|
Pružila je ruku. Želja da se dohvati nedohvatljivo nema počesto svoju logičnost. Samo postoji ko naplavina koja je zapela uz obalu i više je prirodni tijek rijeke ne dohvaća. Samo stoji i bode oči. Ne nestaje, niti kuda ide. Ne ostvaruje se, a tu je, potpuno nepotrebna. Dvije su male ptice bile iznad ruke. Ispod kristala koji se smijao smijehom grmljavine. Iz nekih drugih prostora bez pritisaka i naplavina. Dvije su male ptice letile na vjetru bez smjera i bez želje. I dohvatile nedohvatljivo. Uvijek sve završi tamo gdje treba. Logični početak |
