plemenske zajednice

ponedjeljak, 31.12.2007.

ngadjonji

ngadjonji su izvorno nastanjivali prašumski dio sjeveroistočnog dijela queenslanda (australija), uz rijeke russell i north johnstone. njihov jezik je dyirbal ili jirrbal.

ngadjonji su pričali priče koje su opisivale vulkansku aktivnost, promjene morske razine i promjene u vegetaciji.

jedna od tih priča govori kako su dvojica novopridošlih ljudi prekršila zakon prašume i razljutila duginu zmiju, glavni duh prašume. to je rezultiralo mijenjanjem staništa, zemlja podno njihovog tabora počela je grmjeti. počeo je puhati jak vjetar, poput ciklona. kamp dvojice pridošlica počeo se vrtjeti zajedno s vjetrom te je uništen. istodobno, na nebu se pojavio crveni oblak, do tad neviđen. ljudi su pokušali pobjeći, no zemlja se pod njihovim nogama raspukla te ih je progutala.
ta priča objašnjavala je vulkansku erupciju.

velika plemena brojala su 200 - 250 članova, dok su ih manja obiteljska plemena brojila oko 20 - 25. brakovi su obično ugovarani unaprijed i to između članova istog plemena.

žena u plemenu ima zadatak nositi sav teški teret te raditi sve teške poslove. ona mora držati pleme na okupu, kuhati, graditi nastambe, te uz sve to odgajati i brinuti se za djecu.

ngadjonji su bili skupljači plodova i lovci. tijekom skupljanja, brali bi i otrovne biljke te ih, koristeći se kompliciranim metodama, pravili jestivima. glavni dnevni obrok bio je kada bi se skupljači i lovci vratili iz potrage. sitnija hrana koja se brzo kuhala, poslagala bi se oko ruba logorske vatre dok bi veliki komadi mesa ili ribe bili pripravljani u zemljanim posudama.

u slučaju smrti člana plemena, njegovo tijelo bi bilo smješteno na platformu na visini oko 2 m, iznad malog, ali vrlo zadimljenog plamena te bi se ostavilo tako sve dok se svi tjelesni sokovi ne bi iscijediil. na kraju bi ostalo dimljeno suho tijelo koje bi tako moglo ostati duže sačuvano.

dok bi se tijelo pokojnika tako dimilo i sušilo, bliski rođaci imali su privilegiju premazivati sebe njegovim pepelom te stajati ispod platforme tako da bi ih sokovi koji su se cijedili iz pokojnika pokapali.

krajem tog procesa, bliski rođaci ponijeli bi u posebnoj pletenoj vreći određene dijelove pokojnika te bi ih čuvali još neko vrijeme.
- 17:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se