|
Sjedila je dva stola dalje na ljetnoj terasi kafića, njemu sučelice. Sunce je bestidno obasjavalo njenu crvenu kosu. Plameno. Kad je prvi plamen zasjao, malo se pomaknuo desno, tako ju je bolje vidio. Zamišljao da i ona gleda njega kroz ogromne (malo neukusno velike?) sunčane naočale. Klimao je glavom i brbljao, ali pogled ga nije slušao, lepetao je neposlušno k'o krila mlade ptice, bez njegove volje i slijetao stalno na taj crveni plamen. U glavi je slagao scenarij: ustati će i krenuti nehajno prema tom plamenu i nešto će reći. Nešto. A ona će spustiti naočale prema vrhu nosa, pokazati će se oči plave ili crne ili zelene, nema veze, sigurno najljepše oči na svijetu. U kratkih desetak minuta dok je ona ispijala svoj sok, a on diskutirao o zadnjoj utakmici, prošao je generalnu probu nekoliko scenarija, postavio ih na scenu i samo je trebao odabrati prije nego se ona digne i ode. Njegov je pogled postajao sve neposlušniji, za tragom plamena spuštao se na dijeliće njene kože, malo osute pjegicama. Komadić glatke kože podlaktice, bljesak dlana prije nego bi dohvatila čašu. Pomaknuo se još malo desno i dodirnuo pogledom sunčanu prugu na njezinom koljenu. Sunce je igralo svoju igru, on je samo slijedio zrake. Sad se ona malo pomakla, on je bio siguran da se uključila u igru i da, da, skinula je naočale i pokazale su se (zar je sumnjao?) najljepše zelene oči na svijetu. On je gledao u te oči i oči su gledale njega. Možda i mali njezin smješak (nije li se on blesavo cerio?), samo znak njezina pristanka, nešto samo među njima prije nego je otpila zadnji gutljaj soka. Više nije bilo čekanja, ona je pokupila svoje stvari sa stola, malo nespretno jer je njezin pogled cijelo vrijeme bio prikovan uz njegove oči. Odabrao je scenarij i malo se podigao, odmaknuo stolicu. Sunčeva je zraka rasplela zadnji plameni uvojak njene kose, bljesnula životom u njenim očima i cijela je pozornica odjednom postala bijela, bijela kao štap u njezinim rukama. Rastvorila ga je naučenim pokretom i napravila nekoliko nesigurnih koraka. On je ponovno sjeo na svoje mjesto, izdajnički zanijekao svoj scenarij, odrekao se svoje uloge i vratio se među publiku. Sunce se cerekalo u njegovoj čaši i odzvanjalo iza njegovih leđa..tok, tok.. |
