plusBANKA : Za hrvatske poduzetnike!!!

srijeda, 19.03.2008.

VISOK RAST DOBITI BANAKA U HRVATSKOJ 2007


Samo da se vidi koliko smo izgubili od 2001. godine (a i ranije, od 1997. godine) do danas kada nam nisu omogućili pokretanje banke (s ukupnim i k tome inovativnim proizvodima i uslugama, ali orijentirane prije svega na poduzetnike):



PRIOPĆENJE ZA JAVNOST, 12. ožujka 2008.
Sjednica Savjeta HNB-a



VISOK RAST DOBITI BANAKA

Savjet Hrvatske narodne banke danas je razmotrio izvješće o gospodarskim i novčanim kretanjima u proteklom tromjesečju, kao i informaciju o stanju u bankarstvu u zadnjem lanjskom tromjesečju.
Prema svim raspoloživim podacima, bankovni sustav je i dalje stabilan. U njemu djeluju 33 banke i 5 stambenih štedionica. Prošle su godine banke povećale svoju aktivu za 13 posto, kredite za 15 posto, depoziti su porasli također za oko 15 posto, a dobit banaka za više od 21 posto.
Savjet HNB-a prihvatio je izvješće o prošlogodišnjem upravljanju međunarodnim pričuvama, koje su na kraju 2007. godine iznosile 9,3 milijarde eura, što je za 582 milijuna eura više nego posljednjeg dana prethodne godine. Ulaganjem tih pričuva ostvaren je ukupni neto prihod od 364 milijuna eura, odnosno približno 2,7 milijardi kuna.
Savjet HNB-a suglasio se s prijedlozima nadzornih odbora nekoliko banaka za nova imenovanja u upravama triju banaka: u Jadranskoj banci d.d. Šibenik član uprave postaje Mirko Goreta, u Primorskoj banci d.d. Rijeka predsjednik uprave bit će i u sljedećem mandatu Duško Miculinić, a članovi uprave Željka Pavić i Anto Pekić, a u Slatinskoj banci d.d. Slatina predsjednica uprave ostaje Angelina Horvat, a član uprave Elvis Mališ.
Osim toga, Savjet HNB-a dao je suglasnost da se 20. ožujka puste u optjecaj kovanice kune i lipe s oznakom godine kovanja "2008".

- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.03.2008.

VRAĆAMO SE - DANAS JE 07.OŽUJKA 2007: ISPRVA,O PLJAČKAMA KOJE SU IZVRŠILE BANKE I TZV. VLAST U HRVATSKOJ

DOKUMENTI O DRŽAVNOJ PLJAČKI HRVATA I BANKA U HRVATSKOJ TEK SLIJEDE, ALI ZATO NISU DOPUSTILI 2001/2002. GODINE OSNIVANJE INOVATIVNE PODUZETNIČKE INTERNET - MIKRO BANKE 'plusBANKA'


ALI VRAĆAMO SE...


A NJIMA JE MJESTO U ZATVORU S KONSIFICIRANOM IMOVINOM.
ILI ĆEMO, MOŽDA, PO NALOGU MASONSKE I ISLAMIZIRANE EUROPSKE UNIJE, POLITIČARIMA USTAVOM I ZAKONOMOM LEGALIZIRATI KRIMINAL TE GA UVESTI TAMO GDJE SPADA, U NACIONALNU KLASIFIKACIJU NJIHOVE DJELATNOSTI ?


1. ZAGREBAČKA BANKA:

Uprava Zagrebačke banke provodi pljačku u suradnji s Mladenom Bajićem

Mar 04, 2008 at 02:38 PM

Nakon što je Uprava Zagrebačke banke, na čelu s Franjom Lukovićem, započela niz finacijsko poslovnih operacija, kojima je jedini cilj spriječiti povrat imovine i dionica Zagrebačke banke Republici Hrvatskoj, prema presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 15. listopada 2007., Slobodni sindikat, koji vodi nekoliko postupaka protiv Zagrebačke banke, u ime opljačkanih i oštećenih radnika i malih dioničara nekoliko velikih hrvatskih poduzeća, zatražio je o novonastaloj situaciji u ZABI pravno mišljenje odvjetnika Ozrena Tatarca. Dana 4. ožujka 2008. godine, Slobodni sindikat zaprimio je takvo mišljenje odvjetnika Tatarca naslovljeno „Pljačka imovine Republike Hrvatske i njezinih građana u iznosu od više od trideset milijardi eura i suučesništvo Mladena Bajića i pojedinaca iz Državnog odvjetništva u pljački državne imovine“.

Kronologija pljačke u Zagrebačkoj banci

„Dana 4.3.2008. obavijestili ste me da je sa danom 4.3.2008. godine izbrisano ime Zagrebačke banke d.d. sa svih njenih poslovnica u Bosni i Hercegovini, i da namjesto imena Zagrebačke banke d.d. stoji ime Unicredit banka. Slijedom toga ste mi naložili da Vam dam moje pravno mišljenje“, stoji u uvodnom dijelu pravnog mišljenja o stanju u Zagrebačkoj banci, koje je odvjetnik Tatarac uputio Slobodnom sindikatu.

U nastavku svojeg pravnog mišljenja, odvjetnik Ozren Tatarac, detaljno je izložio kronologiju pljačke i organiziranog kriminala u Zagrebačkoj banci

„Presudom Općinskog suda u Zagrebu br. P-8536/07, od 15.10.2007. godine utvrđeno je da je Republika Hrvatska nositelj prava na dionice Zagrebačke banke d.d., Paromlinska 2, Zagreb, u ukupnoj vrijednosti koja će se naknadno utvrditi.

Ova presuda donesena je temeljem dokumentacije koju je sudu predočio Pašk Kačinari, i iz dokumentacije je proizlazilo da je:

- Zagrebačka banka izvorno bila društvena banka pod nazivom „Udružena banka Hrvatske – Zagrebačka banka – Osnovna banka“ i da je ta društvena banka dana 29.12.1989. godine reorganizirana u dioničko društvo;
- Da je prilikom preustroja banke u dioničko društvo taj preustroj rađen sa dvostrukim knjigovodstvom i namjerom krađe i prijevare, tako da je u Bilanci banke na dan 31.12.1989. prikazan kapital u iznosu od 17.512.892.293.300,- din, za koji kapital je banka morala izdati 1.751.289 dionica. Međutim, banka je dionicama pokrila samo dio svojeg kapitala, tj. dionice su izdane samo za sredstva koja su društvene pravne osobe (njih 1287 sa područja cijele Hrvatske) uplatila u osnivački fond. Tako je za sredstva uplaćena u osnivački fond izdano 863 000 dionica, dok je preostali kapital, za koji je trebalo izdati daljnjih 888 289 dionica ostao nepokriven;
- Ovaj nepokriveni kapital prikazan je bilančno, ali za njega nisu izdane dionice. To je kapital po osnovi ostale imovine banke izvan osnivačkog fonda; nekretnine, inventar, vlasništvo nad pet banaka izvan tadašnje SFRJ, sa sjedištima u Londonu, Parizu, Beču, Frankfurtu i Lusaki, te sredstva u ostalim fondovima banke. Taj kapital pripadao je izvornim osnivačima banke, i to: Gradu Zagrebu, kao osnivaču od 1914. godine, Republici Hrvatskoj kao osnivaču od 1945. godine, radnicima banke po osnovi minuloga rada, koji su u banci radili od 1945. do 1989. godine, te Republici Srbiji kao osnivaču banke od 1977. godine. Ovaj posljednji osnivač stekao je prava na dionice Zagrebačke banke na način da je izvorno bio osnovao Jugobanku sjedište Zagreb, koja je 1977. spojena sa Kreditnom bankom Zagreb u današnju Zagrebačku banku, i kojoj Jugobanci sjedište Zagreb je današnja Zagrebačka banka pravni sljednik;
- Na ovaj način je već u startu bilančni kapital prikazivao više nego dvostruki kapital od dioničkog kapitala, i ta nepokrivena razlika pripada Republici Hrvatskoj (te uz nju još i kako je gore navedeno Gradu Zagrebu, radnicima banke do 1989. i Republici Srbiji);
- Međutim ni kapital za koji je banka izdala dionice nikada nije prošao proces pretvorbe i privatizacije, jer je 1287 društvenih pravnih osoba steklo dionice Zagrebačke banke, koje dionice, kao imovina tih firmi, nikada nisu procjenjene u procesu pretvorbe i privatizacije tih društvenih pravnih osoba, te društvene pravne osobe nisu izdale dionice, odnosno ta imovina je ostala neprivatizirana, tj. u vlasništvu Republike Hrvatske;
- Sve ovo je rađeno smišljeno, sa Upravom banke kao suučesnikom jedne veče operacije krađe i sakrivanja pokradene imovine, i to od 1989. do danas, pa je Republici Hrvatskoj ostala nepoznata ta imovina. Tu imovinu je pronašao Pašk Kačinari i o njoj obavijestio nadležna tijela, koja nisu za to znala, i nisu mogla to riješiti. Tako su predsjednik Republike Hrvatske 2003. i predsjednik Vlade Republike Hrvatske 2004. tražili utvrđivanje činjenica po prijavama g. Kačinarija, ali su ih nadležna tijela ignorirala. Tako je i guverner Hrvatske narodne banke, u Izvješću Hrvatskom saboru od 18.7.2005. priznao da HNB nema podataka o tome kako se Zagrebačka banka od izvorno društvene banke pojavila kao navodno privatna banka;
- Nakon ovakve pljačke i prijevare, kao „vlasnici“ Zagrebačke banke pojavile su se brojne tzv. off shore kompanije, koje su figurirale kao vlasnici, da bi 2001./2002. zamijenile dionice sa Unicreditom i Allianzom. Pri tome je za 80 % dionica izvršena zamjena dionica, tako da jedni drugima čuvaju dionice, a 20 % je navodno plaćeno;
- Stoga je Općinski građanski sud u Zagrebu, po tužbi g. Kačinarija, kojom je tražio utvrđivanje prava Republike Hrvatske, temeljem dokumentacije utvrdio da dionice Zagrebačke banke pripadaju Republici Hrvatskoj. S obzirom da postoje i drugi izvorni osnivači (Grad Zagreb, radnici banke, Republika Srbija) presuda glasi da Republici Hrvatskoj pripadaju dionice u iznosu koji će se naknadno utvrditi“.

U kronologiji, koju u svojem pravnom mišljenju izrađenom za potrebe Slobodnog sindikata navodi odvjetnik Ozren Tatarac, opisana je ukratko tehnologija kojom je današnja Uprava Zagrebačke banke, na čelu s Franjom Lukovićem nezakonito stekla dionice „najveće banke u Hrvatskoj“. Tatarac u svojem pravnom mišljenju do kraja razotkriva kriminalnu tehnologiju kojom se poslužila bankarska elita u Hrvatskoj kako bi u sjeni političkih promjena početkom 1990.-ih godina, izveli jednu od najvećih pljačka u ovoj zemlji ikada.

Nezakonita žalba Državnog odvjetništva

Tatarac, u nastavku svojeg pravnog mišljenja, navodi i kako je žalba Državnog odvjetništva na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kojom se Zagrebačka banka vraća u vlasništvo državi, jednostavno – nezakonita.

„Usprkos tome što je navedenom presudom vraćena opljačkana imovina u vrijednosti od preko trideset milijardi eura, Državno odvjetništvo je na istu presudu uložilo žalbu. Ova žalba je nezakonita, budući da je po Ustavu i Zakonu o državnom odvjetništvu, upravo Državno odvjetništvo dužno štititi imovinu Republike Hrvatske. Tom žalbom Državno odvjetništvo izravno i namjerno nanosi štetu državnoj imovini u enormnoj vrijednosti. Ta žalba nije mogla biti podnesena bez da je podnošenje iste naložio ili barem odobrio Državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić. Stoga je on osobno odgovoran za namjerno i izravno nanošenje štete Republici Hrvatskoj. Uz njega su odgovorni i pojedinci koji su u ovome osobno učestvovali, kao npr. Zlatko Brlić, zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu koji je osobno potpisao tu nezakonitu žalbu“.

Državno odvjetništvo pomaže Lukoviću da sakrije, otuđi ili uništi pronađenu imovinu Republike Hrvatske

Zašto se Državno odvjetništvo na ovako izravan način upustilo u zaštitu i prikrivanje organiziranog bankarskog kriminala u Hrvatskoj?

Odgovor na ovo pitanje, zapravo, nije trebalo dugo čekati. Neposredno nakon što je Državno odvjetništvo podnijelo žalbu protiv presude kojom se ZABA vraća u vlasništvo državi, Uprava Zagrebačke banke započela je s realizacijom u tajnosti pripremljenog plana otuđivanja imovine, nekretnina, poduzeća, dionica Zagrebačke banke, kako bi na taj način onemogućili u budućnosti provedbu ovršnog rješenja po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Tako se može zaključiti da je Državno odvjetništvo svojom žalbom samo „kupovalo“ vrijeme Upravi Zagrebačke banke i Franji Lukoviću kako bi mogli do kraja provesti svoj kriminalni plan pljačke „najveće banke u Hrvatskoj“. Pravno mišljenje odvjetnika Tatarca dokazuje ovakvu pretpostavku u cijelosti.

„Državno odvjetništvo nije slučajno podnijelo žalbu, već iz razloga da istom omogući da se pronađena imovina Republike Hrvatske sakrije, otuđi ili uništi.

Da je tomu tako vidi se iz toga što je neposredno nakon donošenja presude počelo masovno otuđivanje imovine. Tako je Uprava Zagrebačke banke d.d. na čelu sa Franjom Lukovićem prenijela na Europapress holding Nine Pavića svoju tvrtku kćer Marketing Zagrebačke banke, te je generalni direktor Zagrebačke banke Franjo Luković prodao 1700 dionica koje su glasile na njega i pri tome zaradio 22,76 milijuna kuna“, stoji u pravnom mišljenju odvjetnika Ozrena Tatarca.

Državno odvjetništvo onemogućilo zaštitu državne imovine

Između ostalog, Tatarac tvrdi i kako je ulaganjem žalbe na presudu o vraćanju ZABE Republici Hrvatskoj, onemogućeno donošenje privremene mjere kojom bi se zaštitila imovina Republike Hrvatske u Zagrebačkoj banci.

„Radi toga je Paško Kačinari dana 24.1.2008. godine Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio prijedlog za izdavanjem privremene mjere, kojom je tražio da sud imovinu Republike Hrvatske popiše, da zabrani njeno daljnje otuđivanje, te da putem Hrvatske narodne banke odredi privremenu upravu u Zagrebačkoj banci.

O toj privremenoj mjeri obaviješteni su , među ostalima: predsjednik Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ivica Pezo, Hrvatska narodna banka, Trgovački sud u Zagrebu – sudski registar, Ministarstvo financija, Državna agencija za sanaciju banaka, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, Središnja depozitarna agencija, Zagrebačka burza, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, predsjednik Vlade, predsjednik Sabora, predsjednik Republike, te Europapress holding na koji je prenesen dio opljačkane imovine, te neke izravno zainteresirane adrese izvan Republike Hrvatske.

Usprkos tome privremena mjera nije donesena. Pri tome valja naglasiti da je prvostupanjskom sudu odlučivanje o tome bilo bitno otežano činjenicom da je cijeli spis predmeta po žalbi Državnog odvjetništva upućen drugostupanjskom Županijskom sudu u Zagrebu. Tako je Državno odvjetništvo istovremeno onemogućilo provedbu i presude i privremene mjere“.

Uprava ZABE uz pomoć Mladena Bajića organizira daljnju pljačku

Tatarac dodatno argumentira kriminalno i nezakonito ponašanje Državnog odvjetništva, kojim je omogućeno Upravi Zagrebačke banke nastavak kriminalnih planova i strategije organiziranog bankarskog kriminala.

„Kako su mjeseci prolazili, uprava Zagrebačke banke, uz pomoć Mladena Bajića i pojedinaca iz Državnog odvjetništva, te uz pomoć uprave talijanskog Unicredita, organizira daljnju pljačku, te prenosi cijelu poslovnu mrežu Zagrebačke banke iz Bosne i Hercegovine na talijanski Unicredito. Ove pravne radnje su dakako ništavne, međutim, iste tjeraju Republiku Hrvatsku da radi povrata imovine koja je na ovaj način naknadno otuđena u susjednoj Bosni i Hercegovini, prethodno vodi spor sa Unicreditom. Da je Mladen Bajić kojim slučajem bio odustao od svoje žalbe, ili barem omogućio donošenje privremene mjere, Unicredit ne bi mogao na ovaj način pomoći Upravi Zagrebačke banke u daljnjem sakrivanju opljačkane imovine“, navodi Tatarac.

Sustav blokiran kriminalnim akcijama pojedinaca koji djeluju unutar sustava

Pravno mišljenje odvjetnika Tatarca o najnovijih događanjima u i oko Zagrebačke banke, zapravo ozbiljno inkriminira i optužuje pojedine visokopozicinirane dužnosnike unutar državnog sustava, da su zloupotrebom položaja i ovlasti ne samo omogućili već i zaštitili, te prikrili organizirani kriminal u Upravi Zagrebačke banke i pljačku Republike Hrvatske, „tešku“ preko 30 milijarda eura.

„Stoga je očito da su institucije sustava blokirane kriminalnim akcijama pojedinaca koji djeluju unutar sustava, a protiv sustava, te da je barem u ovom trenutku najeksponiraniji, odnosno najviše pozicionirani od tako eksponiranih pojedinaca upravo Mladen Bajić. Iz ovoga je očito da je već pričinjena šteta kojom je Republika Hrvatska oštećena time da je jedan od najvećih bankarskih sustava u susjednoj Bosni i Hercegovini, umjesto da se vrati Hrvatskoj, formalno prenesen na talijanski Unicredito, koji tako štiti daljnju pljačku imovine Republike Hrvatske“, navodi Tatarac.

Mafija nad mafijama

Stoji li iza ovakvih operacija Zagrebačke banke i Državnog odvjetništva hrvatska mafija nad mafijama, odnosno organizirana skupina političkih i financijskih moćnika iza koje se kriju bivši hrvatski premijeri na čelu sa samozatajnim Franjom Gregurićem? Zaključak iz pravnog mišljenja odvjetnika Ozrena Tatarca upućuje upravo na ovakav zaključak.

„Želim skrenuti pažnju na to da je već općepoznato u javnosti o postojanju tzv. „grupe iz Hennessya“, koju još nazivaju i „dečkima iz Hennessya“, a koja je navodno „mafija nad mafijama“, odnosno „krovna zločinačka organizacija“, ne samo u Hrvatskoj nego i šire. U javnosti kola glas da je riječ o grupi ljudi koji su bili „pri blagajni“ u komunizmu, odnosno na visokim položajima za vrijeme Domovinskog rata, te da su upravo ti ljudi „teški milijarde“, i koji su se navodno domogli dionica Zagrebačke banke, pa da su skriveni imatelji dionica Zagrebačke banke zapravo pripadnici te kriminalne grupe. U javnosti se spominju i neki od bivših premijera kao pripadnici i/ili šefovi te grupe“, zaključuje Tatarac.

Čini se kako je ključ ovoga procesa zapravo i odgovor na pitanje: tko je jači – mafija nad mafijama ili Zakon i Ustav? Odnosno, je li dio državnog aparata zapravo jedna od glavnih sastavnica tog kriminalnog sustava, kojega nazivamo mafijom nad mafijama?

Pravno mišljenje o slučaju Zagrebačke banke, odvjetnika Ozrena Tatarca, u cijelosti možete pročitati ovdje.




Tajni dokument Hrvatske narodne banke dokazuje projektiranu pljačku banaka


DOKUMENT HRVATSKE NARODNE BANKE DOKAZUJE KAKO JE KOMUNISTIČKA ELITA U VRIJEME TZV. „DEMOKRATSKE TRANZICIJE“ PROJEKTIRALA, ORGANIZIRALA I PROVELA PLJAČKU BANAKA U HRVATSKOJ I NA TAJ NAČIN OMOGUĆILA TRANSFER FINANCIJSKE MOĆI NA NOVU (STARU) TEHNOMENADŽERSKU ELITU


Pljačka banaka omogućila je opstanak bivše komunističke elite na pozicijama političke, financijske i ekonomske moći te uspostavu usporednih centara moći u državi

Potkraj osamdeseti godina dvadesetoga stoljeća vrh Komunističke partije Hrvatske izradio je tajni partijski projekt prema kojemu je nakon predaje političke vlasti u Hrvatskoj mogućoj novoj vlasti nakon što se održe demokratski izbori, financijsku moć u državi trebala preuzeti upravo bivša komunistička ekonomska elita, koju smo kasnije u prvoj polovici 90ih godina dvadesetoga stoljeća prepoznali kao tzv. tehnomenadžere. Većina financijske moći tada jugoslavenske republike Hrvatske nalazila se u rukama tada komunističkih banaka i velikih društvenih poduzeća, koja su uglavnom i bila osnivači tadašnjih banaka. Bilo je potpuno izvjesno da, ukolko se nešto ne poduzme, nakon moguće smjene vlasti i dolaska na vlast novih političkih opcija, komunistička elita ostala bi bez svojih poluga moći – banaka i društvenih poduzeća. Stoga je partijski vrh osmislio projekt pljačke hrvatskih banaka i društvenih poduzeća, a ao što je malo poznato neke od najbogatijih hrvatskih banaka privatizirane su i prije privatizacije, prije nego li je to uopće bilo zakonski moguće. Radilo se, zapravo, o početku ustrojavanja paralelnog sustava moći i usporednih centara moć i odlučivanja u državi. Kasniji procesi kojima smo bili svjedoci u Hrvatskoj samo su posljedica ovog projekta.

Dokument HNB-a koji dokazuje uspostavu usporednih centara moći projektom pljačke banaka

Dopisom Hrvatskog sabora klasa 021-12/05-09/03, ur broj 6511-15-03 od 15. travnja 2005 godine dostavljen je Hrvatskoj narodnoj banci Zaključak Hrvatskog sabora kojim je Hrvatska narodna banka obvezana da u roku od 90 dana Hrvatskom saboru dostavi za svaku pojedinu banku Izvješće o procesu osnivanja, odnosno preoblikovanja banke u dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje je provedeno na temelju jugoslavenskog Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama i o promjenama vlasničke strukture tih banaka. Samo dva mjeseca kasnije 18. srpnja 2005. guverner HNB-a Željko Rohatinski dostavio je Hrvatskom saboru dokument pod naslovom „Izvješće o procesu osnivanja odnosno preoblikovanja banaka u dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću, koji je proveden na temelju Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama („Službeni list SFRJ“, br 10/1989, 40/1989, 87/1989, 18/1990 i 72/1990) za svaku banku pojedinačno i o promjenama vlasničke strukture tih banaka“.

Pljačka banaka – po jugoslavenskim zakonima

U izvješću se detaljno opisuje način na koji su nastale banke u Hrvatskoj, kao i zakoni na temelju kojih je bilo moguć osnivanje banaka u Hrvatskoj potkraj osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. „Proces osnivanja odnosno preoblikovanja banaka u dionička društva prema Zakonu vezan je uz postupak usklađivanja organizacije, samoupravnih općih akata i načina poslovanja banaka koje su u vrijeme donošenja Zakona poslovale na način i u organizacijskom obliku utvrđenom Zakonom o osnovama bankarskog i kreditnog sistema, a koji je donošenjem Zakona prestao važiti. Ovim se izvješćem obrazlaže tadašnji zakonski okvir za osnivanje banke, uz poseban osvrt na prijelazne i završne odredbe Zakona kojim je bio definiran proces, odnosno postupak i zakonski rokovi za usklađivanje organizacije, poslovanja i samoupravnih općih akta banke, te osnivanje banke u skladu sa Zakonom, uz navođenje svake pojedine banke osnovane odnosno preoblikovane u dioničko društvo na temelju Zakona“. Više je nego očito kako su pripadnici komunističke ekonomske financijske elite u godnama kada su političke promjene u Hrvatskoj bile potpuno izvjesne, te je postojala opasnost d tadašnja politička elita izgubi političku moć, izvršili kadrovsko i organizacijsko restrukturiranje kako bi zadržali pozicije financijske moći i nakon gubitka političke vlasti. Potkraj osamdesetih godina dvadesrtog stoljeća prionuli su zahtjevnom projektu protuzakonitog stjecanja vlasništva i kontrole nad hrvatskim financijskim sustavom, osoito nad hrvatskim bankama. To i objašnjava činjenicu kako je moguće da se na čelu vodećih hrvatskih banaka i nakon političkih promjena nalaze provjereni kadrovi pripadnici nekadašnje komunističke elite, koji su se nakon političkih promjena (koje su zapravo samo maska) nazvali „tehnomenadžerima“, a bili su predvođeni „hrvatskim“ premijerima u osamostaljenoj Hrvatskoj: Nikicom Valentićem, Zlatkom Matešom, Hrvojem Šarinićem, Franjom Gregurićem. Upravo su ti premijeri tijekom devedesetih godina dvaesetog stoljeća omogućili komunističkoj eliti (kojoj su i sami pripadali i vodili je poput Gregurića) zadržavanje pozicija financijske moći i legalizirali su veliku financijsku pljačku koju je ta elita provela u vrijeme političke i ekonomske tranzicije u Hrvatskoj.

Uprave banaka krivotvorile su podatke o slijedu vlasništva nad dionicama banaka

Od ovog Izvjeća Hrvatske narodne banke problematična je u najvećem dijelu metodologija i način na koji je HNB dolazila do podataka na temelju kojih je sastavljala ovakvo izvješće, što dakako dovodi u pitanje vjerodostojnost o onom dijelu Izvješća u kojem se govori o slijedu vlasništva nad dionicama tih banaka. Naime, HNB je Izvješće sastavljala na temelju podataka koje je dobila od uprava poslovnih banaka u Hrvatskoj, a upravo su uprave banaka izravno zainteresirane za prikrivanje podataka o pravim vlasnicima i slijedu vlasničkih prava na dionicama banaka kojima se nalaze na čelu. Kao što je to slučaj sa, primjerice, Zagrebačkom bankom. „Objedinjeni podatci su potvrđeni ili djelimično korigirani od strane banaka samih. Napominjemo da se odstupanja prije svega odnose na podatke koje Hrvatska narodna banka nije prikupljala na temelju svojih izravnih zakonskih ovlasti kojima se uređuje nadzor poslovanja banaka“. Drugim riječima, iako je HNB imala izravni zaključak Hrvatskog sabora z provođenje ovakvog nadzora i podnošenje Izvješća, guverner HNB-a Željko Rohatinski odabrao je surađivati s upravama banaka i njima prepustiti de facto izradu ovog izvješća. Odnosno, HNB je sastavljala izvješće na temelju podataka koje su joj dosavile uprave banaka, dok j guverner HNB-a odbi poslužiti se zakonskim ovlastima i ispuniti zakonske obveze HNB-a, tepodatci nisu prikupljani u skladu sa zakonskim ovlastima HNB-a što Rohatinski izravno i priznaje u svojem izvješću Hrvatskom saboru.

Dokumenti o pljački hrvatskih banaka – u Beogradu?

Podatak koji svakako dokazuje kako je financijska pljačka banaka i preustrojavanje i oraniziranje paralelnih centara moći u državi zapravo pomno projektirani proces vođen od strane nekadašnje komunističke elite, jest činjenica da je cijeli proces preustroja hrvatskih banaka vođen i koordiniran u Beogradu po tadašnim jugoslavenskim zakonima. Cijeli je proces, naravno, potvrdila i prva hvatska Vlada 1990. godine, koja je tada još mogla spriječiti kobne posljedice ovakvog procesa. A tko su bili ključni ljudi u toj Vladi? Naravno premijer je tada bio Stjepan Mesić, pripadnik nekadašnje elite, sada visoki dužnosnik novonastupajuće vlasti. Proces osnivanja banaka u Hrvatskoj odobravan je vođen u sjedištu Narodne banke Jugoslavije u Beogradu. Na taj način onemogućeno je doći do izvorne dokumentacije o tom procesu jer se sva ta dokumentacija nalazi negdje u Beogradu, a sasvim je sigurno da pojedini moćnici znaju gdje se i kod koga danas krije ta dokumentacija. „Proces osnivanja odnosno preoblikovanja banaka koje su predmet ovoga izvješća dovršen je u 1989. godini. Kako je o dozvoli za osnivanje banke prema Zakonu, do osamostaljivanja Republike Hrvatske, odlučivala tadašnja Narodna banka Jugoslavije, Hrvatska narodna banka ne može navesti sve pojedinosti o osnivanju odnosno preoblikovanju svake pojedine banke“. Ono što je, međutim, guverner HNB-a Rohatnski propustio navesti u ovom dijelu Izvješća jest činjenica da je upravo on sudjelovao u projektu kojega je u vrijeme komunizma vodio Ekonomski institut u Zagrebu po nalogu tadašnjeg vrha Komunističke partije Hrvatske na čelu sa Ivicom Račanom. Prema tome, Rohatinski je znao i detalje toga plana preustrojavanja financijskih centara moći u Hrvatskoj, jer je i sam sudjelovao u projektiranju ekonomskih promjena u procesu tzv. demokratske tranzicije.

Mesićeva Vlada nastavila kontinuitet projektirane bankarske pljačke

Međutim, usprkos manjkavostima i namještenim podatcima Izvješće guvernera Rohatinskog otkriva brojne zanimljive detalje o načinu ustrojavanja usporednih centara financijske moći u Hrvatskoj. Nova je Vlada pod vodstvom tadašnjeg premijera Stjepana Mesića (a podsjetimo nakon njega na to je mjesto došao Josip Manolić, koji je nastavio taj isti projekt i pripadao je nekadašnjoj komunističkoj eliti kao visoki djelatni komunističkih obavještajnih služba u Jugoslaviji) jednostavno nastavila kontinuitet po tada postojećim financijskim i bankarskim zakonima i propisima već raspadajuće Jugoslavije. To je, naravno, bio jedna od glavnih elemenata dogovora odlazeće i nastupajuće vladajuće elite, čime je mogućen kntinuitet kadrova i kontinuitet financijske moći u rukama bivše komunističke elite. Mesićeva Vlada je jednosavno, bez ikakve stvarne ekonomske i pravne opravdanosti, odobrila poslovanje banaka i financijskih institucija po dotadašnjim jugoslavenskim zakonima, što dokazuje i Izvješće guvernera Rohatinskog Hrvatskom saboru 2005. godine. Osim toga, ta činjenica dokazuje i tvrdnju kako se nakon političkih promjena i nastupanja nove vlasti u stvari ništa nije izmjenilo jer je komunistička elita zadržala pozicije ekonomske i financijske moći u zemlji, čime je izravno pod kontrolom držala i državu i političku vlast u zemlji koju je mogla ucjenjivati bankarskim kreditima koje je Vlada tada uzimala od poslovnih banaka kao i ekonomskom krizom u zemlji koju su mogli izazvati jer su držali pod kontrolom sva velika državna (tada još društvena) poduzeća. „Zakon o bankama i drugim financijskim organizacijama („Službeni list SFRJ“, br 10/189, 40/1989, 87/1989, 18/1990 i 72/1990) preuzela je Repubika Hrvatska kao republički zakon na temelju Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni (Narodne novine br 53/1991). Zakon je prestao važiti donošenjem Zakona o bankama i štedionicama (Narodne novine br 94/1993), osim odredaba članaka 39. do 49. a) .... za koje je utvrđeno da će prestati važiti stupanjem na snagu Zakona o trgovačkim društvima“. Znači, ne samo da je Mesićeva Vlada 1990. osigurala kontinuitet pljačke i komunstičkog reorganiziranja i preustroja financijskih centara moći, nego su zakoni i propisi koji su omogućavali taj projekt ostali na snazi pune tri godine sve do 1993. godine, koliko je itrebalo financijskoj eliti za reorganzaciju i stabilizaciju u novonastalim organizacijskim oblicima i političkim i ekonomskim uvjetima koje je nametala tzv. demokratska tranzicija. To dokazuje i činjenica da su iz procesa privatizacije koji je započeo početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća banke bile u potpunosti izuzete, te se ti zakonski propisi nisu odnosili na banke, niti je Vlada bila ovlaštena u bilo kojem trenutku za prodaju i privatizaciju banaka. To su u sjeni izvele financijske elite proizašle iz nekadašnje komunističke političke elite. Naravno i nova politička elita u kojoj se na ključnim pozicijama našao značajan broj pripadnika komunističke elite, sudjelovale su u takvm kriminalnom procesu. Zato u Hrvatskoj i možemo govoriti, nakon svega, o vladavini političke i financijske oligarhije koja se institucijama demokratskog sustava suži samo za prikrivanje stvarne oligarhijske priprode političkog režima i financijske elite. Radi se o oligarhiji koja je zloupotrebom demokratskih instrumenata uzurpirala političku vlast i financijsku moć u zemlji, te na taj način kontrolira i upravlja procesima u državi. „Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća, koji je donesen u travnju 1991., nije se odnosio na banke. U vrijeme donošenja ovog zakona banke su već bile osnovane i poslovale kao dionička društva“, navodi se u izvješću HNB-a Hrvatskom saboru.

Banke osnovane kao dionička društva 1989. godine

Izvješće HNB-a o načinu osnivanja hrvatskih banaka, zapravo, razotkriva najstrože čuvanu tajnu hrvatske tranzicije, tajnu o preustrojavanju centara financijske moći u Hrvatskoj, koja je skrivana preko desetljeće i pol od hrvatskih građana. Drugim riječima, upravo ovaj dokument Hrvatske narodne banke predstavlja ključni dokaz o stvaranju instrumenata i razina usporedne vlasti u Hrvatskoj od 1989. godine do danas. I ne samo to. Ovaj dokument na izvjestan način skriva šifru tajne zaduživanja hrvatske države od njezina osamostaljivanja do danas, ali i zaduživanja koje je Republka Hrvatska preuzela od bivše Jugoslavije. U razrješavanju problema ovakve reorganizacije i preustroja hrvatskih banaka, krije se i konačno rješenje problema hrvatskog državnog duga, posebno prema navodnim inozemnim kreditorima. Sav novac od tih tzv. inozemnih kredita Republika Hrvatska povlačila je preko komercijalnih banaka koje su sudjelovale u ovom procesu preustroja koji opisuje doument Hrvatske narodne banke. Banke koje su osnovane kao dionička društva u 1989. godini (ili su preoblikovane u dionička društva): Privredna banka Zagreb, Zagrebačka banka, Slavonska banka, Splitska banka, Riječka banka, Sisačka banka, Dubrovačka banka, Varaždinska banka, Vukovarska banka, Županjska banka, Jadranska banka Šibenik, Dalmatinska banka Zadar, Karlovačka banka, Istarska kreditna banka, Požeška banka, Komercijalna banka Zagreb, Vinkovačka banka, Međimurska banka, Istarska banka, Bjelovarska banka, Ljubljanska banka – Podravska banka Koprivnica (kasnije Podravska banka), Samoborska banka. Zanimljiv je i podatak da je većina tih banaka tijekom kasnijih godina završila ili u stečaju, ili u sanaciji, ili se spojila sa većim bankama. I u tim spajanjima, stečajevima i sanacijama, naravno, nestajala je poslovna i fnancijska dokumentacija iz prethodnog razdoblja, a upravo je ta dokumentacija mogla dokazati na koji su način financirane operacije nove, u biti stare, financijske elite u Hrvatskoj.

Što je utvrdila Hrvatska narodna banka?

Hrvatska narodna banka pokušala je i svojim zaključcima u navedenom Izvješću Hrvatskom saboru, zapravo, prikriti pravo stanje stvari i dati pokriće bankarsom kriminalu u Hrvatskoj. Upravo HNB već godinama priječi jednu opsežniju i detaljniju istragu i nadzor u komercijalnim bankama u Hrvatskoj, štiteći tako interese kapitala skrivenih centara moći iza kojih se krije nekadašnja komunistička, sada tehnomenadžerska elita. „Slijedom navedenog razvidno je:

- da se kroz postupak usklađivanja i osnivanja banaka kao dioničkih društava, u skladu sa odredbama Zakona, rješavalo i pitanje sljedništva za obveze banaka nastalih na temelju starog Zakona;

- da su banke osnovane prema odredbama starog zakona (Zakon o osnovama bankarskog i kreditnog sistema) koje su svoju organizaciju, poslovanje i samoupravne opće akte uskladile s odredbama Zakona, te od tadašnje Narodne banke jugoslavije dobile dozvolu za osnivanje banke kao dioničkog društva i upisale se u sudske registre, nastavile svoje poslovanje kao banke dionička društva;

- da je specifičnost osnivanja tih banaka kao dioničkih društava vezana uz činjenicu da su te banke poslovale u vrijeme donošenja Zakona na način i u organizacijskim oblicima utvrenim starim zakonom, te da su trebale provesti postupak usklađivanja s odredbama Zakona i dobiti dozvolu za osnivanje banke u skladu sa Zakonom kako bi mogle nastaviti poslovati uz uvjete utvrđene Zakonom;

- da su se srestva u fondovima postojćih banaka koje su svoju organizaciju, poslovanje i samoupravne opće akte usklađivale s dredbama Zakona, mogla koristiti za formiranje osnivakog fonda nove banke koja se osnivala u skladu sa Zakonom;

- da su društvene pravne osobe kao dotadašnji osnovači banaka koji su prihvatili odluku o osnivanju banke i u osnivački fond banke unijeli sredstva oja su imali u fondovima postojećih banaka, sve u skladu sa odlukom o osnivanju banke kojom se utvrđivao status osnivača banke, stjecali pravo na upravljanje bankom u visini sredstava uloženih u osnivački fond banke te ostala prava i obveze utvrđene odlukom o osnivanju banke, odnosno statutom banke;

- da su svojstvo osnivača, u skladu sa odlukom o osnivanju banke, odnosno statutom banke, mogle steći i druge osobe koje su uložile sredstva u osnivački fond banke i prihvatile odluku o osnivanju banke“.

Međutim, istovremeno, HNB odbija provesti nadzor kako je moguće da su u nekim bankama kroz određeno vrijeme uprave krivotvorile knjige dioničara i ilegalno razvlastile osnivače banaka i oduzele im njihova osnivačka i dioničarska, vlasnička prava, bez ikakve pravne osnove. Takav je slučaj sa Zagrebačkom bankom, protiv koje se po toj osnovni vodi nekoliko postupaka, od kojih su najveći Kčinari protiv ZABE i Gavrilović protiv ZABE.

U procesu preustroja banaka u Hrvatskoj 1989. – 1993. opljačkano preko 28 milijarda eura

Prema nekim podatcima i analizama ukupan iznos opljačkanih sredstava za koja je oštećena Republika Hrvatska i neke pravne i fizičke osobe, u procesu preustrja hrvatskih banaka od 1989. – 1993. godine, iznosi preko 28 milijarda eura, samo po toj osnovi. To je zaravo inicijalni kapital kojega je hrvatska financijska elita opljakala početkom tzv. demokratske tranzicije i sve kasnije njihove financijske i druge operacije u zemlji i inozemstvu zapravo predstavljaju slijed toga organiziranog kriminala pod najvišim pokroviteljstvom hrvatske političke i financijske oligarhije. Hrvatska narodna banka i Hrvatski sabor pokušali su ovim blijedim i nepotpunim Izvješće učiniti korak dalje ka osiguravanju stečenih financijskih dobara hvatskoj financijskoj oligarhiji. Međutim, u tom rocesu, kao i u mnogim procesima tzv. demoratske tranzicije u Hrvatskoj, nismo još čuli posljednje. Za hrvatske financijske oligarhe svakako je opasno što se sa protokom vremena sve više i više dokumentacije pojavljuje u javnosti, brojni tajni spisi dolaze u ruke novinarima i javnost ima priliku procjenjivati i razmišljati o svemu što se događalo i događa u Hrvatsoj. A to financijskoj eliti nikako ne odgovara, jer bi prije ili kasnije mogli ostati bez ilegalno stečenih bogatstava i povlastica te pozicja moći u kojima su se uljuljali uvjereni kako ih nitko nikada neće srušiti.

Istraživanje o kriminalu u Zagrebačkoj banci je objavljeno u tjedniku Hrvatsko slovo potkraj lipnja i u prvoj polovici srpnja 2004. godine. Nakon objave dokumenata i ovih tekstova Vlada je pokrenula istragu o cijelom slučaju koja je kasnije obustavljena. Trenutno zagrebački obrtnik Paško Kačinari sam vodi istražni postupak pred nadležnim sudom za utvrđivanje činjenica i poništavanje nezakonite pretvorbe i privatizacije Zagrebačke banke.

Domagoj Margetić

- 13:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se