POUČNE PRIČE u prezentacijama

četvrtak, 30.04.2009.

Kruh od kamenja

Sveti Vinko Paulski išao je u prošnju za gladne. Tako je došao i na vrata kraljevskog dvorca. Tu se sretne s francuskom kraljicom, s Anom AUstrijankom. Nosila je skupocjen lančić od biserja. Svetac, smiješeći se, gleda na biserje i reče kraljici: ''Vi možete učiniti da se ovo kamenje pretvori u kruh!'' Kraljica je dobro razumjela. Skinula je s vrata lančić i darovala ga svecu. Čudo pretvorbe se dogodilo samo jedan sat kasnije.

- 15:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Posljedice klevetanja

Jedan je čovjek izmišljao loše stvari o drugima a onda se jednom ipak pokajao i povjerio svećeniku svoje kajanje. Ali kako odštetiti oklevetanoga? Kako popraviti štetu? Svećenik mu reče: "Idi kući, očupaj kokoš i stavi perje u vreću. Kad puhne vjetar, otvori vreću, izbaci perje da ga vjetar raznese, a onda ponovno pokupi perje u vreću!" "To je nemoguće", odgovori pokajnik. "Tako je nemoguće i raširenu klevetu poništiti".

- 12:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Zajedno smo jači

Imao jedan otac sedam sinova. Rekao im da uberu sedam prutova. Otišli oni i vratili se svaki sa svojim prutom. Ajde sad, kaže otac, zavežite ih dobro. Zavezali oni prutove, a otac im tada reče: "De sad da vidim tko od vas može slomiti ovaj snop pruća!" Proba prvi – ne mogaše Proba drugi – ne može ni on. Probaše svi – ne uspješe. Uzme otac i odveže pruća , te ih slomi jednog po jednog. Objasnio potom sinovima: "Vidite li sinovi moji, da kad ste skupa – nitko vas neće slomit. Zajedno ste jaki. Ali kad se razdvojite, svatko na svoju stranu – e onda će vas drugi savladat. Zato držite se zajedno.

- 12:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ništa na silu

jedan mališan koji je posjetio svog djeda našao je kornjaču i počeo ju promatrati i diviti joj se. Istoč časa kornjača se uvuče u svoj oklop i dječak je uzaludno pokušavao da je štapićem izmami van. Djed je sve to promatrao i spriječio da da dalje muči životinju. TO je pogrešno - kaže djed. Dođi pokazat ću ti kako se to radi. i ponese kornjaču u kuću te je stavi na peć da se ugrije. Za nekoliko minuta kornjača se ugrijala, ispruži glavu i noge van te počne hodati prema dječaku. Kaže djed: Ne pokušavaj nikada nekoga prisiljavati na nešto. Samo nastoj ugrijati drugog svojom DOBROTOM i on će ti puno lakše postati - dobar prijatelj.

- 12:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ljudski obzir

(ne obaziri se na to što će ljudi reći!) ....... Čovjek na magarcu jaše svojoj kući, a njegov sin trči pokraj. Sustigne ih jedan putnik i kaže: Pa to nije u redu da vi jašete a vaš sin mora trčati za vama. Vi ste ipak snažniji. Otac tada siđe sa magarca i mjesto prepusti sinu. naiđe drugi putnik i kaže: Dječače nije u redu da ti jašeš a tvoj otac mora pješačiti. Ti imaš mlađe noge. Dječak razmisli i napravi mjesta i za oca te obadvojica zajaše na magarca. naiđu na sljedećeg putnika koji kaže: Kakva sramota. Vas dvojica na jadnoj životinji. Trebalo bi uzeti štap i obojicu vas išibati. Tada otac i sin siđu i nastave ići pješice. Naiđe četvrti pa kaže. Baš ste vi smješni. Trojica idu pješke. Zar ne bi bilo normalno da jednog poštedite hodanja a samo da dvojica pješače. Tada oitac i sin naprave kolac na koji svežu magarcu noge te ga zajedno ponesu. Njih dvojica su hodali, a magarca su nosili. ........ TAKO JE TO KAD ČOVJEK SLIJEPO I NEPROMIŠLJENO SLIJEDI TUĐE PRIJEDLOGE.

- 12:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.04.2009.

Ja slijedim svoga kralja

Neki moćni vladar putovao je pustinjom u pratnji duge karavane koje je prenosila njegovo nadaleko poznato blago: zlato i dragulje. Na polovici puta, iscrpljena bliještanjem užarena pjeska, jedna deva iz karavane pade i više se ne diže. Škrinja koju bijaše nosila skliznu niz sipinu, raspade se, a dragulji se rasuše po pjesku. Kralj ne htjede usporavati karavanu, nije imao drugih škrinja, a deve su već bile preopterećene. S negodovanjem, ali i velikodušnošću, pozvao je svoje paževe i štitonoše da za sebe zadrže dragulje koje uspiju pokupiti. Mladići se pohlepno baciše na škrinju i njezino blago, bez daha pretražujući pjesak, a kralj nastavi putovati kroz pustinju. Ubrzo osjeti da je još netko iza njega. Okrenu se i vidje da je to jedan od paževa, zadihan i sav u znoju. “A ti“, upita kralj, „zar nisi ostao da nešto pokupiš?“ Mladić dostojanstveno i ponosno odgovori: „ Ja slijedim svoga kralja“. ...Bruno Ferrero......... „Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: 'Da možda i vi ne kanite otići?' Odgovori mu Šimun Petar: 'Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ Iv 6,66-68

- 14:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Pogled s druge strane

Mladi par se doselio u ulicu. Slijedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila susjedu kako vješa rublje. Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao. Kako je prljavo rublje – rekla je. Uopće ne zna prati! Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti… Mjesec dana kasnije, žena u čudu, kada je jedno jutro vidjela kako je susjedino rublje čisto. Rekla je mužu: Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio? Muž joj odgovori: Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore. Tako je to u životu: Sve ovisi o tome, kako je čist prozor kroz koji gledamo. Prije nego li počnemo kritizirati, možda je u redu da provjerimo kvalitetu našeg pogleda. Tek tada možemo jasno vidjeti, koliko je čisto srce drugoga.

- 14:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Prijatelj se pozna u nevolji!

Išla šumom dva druga, a pred njih iskoči medvjed. Jedan se dade u bijeg, uspuza uz drvo i sakri, a drugi ostade na putu. Ništa mu drugo ne preostade nego da se baci na zemlju i pretvara da je mrtav. Medvjed mu priđe i poče ga njušit, a on prestade i disati. Medvjed mu onjuši lice, pomisli da je mrtav i ode. Kad se medvjed udaljio onaj drugi siđe s drveta i stade se smijati: - Deder, reci mi što ti je medvjed šapnuo na uho? - Rekao mi je da su loši oni ljudi koji u opasnosti napuštaju svoje drugove (Lav Tolstoj)

- 14:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

KAKO NASTAJU RATOVI

- Tata - upita Klaus - kako, zapravo, nastaju ratovi? - Da, momče moje, stvar ti je ovakva! Uzmimo, primjerice, Engleska se svađa s Amerikom oko nečega... Majka prekine: - Ne govori gluposti, Engleska i Amerika se neće nikada svađati. - To uopće ne tvrdim! Hoću samo navesti primjer. - S takvim besmislicama napravit ćeš samo mladiću zbrku u glavi. - Štooo? Ja da mu napravim zbrku u glavi? Kad bi bilo do tebe, ne bi mu u glavu ništa ni ušlo! - Što govoriš? Znaš, zabranjujem ti da ti ... - Tada povika Klaus: - Hvala, oče, sada već znam kako nastaju ratovi.

- 14:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

KOGA BI TI ZA KRALJA?

U nekom su gradu trube objavile skup na glavnom trgu na kojem će se odlučivati tko bi bio najprimjereniji za kralja, nastala je neopisiva gužva; na pozornici se pojavio onizak čovjek prekrasno odjeven i pun zlatnog nakita! - Građani moji - obratio im se ovaj - mi smo bogati i moramo imati na čelu našega grada jednako tako bogatog čovjeka! Izviždali su ga, jer mnogo ih je bilo koji su protestirali, tražeći da kralj bude netko iz otmjenog roda; grof, vojvoda, kraljević… Ni to nije odgovaralo drugima, koji su tražili da se izabere netko tko je jak, pa su pristaše jakog na pozornicu doveli golemog mišićavog čovjeka! - Nećemo ga - čuli su se povici sa druge strane! I nastao je sveopći metež, nitko nikoga više nije ni čuo ni razumio i onda su se opet oglasile trube, a pred narod je stao stariji čovjek i obratio im se. - Prijatelji moji, nemojmo se svađati oko kralja kojeg još nismo ni izabrali. Radije pozovimo jedno dijete tu među nama i njega pitajmo - neka nevino dijete rekne koga bi ono rado izabralo za kralja! I dovedu jedno dijete i starac ga upita: - Koga bi ti želio za kralja? – Ja ne želim kralja - reklo je dijete držeći palac u ustima - ja bih radije da to bude kraljica …. moja mama!!! ......... GOSPA JE NAŠA MAJKA I KRALJICA!

- 14:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ZA KOGA JE NEBO

»Jednom sam sanjao da sam umro i da stojim pred vratima neba. Bog me pita: Zašto bih te trebao pustiti unutra? Ovo mjesto je samo za stručnjake. Bio sam iznenađen, i jednostavno izbacio iz sebe: Igram prilično dobro šah. On odgovori: Ne baš tako dobro. Nisi neki stručnjak u tomu. Tad rekoh: Pokušao sam biti dobar otac i suprug. On reče: Žao mi je, ali samo je stručnjacima ulaz dozvoljen. Tada rekoh: Svi kažu da sam dobar učitelj. Njegov je odgovor glasio: Ali ne dovoljno dobar. Nisi nikakav stručnjak. U Očaju počeo sam se povlačiti, kad mi iznenada pade na um prekrasna misao. Potrčah natrag k vratima, pozvonih i rekoh Bogu čim se pojavio: Moraš me pustiti unutra, ja sam stručnjak za nešto. Tako, a u čemu si stručnjak? – upita me sumnjičavo. A ja odgovorih: Ja sam stručnjak za grijehe. Pronašao sam tisuću novih, spretnih načina kako griješiti. Uistinu znam što je grijeh. Ali ja sam zbog toga bijedan stručnjak. Dobri Bože, oprosti mi. On odgovori: Već je bilo vrijeme da shvatiš za koga je ovo mjesto pripravljeno! Dobro došao!» /Wilfrid Stinissen/

- 14:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

I to će proći

Stara kraljica je na samrti svom sinu poklonila medaljon, uz sljedece rjeci: "Dragi sine, kada ti bude najteze, kada mislis da se sve rusi oko tebe, kada ti se ucini da su ti sve ladje potonule, ti otvori ovaj medaljon... On ce ti pomoci da lakse prebrodis tu teskobu..." Kraljica je umrla, a godine su prolazile i mladi kraljevic je zivio srecno i spokojno... Vjreme mu je prolazilo u radosti i veselju, i nikako nije nailazio taj posebno tezak tenutak da bi on mogao da otvori medaljon... Sve vise i vise ga je mucilo sta pise u njemu i zato se jednom, u vreme svoje najvece srece, odlucio da ipak otvori i da vidi sta pise... Nasao je slijedece rjeci: I ovo ce proci... Poslijee izvjesnih godina dosle su na red i nedace, ratovi, teska vremena... Tad je ponovo otvorio medaljon, i ponovo procitao: I ovo ce proci...

- 14:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

TATA, JA TE NE VIDIM

priča o povjerenju Jedna sretna obitelj živjela je u kući na rubu grada. jedne je noći u kuhinji izbio požar. Dok se vatra rasplamsavala, roditelji i djeca istrčali su iz kuće. Iznenada su u paničnom strahu otkrili da nema najmlađeg člana obitelji, petogodišnjeg dječaka. On se, uplašen vatrom i zbunjen gustim dimom popeo na kat. Što da rade? Otac i majka su se očajnički gledali, dvije su sestre počele vikati. Vratili su se u kuću zahvaćenu vatrom bilo je nemoguće... Vatrogasci još ne bijahu stigli. Iznenada, gore u potkrovlju, otvori se prozor. Dječak proviri i stade vikati: "Tata! Tata!" Otac priđe i poviče: "Skoči!" Dječak je pred sobom vidio samo vatru i crni gusti dim, a kad je čuo glas odgovorio je: "Tata, ja te ne vidim..." "Vidim ja tebe, slobodno skoči!" vikao je otac. Dječak je skočio i začas se, živ i zdrav, našao u snažnom očevu zagrljaju.

- 14:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.04.2009.

Stvaranje čovjeka... (ha, ha)

Stvori Bog magarca i reče mu: Biti ćeš magarac, raditi ćeš od zore do mraka, teglit ćeš na svojim leđima sve sto ti stave i živjet ćeš 30 godina. Magarac odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali..... 30 godina je previše, zar ne bi bilo bolje 10? Usliši Gospodin magarca i načini ga takvim. Zatim stvori Bog psa i reče mu: Biti ćeš pas, čuvat ćeš kuću čovjekovu, jest ćeš sto ti stave i živjet ćeš 25 godina. Pas odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 25 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 10? I usliši Gospodin psa i učini ga takvim. Onda stvori Bog majmuna i reče mu: Bit ćeš majmun, skakat ćeš sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu okoline svoje i živjet ćeš 15 godina. Majmun odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 15 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 5? I usliši Gospodin majmuna i načini ga takvim. Konačno stvori Bog čovjeka i reče mu: Biti ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na zemlji, gospodarit ćeš svijetom i svime u njemu (osim ženom - to ti nikada neće uspjeti) i živjet ćeš 30 godina. Čovjek odgovori: Hvala ti i neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali...30 godina je premalo, zar mi ne bi mogao dati 20 godina sto neće magarac, 15 sto ih odbije pas i 10 sto ne htjede majmun? I usliši Gospodin čovjeka i načini ga takvim. I tako čovjek živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac, radeći od zore do sumraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući sto mu daju. I na kraju, živi još 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke. ................

- 14:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Je li važno što će ljudi reći?

"Zivio jednom jedan bracni par koji je imao dvanaestogodisnjeg sina i jednog magarca. Odlucili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuse na put. Kad su dosli u prvo selo ljudi su komentirali: Pogledajte vi ovog neodgojenog djecaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca. Zena tada rece muzu: Necemo dozvoliti da ljudi tako lose pricaju o nasem sinu. Muz je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega. Kad su dosli u drugo selo ljudi su mrmljali: Pogledajte ovo, sram nek bude ovog covjeka kad pusta da mu zena i dijete vuku magarca dok on sjedi. Odlucili oni da ce zena sjesti na magarca, a muz i sin ce drzati uzde. Dosli oni tako i u trece selo gdje su ljudi ponovo komentirali: Jadan covjek! Cijeli dan je radio, a zena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna sto ga sve ceka s takvom majkom. Tada odlucise da se svo troje popnu na magarca i nastave put. Kad su dosli do slijedeceg sela culi su mjestane kako komentiraju da ce jadnom magarcu puknut ledja zbog prevelike tezine. I tada oni svo troje sidju dolje i odlucise hodati pored njega. Kad su prolazili kroz slijedece selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: Pogledajte ove tri budale... hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi. ........................... POUKA : Uvijek ce te kritizirati i pricati lose o tebi sto god ti napravio.... tesko je svima ugoditi, a i tesko je pronaci osobu kojoj ces biti dobar upravo takav kakav si. Pusti selo neka prica... Pjevaj, smij se, plesi, ljubi i uzivaj u svakom trenutku svojeg zivota... Ako na svom putu do cilja budes zastajkivao da kamenom gadjas svakog psa koji na tebe zalaje ... nikad neces stici do cilja."(Dostojevski) Da, tako su nevjernici prigovarali i Ivanu Krstitelju (ne druži se s nama, pustinjak ...), a i Isusu iz Nazareta (pogledajte ovoga, jede s grješnicima i ulazi pod krov njihov ...).

- 14:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Kako ću se riješiti psovke?

Potužio se jedan mladić svećeniku da se nikako ne može riješti gadne navike da psuje. Svećenik ga upita: Da li ti to stvarno želiš? Da, želim. - ogovori mladić. Onda, evo ti prijedlog. Svaki put kad opsuješ iščupaj sebi jednu vlas s glave. U redu, obeća mladić. Nakon nekog vremena opet opsuje. Ali pošto se čvrsto odlučio popraviti posluša svećenika i iščupa jednu vlas. nakon nekog vremena još jednu. pa još jednu. Shvatio je da - ako nastavi tako - može vrlo lako ostati bez svoje lijepe frizure. Malo pomalo sve je manje psovao.

- 12:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Kako ukrotiti svoju lošu narav?

(Čavli u ogradi) ...(tata odgaja sina) Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zabije jedan u ogradu. Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom slijedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zabijenih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zabijati čavle u ogradu. Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije niti jedan čavao zabio u ogradu. Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio. Otac mu je tada rekao: Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje iz ograde isćupaj po jedan čavao. Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao: Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažes neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti ... i poslije toga reći 'oprosti'... ali RANE OSTAJU i nakon što si se pokajao. Rane se mogu zadati i riječima. Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe rijeći za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe. Kaži; TI SI MOJ PRIJATELJ I JA SAM TIME POČAŠĆEN. Molim te, oprosti mi ako sam ikada napravio rupu na tvojoj ogradi. .......................

- 12:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Bio kao Isus, a onda kao Juda

Slavni slikar Leonardo da Vinci odlučio je naslikati Posljednju večeru i darovati je dominikanskom samostanu u Milanu. Pripovijeda se da je Leonardo dugo po gradu tražio prikladnu osobu iz čijeg lica će se odražavati izraz Isusova lica. Tražio je čovjeka pravoga anđeoskoga lica i živa oka u kojem se odražavala tiha tuga, ali i nebo puno ljubavi i čistoće. Našao je umjetnik ljude za sve likove, ali nedostajao mu je netko čije lice će mu služiti za portretirati Judu. Nije lako mogao naći prikladna čovjeka. Napokon, jedne noći opazi umjetnik na šetnji čovjeka neuredno odjevena, smušena, nemirna pogleda, raščupane kose. Leonardo ga upita, bi li htio doći u samostan Santa Maria i služiti kao uzorak prilikom slikanja. On obeća i dođe. Ali, kad opazi da ga Leonardo hoće upotrijebiti kao uzorak za Judu, problijdi, stane plakati i prozbori jecajući: «Zar me ne poznajete? Ja sam već služio za uzorak kad ste prije više godina slikali Isusa...» Leonardo je bio duboko dirnut i upitao je čovjeka, što se to s njim dogodilo? Odgovor je bio: «Strasti i napasti na koje sam pristao ovako su me unesrećile». ....................

- 12:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.