|
Mogu li Mogu li dotaknuti ono prekjučer sunce Ponovno biti okupana Zaista čista unutra i izvan sebe Samo jedna zraka Odlutati aromama dječjih šampona Bombona i žitnih pahuljica Sjećam se Bilo je meko jutro izvan vremena Jesenja rapsodija i čaša Otisak tvog prsta ili dva na bistrom staklu Samo bonaca od krvi Ti i ja u čamcu bez vesla Proparana jedra i oblaci bijelih ptica Možda mogu Ne želim Uzeti tebe i sebe iz tog dana Zalogaj po zalogaj okusiti ponovno Sada mi se čini bez okusa i mirisa Ravnodušno sjedim Dozivam sjećanja Da mogu podići slušalicu telefona Ruke su mi ukočene Gledam prste Oblik im je slomljen mekoćom tvojih prstiju Uzalud se tražim u počecima i završecima Pod nježnim slojevima večernjeg neba Lupkam vrškom stopala po kamenoj terasi Spremam se na bijeg s mjesta nesreće Sigurna da ću se pregaziti Tražeći ravnotežu Telefon zvoni Na rubu tujine ograde blijedi list Od jučer Umire polako |
