|
Drago mi je da si pristao malo zašutiti, kako god bilo, vjerujem tvom obećanju da nećeš izustiti ni riječ dok ne završim što ti imam reći. Naime, uvijek si bio savršen kavalir kad su u pitanju profinjeni civilizacijski maniri, pa nema razloga da i sad ne bude tako. A ako i ne bude tako,nije važno, uzimam si za pravo izreći ovaj puta bez potrebne uviđavnosti i pristojnosti što mi je na umu, ne očekujući pri tom baš ništa osim svog osobnog zadovoljstva što ću se riješiti svrbeža na jeziku od kojeg patim uvijek i ponovno kad god se javiš. Neizlječiva alergija. Doista, jesi li primijetio da od kad se znamo samo ti pričaš? Čini mi se da nisi. Ja sam više-manje šutila, zar nisam? I promatrala te. U početku zatekoh se ponekad i razjapljenih ustiju ko riba kad hvata zrak na suhom. Sigurna sam da taj prizor mene kako blejim nije bio nimalo privlačan, ali to je tada bilo izvan moje kontrole i dovodila sam se u red kad god bih se uhvatila u tom, za jednu damu nepriličnom položaju. Rekla bih da je moj smješak s vremenom postao profesionalno fin, lagano razvučenih usana sa samo blago podignutom gornjom usnom, nikako cerekanje, to ne. S godinama mi žene stičemo izvjesne vještine osmjeha iz kojeg se može zaključiti i svašta i ništa , vještine osmjeha za svaku priliku. Dakle, vidiš, dok si ti pričao i pričao a ja s osmijehom na usnama šutila, um mi je brujao jače od tvojih izgovorenih riječi, prava pčela radilica. Analitičar po vokaciji taj moj um, ma živi cirkus! Počeo je živjeti neki svoj vlastiti život, jer s vremenom sam, kako su zaredale tvoje jezične reprize, prestala slušati što govoriš, samo sam pratila kako govoriš. I promatrala sam mimiku tvog lica i detalje, trepavice i podignutu obrvu ili kako vlažiš usne prije nove rečenice, istim pokretom jezika kojim si ih vlažio prije poljupca. Obliznuo bi usne uvijek slijeva na desno, pa opet s lijeva na desno, ne bi vjerovao, svakih deset sekundi kao da držiš štopericu u ruci. Vremenski perfekcionista. I moram ti reći, nikad prije tebe ne sretoh nikog tko toliko uživa govoriti o sebi i tko je dostigao u tome takvo gramatičko i jezično savršenstvo. Svaka ti čast. Ništa ti ja ne predbacujem, naravno, zašto bih? Jasno je meni da postoje ljudi koji hrane svoj ego, ah, zločesti ego, pretvarajući druge u svoje slušače. No, u posljednje vrijeme sam se pitala koji su zapravo mene razlozi naveli da te slušam tako strpljivo i bez pogovora i upadica, što je potpuno u suprotnosti s mojom buntovnom prirodom. Nakon poduljeg razmišljanja, jedini suvisli zaključak bio je da prinosim neku žrtvu paljenicu nepoznatom bogu ili mu otplaćujem neki svoj dug. I danas mi je konačno sinulo, ah, divna inspiracijo, da se radi o Erosu, tom bogu koji te svojevremeno učinio velemajstorom za moje orgazme. Samo Eros je u stanju nabiti tako visoku cijenu i ne reći je unaprijed. Koji nefer bog ! |
