Pred vratima Tvojim
osjetih miris sretan i sladak,
ali tada ne znah što je to.
Do posljednjeg sam sata
i s prvim nanovo
isto strpljenje spašavala
da ću saznati čežnju moje duše.
Prihvatih tada vrijeme i nevrijeme
i rane neprijateljske;
sve što me čistilo.
I procvjetala je kroz Vrata
grana raskošna
i pružila mi ruke;
zarastoh u to i pripojih se tome.
A mudrost bijaše to,
dar koji se samoumnaža:
zagrljaj Svevišnjeg.
L.L.
|