Autor: Vjeroučiteljica
U izradi ove stranice su sudjelovale
i vjeroučenice O.Š. ''Dugopolje'': Mia Mustapić,
Anita Ževrnja, Anita Marasović, Lucija Radošević, Josipa Čipčić, Jana Dodoja, , Meri Čule, Natali Delić,Valentina, Bosančić, Doris Rogošić, Mila Bosančić, Donna Mustapić, Mia Rogošić, Matea Kardum, Mirna Perišić, Maja Perišić, Ana Perišić, Marija Plazibat
Imamo i još jednu stranicu sličnog sadržaja: PLODOVI DUHA
Ostale aktivnosti vjeronaučne grupe: POSJET STARAČKOM DOMU
(Sinj, pred Božić) Božićno vrijeme svi s nestrpljenjem iščekujemo, svi se veselimo, družimo i darivamo.
No, ne smijemo zaboraviti na one koji su za Božić usamljeni i nemaju nikoga s kim bi mogli podijeliti trenutak sreće.
Da svijet ne bi bio tako okrutan postoje ljudi dobra srca. To su i vjeroučenice naše škole:
Mia Mustapić, Matea Kardum, Anita Marasović, Anita Ževrnja, Jana Dodoja - (vidi sliku)
a koje su zajedno s vjeroučiteljicom posjetile bake u staračkom domu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog.
S bakicama smo pričali i pjevali, izradili smo im čestitke i odnijeli im poklone.
Zauzvrat smo primili tople osmjehe a koji će, vjerujem, mnogima ostati u srcu.
(tekst: Anita Marasović, 7b)
...........................
- Išli smo i na male izlete:
(Sinj, Svilaja, rijeka Cetina...)
- na kulturna događanja: 'Dani kršćanske kulture',
- na duhovne obnove
itd...
................ IZ NAŠEG VJERONAUČNOG
ALBUMA: posjet staračkom domu:
Dani Alke i Velike Gospe
CIJELODNEVNA DUHOVNA OBNOVA,
SPLIT
................
.................
divi se prirodi
divi se stvorenjima Božjim
skači, raduj se... za vrijeme svoje mladosti
................
s jedne popodnevne duhovne obnove:
........................
S koncerta u sklopu dana kršćanske kulture, 2008.god.
................
s Božićne priredbe:
Božić u kamenim kućama
Sanjao Irac da je umro kad to nije ni najmanje očekivao. Ispred Irca u redu je stajalo mnogo ljudi, velikih i malih.
Čekajući na svoj red mogao je vidjeti što se događalo s pojedincima prije njega.
Isus pozove jednog pa reče: Stoji pisano: Bijah gladan i ti si mi dao jesti. Dođi u Kraljevsvo Oca moga. Čovjek uđe.
Drugom reče: Bio sam žedan i dao si mi piti. Dođi u Kraljevstvo Oca moga.
I taj uđe.
Dođe osmogodišnji dječak a isus mu reče:
Nitko se nije sa mnom htio igrati a ti si me zvao da se igram s tobom. Dođi u moje nebo.I dječak uđe.
Dođe desetogodišnja djevojčica a isus joj reče: Svi su mi se izrugivali, a ti si me branila. Dođi u moje nebo.
Slušajući sve to Irac je ispitivao svoju savjest i jako se uplašio. Pomislio je:
Nikomu nisam dao ni jesti ni piti, nisam ni bolesne posjetio, nisam slabe branio. Ah, kako li ću stati pred isusa?
Dođe i on na red. Isus podigne oči i blago ga pogleda. Čini se da ti i nisi baš puno učinio. AL ipak jesi.
Bio sam tužan, razočaran, utučen, a ti si došao i pričao mi viceve. Nasmijao si me i ohrabrio. Dođi i ti u moje nebo!
Irac radosno poskoči i sjeti se da je stvarno često pričao viceve da razveseli druge, a nikad nisu bili ni podrugljivi ni prosti.
Sretan se probudi. I odluči veliku odluku: 'Svaki ću dan razveseliti Isusa u nekom tko bude tužan.'
To je trebalo bi negdje u Indiji ili Kini. Trebala je biti svadba a zaručnici su bili siromašni.
Kako su ipak htjeli pozvati sve prijatelje, a nikog ne preskočiti na taj veliki dan, dođu do ideje da svatko od gostiju pomogne svojim darom u velikom veselju.
Uz pozivnicu su objasnili svoju tešku situaciju i zamolili da dođu sa bocom vina. Na ulazu u svečanu dvoranu bit će postavljena velika bačva u koju će onda svatko uliti svoje vino. To će biti njihov doprinos velikom slavlju.
Svadbena se dvorana ispunila razdraganim gostima.
Poslužitelji zagrabe darovano vino i donesu ga za stol pred goste. A kada su se na samom početku gozbe u čast zaručnika nazdravili, kucnuli i počeli lijevati tekućinu iz krčaga u čaše - lica su im se skamenila od čuđenja: Svatko je u u svojoj čaši imao najobičniju vodu!
Sve ih je spopao sram.
Bilo je svima očito kako su svi mislili isto: U tolikoj bačvi vina neće se ni primjetiti ako ja ulijem čistu vodu!
I tako su svi ulijevali samu vodu.
Svi su željeli slaviti na tuđi račun. Ali svojom su prijevarom osramotili sebe a mladencima uništili svečanost.
Došao jedan biskup kod pape Ivana XXIII, i potuži mu se da otkako je biskup više ne može mirno spavati.
''Ta služba je toliko velika i odgovorna da jednostavno često ne uspijevam oka sklopiti!''
A papa Ivan XXIII mu blago reče:
Znaš, prvih tjedana moje papinske službe bilo je isto tako.
A onda sam jednom vidio svog anđela čuvara koji mi je šapnuo:
''Ivane, ne smatraj se toliko važnim…!''
Umirao jedan poljodjelac. I jer je želio da njegovi sinovi postanu vrijedni seljaci pozvao ih je sebi i rekao:
Dragi sinovi, nisam vam rekao, ali – u jednom našem vinogradu zakopao sam blago!
Nakon očeve smrti prekopali su i preorali cijeli imetak.
Blaga ipak nisu našli, alije poslije njihova silna kopanja vinograd donio urod kakav nije odavno donio.
Tako je otac želio poučiti sinove da budu marljivi – jer trud se očito isplati.
Ovo je moj dnevnik. Piše ga moj anđeo čuvar umjesto mene. Ja sam još jako mala.
1.5. Iz ljubavi sam začeta. Ipak, moji roditelji nisu znali da ću se stvoriti.
15.5. Imam 15 dana života. Imam prve žilice i moje tijelo se brzo oblikuje.
19.5. Prošla su još četiri dana. Zamislite – već imam usta!
21.5. Tek mi je dvadesetak dana. Moja mama ne zna da postojim a moje srce je već počelo kucati.
22.5. Nešto se događa s mojom mamom. Osjećam. Ne znam zašto je tako zabrinuta.
28.5. Moje ruke i noge počinju rasti sve više i više. Protežem se i pružam.
8.6. Iz mojih ruku niču mali prstići. To je divno. Uskoro ću njima moći hvatati.
15.6. Tek danas nakon šest tjedana, moja majka je otkrila da ja živim u njoj!!! Jako me obradovalo da ona zna za mene.
20.6. Sada se već može primijetiti da sam djevojčica.
24.6. Nemam još dva mjeseca života u mami a već su mi organi oblikovani. Već mogu osjećati i bol.
6.7. Dobila sam kosu i trepavice.
8.7. Moje oči su već gotove iako su kapci još zatvoreni. Ali doskora ću moći sve vidjeti – sav lijepi svijet, a ponajviše želim vidjeti svoju dragu mamu koja me nosi u sebi.
18.7. Srce mi čudesno bije. Osjećam se sigurno i sretno.
19.7. Netko je jako naljutio mamu. Ne znam što se s njom događa. Sve se trese. Ona plače. Bojim se.
20.7. Osjećam se užasno. Moja majka me dovela pred neke čudne aparate. Mislim da će me uhvatiti i rastrgati.
……….. Djevojčica je ubijena…………
Jedan se gospodin uputio iz daleka u indijanski rezervat.
Imao je namjeru tamo malo upoznati se sa životom indijanaca.
Nakon dugog putovanja stigne on k indijancima.
Tamo međutim ugleda čudan prizor.
Jedan indijanac zavezan za stup.
Čovjek koji je došao nije znao što se događa.
Konačno shvati da je čovjek trebao umrijeti.
Poglavica je tako odlučio - jer je indijanac bio kriv:
on je nekog ubio i sada njegova KRV TREBA BITI PROLIVENA.
Čovjek shvati da neće moći puno učiniti protiv njihova zakona.
Indijanci su se razmakli i strijela je poletjela prema zavezanom indijancu.
Čovjek je stajao pored njega i podignuo ruku prema strijeli.
Strijela je pogodila u njegovu ruku.
Tekla je krv.
Čovjek pokaže poglavici ruku probijenu sa strijelom i upita:
Može li sad biti slobodan - KRV JE PROLIVENA...
Poglavica dopusti da se zatočenik oslobodi.
Nakon nekog vremena čovjek se zaputi natrag, kući.
No pratio ga je jedan indijanac.
Čovjek pogleda i opazi da je to onaj koji je bio zavezan na stup, osuđen na smrt pa njegovom zaslugom oslobođen.
Kaže mu - zašto me slijediš?
Indijanac mu odgovori:
- Ti si spasio moj život. I moj život sada pripada TEBI. Od sada sam tvoj sluga. Idem ZA TOBOM!...
..........................
Kao što je čovjek - došljak u priči spasio indijanca osuđenog na smrt -
tako je i ISUS SPASIO NAS OD VJEČNE SMRTI - tako što je za nas umro na križu...
Nevin za nas grješne...Možemo li i mi reći kao indijanac iz priče:Ti si spasio moj život - i on sada pripada TEBI!
Bill Gates "težak" oko 82 milijarde dolara dvostruko je siromašniji od Rockefellera. Ne moraš odgovarati na pitanja; samo pročitaj tekst do kraja i shvatit ćeš pouku.
1. Nabroji pet najbogatijih ljudi na svijetu.
2. Nabroji zadnjih pet pobjednika u golfu.
3. Nabroji imena zadnjih pet Miss America.
4. Nabroji deset ljudi koji su dobili Nobelovu ili Pulitzerovu nagradu.
5. Nabroji dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih pet godina. I, kakav je rezultat?
Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom području.
No, veoma mali broj ljudi pamti jučerašnje senzacije. Pljesak utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuća padaju u zaborav. Pohvale i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.
Evo još pitanja, da vidimo kako ćeš sad proći.
1. Nabroji dva učitelja koja su ti pomogla u školi.
2. Nabroji tri prijatelja koji su ti pomogli kad ti je bilo teško.
3. Nabroji petero ljudi od kojih si nešto važno naučio.
4. Razmisli o par ljudi koji su učinili da se osjećaš važnim.
5. Razmisli o petero ljudi s kojima se rado družiš.
Jedan stari sufi prodavao je sve i svašta da bi zaradio za život. Ostavljao je dojam priglupog čoveka, jer su mu ljudi često plaćali lažnim novcem, ili su mu govorili da su već platili, iako to nije bila istina, ali on je uvijek vjerovao ljudima na riječ.
Kada je došlo vrijeme da umre, pogledao je u nebo i rekao: "Gospode, toliko sam lažnih novaca primio od ljudi, ali ih nikad ih nisam osudio zbog toga; želio sam misliti da ne znaju što čine.
I ja sam novčanica bez vrijednosti, zato, molim te, nemoj me osuđvati"
Tada je začuo glas: "Kako je moguće osuditi onoga koji nije osuđivao druge?"
Lako je naći nekoga tko radi s ljubavlju;
teže je pronaći nekoga tko misli s ljubavlju.
Jednom je prilikom bijelac pozvao, svoga prijatelja, indijanca u goste u veliki grad.
Bijelac je poveo indijanca u razgledanje grada i dok su se šetali indijanac, najednom, reče: Čujem cvrčka!
- Nemoguće da od ovolike buke, brujanja automobila i galame, ti možes čuti cvrčka - reče bijelac.
Indijanac se na to sagne, razgrne grm i pokaže malog cvrčka. - Kako? – upita bijelac.
Indijanac na to zatraži jedan novčić i ispusti ga na pločnik. Novčić zazveči! Prolaznici se zaustaviše i okrenuše prema mjestu odakle je dolazio zvuk palog novčića.
- Ono što si naučio slušati čut ćeš, ma kakva buka bila, gdje god bio – odgovori indijanac - vidiš, ovi ljudi su u buci čuli novčić ali cvrčka nisu čuli.
Ne brini se oko toga da budeš bolji od bilo koga drugoga, jer će te to samo oneraspoložiti.
Umjesto toga, usredotoči se na to da budeš bolji od samoga sebe. Učini korak naprijed u odnosu na jučer. A kad dođe sutra, nađi načina da budeš još bolji.
Uspoređivanje sebe s drugima samo će te odvesti u razočaranje ili aroganciju, a ništa od toga neće pozitivno utjecati na tebe. Umjesto toga, uspoređuj sebe sa sobom i tad ćeš uistinu imati nešto s čime ćeš se pozabaviti. Kad ideš za tim da postaneš bolji od sebe, nikoga ne ugrožavaš. Ti si jedinstven i daleko od uspoređivanja s bilo kime. Prestani se brinuti o uspoređivanju s drugima. Uloži svoju energiju u pozitivnu svrhu bivajući najbolji što možeš biti, a onda čak i bolji od toga.
Prestani se uspoređivati s drugima!
(Ti nisi on-a ni on-a ti... jednostavno. Svatko je poseban!)
Moj se prijatelj nije vratio s bojišnice, gospodine.
Molim dopuštenje da idem po njega."
"Dopuštenje se odbija", reče časnik. "Ne želim izložiti opasnosti tvoj život za čovjeka koji je vjerojatno mrtav."
Svejedno, vojnik je otišao i, uru kasnije, vratio se natrag, smrtno ranjen, noseći mrtvo tijelo svog prijatelja.
Časnik je bio bijesan. "Rekao sam ti da je mrtav. Sada sam vas obojicu izgubio. Reci, je li se isplatilo ići tamo po truplo?"
Umirući vojnik odgovori: "Oh, da, gospodine. Kad sam došao do njega, bio je živ. I rekao mi je: 'Jack, znao sam da ćeš doći'."
- Je li čovjek učinio nešto veliko za opću stvar ako je izlio lončić vode u more? - upita Starca domaćin u nekoj kući.
- Doista, treba znati gledati svijet - uzdahne starac.
- Nije li more o kojem ti govoriš zapravo čovječanstvo?
- Pa, jest! - odgovori čovjek.
- Lončić vode za čitavo čovječanstvo je premalo, ali za žedna čovjeka je ponekad ne samo dovoljno, nego presudno. Mnogi ljudi i ne slute kolike bi sudbine bile ukrašene osmijesima umjesto bolovima da su oni u pravo vrijeme izlili u veliko more svoj lončić vode…
U jednoj zemlji koja bijaše u ratu vladao je strašan i okrutan kralj.
S ratnim zarobljenicima postupao je ovako:
Zatvorio bi ih u jednu veliku prostoriju u kojoj je na jednoj strani bila četa strijelaca,
a na drugoj vrata prekrivena prikazima mrtvih i okrvavljenih zatvorenika.
Postavio bi zatvorenike u krug i rekao im:
“Možete birati: umrijeti izbodeni strijelama mojih ratnika ili proći kroz ova vrata i tamo ostati zatvoreni zauvijek.“
Uvijek su svi izabirali umrijeti od strijela.
Kad je rat završio jedan vojnik koji je dugo služio kralja upita svog vladara:
Što je iza ovih strašnih vrata?
"Otvori, i pogledaj!" odgovorio je kralj.
Vojnik je skupio hrabrost. Teškom mukom otvorio je vrata, a tada ga je obasjala zraka sunca i zabljesnula mu oči. Kad ih je uspio otvoriti posve iznenađen uvjeri se da su vrata vodila u SLOBODU!!!
Vojnik, ne vjerujući, pogleda kralja i reče:
“Uvijek ste zarobljenicima ostavljali mogućnost izbora, ali oni su više voljeli umrijeti nego riskirati da otvore ova vrata!”
Koliko puta se bojimo riskirati?
Koliko puta umiremo zbog naših briga, od straha da otvorimo vrata; vrata naših snova, vrata našeg spasenja, vrata Božje volje, koja nas vode u pravu slobodu, Isusu Kristu?
- "Zašto imamo tako veliko stopalo?", upita mladunče deve svoju majku.
- "Da nam noge ne tonu u pijesak dok hodamo pustinjom."
- "Zašto imamo tako velike obrve?", ponovno će mladunče.
- "Da nam pustinjski pijesak ne ide u oči."
- "A zašto imamo tako veliku grbu?", uporno će mladunče.
- "Da imamo zalihu hrane i vode, dok dugo hodamo pustinjom."
- "Aha, zato dakle... Ali nije mi jasno što onda radimo ovdje u zoološkom vrtu?"