Pričamo tako ti i ja lijeva mi ruka nehajno visi preko naslona s važnom zadaćom da drži cigaretu malo dosadno pepeo se trusi na plavi tepih opasno blizu žućkastoj opekotini nastaloj padom užarenog opuška zbog neposluha prstiju nekad prije dok smo pričali tako ti i ja dok je čežnja bila opipljiva do najdubljih točaka pulsa jasna ostvariva na dvadeset minuta udaljenosti Pričamo tako ti i ja neutralnim glasom o neutralnim temama nepoznatim jezikom koji odjednom razumijemo kao da nikad nismo drugačije govorili kao da se nikad nismo ogolili bestidno šaputali lascivnosti nudili se jedno drugom sabijajući prostor i vrijeme do mikronske čestice da bismo se samo dotakli Pričamo tako ti i ja |