Autor: Vjeroučiteljica
U izradi ove stranice su sudjelovale
i vjeroučenice O.Š. ''Dugopolje'': Mia Mustapić,
Anita Ževrnja, Anita Marasović, Lucija Radošević, Josipa Čipčić, Jana Dodoja, , Meri Čule, Natali Delić,Valentina, Bosančić, Doris Rogošić, Mila Bosančić, Donna Mustapić, Mia Rogošić, Matea Kardum, Mirna Perišić, Maja Perišić, Ana Perišić, Marija Plazibat
Imamo i još jednu stranicu sličnog sadržaja: PLODOVI DUHA
Ostale aktivnosti vjeronaučne grupe: POSJET STARAČKOM DOMU
(Sinj, pred Božić) Božićno vrijeme svi s nestrpljenjem iščekujemo, svi se veselimo, družimo i darivamo.
No, ne smijemo zaboraviti na one koji su za Božić usamljeni i nemaju nikoga s kim bi mogli podijeliti trenutak sreće.
Da svijet ne bi bio tako okrutan postoje ljudi dobra srca. To su i vjeroučenice naše škole:
Mia Mustapić, Matea Kardum, Anita Marasović, Anita Ževrnja, Jana Dodoja - (vidi sliku)
a koje su zajedno s vjeroučiteljicom posjetile bake u staračkom domu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog.
S bakicama smo pričali i pjevali, izradili smo im čestitke i odnijeli im poklone.
Zauzvrat smo primili tople osmjehe a koji će, vjerujem, mnogima ostati u srcu.
(tekst: Anita Marasović, 7b)
...........................
- Išli smo i na male izlete:
(Sinj, Svilaja, rijeka Cetina...)
- na kulturna događanja: 'Dani kršćanske kulture',
- na duhovne obnove
itd...
................ IZ NAŠEG VJERONAUČNOG
ALBUMA: posjet staračkom domu:
Dani Alke i Velike Gospe
CIJELODNEVNA DUHOVNA OBNOVA,
SPLIT
................
.................
divi se prirodi
divi se stvorenjima Božjim
skači, raduj se... za vrijeme svoje mladosti
................
s jedne popodnevne duhovne obnove:
........................
S koncerta u sklopu dana kršćanske kulture, 2008.god.
................
s Božićne priredbe:
Božić u kamenim kućama
POUČNE PRIČE u prezentacijama
četvrtak, 26.02.2009.
NASLJEDOVATI KRISTA
U Centru za beskućnike, neki alkoholičar i, po mišljenju mnogih, nepopravljivi pijanac, ganut dobrotom volontera iz Centra, potpuno se promjenio.
Postao je najljubazniji čovjek kojega su suradnici i posjetitelji ove ustanove ikad upoznali.
Ivan je dan i noć neumorno radio i ne bijaše posla koji ne bi ponizno prihvatio i zdušno obavio.
Očistio je sobu u kojoj je nekom pijancu pozlilo i oprao prljavi zahod. Sve što bi ga zamolili činio je s osmjehom na licu i nehinjenom zahvalnošću što je dobio mogućnost da čini dobro.
Na njegovu su pomoć mogli računati djelitelji hrane kad je trebalo podvoriti nemoćne, kao i djelatnici zaduženi za spremanje ležajeva, jer je bio pri ruci svima kojima je pomoć bila potrebna.
Jedne je večeri kapelan Centra mnoštvu okupljenu u dvorani propovijedao naglašavajući potrebu molitve za obraćenjem i korijenitom promjenom života.
Neki je čovjek iznenada došao pred oltar iz dna dvorane, bacio se na koljena i počeo vikati:
"Bože, Bože moj, učini da i ja postanem kao Ivan! Daj da budem kao Ivan!"
Kapelan ga pridiže i reče: "Sinko dragi, zar ne bi bilo bolje da moliš da budeš kao Isus?"
Čovjek začuđeno pogleda kapelana i upita: "Zar je Isus bio kao naš Ivan?"
Kad bi te netko upitao: "Kako izgleda kršćanin?",
jedini bi prihvatljiv odgovor bio:"POGLEDAJ MENE!"