodaje se u priopćenju. To je društvo u godinu dana povećalo imovinu za 26% te je na kraju rujna raspolagalo sa imovinom od 2,7 mlrd. kuna. Od domaćih konkurenata do sada je poslovne rezultate za prvih devet mjeseci objavila jedino Privredna banka koja je zabilježila 1,05 mlrd. kuna dobiti prije oporezivanja, 5 posto više nego godinu dana prije. RBA u sljedećoj godini očekuje usporavanje gospodarskog rasta, ali planira nastavak organskog rasta te otvaranje novih 10 poslovnica u nekoliko gradova.

- 09:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

OPET SVI SPAŠAVAJU TE SMRDLJIVE PARAZITSKE I BIROKATIZIRANE BANKE KOJE SU OKUPIRALE ZDRAV RAZUM I ČOVJEČANSTVO

18.10.2008

Za spas banaka 2360 milijardi eura

Opravdanost strahova da realno gospodarstvo ulazi u recesiju potvrdila je jučer i Njemačka

ZAGREB - Američka i europske vlade u proteklih su deset dana najavile da će u oporavak financijskog sektora uložiti 2360 milijardi eura. No, ta akcija nije spasila svjetske burze. Nakon što su se dva dana “zelenile”, jučer su ponovno bile u dramatičnom padu.

Analitičari upozoravaju da je to posljedica strahovanja da državne intervencije neće uspjeti spasiti najveća gospodarstva od recesije. Anketa Merrill Lyncha, objavljena u srijedu, pokazala je tako da 84 posto ispitanih fond-menadžera vjeruje da svijet ide prema recesiji. Dakle, očekuju da će realna gospodarstva biti sljedeća na udaru krize. Čak je i šef američke središnje banke, Federalnih rezervi, Ben Bernanke, upozorio da golema državna pomoć neće značiti da će ekonomije nabrzinu ozdraviti.

Pad njujorške burze

- Stabilizacija financijskih tržišta važan je prvi korak, ali čak i ako se ona stabiliziraju kao što se mi nadamo, širi ekonomski oporavak neće se dogoditi odmah - rekao je Bernanke.

Njujorški indeks Dow Jones u srijedu je pao za osam posto, nakon izvješća da su trgovine na malo u Americi zabilježile najveći pad prodaje u posljednje tri godine. Rasprodaja dionica nastavila se kada su se otvorile azijske burze, gdje je japanski indeks pao za više od 11 posto, dok su europske burze pale u prosjeku tri posto. No, Dow Jones je jučer lagano porastao pa su se na Wall Streetu nadali mogućem oporavku, no investitori su i dalje bili nervozni.

Švicarska intervencija

Opravdanost strahova da realno gospodarstvo upada u recesiju potvrdila je jučer i Njemačka: vlada u Berlinu smanjila je prognoze gospodarskog rasta za 2009. sa 1,2 posto na samo 0,2 posto. U Europi je jučer dodatnu zabrinutost unijela Švicarska, gdje su se “zaljuljale” dvije najveće banke, UBS i Credit Suisse.

Švicarske su vlasti UBS-u dale hitnu injekciju od šest milijardi švicarskih franaka te u zamjenu dobile 10-postotni vlasnički udio, dok je Credit Suisse najavio da će prikupiti 10 milijardi franaka od privatnih investitora, među kojima su i katarski. UBS će također 60 milijardi dolara loših vrijednosnica prebaciti u novi fond pod kontrolom središnje banke.

- Kada je riječ o bankama, kretanja su u pozitivnom smjeru jer ovo što rade države - unoseći novac u bankarski sustav - daje prve rezultate. Burze su nešto drugo, na njima se reflektiraju očekivanja od poduzeća i njihova poslovanja. Budući da su podaci o kretanjima realnoga gospodarstva negativni, dakle bilježi se recesija, to negativno utječe i na burze - tumači dr. Vladimir Gligorov, analitičar Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije.

Kako pad dionica reflektira loša očekivanja od profitabilnosti poduzeća u realnom sektoru, Gligorov smatra da ne treba skoro očekivati ozbiljniji oporavak burzi.

Dapače, on je uvjeren kako bi neke burze u istočnoj Europi uskoro mogle “postati posve irelevantne kao mjesto na kojemu se osiguravaju investicijska sredstva”.

SAD ulazi u recesiju

I Gligorov procjenjuje da će podaci o rastu američkoga gospodarstva za treći kvartal biti negativni, što će značiti da SAD definitivno ulazi u recesiju, a razvoj situacije će pokazati, dodaje, da je i Europa u cjelini u recesiji. Takav razvoj situacije postavlja pitanje hoće li države biti prisiljene spašavati i kompanije kao što čine s bankama?

- Ne očekujem da će američka država preuzimati kompanije. Ali u Americi se već puno govori o fiskalnim poticajima poduzećima, a ako Obama pobijedi, to svakako treba očekivati. Država bi mogla brzo reagirati smanjenjem poreza, poreznim olakšicama ili subvencijama, kako bi se potaknula potrošnja - procjenjuje Gligorov. U Europi bi to bilo još teže izvesti, dodaje, s obzirom na propise koji važe u EU.

Dionice će na burzama ludovati još dvije godine
Od optimizma do euforije, a zatim od jedne krize do druge i novog vala pesimizma. Tako bi se trenutačno moglo opisati stanje na svjetskim, regionalnim i hrvatskoj burzi.

Je li riječ o novoj krizi, korekciji i prilagodbi tržišta ili recesiji i depresiji? Zašto burze i dalje tonu, pitali smo ekonomske i investicijske analitičare.

- Tijekom sljedeće dvije godine možemo očekivati velika kolebanja na tržištima kapitala i u svijetu i kod nas.

To znači i skokove i padove na burzama - naglasio je Zdeslav Šantić, direktor Direkcije za ekonomska istraživanja Raiffeisen Consultinga.

Za razliku od svjetskih i regionalnih burzi koje su jučer završile u minusu, Zagrebački burzovni index crobex se nakon minusa od čak 6 posto početkom dana, ponovno prešao na pozitivni teritorij zaključivši dan s rastom od 2,5 posto.

I dok su europski indeksi nastavili s pesimizmom, razlozi domaćeg oporavka, burzovni analitičari nalaze u činjenici da sutra pristiže na račune malih ulagača i fondova više od 6,2 milijarde kuna od mađarskog energetskog diva MOL-a zbog prodanih dionica Ine, za koji se procjenjuje da bi barem djelomično završiti na tržištu.

Promet je iznosio 98 milijuna kuna, od kojih je najviše (21 milijun kuna) prikupio Hrvatski telekom koji je nakon početnih 228 kuna zaključio s rastom od 2,8 posto na 248,7 kuna, što je šesnaest kuna ispod cijene IPO-a.

Druge prema likvidnosti bile su dionice Atlantske plovidbe koje su nakon spuštanja cijene ispod 1.200 kuna završile u blokadi, da bi trgovinu završile skokom od 6,4 posto na 1.373 kuna.

Na kraju je ipak s pozitivnim pomakom 0,9 posto trgovinu zaključila Tankerska plovidba zaključila trgovinu uz veći skok od 4,6 posto. (Jadranka Šević)

- 08:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.10.2008.

Bahate banke propadaju radi grabežljivosti, neodgovornosti, neznanja i gluposti njihovih 'stručnih' managera: mi porezni obveznici sve to refundiramo!

Da im svima mrtvu mater...znate što!
'Politička elita', drugijm riječima masonski i islamski instruirana nemoralna stoka iz Bruxellesa , kao i svugdje po tzv. razvijenom svijetu, na račun poreznih obveznika spašava prebogate banke, koje su i stvorile krizu morala, rada, časnosti i stvaranja nove vrijednosti.

Spašavaju prodavače magle s burzi i tzv. burzi, spašavaju parazite koji i ne zanju što je stvaranje stvarne nove vrijednsoti nekom društvu.

A s druge strane, 1999. i 20003.stručnjaci u dvije tzv. narodne (centralne) banke tako su se autorotativno postavili prema nama - grupi pokretača banke za male poduzetnike što je uostalom bio i strateške projekt tadašnje Vlade RH - tumačeći kako mi ne razumijemimo suvremeno bankarstvo, mehanizam slobodnog tržišta, financijske tijekove itd. itd.

Sada vidim! Pljačkaju porezne obveznike da namire efekte tog 'slobodnog tržišta' i ostalih nebuloza koje su izgovorili, te nedjela koje su napravili dok su banke nesemetano ulazile u Hrvartsku po cijeni paketića kikirikija

Evo nekih članaka o bankrotu i spašavanju bogatih od strane oštećenih:

Europske države daju 1,1 bilijun eura za spas banaka
13.10.2008 17:24

Njemačka, Francuska i Velika Britanija u ponedjeljak su najavile opsežne mjere za financijsko spašavanje banaka dok su vlade ostalih europskih država intervenirale kako bi zaštitile banke i vratile povjerenje suočene s najgorom financijskom krizom u gotovo 80 godina, javile su agencije.
Njemačka kancelarka Angela Merkel predstavila je paket mjera za spašavanje kojim će se dati 400 milijardi eura bankovnih jamstava i još 100 milijardi eura državnih sredstva za dokapitalizaciju banaka.

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji je u nedjelju bio domaćin summita zemalja eurozone s Britanijom na kojemu je dogovorena koordinirana akcija, rekao je da će Francuska napraviti dva mehanizma financiranja u vrijednosti do 320 milijardi eura kako bi zajamčila bankovne zajmove i dati 40 milijardi eura kako bi se osigurao kapital za banke kojima će biti potreban.

BANKROT
Island: Aktiva banaka bila 10 puta veća od bruto proizvoda

Svi se pitaju kako je na rub bankrota mogao doći Island, koji je imao najveći BDP po stanovniku u svijetu. Sada kada je zemlja na rubu financijske propasti, postaje jasnije na čemu se temeljio islandski prosperitet. Island je zemlja sa 300.000 ljudi u kojoj je aktiva banaka dosegnula 140 milijardi dolara, otprilike 10 puta više od nacionalnog BDP-a, a imala je više stranih deponenata nego stanovnika.
Ekonomija se temeljila na stranim depozitima i funkcionirala je zapravo kao jedan veliki gotovinski fond. Novac iz svih dijelova svijeta pristizao je u islandske banke privučen velikim kamatama, pa su depoziti nadmašili sve izvore, a rezervirani su bili u centralnoj banci sa samo dvije milijarde. Islandske banke plasirale su u zlatnoj eri globalnih burzi taj golemi novac svuda po svijetu. Sjećamo se, primjerice, Actavisa koji je htio preuzeti Plivu i u to vrijeme sigurno mu nije nedostajalo kapitala.
Ima li Hrvatska ikakve sličnosti s Islandom? Što stjecajem okolnosti, što osmišljenom politikom HNB-a, u našu zemlju nije ulazio “vrući novac”. Strani investitori, na primjer, gotovo nisu mogli kupovati hrvatske vrijednosne papire kratkog roka dospijeća. Trezorski zapisi Ministarstva financija tako su ostajali u rukama domaćih banaka i drugih institucija.

A sad pročitajte što Sanader (po stručnoj osposobljenosti doktor magle i zraka) i Livnjak Šuker odlučuju: totalno će osigurati sve štedneje u bamnkma tako da banke mogu opet hazardirati i novac guniti, a porezni obveznici (koji su ih i platili, ustoličenje banaka u Hrvatskoj) sve će to lijepo platiti. Kakvi kreteni!!!

11. 10. 2008. | 22:01

Šuker najavio povećanje osiguranja depozita u bankama na najmanje 50.000 eura

Ministar financija Ivan Šuker, koji predvodi hrvatsko izaslanstvo na Godišnjoj skupštini Svjetske banke (WB) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u Washingtonu, u subotu je nakon sastanka s čelnicima WB za istočnu Europu izjavio da je "hrvatski bankarski sustav siguran" te je za ponedjeljak najavio odluku vlade o povećanju osiguranja depozita u bankama u Hrvatskoj na najmanje 50.000 eura.
"Ponovit ću ono što govorim već desetak dana: hrvatski bankarski sustav je siguran", izjavio je u subotu u Washingtonu, ministar financija Ivan Šuker nakon sastanka s čelnicima ureda za istočnu Europu u Svjetskoj banci.
Ukazujući na teškoće s "psihološkim momentom" i pritiskom kroz koji se globalna financijska kriza reflektira u Hrvatskoj i izaziva strah kod građana, Šuker je najavio da će hrvatska vlada u ponedjeljak donijeti odluku o povećanju osiguranja štednih uloga na najmanje 50.000 eura.
"Hrvatska vlada će sigurno reagirati i mi ćemo, vjerojatno u ponedjeljak, donijeti odluku o povećanju osiguranja štednih depozita hrvatskih građana", rekao je Šuker, dodajući kako ne želi govoriti o iznosu, ali da on "sigurno neće biti ispod iznosa u većini europskih zemalja, a to je 50.000 eura".
Ocjenjujući da je, s obzirom na bankarske krize koja je Hrvatska imala prije desetak godina i tadašnje gubitke ušteđevina građana, prisustvo straha "normalna stvar", Šuker je poručio da se "hrvatski građani ne trebaju bojati".
"Mogu hrvatskim građanima poručiti da budu mirni i da se toga ne boje, vlada dr. Ive Sanadera sigurno će donijeti takvu odluku u ponedjeljak", rekao je Šuker.
Ministar Šuker, koji predvodi hrvatsko izaslanstvo na Godišnjoj skupštini Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u Washingtonu, sastao se u subotu s potpredsjednikom Svjetske banke za istočnu Europu i središnju Aziju Shigeom Katsuom i direktoricom Svjetske banke za Hrvatsku Orsaliom Kalantzopoulos, s kojima je razgovarao o provedbi nedavno odobrene Strategije partnerstva Hrvatske i Svjetske banke za razdoblje od 2009. do 2012. godine te o utjecaju globalne financijske krize na Hrvatsku i regiju.
Ministar Šuker je na sastanku istaknuo da posljedice financijske krize nisu značajnije zahvatile Hrvatsku, ali da je država je u okvirima svoje monetarne i fiskalne politike maksimalno fokusirana na trenutačna događanja i ima mehanizme brzog i učinkovitog djelovanja, priopćilo je nakon sastanka ministarstvo financija.
Ministar je na sastanku najavio povećanje iznosa do kojeg Vlada jamči za štedne uloge građana, kao mjeru jačanja povjerenje građana u bankarski sustav.

A da ne bi bilo grješke svi će spašavati te parazitske banke:
13.10.2008 10:28:27

Janša najavio promjene zakona o bankarstvu

Slovenija bi trebala uskladiti svoj zakon s prošlotjednom odlukom Europske unije o uspostavi državnih jamstava za bankarske depozite u neograničenoj vrijednosti
Sovenski premijer Janez Janša izjavio je da će Slovenija u idućem razdoblju djelovati na temelju plana koji je dogovoren u nedjelju u Parizu na sastanku šefova država članica eurozone o rješavanju financijske krize, prenijeli su slovenski mediji. Janša je istaknuo da slovenske banke nisu ugrožene slabim investicijama poput banaka u SAD i europskim državama. Janša je, međutim, najavio da će njegova vlada već u utorak raspravljati o promjenama zakona o bankarstvu, kako bi se on uskladio s prošlotjednom odlukom o uspostavi državnih jamstava za bankarske depozite u neograničenoj vrijednosti, a možda i o dodatnim mjerama usmjerenim na održavanje kreditnog potencijala banaka.
Aktualni slovenski premijer rekao je da mjere neće donijeti nove troškove i da slovenske banke nisu zahvaćene lošim kreditima, no da postojeće stanje ograničava kreditiranje manjih i srednjih poduzeća. Premda nije zahvaćena financijskom krizom i premda su štedni depoziti sigurni, mora se procijeniti stanje i likvidnost fondova u koje su mnogi ljudi uložili novac, a procjenjuje se da je u te fondove plasirano između milijarde i dvije milijarde eura, rekao je Janša.
Budući slovenski ministar financija Franci Križanič izjavio je u nedjelju u razgovoru za televizijsku postaju POP-TV da se aktualna vlada o mjerama na financijskom području dogovara i koordinira s predstavnicima buduće koalicijske vlade Boruta Pahora, te da će vjerojatno biti potrebno prihvatiti mjere državne pomoći bankama. Križanič je ocijenio da će nakon financijske krize uslijediti i kriza u realnom sektoru ekonomije te da se može ocijeniti kako će to trajati oko dvije godine.

12.10.2008 20:23:08
Velika Britanija spašava banke s 35 mlrd funti

Britanska će vlada postati najvećim dioničarom u barem dvije banke - HBOS-u i Royal Bank of Scotlandu, javlja Sunday Times

Britanska vlada pokrenut će u ponedjeljak najveću akciju spašavanja banaka, kada će četiri najveće komercijalne banke - HBOS, Royal Bank of Scotland, Lloyds TSB i Barclays - i službeno zatražiti pomoć u iznosu od 35 milijardi funti (60,5 milijardi dolara), izvijestio je Sunday Times. Nakon tog dosad nezabilježenog poteza britanska će vlada postati najvećim dioničarom u barem dvije banke - HBOS-u i Royal Bank of Scotlandu, objavio je taj list na svojem web siteu, ne navevši izvor te informacije.Sunday Times piše da je Royal Bank of Scotland, čija je tržišna vrijednost pala ispod 12 milijardi funti, zatražila od vlade 15 milijardi funti gotovine.
HBOS, najveći britanski hipotekarni kreditor, zatražio je 10 milijardi funti, Lloyds TSB-u, koji je u procesu preuzimanja HBOS-a kako bi ga spasio od propasti, potrebno je sedam milijardi, a Barclaysu tri milijarde funti. Britanski ministar financija Alistair Darling, koji sudjeluje na sastanku ministara financija Skupine sedam (G7) najrazvijenijih zemalja u Washingtonu, kazao je u subotu da će britanska vlada više detalja o planu spašavanja britanskih banaka, vrijednom 400 milijardi funti, objaviti početkom tjedna.
Sunday Times još piše da bi, zbog tako velike financijske intervencije, u ponedjeljak moglo biti suspendirano trgovanje na Londonskoj burzi kako bi se dalo vremena ulagačima da sve to detaljno razmotre.

12.10.2008 23:16:13
Eurozona: Postignut dogovor o planu za izlazak iz krize

Države članice eurozone jamčit će za međubankovne zajmove na određeno vrijeme, do 31. prosinca 2009.

Petnaest zemalja eurozone dogovorilo se u nedjelju o planu za izlazak iz financijske krize koji uključuje jamstva za međubankovne kredite i mogućnost dokapitalizacije banaka, objavio je francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, ali nije ništa rekao o visini ukupnog iznosa.
Države članice eurozone jamčit će za međubankovne zajmove na određeno vrijeme, do 31. prosinca 2009., dodao je Sarkozy po završetku kriznog summita, prvog ikada zemalja eurozone, koji je trajao više od tri sata. Zemlje eurozone obvezale su se da će spriječiti stečaj svojih većih banaka, tako što će provesti dokapitalizaciju.
Ništa nije rečeno o ukupnom iznosu, ali će Njemačka, Francuska, Italija i "druge zemlje" u ponedjeljak "istodobno" iznijeti pojedinosti u svezi sa svojim planovima za spašavanje banaka, rekao je Sarkozy.
"Dogovorili smo se o paketu mjera koje stoje na raspolaganju država članica", rekao je predsjednik Eurogrupe luksemburški premijer Jean-Claude Juncker. "Nemamo pravo na neuspjeh", dodao je.
Sarkozy je na konferenciji za novinare po završetku summita rekao da će odluke petnaestorice "stupiti na snagu do kraja ovoga tjedna", pa i u "njihovu zakonodavnom obliku" te da će se državna jamstva naplaćivati od bankarskih ustanova prema uvjetima na monetarnom tržištu.
Uz ovaj akcijski plan s kojim će se u srijedu i u četvrtak u Bruxellesu upoznati predsjednici država i vlada 27 zemalja EU-a, Europljani žele pridobiti Sjedinjene Države za preustroj međunarodnog financijskog sustava. "Zatim ćemo pokušati uvjeriti naše američke prijatelje u potrebu održavanja međunarodnog susreta na vrhu radi preustroja međunarodnog financijskog sustava", kazao je Sarkozy.

12.10.2008 19:34:09
Lisabon daje jamstvo bankama do 20 mlrd eura

Portugalski ministar je izjavio da jamstva ne bi trebalo utjecati na proračun za sljedeću godinu

Portugalska vlada će dati državno jamstvo za "operacije financiranja" portugalskih banaka u maksimalnom iznosu od 20 milijarda eura, objavio je u nedjelju portugalski ministar financija Fernando Teixeira dos Santos.
"Kako bismo ojačali naš financijski sustav, vlada je odlučila pokrenuti inicijativu koja obuhvaća davanje jamstva za operacije financiranja koje provode kreditne ustanove sa sjedištem u Portugalu", rekao je Teixeira dos Santos po završetku izvanredne sjednice vlade. "Ta državna jamstva mogu dosegnuti iznos od 20 milijarda eura", dodao je nakon sjednice posvećene financijskoj krizi.
Istaknuvši da je portugalski financijski sustav "stabilan", portugalski ministar je ovu odluku opravdao međunarodnom krizom koja je uzrokovala pad međubankovnih zajmova.
Odgovarajući na pitanje hoće li ova izvanredna mjera utjecati na proračun 2009., koji će se u utorak podastrijeti parlamentu, Teixeira dos Santos je kazao da, sve dok je riječ tek o jamstvima, to "ne bi trebalo utjecati na proračun za sljedeću godinu".
"Jamstvo u biti znači da, ako neka bankovna ustanova nije kadra izvršiti svoje obveze, država preuzima odgovornost za njih", kazao je, dodavši da se takvo što ne očekuje.

8.10.2008 14:41:20
Velika Britanija spašava banke s 50 mlrd funti

Vlada se nada da će ponovno pokrenuti posuđivanje novca i stimulirati gospodarstvo

Britanska vlada objavila je u srijedu plan za spašavanje vodećih banaka u zemlji vrijedan 50 milijardi funti (87 milijardi američkih dolara), priopćila je Londonska burza. Britanski ministar financija Alistair Darling objasnio je u priopćenju burzi kako se planom želi bankarsku industriju postaviti na "sigurne temelje".
Glasnogovornik vlade rekao je da bi plan trebao omogućiti "temeljito restrukturiranje bankarstva".
Vlada se nada da će planom, zapravo djelomičnom nacionalizacijom vodećih banaka novcem poreznih obveznika, povratiti povjerenje, ponovno pokrenuti posuđivanje novca i stimulirati gospodarstvo.
Odluka, donesena na sastanku najviših dužnosnika koji je sazvao premijer Gordon Brown u utorak kasno navečer, uslijedila je nakon dva burna dana na burzi kada su dionice vodećih banaka jako izgubile na vrijednosti. Vladini dužnosnici napominju da se učinak plana ne treba procjenjivati po prvim reakcijama tržišta, nego da treba gledati dugoročno.

8.10.2008 17:33:54
Presedan: Središnje banke srezale kamatne stope

Sniženje osnovne kamatne stope nije konačno rješenje, središnje banke će nastaviti koordinirati akcije

Sedam središnjih banaka odlučilo je u koordiniranoj akciji smanjiti osnovnu kamatnu stopu. Banke su se na takav potez odlučile u nadi da će time barem donekle ublažiti ekonomske efekte financijske krize.
Središnja europska banka (ECB) snizila je stopu sa 4,25 posto na 3,75 posto, američke Federalne rezerve s 2 posto na 1,5 posto, a Bank of England s 5 posto na 4,5 posto.
U koordiniranoj su akciji sudjelovale i središnje banke Švicarske, Kanade i Švedske.
Središnja banka Kine objavila je da će slijediti sniženje kamatne stope, ali za 0,27 posto.
Japanska centralna banka odlučila je ostati po strani, pozdravivši odluku koja je, nedugo nakon objave, unijela nešto smirenja u nervozna tržišta. Europske su burze promptno reagirale na odluku, no za azijske je ona došla sat prekasno.
Mjera koordiniranog sniženja kamatne stope izuzetak je u praksi. Izuzetak je čak i odluka o promjeni kamatne stope donesena van redovnog termina. ECB je imala i verbalnu uvertiru u mjeru kroz izjave članova Upravnog odbora koji su zadnjih nekoliko dana sustavno naglašavali kako su inflatorni pritisci popustili odražavajući smirivanje cijena energije i još nekih sirovina, kao i hrane.
Sniženje osnovne kamatne stope nije konačno rješenje, središnje banke će nastaviti koordinirati akcije kao što to rade od početka izbijanja krize. Posljednji su put svjetske središnje banke ovako koordinirano i u ovolikom razmjeru smanjile kamatne stope nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine.

12.10.2008 11:31:32
Australija i Novi Zeland jamče za sve depozite u bankama

Depoziti se procjenjuju na 600 do 700 milijardi australskih dolara

Australija i Novi Zeland jamčit će za sve depozite u bankama kako bi ublažile posljedice svjetske financijske krize, a njihov potez mogao bi izazvati pritisak na druge države da učine isto.
Premda tvrdi da je tamošnji bankarski sustav stabilan, u nedjelju je australski premijer Kevin Rudd kazao kako će država u iduće tri godine jamčiti za sve depozite u bankama, koji se procjenjuju na 600 do 700 milijardi australskih dolara, kao i za kredite između banaka.
Australska vlada na to se odlučila nakon što su druge države, među kojima Britanija, Njemačka i Irska, povećale jamstva za depozite ili uskočile u pomoć bankama, jer ne želi da australske banke izgube na konkurentnosti zbog nedjelovanja vlade.
Četiri vodeće australske banke su National Australia Bank, Australia and New Zealand Banking Group, Commonwealth Bank i Westpac Banking Corp.
Nedugo nakon Rudda, i novozelandska premijerka Helen Clark objavila je da će država jamčiti za sve depozite u bankama, ne navevši vremensko ograničenje.
Obje vlade kažu da ova jamstva ne bi trebala biti shvaćena kao znakovi slabosti njihovih bankarskih sustava.

21. srpanj 2008.
Traži se spas za posrnule banke

Nada za gospodarstvo SAD-a stigla je s europskih burzi, gdje su američke banke ostvarile najbolje rezultate u posljednjih 16 godina

Spašavati dvije posrnule hipotekarne banke - Fannie May i Freddie Mac - ili ih pustiti neka propadnu? Dilema nije jednostavna, ali nije nerješiva, no posljedice bi u svakom slučaju mogle biti dalekosežne i pogibeljne po američko i svjetsko gospodarstvo.
Magnituda mogućih posljedica postaje jasna kada se govori o redu veličine financijskih gubitaka o kojima se radi. Fannie i Freddie ukupno su u gubitku 5,2 tisuće milijardi dolara. Ukupni američki javni dug u nedjelju 20. srpnja u 8 sati ujutro (po američkom vremenu) iznosio je 9,5 bilijuna dolara ili preciznije - 9,522 bilijuna i od rujna prošle godine raste brzinom od 1,7 milijarde dolara dnevno. Spašavanje Fannie i Freddie dramatično bi povećalo američki javni dug, za koji neki sada prognoziraju da bi, u tom slučaju, godine 2040. mogao iznositi više od 40 bilijuna dolara. Usporedbe radi: ukupna vrijednost američkog hipotekarnog tržišta iznosi oko 12 bilijuna dolara. Fannie i Freddie, dakle, u ovom trenutku duguju nešto manje od polovice toga iznosa. Prošloga je tjedna američki ministar financija Hank Paulsen dao naslutiti da bi američka vlada mogla posegnuti za hitnim planom spašavanja te dvije banke. Doduše, on je odbio razgovarati o najdrastičnijem mogućem rješenju - nacionalizaciji. Umjesto toga, on je naglasio da bi vlada mogla sačuvati obje hipotekarne banke "u njihovu sadašnjem obliku".
Gubici banaka
Dva dana nakon njegove najave javio se prvi čovjek američke Središnje banke (Federal Resereve) Ben Bernanke upozoravajući Kongres na inflaciju i gospodarske potrese koje bi akcija spašavanja mogla izazvati. Zapravo, što je najgore, čini se da bi inflaciju i potrese mogla izazvati svaka od dvije solucije o kojima se sada u SAD još raspravlja. Već sada je ovo najveća financijska katastrofa u SAD-u nakon velike depresije s konca dvadesetih i početka tridesetih godina prošloga stoljeća i još nije dosegnuto dno. Debakl dviju hipotekarnih banaka pripisuje se Wall Streetu, ali posljedice osjećaju mnogi, a dogodi li se potpuna katastrofa, osjetit će ih apsolutno svi, ne samo u SAD. Fannie i Freddie odveć su velike hipotekarne banke a da bi vlada mogla dopustiti njihovu potpunu propast, kažu neki analitičari. I zato se manje raspravlja o tome hoće li vlada priteći upomoć, a više o tome kako će to učiniti. U međuvremenu se pozorno prate izvješća o gubicima drugih velikih američkih banaka. Merrill Lynch, investicijska banka, treća po veličini u SAD, upravo je objavila da je u drugom tromjesečju ove godine izgubila 4,89 milijardi dolara poradi velikog otpisa dugova zbog usporavanja američkog gospodarstva.
No Merrill Lynch odmah se "pokriva" prodajom svojih 20 posto dionica Bloomberga za 4,5 milijarde dolara. Američki bankarski div Citigroup objavio je u petak da je u drugom tromjesečju ove godine zabilježio gubitak od 2,49 milijardi dolara, također zbog otpisa dugova zbog krize na tržištu nekretnina. Ukupno je između 75 i 90 američkih banaka u ovom trenutku "u problemima". Dobra se vijest, paralelno s tim zastrašujućim nagovještajima, dogodila na europskim burzama, gdje su američke banke ostvarile najbolje rezultate u posljednjih 16 godina. Razlog tome su neočekivano dobri rezultati pete po veličini američke hipotekarne banke, Wells Fargo, koji su barem malo i barem nakratko ublažili bojazni zbog utjecaja hipotekarne krize u SAD na globalno financijsko tržište. Jednu od razoružavajućih poanti propadanja i mogućeg spašavanja dviju velikih hipotekarnih banaka - Freddie i Fannie - nudi ovih dana podsjećanje na činjenicu da kapitalizam počiva na vrlo jasnom načelu: oni koji pobiru profit moraju, ako zatreba, snositi i eventualne bolne posljedice. U slučaju Fannie i Freddie - a i propale Indy Mac ili Bear Stearns koja je prije nekoliko mjeseci spašena intervencijom Središnje banke (Federal Reserve) kako bi se izbjegli veći potresi i mnogih drugih američkih financijskih institucija - to je načelo djelovalo samo polovično. Naime, profit ubiru banke i bankari, a gubitke snose - svi ostali, od vlade do Središnje banke, od velikih i malih investitora do poreznih obveznika. Porezni obveznici su ti koji će, u krajnjoj liniji, snositi trošak eventualnog (zapravo vjerojatnog) spašavanja Fannie i Freddie, čiji su brokeri i menadžeri (a to čine i svi njihovi kolege na američkoj financijskoj sceni) ubirali mnogomilijunske bonuse, nemoralno goleme zarade, dok su stvari išle dobro. Kad zaškripi - vlada i Središnja banka pojavit će se poput spasonosne plave konjice u vesternima.
Financijsko spajanje
To je, uostalom, bio i jedan od zastrašujućih poučaka nedavnog spašavanja Bear Stearnsa, investicijske banke koju je iz kolapsa izvukla Središnja banka: nisu bili u krivu oni koji su upozoravali da će nakon toga neodgovorno ulaganje i ubiranje golemih zarada postati potpuno legitimno i, zapravo, bez rizika, jer u slučaju kolapsa zove se upomoć vlada. Dakako da je prva ideja koja vladi pada na pamet - financijsko spašavanje, jer radi se o "bankama koje su previše velike da bi ih se pustilo da propadnu". Propast Fannie i Freddie i Indy Mac ili Bear Stearns prije njih značilo bi nepodnošljivo masovan gubitak radnih mjesta, potpuni kaos na hipotekarnom i tržištu nekretnina, lančane kolapse i posrtanje na Wall Streetu. Također, ako vlada ne bi podmetnula leđa i spriječila potpuni kolaps Fannie i Freddie, to bi dodatno oslabilo ionako već slabi dolar. Ali, kritičari miješanja vlade u tržišne afere, uz već spomenutu moralnu pouku o stimuliranju neodgovornog i preko svake mjere rizičnog ponašanja investicionih banaka, dodaju i zamjerke koje sarkastično govore o "Marxu na Wall Streetu" (misle, dakako na Karla, ne na Groucha ili Harpa Marxa) i cinično konstatiraju kako je "socijalizam na američkom tržištu nekretnina živ i zdrav".
George Bush: Možemo imati povjerenja u temelje našeg gospodarstva
Predsjednik George Bush izjavio je da je američko gospodarstvo pokazalo zavidnu čvrstinu tijekom - kako je rekao - nedavne kreditne krize i drugih ekonomskih nedaća. Na tiskovnoj konferenciji u Bijeloj kući Bush je rekao kako očekuje da će Sjedinjene Države biti 'jače nego ikada prije' nakon što prebrode sadašnje ekonomske probleme. 'Možemo imati povjerenja u temelje našeg gospodarstva', rekao je Bush. Govoreći ponajviše o ekonomskim pitanjima, on je iznio potankosti o vladinim mjerama podrške najvećim stambenim kreditorskim kompanijama Freddie Mac i Fannie Mae, te ponovio svoj poziv Kongresu da ukine zabranu na nove naftne bušotine na moru. Istodobno, čelnik američke Središnje banke Ben Bernanke izjavio je pred Kongresom da je američko gospodarstvo sučeljeno s brojnim problemima. U najnovijem izvješću američkog ministarstva rada kaže se da su veleprodajne cijene robe skočile prošli mjesec za gotovo 2 posto, odnosno ukupno za više od 9 posto u zadnjih 12 mjeseci, najviše od 1981. godine. Nakon izjave Bernankea da je američko gospodarstvo sučeljeno s dvojnom opasnošću usporavanja ekonomskog rasta i povećanja inflacije, cijene nafte pale su za više od 9 dolara po barelu. U međuvremenu, organizacija zemalja izvoznica nafte, OPEC, snizila je svoju procjenu globalne potražnje za naftom u ovoj godini. Kako je objavljeno, OPEC procjenjuje da će potražnja za naftom ove godine porasti samo za malo više od milijun barela dnevno, 70 tisuća manje nego što je prvotno bilo prognozirano. Smanjena potražnja pripisuje se jačim mjerama štednje nafte, kao i usporenom rastu ekonomija u razvijenim zemljama.

MMF: Manje štete
Međunarodni monetarni fond prognozira da rastuće cijene hrane i energenata neće štetiti globalnom gospodarstvu u onoj mjeri kako se prethodno strahovalo. Prognoza MMF-a je da će u nadolazećim mjesecima svjetska ekonomija zabilježiti rast od više od četiri posto - prvi put od srpnja prošle godine. Samo prije tri mjeseca Međunarodni monetarni fond predviđao je da postoji 25 posto šansi da će se svijet naći u recesiji. Iako je globalna gospodarska situacija 'prilično teška', Fond predviđa rast od četiri posto i u sljedećoj godini. Međunarodni monetarni fond pogotovo upozorava na opasnost od inflacije, koja prijeti i industrijskim velesilama a i zemljama u razvoju. Također, s američke gospodarske scene - vijest da je u lipnju gradnja obiteljskih kuća pala za 5 posto, na najnižu razinu u posljednjih 17 godina. Ovaj podatak objavljen je dan nakon što je Nacionalna udruga građevinskih poduzetnika priopćila da je povjerenje potrošača u tržište nekretnina na rekordno niskoj razini. Američko ministarstvo rada javlja o rastu broja podnositelja molbi za socijalnu pomoć nezaposlenima.

Ovo je najbolji pokazatelj 'reguliranja' slobodnog tržišta:

SAD: Za spas banaka 700 milijardi USD

Odmah nakon što je Kongres usvojio Paulsonov plan, predsjednik Bush ga je potpisao te po hitnom postupku stavio u realizaciju

NEW YORK - Nekoliko minuta nakon što je Kongres iz drugog pokušaja usvojio 700 milijardi dolara težak paket za spašavanje američkog financijskog sustava predsjednik George Bush potpisao je "Paulsonov zakon" kojim je projekt po hitnom postupku uputio u realizaciju.
- Pravovremenom reakcijom, ovim smo zakonom preduhitrili kolaps bankovnog sistema, rekao je Bush, najavljujući da će Amerikanci ponovo, lakše moći dolaziti do kredita za kupovinu auta, financiranje businessa ili troškova obrazovanja, te ostalih temeljnih potrepština.
Predsjednik je isto tako rekao, da se očekivane promjene "neće dogoditi preko noći". Objavio je da zakon sadrži niz poreznh olakšica za male kompanije i individualne porezne oveznike uključujući i one koji se suočavaju sa gubitkom hipoteka, kupljenih pod nepovoljnim kreditnim uvjetima.
Odluka u sjeni otkaza
No, Bush je rekao da je povećanje državnog jamstva, za bankarske iznose sa sadašnjih 100.000 na 250.000 dolara samo "privremenog karaktera", što bi mogao biti znak, da država ipak računa, da će biti teško doći do, kako to kritičari ovog plana navode - "arbitrarno obračunatog iznosa" od 700 milijardi dolara za sanaciju svih posrnulih financijskih tokova.
Američki je predsjednik priznao, da je "dobra vijest" koja je stigla iz Kongresa u petak iza podne, bačena u sjenu samom činjenicom da je istog dana objavljen i podatak o gubitku 159.000 radnih mjesta u rujnu, što je apsolutni mjesečni rekord u posljednjih pet godina.
I pored udobnih 92 glasa razlike u Zastupničkom domu, Pausonov zakon nije izazvao investitorsku euforiju na Njujorškoj burzi.
Izglasavanjem zakona otvorena su vrata za početak skupljanja 700 milijardi dolara, što zapravo neće biti nimalo lagan zadatak za državnu blagajnu. Prema mišljenju ekonomista, ako plan počne škripiti, sve bi se mogao pretvoriti u "nezaustavivi inflatorni trend", u kojem bi država morala "tiskati dolare".
Vjerojatno i iz tih razloga, Wall Street je u trenutku primanja vijesti, da konačno usvojen zakon koji se u početku opisivao kao "plan za spas" Wall Streeta, reagirao s umjerenim oprezom.
U Kongresu 171 protiv
Za zakon o sanaciji banaka glasovala su 263 kongresnika a 171 je bio protiv. Zakon su podržala 172 demokratska kongresnika, a 62 su bila protiv, dok je 91 republikanac glasovao za, a 108 ih je bilo protiv. Riječ je o najvećoj državnoj intervenciji na Wall Streetu od Velike depresije 1930-ih godina. Do prihvaćanja dopunjenog prijedloga zakona došo je zahvaljujući lobiranju čelnika Kongresa, Bijele kuće i Johna McCaina te Baracka Obame.

Mladen Vedriš, profesor ekonomske politike i međunarodnih ekonomskih odnosa na Pravnom fakultetu:
- Dobra vijest. Ali hoće li 700 milijardi dolara biti dovoljno? Pod upitnikom je cijela financijska arhitektura koja se razvila u svijetu u posljednjem desetljeću. To će se morati mijenjati. A hrvatski građani osjetit će posljedice ove kriza i na svojim financijama. Vjerojatno će se povećati oprez banaka prilikom davanja kredita, a moglo bi doći i do povećanja kamata.

Hrvoje Stojić, ekonomski analitičar:
- To je svakako dobra vijest. Ne može se još sa sigurnošću tvrditi da će 700 miljardi dolara biti dovoljno. Naime, očekuje se daljnji pad cijena nekretnina u Americi zbog kojeg bi se neke banke opet mogle naći u problemima. Ali pozitivno je da se američka administracija želi uhvatiti u koštac s posljedicama financijske krize jer će onda taj period kraće trajati.

Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore:
- To je, medicinski rečeno, pokušaj sanacije simptoma, ali daleko od rješavanja uzroka. Amerika ima strukturni problem, a to je život na kredit ili život neprilagođen realnim mogućnostima. Taj problem imamo i mi, ali u manjoj mjeri. Hrvatski građani će ovakva kretanja na svjetskom tržištu financija osjetiti kroz ‘poskupljenje’ kredita. Ako ne morate, ne dižite kredite. Također savjetujem građanima da nikako ne prodaju, primjerice zemlju da bi kupili automobil.
Analiza vijesti Viktora Vresnika: SAD osigurao povoljan start burzi
Nakon što su i Senat i zastupnički dom Kongresa (u ponovljenoj rundi) napokon odobrili spasilački plan za američki financijski sustav, SAD, ali i cijeli svijet, mogu se nadati polaganom financijskom oporavku.
Sličan prijedlog iskupljivanja financijskog sustava stigao je ovih dana i iz Europe, gdje su Francuzi predložili paket od 300 milijardi eura za spašavanje europskog financijskog sustava, ali malo je tko europsku inicijativu shvatio ozbiljnije od verbalne podrške SAD-u.
Američko usvajanje plana, ma koliko danas bili neizvjesni konačni rezultati toga pothvata, posve sigurno je osiguralo povoljan start svjetskih burzi u ponedjeljak ujutro. Pomak nabolje može se očekivati i u Zagrebu, gdje je Ina danas, nakon završetka MOL-ove javne ponude zaprijetila rušenjem Crobexa u opasne vode ispod razine od 3000 bodova. Zagrebačko tržište pokazalo se ovih dana ipak prilično otpornim na inozemne udare. S njega su, zasad, pobjegli strani ulagači koji su rasprodajom likvidnih hrvatskih dionica pokrivali minuse napravljene u Londonu i New Yorku.
Domaći ulagači, osim amaterskog stampeda na SDA u lovu na možda posljednju priliku za zaradu na Ininim dionicama, zasad su uglavnom tek apstinirali od burze. Vladi upućene zamjerke - da je guranjem nacije u dioničarstvo zaigrala rizičnu igru koja ljude može dovesti do propasti - zasad se, srećom, nisu pokazale opravdanima. Unatoč padu vrijednosti dionica, tkogod se u kupnju privatizacijskih paketa uključio na početku, danas još može računati sa zaradom.

- 11:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.10.2008.

Ne znam zašto, ali sretan sam što tonu (kriminogene) banke koje financiraju potrošnju, a ne promiču proizvodnju. ..

Hvala Svevišnjem da je zaustavio prese...nje tzv. managera banaka i spustio njihove tzv. banke na dno....

BANKE SU IZVOR SVEGA ZLA DANAS U SVIJETU, DAKAKO UZ POMOMOĆ POLITOKRATSKIH I INIH STRUKTURA.

A Bush i EU-ekipa već su ubrizgali oko 1.700 MILIJARDU USD novca poreznih obveznika u spas milijunaša i managera-drk...ija....

U Hrvatskoj gdje je kriminal ionako način javnog djelovanja, to tek očekujemo...

IZVATCI IZ POJEDINIH ČLANAKA KOJI OSLIKAVAJU KRIZU SUSTAVA

Zasad, dionice, banaka tonu i tonu.....

Bankarske dionice u Zagrebu pale 60 posto

Bankarski sektor u Europi bio je ovih dana vodeći razlog pada burzovnih indeksa

Dionički indeks Zagrebačke burze CROBEX od početka godine pao je 49 posto, dok su istodobno dionice bankarskog sektora u kojem se nalazi deset izdanja u prosjeku pale po stopi od 60 posto. Iako domaće banke nemaju problema s kakvima se suočavaju banke u zapadnoj Europi, inozemne vijesti su za domaće ulagače suviše tmurne da se ne zabrinu, što je gotovo svim analitičarima bilo dovoljno da zaključe kako domaći ulagači više ne gledaju fundamentalne pokazatelje kompanija.

Dionički indeks CROBEX od početka godine pao je 49 posto Konstantna dobit
Njihova tvrdnja temelji se na očitim pokazateljima koji potvrđuju da je u Hrvatskoj situacija s poslovanjem i zdravljem bankarskog tržišta sasvim suprotna od njihovih pandana na Zapadu. Domaće banke bilježe konstantnu dobit iz tromjesečja u tromjesečje, a čelni ljudi središnje banke, analitičari i ministri ponavljaju kako je bankarski sustav u Hrvatskoj jedan od najstabilnijih u Europi. Prema podacima Hrvatske narodne banke, domaće su banke od početka godine do kraja kolovoza zaradile 3,8 milijarde kuna, što je 27,6 posto više nego u istom razdoblju lani. Bez obzira je li riječ o malim ili velikim bankama, njihov je pad, uz izuzetak Erste & Steiermärkische banke i Hrvatske poštanske banke bio veći od pada CROBEX-a u čijem se sastavu nalaze dva bankarska izdanja. Riječ je o dionicama Zagrebačke banke i Privredne banke Zagreb čije dionice imaju najniži “free float” u odnosu na ostalih 26 izdanja koja čine CROBEX. Osim toga, uz izuzetak Zabe ili PBZ-a, ostale banke vrlo rijetko prelaze promet veći od milijun kuna. Bankarskim se dionicama na Zagrebačkoj burzi, međutim, puno manje trguje u odnosu na građevinski ili brodarski sektor. Primjerice, u utorak je cijeli bankarski sektor ostvario 2,5 milijuna kuna prometa, dok su građevinci ostvarili gotovo deset puta viši promet. Stoga pad bankarskih dionica ne utječe sudbinski na indeks kao što je to slučaj na burzama u zapadnoj Europi ili SAD-u. Ponajviše je od početka godine pala šibenska Jadranska banka čija je cijena dionice potonula čak 79,5-postotna boda. Dionica Erste & Steiermärkische banke je zauzvrat izgubila najmanje te je imala bolje rezultate od CROBEX-a, potonuvši od siječnja 25 posto. I dok u Europi i SAD-u bankarske dionice uvelike određuju kretanje indeksa, na Zagrebačkoj burzi to nije slučaj. Financijska kriza koja se prelila iz SAD-a na Europu ugrozila je bankarski sustav, a u mnogim su zemljama vlade odlučile pomoći posrnulim bankama kao što je slučaj s njemačkom Hypo Real Estate koja je dobila 50 milijardi eura pomoći.

Europski pad

Velika je Britanija spremna bankarskom sustavu ponuditi 50 milijardi funti, a Island se odlučio na nacionalizaciju banaka. Zabrinutost, kao i velika neizvjesnost u vezi s budućnošću banaka, uvelike je utjecala na kretanje cijena bankarskih dionica na europskim burzama. Tako su u utorak Royal Bank of Scotland i HBOS skliznuli oko 40 posto, Commerzbank 14 posto, Lloyds TSB 13 posto i Barclays 9 posto. Dionice domaćih banaka padaju još od početka godine. Njihov pad nije izuzetak, nego pravilo u velikoj panici koja se prvi put pojavila u studenom prošle godine, da bi ovih dana doživjela svoj vrhunac. Primjerice, samo je tri dana bilo potrebno da dionica Jadranske banke izgubi više od 20 posto svoje vrijednosti.

A SADA MALO I O ZAGREBAĆKOJ BANCI, TEMELJU HRVATSKOJ PRIVREDNO, POLITIČKOG KRIMINALA I VELEIZDAJE:>

Puknuo financijski balon: Nova bankarska kriza u Hrvatskoj srušiti će Unicredito
Oct 01, 2008

Unicredito, nominalni vlasnik Zagrebačke banke, zabilježio je u utorak, 30. rujna 2008. godine pad vrijednosti dionica u iznosu od 4,9% u odnosu na njihovu vrijednost dan ranije. Ovaj dramatičan pad nije novost, već samo predstavlja drastično ubrzanje jednog negativnog trenda u vrijednosti dionica ovog bankarskog giganta, koji je tako, u odnosu na početak ove kalendarske godine zabilježio pad u iznosu od 40,8 % ukupne vrijednosti.

Stoga su mediji širom svijeta počeli spekulirati o Unicreditu kao o još jednom rizičnom financijskom divu, koji bi mogao ili propasti, ili doći pod udar prisilne nacionalizacije, radi sprječavanja stečaja.

Uslijed ovakvog razvoja događaja je na Milanskoj burzi privremeno obustavljeno trgovanje dionicama Unicredita.

Propagandno prikrivanje financijskog sloma

Interesantno je da je neposredno prije nego se o Unicreditu počelo govoriti u ovako negativnom svjetlu, generalni direktor Unicredita, Alessandro Profumo, dao je u subotu, 27. rujna 2008. veliki intervju u jednim čitanim dnevnim novinama u Hrvatskoj.

U tom intervjuu Profumo hvali svoje spajanje sa Zagrebačkom bankom, hvali upravu te banke, te hvali ukupno poslovanje te banke.

Očito je da Profumo želi pod svaku cijenu umiriti javnost u Hrvatskoj, te kod nje izazvati uvjerenje da je Unicredito, barem što se tiče njegovog položaja u Hrvatskoj, stabilan, i da nikakva kriza neće zahvatiti ni Zagrebačku banku, ni Unicredito.

Zašto Uprava Unicredita opasnost od sloma vidi upravo u Hrvatskoj?

Na prvi pogled je neshvatljivo da direktor jednog financijskog diva, kakav je Unicredito, u trenutku najozbiljnije krize u povijesti kompanije, krize koja prijeti propašću banke, nalazi vremena za dugotrajni intervju jednoj lokalnoj novini, novini koja pokriva jedno malo nacionalno tržište, te da se - u trenutku kada se od direktora kompanije očekuje da poduzima sve da spriječi paniku i stečaj banke - medijski fokusira na periferiju.

Samo usporedbe radi; Unicredito je vodeća banka Italije, te jedna od vodećih banaka Njemačke (preko kontrole nad HVB bankom) i Austrije (preko kontrole nad Bank Austria Creditanstalt), te je izuzetno prisutan po cijeloj tranzicijskoj Europi, uključivo i u najvećim tranzicijskim zemljama kao što su Poljska i Rusija.

U odnosu na ta tržišta, Hrvatska je uistinu minorna.

Stoga se postavlja pitanje, zašto uprava Unicredita, u trenutku kada se opstanak kompanije dovodi u pitanje, opasnost vidi upravo u malenoj Hrvatskoj, i to takvu opasnost, da uprava banke mora - u satima kada se dionice banke urušavaju - fokusirati baš na malenu Hrvatsku i njen nacionalni medijski prostor.

Tim više, što ovaj kolaps Unicredita koincidira sa ukupnom eksplozijom globalne financijske krize, od SAD-a do Europske Unije i Pacifičke Azije.

Razlozi Profumove panike

Osim toga, mnogi promatrači će ukazati da je Zagrebačka banka, te pozicija Unicredita u Hrvatskoj nešto što bi ta kompanija morala "stavljati pod tepih", nešto čega se ta kompanija ima sramiti, te da joj je podsjećanje na afere u Hrvatskoj najmanje što bi joj sada trebalo.

Razloga za ovo ima puno, a o njima je javnost u Hrvatskoj, putem interneta već više puta izvješćivana. Većina tih razloga su poznati i američkoj javnosti, i to preko izvješćivanja jednog od vodećih konzervativnih internetskih portala WorldNetDaily, koji je o Zagrebačkoj banci pisao još 2004. godine, te u kasnijim napisima.

O tome je izvještena i javnost u nekim drugim zemljama jugoistoka Europe (Srbija, Bosna i Hercegovina …).

Do sada poznati podatci ukazivali su na opasnost od potpunog financijskog sloma Unicredita

Dakle, o Zagrebačkoj banci i Unicreditu u Hrvatskoj do sada je rečeno slijedeće:

• Zagrebačka banka izvorno je bila banka u društvenom vlasništvu, te njen društveni kapital nikada nije bio privatiziran.

• Država Republika Hrvatska doslovno "nema papir" o tome kako je ta banka postala privatna, te za njen društveni kapital nije dobila niti jedne lipe,

• izvorni osnivači Zagrebačke banke (Grad Zagreb, kao osnivač od 1914. godine, Republika Hrvatska kao osnivač od 1945. godine, radnici banke do 1989. godine, te Republika Srbija kao suosnivač banke 1977. godine) nisu dobili niti jednu dionicu, odnosno za protuvrijednost društvenog kapitala kojeg su uložili u banku, nisu dobili niti jednu lipu,

• društvene pravne osobe osnivači banke, nisu u pretvorbi i privatizaciji unijeli, kao vrijednost svojeg društvenog kapitala, dionice banke, pa tako te dionice nisu nikad procijenjene i privatizirane, te je te dionice sumnjivim pravnim poslovima prisvojila sama banka, dok su pravne osobe osnivača bačene u stečaj, i to od strane same banke, koja je tako zatvorila na stotine tisuća radnih mjesta, te u stečajevima uzela njihovu imovinu,

• dionice banke završile su za vrijeme rata na Holdingu Zagrebačke banke, čiji vlasnik je bila sama banka, dakle, za vrijeme rata banka je bila vlasnik sama sebe, da bi nakon toga prebacila dionice na off-shore tvrtke jedne grupe ljudi, koji su kasnije 2001/2002 te dionice zamijenili sa Allianzom i Unicreditom, koji im tako čuvaju dionice, pri čemu je ugovor o zamjeni dionica bio proglašen tajnom na teritoriju SAD-a, Australije, Kanade i Japana,

• te dionice su nakon zamjene stavljene na skrbničke račune, isprva kod Unicredita, zatim kod Bank Austria, da bi na kraju završili na zbirnom skrbničkom računu kod same Zagrebačke banke, pa je time priča o stranom vlasništvu nad bankom laž i lakrdija,

• skrbnički račun na kojem su dionice banke kontrolira tzv. grupa iz Hennessya, ("dečki iz Hennessya") koju čine pripadnici nekadašnjih jugoslavenskih komunističkih tajnih službi, koji su već u 1980-tih bili "pri blagajni", te su "pri blagajni" ostali u kontinuitetu sve do danas; kao vođa grupe se spominje bivši premijer Franjo Gregurić, koji je u komunizmu vodio monopol vanjske trgovine, da bi 1991-1992 bio premijer, a uz njega još i Vanja Špiljak, Nikica Valentić, Branko Mikša, Mladen Vedriš, Dragutin Drk, Ivan Čermak, Jakša Barbić, Franjo Luković, Zlatko Mateša, Tomislav Badurina, Petar Đukan i drugi. Osim njih, dionice imaju i njihovi "pomagači nižeg ranga", među kojima se spominju: Miroslav Marčinković, Duillio Belić, Marijan Hanžeković, Iva Hanžeković-Živković, Sanja Rendulić, Ratimir Andrijanić, Đuro Miladin, Vjekoslav Srb, Franjo Filipović i drugi.

• Zagrebačka banka se 1990-tih godina otvoreno pokazivala kao povezano društvo sa nekim od vodećih poduzeća ih Hrvatske, a koja nikada nisu transparentno privatizirana, kao što su npr: Tvornica duhana Rovinj, Pliva, Franck, Institut građevinarstva Hrvatske, Ledo, Diners Club Adriatic i neka druga.

• ovako privatizirana banka upustila se pranje novca za teroriste, pa je tako za Al-Kaidu oprala preko 900 milijuna američkih dolara, s kojim novcem je jemenski šeik Mohhamed Ali-Hasan Al-Moayad pripremao napad na Washington i to bojnim otrovima, koje je trebalo širiti putem aviona poljoprivredne avijacije,

• pri tome je banka krivotvorila svoje bilance, pa se tako u bilancama banke, od 1989 do danas spominje kao vlasništvo 113 zgrada na kojima je nekadašnja društvena banka "Udružena banka Hrvatske - Zagrebačka banka - Osnovna banka" imala pravo korištenja, a koje su bilančno prikazane kao vlasništvo banke, a da se gruntovno vode kao društveno vlasništvo. Nakon što je u svezi ovoga pokrenut sudski postupak, je sudac Đuro Sessa izbrisao za upravnu zgradu u Paromlinskoj 2 društveno vlasništvo (i pri tome počinio kazneno djelo), i to kao da je riječ o neizgrađenoj građevinskoj parceli, ali čak ni uz taj marifetluk nije uspio upisati vlasništvo banke nad svojom upravnom zgradom,

• u svezi ovoga vode se od strane oštećenih pojedinaca, poduzeća i oštećenih radnika niz sudskih postupaka, u kojima je banka izložena za milijarde kuna kapitala, koju izloženost nije prikazala u svojim bilancama, čime je povrijedila zakon, te Međunarodne revizijske standarde,

• protiv banke inicirani su razni postupci u inozemstvu, a neke od vodećih rejting kuća su prestale rangirati Zagrebačku banku, i to uslijed podataka o kriminalnoj prirodi te banke,

• nakon što je na glavnoj i posebnoj skupštini banke od 2008 godine otkriveno da su dionice banke na zbirnom tajnom skrbničkom računu, unutar grupe ljudi koji drže banku došlo je do sukoba, pa je tako Jakša Barbić otjerao direktora pravne službe Igora Tepšića sa funkcije, ali ga je direktor banke Franjo Luković zaštitio i postavio na protivljenje Barbića, kao svojeg savjetnika. Franjo Luković je to učinio zato što je sa pokojnim ocem od Igora Tepšić zajedno radio u jugoslavenskoj vojnoj kontraobavještajnoj službi, te je, nakon što su pripadnici Hrvatske vojske u Domovinskom ratu likvidirali Tepšićevog oca u jednoj borbenoj akciji, zaštitio Igora Tepšić, te ga sklonio, prvo u Trgovački sud, a zatim u pravnu službu Zagrebačke banke. Nakon što je Jakša Barbić smijenio Tepšića, kojeg smatra totalno nesposobnim, ali ga je na protivljenje Barbića, Luković zaštitio u Uredu uprave banke,

• poslovanje Zagrebačke banke spominje se u nizu prijava vezanih za kuhanje bilančnih knjiga i pranje novca od domaćeg i međunarodnog organiziranog kriminala,

• ljude koji kontroliraju Zagrebačku banku, tzv. "dečke iz Hennessya", spominje se u međunarodnom miljeu krijumčarenja heroina, odnosno u miljeu ostalih aktivnosti međunarodnog organiziranog kriminala (krijumčarenje kokaina, sintetskih droga, duhana, ilegalnih imigranata, oružja, bijelog roblja itd.), te u miljeu međunarodnog obavještajnog podzemlja koje se veže za neke obavještajne službe sa Bliskog Istoka, a naročito Sirijsku, Iransku i Libijsku.

• šefa grupe ljudi koji kontroliraju Zagrebačku banku spominju dokumenti Američkog Kongresa kao nuklearnog proliferatora koji je krijumčario uran za proizvodnju ilegalnog atomskog oružja.

Imajući sve ovo u vidu, uistinu je neshvatljivo zašto je uprava Unicredita smatrala Zagrebačku banku, te Hrvatsku i njeno maleno nacionalno tržište, značajnim, i to neposredno pred erupciju krize Unicredita u Italiji.

U Hrvatskoj bi mogla nastupiti kriza koja će srušiti Unicredito

Stoga analitičari smatraju da se uprava Unicredita bojala da bi upravo u Hrvatskoj mogla uskoro izbiti kriza koja bi definitivno srušila Unicredito i gurnula ga u neminovni stečaj, te da bi uz Unicredito, u ovoj krizi mogle pasti i neke druge institucije, kao što npr. Banca Intesa, te da bi neke druge institucije mogle biti ozbiljno uzdrmane, kao npr. njemački gigant Allianz.

Naime, analitičari ukazuju da su ukupne bilance države i gospodarstva u Hrvatskoj sustavno krivotvorene kroz dugi niz godina, te da je cijela Hrvatska jedan financijski balon, koji je ukupno težak čak 34 milijarde dolara, te da je taj financijski balon, kroz fiktivne integracije domaćih banaka sa stranim financijskim institucijama, raspoređen po bilancama stranih financijskih kuća, kao što su Unicredito-HVB-Bank Austria, zatim Banca Intesa, Allianz, te niz manjih banaka po Austriji.

Ovaj financijski balon sastoji se u ukupno prikazanom vanjskom dugu Hrvatske, za kojeg se u Hrvatskoj priča da iznosi 34 milijarde dolara.

Nepostojeći vanjski dug

Da bi ovo shvatili, treba poći od podatka da Hrvatska, prema procjenama, 2008. godine ima 4,453,500 stanovnika. To bi značilo da je na svakih 453.000 stanovnika Hrvatske (dakle populaciju približno dvostruko većoj od stanovništva Splita) došlo 3,4 milijarde dolara kapitala, odnosno na svakih 45.300 stanovnika (dakle populaciju nešto malo manju od stanovništva Karlovca) 340 milijuna dolara.

Ovo bi značilo da je na svakih 4.530 stanovnika (dakle na populaciju mjesta Otočac u Lici) došlo 3,4 milijuna dolara, odnosno na svakih 453 stanovnika (dakle populaciju jednog prosječnog haustora u Novom Zagrebu), došlo čak 340.000 dolara.

Svakome tko u Hrvatskoj živi i radi, te svakome tko ima ikakvih iskustava sa hrvatskom realnom ekonomijom, poznato je kako se skromno u Hrvatskoj živi, te kako je nelikvidnost endemična.

Također je poznato da stvarni, živi novac u Hrvatsku dolazi iz inozemstva, i to putem deviznih doznaka koje Hrvati iz inozemstva šalju svojim obiteljima u Hrvatsku, te kupovinom nekretnina, uglavnom uz obalu Jadrana. Stoga priča o navodnih 34 milijarde dolara koji su navodno došli u Hrvatsku jednostavno nije moguća.

World Debt System nema podataka o hrvatskom dugu

Tim više što međunarodne institucije koje prate zaduženost zemalja u svijetu ne poznaju podatke o hrvatskom dugu. Tako World Debt System nije evidentirao taj dug.

Osim toga, poznato je da su banke koje su izvorno kreditirale nekadašnju Jugoslaviju, svoj dug početkom rata rasprodale u bescjenje, i to fantomskim kupcima; najčešće fiktivnim off-shore kompanijama, koje su predstavljali tada dobro pozicionirani ljudi iz zemalja nekadašnje Jugoslavije, a vrlo često baš Jakša Barbić.

Uostalom, razvoj se danas niti ne temelji na kreditiranju, već na ulaganju, pa je sama priča o takvom dugu deplasirana, te je očito kopirana iz nekadašnjih vremena komunističke Jugoslavije.

Osim toga, kad bi postojao takvo potraživanje stranih kreditora, isti bi se i te kako brinuli o tome kako se troši njihov novac, te bi na realizaciji sasvim transparentnih projekata koje bi taj dug financirao, radilo na stotine stranih financijskih eksperata (kojih u Hrvatskoj očito nema), a institucije-kreditori bi školovale na tisuće mladih Hrvata u svojim domicilnim zemljama, da bi za njih radili u Hrvatskoj.

Međutim, očito je da ni jedan "kreditor" nije školovao i zaposlio na tisuće Hrvata da se bave desetinama milijardi njegovih ulaganja u Hrvatskoj.

Hrvatska dužna vlastitoj podzemnoj eliti

Iz ovoga proizlazi da je otkupom duga bivše Jugoslavije, Hrvatska (ali i druge zemlje bivše Jugoslavije) postala dužna sama sebi, odnosno svojoj podzemnoj "eliti", te da je taj izvorni dug fiktivno uvećavan, najčešće izvlačenjem ukradenog, otuđenog, utajenog novca iz Hrvatske, koji bi se onda "vraćao" u Hrvatsku, ovaj puta kao "svježi novac stranih kreditora", te da je cijela priča o enormnom vanjskom dugu izmišljotina.

Potreba za ovakvim izmišljanjem novca kojeg nema, pojavljuje se kad se pojedine financijske kuće sustavno bave pranjem novca kriminalnog porijekla, budući da je za pranje novca neophodno da stvarni, "crni", kriminalan novac, bude "okružen" izmišljenim, nepostojećim, "legalnim novcem".

Tako je Hrvatska, kao praonica novca od međunarodne mafije, ujedno postala i zemlja sustavnog krivotvorenja bilančnih knjiga.

Tu se krivotvorio ne samo novac od međunarodnog kriminala, već i novac od međunarodnih terorističkih organizacija, pa je tako svojedobno France-Presse prenio vijest o pranju 900 milijuna dolara za Al-Kaidu preko Zagrebačke banke.

Lažni kapital banaka

Međutim, ovo sustavno pranje novca omogućilo je stvaranje ukupnog financijskog balona od 34 milijarde dolara.

Taj financijski balon prikazan je kao fiktivni vanjski dug Hrvatske, te je zatim pretočen u bilance banaka.

Tako su domaće banke, uz skroman cash-flow, imale i enormne iznose kapitala u bilancama, samo što je taj kapital bio lažan.

(Pri tome su banke pravdale taj kapital gomilanjem nekretnina u enormnim iznosima, samo što su te nekretnine gruntovno bile knjižene na treće, te pri tome banke nisu ni imale pravnu osnovu da te nekretnine knjiže na sebe. Vrlo često su iste nekretnine istovremeno bile knjižene u bilancama više povezanih pravnih osoba; npr. banke i o njoj ovisnog i povezanog poduzeća.)

Novac umjesto u Hrvatsku na off-shore račune

Osim toga, u Hrvatsku je trebao doći stvarni kapital iz inozemstva, koji nije došao.

Tako je domaća farmaceutska industrija po osnovi patentnih prava na azitromicin (azithromycin, zithromax, arzuilina, sumamed), primila u trinaest godina ukupno dvije i pol milijarde dolara kapitala. Riječ je o glavnici, ali bez kamata.

Ta glavnica nije došla u Hrvatsku, već su fiktivni vlasnici domaće farmaceutske industrije, i to dok je otvoreno predstavljala povezano društvo sa Zagrebačkom bankom, taj novac prebacili na svoje off-shore tvrtke u inozemstvu.

Dakle taj stvarni novac je trebalo sakriti.

Domaće lažne bilance, istovremeno su služile i za sakrivanje stvarnog živog novca, koji postoji, ali samo što ne postoji u Hrvatskoj, i u nju nikada nije došao, već postoji u inozemstvu, pa se putem ovako "internacionaliziranih" lažnih bilanci, fiktivno prikazuje u Hrvatskoj.

Lažne bilance Unicredita „uljepšavane“ fiktivnim dugom Hrvatske

Tako uvećani kapital banaka, sa takvim falsificiranim bilancama, prenašan je na strane financijske institucije, koje su figurirale kao vlasnici domaćih banka.

Tako je tih 34 milijarde dolara nepostojećeg vanjskog duga Hrvatske preneseno u grupu financijskih institucija u Europi, gdje su te nepostojeće milijarde uljepšale i ojačale bilance tih institucija, dakako samo na papiru.

Očito je da je znatan dio toga prenesen u lažne bilance samog Unicredita, odnosno banaka iz njegove grupacije.

Stoga se u ovom času, kada zbog niza drugih razloga Unicreditu prijeti financijski kolaps, uprava Unicredita na čelu sa Alessandrom Profumom, boji eksplozije (zapravo: "implozije") fiktivnih milijardi iz Hrvatske, te krize u kojoj bi Unicredito morao otpisati mnogo milijardi dolara svojeg bilančnog kapitala.

Zbog činjenice da je Unicredtio zbog drugih razloga, već na rubu stečaja, otkriće njegovog "Hrvatskog balona", značilo bi siguran stečaj, te ovom financijskom gigantu, ali i mnogim drugim financijskim kućama iz Europe, ne bi u ovom slučaju bilo spasa.

Eksplozija hrvatskog balona

Stoga je logično da se u trenutku galopirajuće financijske krize u svijetu, te u času kada se Unicredito nalazi na rubu stečaja, uprava Unicredita medijski ovako fokusira na Hrvatsku, budući da time odgađa neumitnu eksploziju falsificiranih bilanci hrvatskih banaka, čiji nepostojeći kapital, (kapital kojeg banke nisu stvarni vlasnici, ili koji uopće ne postoji) je pretočen u falsificirane bilance Unicredita.

Financijska kriza na Wall Streetu je, bez obzira na sve njene dimenzije, još uvijek relativno bezazlena, ako se usporedi sa prijetećom financijskom krizom srednje Europe.

Ta kriza srednje Europe, odnosno Europe uopće, mogla bi započeti eksplozijom "hrvatskog balona", čijih 34 milijarde dolara bi moglo simultano srušiti niz inače već poljuljanih financijskih kuća iz srednje Europe, počevši od Unicredita, te za sobom povući znatan dio europske privrede i društva.

Povezano:

Slučaj ZABA

Istraživački tim Necenzurirano.com

50 milijardi funti za banke

Britanska vlada objavila je u srijedu plan za spašavanje vodećih banaka u zemlji vrijedan 50 milijardi funti (87 milijardi američkih dolara), priopćila je Londonska burza.

Britanski ministar financija Alistair Darling objasnio je u priopćenju burzi kako se planom želi bankarsku industriju postaviti na "sigurne temelje".

Glasnogovornik vlade rekao je da bi plan trebao omogućiti "temeljito restrukturiranje bankarstva".

Vlada se nada da će planom, zapravo djelomičnom nacionalizacijom vodećih banaka novcem poreznih obveznika, povratiti povjerenje, ponovno pokrenuti posuđivanje novca i stimulirati gospodarstvo.

Odluka, donesena na sastanku najviših dužnosnika koji je sazvao premijer Gordon Brown u utorak kasno navečer, uslijedila je nakon dva burna dana na burzi kada su dionice vodećih banaka jako izgubile na vrijednosti.

Vladini dužnosnici napominju da se učinak plana ne treba procjenjivati po prvim reakcijama tržišta, nego da treba gledati dugoročno. Pojedinosti plana Darling će iznijeti u britanskom parlamentu kasnije tijekom dana. (hina/metro-portal)

Datum: 08.10.2008.

<strong>Kronološki pregled krize Ri -banke

(što su govorili…) Situacija se najbolje procjenjuje kada je se gleda sa vremenske distance. A di' ćeš zanimljivije situacije za procijeniti od krize Riječke banke! Ja sam skupio i izdvojio, te kronološki poredao najsočnije vijesti i izjave ključnih ljudi, od samog početka krize do danas (tekst dovršen u nedjelju), pa Vi, dragi Vi, sami procijenite tko nam je lagao, tko je znao, tko je srao, tko je naivan, a tko glup… Idemo: 8. 03. petak - Zatišje pred buru - Štediša Ivan Štokić iz Riječke banke podiže svu svoju ušteđevinu 11. 03. ponedjeljak - Mozak nije bauk - proročanski ili ne, na Medicinskom fakultetu u Rijeci počinju predavanja na temu "Tjedan mozga u Hrvatskoj". Prvog dana u dvorani je bilo 8 slušatelja. Riječani očito misle da o mozgu znaju sve. Vidjet ćemo… 14. 03. četvrtak - Počinje… - Glavni diler Riječke banke Eduard Nodilo dobio je otkaz, a banka protiv njega podnijela prijavu jer joj je nanio materijalnu štetu. Borislav Perožić, član uprave banke izjavljuje da je šteta mala i da je prvenstveno nanijeta ugledu banke. Kategorički demantira da se radi o šteti od čak 60 milijuna eura, što je cifra koja se neslužbeno spominje… 15. 03. petak - Odkud Nijemci znaju? - Svi su zbunjeni. Doznaje se da je Bayerishe Landesbank, većinski vlasnik Riječke banke, već uzela u obzir utjecaj gubitaka banke na svoje financijsko izvješće za poslovnu godinu 2001., a minhenski Abendzeitung objavio je da je riječ o iznosu većem od 100 milijuna eura. 16.03. subota - Psihoza bez razloga - Štediše jučer i danas podigle 192 milijuna kuna. "…logično je da uprava banke strepi nad mogućnošću koja je u bankarstvu najopasnija, a to je da nastane panika, psihoza među ljudima pa da nahrupe na šaltere što je situacija koja bi oslabila i najjaču banku." To Ivan Štokić, predsjednik uprave Ri-banke izjavljuje na konferenciji za tisak, te dodaje: "Riječka banka, odgovorno tvrdim, ne može propasti!". 120 Riječana, uključujući i mene, u nevjerici odlazi na test inteligencije. 17. 03. nedjelja - Ne znam ja ništa… - Štokić daje novi intervju… Na pitanje da li će BLB napustiti Ri-banku odgovara da za to nema ni razloga, a ni potrebe. Isto tako kaže da je svog vrhunskog deviznog dilera, Nodila, vidio dva puta u životu - u prolazu. 18. 03. ponedjeljak - Vratile se gazde iz Amerike - Guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski vratio se s puta u Americi samo zbog afere "Nodilo". U izjavi za Večernji list Rohatinski tvrdi da je po izvorima iz Riječke banke šteta između 83 i 103 milijuna dolara baš što su i Nijemci rekli 3 dana prije. Izjavu guvernera HNB-a, član Uprave Riječke banke Borislav Perožić, očito zbunjen, nije mogao komentirati: "…Ne znam što bih rekao, nisam za to još čuo, ovo mi je prvi glas. Znam samo da je u ovom trenutku bilo kome jako teško reći koliki su gubici jer dok se do kraja ne istraži o čemu je riječ, neće se znati pravi iznos…" Slavko Linić najavljuje moguću dokapitalizaciju iz proračuna. 19. 03. utorak - Kako reko' -tako bilo - "Bayerische Landesbank više neće biti vlasnik Riječke banke, jer će sve svoje dionice pokloniti hrvatskoj državi. Država, koja time ponovo postaje većinski vlasnik Riječke banke na sebe će, pak, preuzeti obvezu dokapitalizacije banke." Tako nas je Linić obavijestio nakon sastanka Vlade, BLB-a i HNB-a. 20. 03. srijeda - Nema ostavke uprave! - Cijela uprava banke podnosi ostavku. Nadzorni odbor je odbija. Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke i član Nadzornog odbora to ovako komentira: "Smatrali smo da u ovom trenutku ne bi bilo upitno u sustav Riječke banke uvoditi nove ljude." 21.03. četvrtak - Šala mala - Nadzorni odbor prihvatio ostavku Uprave Riječke banke. Uvode se novi ljudi. 22.03. petak - Znali smo, al' vam nismo rekli - Slavko Linić potvrdio je da je Vlada sa Bayerische Landesbankom kontaktirala već 10. ožujka, dakle četiri dana prije prvih javnih informacija o aferi… Počinje minijatura novinara Novog Lista S. G. o ekološkom incidentu u Rijeci : "Građani ogorčeni ekološkom incidentom u centru grada-Kome je smetalo stablo na Rivi?" 23.03. subota - A ni sad vam nećemo reći - Izlazak BLB-a iz Ri-banke i službeno okončan. Banka "poklonjena" državi za dolar. Goran Granić, zamjenik premijera, komentira i rasvjetljuje uvjete prodaje novim vlasnicima: "Uvjeti su standardni i oni su poslovna tajna". Nastavlja se minijatura S. G-a: "Riješena dvojba oko ekološkog incidenta na Rivi-Posječeno stablo bilo osušeno". 24.04. nedjelja - Zatišje - Kriza banke riješena. Riješena i ekološka kriza S.G.-a: "Riješen ekološki problem-Nova crnika na Rivi" ps. Za tekst korištene Internet stranice Novog i Večernjeg lista.

FINANCIJSKA KRIZA

Slijedi (još jedan) val stečajeva američkih banaka
Autor/izvor: SEEbiz / AP
WASHINGTON / NEW YORK - Čitav niz američkih banaka neće preživjeti sljedeću godinu, isprkos interventnim injekcijama američke vlade. Pitanje je jedino koliki će biti ukupni broj onih koje će nestati. Američka bankovna industrija je na najkrhkijim nogama još od početka 90-ih, kad je u trogodišnjem razdoblju skrahiralo čak 800 federalno osiguranih institucija. To je tada američke porezne obveznike stajalo između 170 i 205 milijardi dolara, inflacija uračunata.
Vladina odluka da u sustav ovaj put ubaci 700 milijardi, kupujući loše dugove od pogođenih banaka, sasvim sigurno će sačuvati neke institucije, no analitičari sumnjaju da će to biti dovoljno da se spriječi još jedan veliki potres.

Neki kažu da bi za neke možda bilo pametnije da novac spreme u čarape ili madrace, nego da ih drže u bankama.

"Zvuči kao šala," kaže jedan biznismen, "No, to se sad čini siguriji izbor od ovih previranja na tržištu.", No, i ozbiljni analitičari ne odmahuju glavom.

"Ne znam zašto bi ovaj put bilo drugačije," kaže Joseph Mason, profesor s Louisiana State University, "Upravo je završila velika zabava na kojoj su se ljudi i tvrtke previše zaduživali, Imali smo mjehurić, i sad se vraćamo na normalu. Hoće li to biti bezbolno? Neće!"

Mason procjenjuje da bi se depoziti banaka koje će otići u stečaj mogli kretati u visini 1100 milijardi dolara. Nakon prodaje njihove imovine, čišćenje će američku agenciju za sanaciju stajati između 140 i 200 milijardi dolara

Hrvatske banke kćeri spašavaju austrijske banke

Dok su pojedine europske banke primorane otpisati dugove zbog globalne financijske krize, njihove banke kćeri u Hrvatskoj nemaju takvih problema. Dapače, njihova dobit iz godine u godinu raste, baš kako rastu i plasmani kredita građanima u zemljama istočne Europe.

Razlog je jednostavan, a nalazi se u tome da kamate u zapadnoj Europi više ne mogu rasti po velikim stopama, dok na tržištima istočne Europe one još imaju potencijal rasta. Austrijske banke su zbog sloma hipotekarnog tržišta u SAD-u i financijske krize koja je nakon toga uslijedila pretrpjele štetu višu od milijardu eura.

Raiffeisen Zentral banka (RZB) mora otpisati 312 milijuna eura, Volksbanka 153, dok Erste banka 111 milijuna eura, navodi austrijska poslovna novina Wirtschaftsblatt.at. S druge strane Raiffeisen banka u Hrvatskoj je prošle godine ostvarila dobit od 509 milijuna kuna ili 1,8 posto više u odnosu na prethodnu godinu. Volksbanka je ostvarila čak 141 posto veću dobit, dok je Erste banka prema riječima predsjednika Uprave Petra Radakovića ostvarila prošle godine najbolji rezultat do sada povećanjem neto dobiti od 47,1 posto.

"Ne očekuje se da će otpis dijela imovine u vrijednosti 312 milijuna eura Raiffeisen Zentral Bank Österreich AG utjecati na poslovanje RBA u Hrvatskoj, tim više što su ukupni poslovni rezultati holdinga Raiffeisen International kojem je RZB većinski vlasnik, a kojem pripada i RBA Hrvatska za prošlu godinu više nego dobri jer je dobit nakon odbitka poreza uvećana za 15 posto, na 1,19 milijardi eura", objasnili su u RBA. Andreas Ecker-Nakamura, glasnogovornik RBZ-a, za Poslovni dnevnik objašnjava da ta austrijska banka nije izgubila 312 milijuna eura "nego da je riječ o smanjenoj imovini RZB-ova investicijskog portfelja", naglasivši da se "samo deset posto od 312 milijuna eura može smatrati gubitkom".

Ecker-Nakamura je pojasnio kako je RZB pogođen zbog bančinih investiranja u vrijednosnice koje su bile rizičnije. Ulaganja u takve vrijednosnice pogodile su i druge velike europske banke. Banke koje su više orijentirane na tržište kapitala i na korporativni segment imale su stoga lošiji rezultat. Kako hrvatske banke u puno manjoj mjeri financiraju korporativno gospodarstvo, a znatno više su okrenuti takozvanom retail poslovanju, odnosno građanima, pogođene su krizom u puno manjoj mjeri. Bankarstvo okrenuto građanima i malim poduzetnicima konzervativnije je i time stabilnije te je manje izloženo ciklusima u ekonomiji.

U Hrvatskoj su marže mnogo veće nego primjerice u Austriji ili Njemačkoj, ali bankarski krugovi brane se da su i rizici drukčiji te da se primjerice te zemlje zadužuju po manjim cijenama u odnosu na Hrvatsku. "Refinanciranje je na bankarskom tržištu srednje i istočne Europe općenito skuplje zbog rizika, što vodi k podizanju premije. Zapravo je RZB stabilna i snažna institucija upravo stoga što je refinanciranje jeftinije nego što je to bankama u srednjoj i istočnoj Europi. Nekim bankama u toj regiji onemogućeno je refinanciranje jer nemaju snažne banke roditeljice sa zdravim depozitnim kvotama", tvrdi Ecker-Nakamura.

Treći dan zaredom blokada trgovine Unicreditom na Milanskoj burzi

Najveća talijanska banka Unicredit u srijedu se suočila s privremenom obustavom trgovine njezinim dionicama na Milanskoj burzi, i to treći dan zaredom, nakon snažnih oscilacija njihove cijene.
Vezane vijestiZelenilo na europskim burzama, ali oprez zbog sanacije u SAD-u
HNB: Izravna izloženost hrvatskih banaka 10 do 15 milijuna kuna
Šuker uvjerava: Hrvatske banke nisu ni u kakvim problemima!

S najvećom izloženosti stranim tržištima među talijanskim bankama, Unicredit je prva od njih pogođena svjetskom financijskom krizom koja se širi Europom.
Dionice Unicredita, koje su pretrpjele veći udarac u posljednja dva dana, u srijedu su na početku rada burze u Milanu poskočile 5,8 posto, na 2,75 eura. Povod tomu bilo je netom prije početka trgovine objavljeno priopćenje toga bankarskog diva da će dio svoje imovine u nekretninama prebaciti u poseban fond s ciljem poboljšanja solventnosti

Kvartalni profit UniCredita pao 51 posto

Najveća talijanska banka UniCredit u prvom je kvartalu zabilježila 51-postotni pad dobiti zbog otpisa imovine u vrijednosti od 683 milijuna eura povezanih s krizom na tržištu drugorazrednih hipotekarnih zajmova. Kako prenosi Bloomberg, UniCredit je u navedenom razdoblju ostvario dobit od 1,01 milijardi eura, u odnosu na 2,06 milijardi eura u istom periodu godinu ranije. Neto prihodi od kamata porasli su za 13,5 posto na 4,462 milijarde eura, dok su neto prihodi od naknada smanjeni za 9,3 posto na 2,460 milijardi eura. Odjel za investicijsko bankarstvo je zabilježio gubitak od 295 milijuna eura te je zbog kreditne krize otpisao imovinu u vrijednosti od 642 milijuna eura. Nakon objave kvartalnih rezultata dionica UniCredita je pala na burzi u Milanu za 2,5 posto. U zadnjih šest mjeseci dionica talijanske banke, čija je tržišna vrijednost 64 milijarde eura, izgubila je na vrijednosti 8,4 posto.