|
Da ljudi, ali ne s neta, otvorila sam novi blog, ovaj mi se jednostavno nije sviđo, neću ga izbrisat ali nebum više tu pisala,novi jenemapravila.blog.hr,tu će se nać i pokoji stari post, možda malo izmjenjen, alimoj, nadam se da će vam se svidjet,a sada vas ostavljam i idem gledat seriju:) |
|
Bilo je to prije godinu i nešto, sasvim slučajno sam naišla na tebe, nije da te nisam poznavala,ali nismo si bili baš najbolji... Znam da tebi nije jasno zašto ali nisam te tada mogla smislit, jednostavno nisam te podnosila, mislila sam da si ženskar i sve ostalo...Pokušavala sam te izbjegavat gdje god sam stigla, al eto, sudbina nas je spojila…Ko bi reko…I tako ti si jednog dana poslo poruku da se vidimo, ni sama neznam iz kojih razloga sam pristala.I tako smo se sjeli, sječam se bio je to Kvak na Kvatriću…Taj dan sam primjetila da ti i nisi tako loš kao što su neki pričali, no nema veze…Vidjeli smo se i sljedeći dan,tada se dogodilo…znaš, nije ni meni bilo lako, kako ti nisi znao kako ću ja reagirati, tako ni ja nisam znala kako ćeš ti, al još pamtim ono tvoje:NAJTEŽI JE POČETAK!Istina poslije je sve bilo lakše, nastavili smo se viđat, ali rijetko, i ja sam imala dečka, a kolko sam čula po pričama i ti si imao curu!Tebe sam smatrala isto ko i drugima, bit će tjedan, dva pa će završit, ali kao što vidiš to se bilo oteglo na skoro pa godinu dana!Kako smo se mi i dalje viđali postajalo je sve bolje i bolje, …Provodili smo lijepe trenutke zajedno,sječam se kad smo lovili zeca, to nikada neću zaboravit, onda smo išli prat ruke u tvoj lokal u tri u noći, često mi dođu u misli one noći kada sam spavala kod tebe, već tada sam bila svjesna da će to jednom morat završit… Čudno ali dok sam bila s tobom nisam osjećala grižnju savjest zbog toga što sam varala dečka, nekako osjećala sam se sigurnom, ti si znao leći preko mene, a ja sam noćima razmišljala kako da se izvućem a da te ne probudim,nema veze tada mi se po glavi motalo ono nemoguće, željela sam da takvi trenuci traju zauvijek…No tada me iz maštanja probudilo to da imaš ženu, i tada su svi moji snovi za čas pali u vodu…Voljela sam te nisam htijela ni samoj sebi priznati, ali voljela sam te,znam da nisam smijela ali eto, nisam se mogla boriti više sama protiv sebe…Ti si bio taj prvi dečko koji me vidio da plačem,nisam voljela pred drugima plakat, željela sam uvijek ostaviti dojam jedne jake cure koju ništa nemože povrijediti, koju se nemože samo tako slomiti, koja se neda tako lako poraziti… jednostavno pred tobom se nisam mogla suzdržati, suze su bile preteške da bi ih ostavila u sebi…Ja nisam jaka, možda sam tako djelovala, ali me jako lako povrijediti, ali nedam se suze su te koje su me ojačale….Svaki dan proveden s tobom mi je bio nešto posebno, pored tebe sam se osiječala sretno pa čak i kad smo šutili.Mogla bi danima biti naslonjena na tebe, a da ne progovorimo niti jednu riječ, jednostavno svaki susret s tobom mi je davao snagu za dalje.Koliko sam puta samo razmišljala da si nešto napravim, jer znam da moj život nema smisla bez tebe, no pre slaba sam, nemam dovoljno hrabrosti da sama sebi naudim, a sudbina mi izgleda ne želi oduzeti ovaj bezvrijedan život.Kolike sam noći provela plačući kada su svi spavali, gušila sam se u svojoj boli, jecala sam, niko mi nije pomogo…U kasne sate sam razmišljala o tome kako je ona sada pored tebe, kako te grli, ljubi,kako i njoj govoriš da je voliš, znala sam da nemam nikakve šanse..Stalno sam se pitala zašto, zašto toliko patim, zašto si njen kada te ja volim više,zašto te ona ima kada bi trebo biti moj.Kasnije nisam mogla više uživat s tobom, svaki put kada bi se vidjeli, stalno bi mi se vrtilo po glavi da sve to što sada radiš meni ćeš njoj raditi za pola sata, sve riječi upučene meni će biti upučene i njoj, i što mi je preostajalo, padala sam u sve veću depresiju.Koliko puta mi je stric znao pričat bez obzira na vjeru i na brak ako se dvoje vole oni će biti zajedno, a kako je on znao kroz šta sve prolazim, on je imao vjere u nas, on mi je svaki put davao hrabrosti da nastavim, on je jedini osijećao istinski kroz što sve prolazim,satima zna pričati samnom na telefon, a ja plačem i plačem i plačem, jednostavno nemogu zamisliti kako će biti kad se više nećemo moć viđat, što će biti tada. Ja ću puknut,…Mnogo puta sam razmišljala o tome što bi bilo kada bi me volio bar upola manje od onoga kolko ja tebe volim…Maštala sam o tome kako ćemo zajedno pobjeći od kuće, kako ćemo naći neko mjesto gdje ćemo zauvijek biti sretni,neko mjesto gdje nas niko neće naći,gdje ćemo biti samo ti i ja…Znala sam da to ništa nema smisla i da to nikada neće biti tako, ali bila sam spremna na sve!Moji bi te prihvatili, znam, sigurno bi,možda im i nebi bili u početku najsretniji, ali bi sto posto poštovali moju odluku,da opet maštam.Kada god bi vidla tvoju ženu u lokalu, razmišljala bi, koja je ona sretnica, ali ona te nije zaslužila, ona te sigurno nevoli tolko kolko te ja volim…Tokom nekog vremena mnogo sam saznala o tvojoj religiji, pa čak i to da vama očevi biraju za koga čete se oženit, nadala sam se da je to tako bilo i kod tebe…No ti si mi jednom reko da si sam izabrao ženu, da te niko nije prisilio na to, htijela sam umrijet tada, sve moje lađe su tada potonule, tada sam znala da nemam šanse.Počela sam shvačat da sam ti samo ljubavnica koja ne služi ničemu nego samo ubijanju dosade, i tome da samnom provodiš slobodno vrijeme…Iako mi je tvoj najbolji prijatelj govorio da si ti nju moro nju oženit , i da to ne želiš meni priznat,nisam vjerovala ma koliko god on zvučao uvjerljivo,iako sam čula vaše svađe, iako sam vidla svaki put kad je ona dolazila da si okrenuo očima, vjerovala sam u ono što si mi ti osobno reko...Znaš ponekad sam razmišljala da imam bar malo šanse, stric mi je govori da nikada ne odustajem, da ne dozvolim da me pobjede, ali kamo, kuda, ostala sam zatočena u kavezu, nemam više snage da se borim, jednostavno osiječam da propadam, molim boga da mi se dogodi nešto da nemoram više prolazit kroz ovaj pakao.Ti uvijek govoriš ima nade, ne nema, nade više nema, za nadu više nema mjesta, sada su mi neke stvari jasnije ti voliš nju,ja ću se maknut, pokušat ću voljet drugog, teško ali znam, jednom moram uspijet… |
|
Jeli život predug da bih ga posvetila jednoj osobi,... ili možda prekratak da bih voljela mnogo ljudi... Što će se dogoditi sutra, to ne znam,... možda ću biti najveća i najsretnija, ili ću pasti tako nisko da će me i mravi gaziti,... Sa životom je kao i s muškarcem... nikad neznam gdje je, ni što će ti donjeti,... Jučer si s njim bila najsretnija, a danas bi se zbog njega htijela ubiti,... |
|
Ljudi imam jedno pitanje, KO OD VAS IDE SUBOTOM U CONTY? |
|
Optimisti su neobična bića.Kad je sva zemlja puna čička, oni uspijevaju pronaći cvijet.Kad se sve sasušilo i postalo pustinja,oni su rjetke ptice koje osjećaju oazu.Optimisti su zanesenjaci koji žive mimo stvarnosti,naivci koji nemaju pojma,sanjari koji se predaju utopijama.Pesimisti nazivaju sebe realistima koji s obje noge stoje čvrsto na tlu stvarnosti,a zapravo su zgazili u prljavštinu svijeta,toliko zasjenjeni da ne vide ništa od sunčane strane života.Optimisti često kreću na put.Oni su na putu k drugoj strani, k sunčanoj strani.K zemlji u kojoj se može živjeti i preživjeti.Optimisti vjeruju u plodove duha:ljubav, mir , strpljivost, vjernost, srdačnost i dobrotu.Pesimisti nisu nikad jeli od tih plodova i umiru prije nego su mrtvi!!Samo će optimisti preživjeti!! |
|
Nitko drugi nije kao ti.Ti si svojevrstan, jedinstven, posve originalan i neponovljiv...Ne vjeruješ to, ali nitko drugi nije kao ti-odvijeka dovijeka.I svaki čovjek koga voliš nije nikakav običan čovjek.I z njega zrači neobična privlačna snaga.I ti po njemu postaješ na neki način drukčiji.Možeš mu čak reći:Što se mene tiće, nemoraš biti nepogrešiv, bez greške i savršen,jer:JA TE JEDNOSTAVNO VOLIM!! |
|
Još pamtim tvoje riječi, ljubav ubija, a i liječi. A ja sam htijela život pun sjaja, zato sam jedina išla do kraja,... Sve su stale na pola puta, a ja sam bila tobom opsjednuta, Jer ti, samo ti, govorio si mi,... Tanja, nesanjaj snove od toga se ne živi, Tanja nesmiješ ono, Tanja nesmiješ ovo, a ja sam vidjela u tebi nešto novo,... |
|
SAMO DA VAM JAVIM DA SMO SE POMIRILI, HVALA SVIMA KOJI SU BILI UZ MENE, SVE VAS VOLIM!!! |
|
...SAMO TVOJA SAM BILA DO KRAJA, I ŠTO NEMAM, JA TEBI SAM DALA!... |
|
Još ima to malo nade, da ćeš doći, da me nikad nećeš prestati grliti,ljubiti, voljeti,... To malo nade da će se prošlost vratiti, ona noć ponoviti,... To malo nade što samo uspomene drže, da me voliš... Razmislim malo, nada je uzaludna,... sve je gotovo,... zavoljet ćeš drugo, a meni ostaju uspomene i to malo nade.... |
|
Da sada shvačam da nisam napisala što se dogodilo,no...to je počelo juću, on je već par dana nervozan, da priznajem teško mu je, stvarno ima razloga da bude takav, ali ne i samnom, pa ja mu nisam ništa napravila,jedino mu želim pomoći,ali on to očito odbija.On je čovjek koji sve drži u sebi, i nikoga kako on kaže ne želi opterečivati,kad on meni to kaže, ja poludim, jer znam da će jednog dana puknut.Znam iz osobnog iskustva jer sam tri godine držala neke stvari u sebi i nije mi bilo lako, upala sam u takvu depresiju iz koje sam se jedva izvukla.Ne želim da se to ikome dogodi, a pogotovo ne onome koga volim više od svega!!!On očito to ne razumije, ili nema dovoljno povjerenja pa mi neke stvari ni nakon 10mj.ne želi reći.On kaže da je takav i da sve to drži za sebe, da ne želi nikoga opterečivat svojim problemima, i tako...juće smo se našli da razgovaramo o nama i reko mi je par stvari koje ga muće,počeo je plakat, reko je da je sve protiv njega i da ću ga sada i ja još ostavit,tada je prvi put pred menom fakat plako, bilo mi je čudno za nekog od 22.god, a da mu je tako teško,nisam znala kako da postupim srce mi je reklo da mu uzvratim zagrljaj, ali mi ponos nije dopušto,a sve te svoje probleme mi je tad istreso u facu koda sam ja rekla da on meni mora reć, ja to želim za njegovo dobro, i tako opet smo se posvađali, ne želim da našoj vezi dođe kraj jer smo kroz svašta prošli,zajedno smo se obranili od onih koji su protiv naše veze, a njih je mnogo i stvarno uživala sam pored njega.Juće sam bila ljuta, ali danas više ne znam,mnogi su mi rekli da to i nije neki razlog da prekinem s njim,...Danas mi je poslo par poruka koje glase: VOLIM TE MALENA MOJA,DOK SAM ŽIV VOLJET ĆU TE,VJERUJ MI TO JE ISTINA, MISLIM NA TEBE, PUSA ODG. sljedeća: NISAM SE NADO TO OD TEBE TANJA,ZNAM DA SAM KRIV,SORRY KAJ SAM TE GNJAVIO,UVIJEK ĆU TE VOLJETI,NIKAD TE NEĆU ZABORAVITI,NEMOJ SE LJUTIT VIŠE NA MENE, ODG. sljedeća: VOLIO BI DA OSTANEMO DOBRI,JER LJUBAV IZMEĐU MENE I TEBE NIKAD NEĆE PRESTATI,JEDAN JE ŽIVOT, ... sljedeća: VJERUJ MI SADA ČITAM TVOJE PISMO PA SE SJEĆAM KAKO NAM JE BILO DOBRO I NEZABORAVNO,TANJA NIKAD NIJE KASNO ZA NIŠTA, U NADI JE SPAS,BAR JA MISLIM TAKO,DOK GOD JE ČOVJEK ŽIV POSTOJI I NADA.PUSA,ODG. Eto, to mi je danas poslo, ja mu nisam odgovarala, jer nisam imala para, nemam još uvijek:(((Kaj da radim, pomozite mi, ja mislim da ću mu se opet vratit, recite, dali je to ispravno ili,hvala kaj mislite na mene, kiss |
|
Upravo mi je dečko poslo poruku koja glasi: Sorry, Tanja,kaj sam se tako postavio prema tebi.Nisi ti kriva nizašto.Ja te molim da se vidimo da ti se ispričam kaj sam se danas tako ponašao prema tebi,Oprosti mi.Nemoj se ljutiti, pa koga ću ja gnjaviti.Volim te!Pusa, odg. Eto upravo je tako glasila poruka, pa kaj on misli da ću ja njemu oprostit, više sam sita svega,on misli da ću se ja nakon svake njegove takve poruke njemu vračat,ne ja to više neću trpit,ne mogu! Možda mu jesam do sada opraštala kada bi dobila takvu poruku,ali više ne, nema smisla pa imam i ja ponos koji mi to nedozvoljava... |
|
Baš zabavno i istinito;zamišljam!?Svi zamišljaju,planiraju,imaju neke predodžbe,ali osim toga rijetko ko nešto poduzima.Neki bi na nekakve fakultete,akademije,sveučilišta,a netko spominje vrhunski plačene poslove(tata sredio, mama organizirala).A što nakon toga,kada se čovjek situira?Ponovo zamišlja!Aha,obitelj,muž, djeca.Dobra mama,još bolja susjeda.Prekrasno,kakva idila, idila od koje ti je zlo.Zgražavam se kada vidim užurbani mravnjak pregažen vremenom i razvojem tehnologije,kada vidim kako su se ljudi pretvorili u kombinaciju šivačeg stroja i papagaja kojeg vlasnik povremeno pušta iz krletke:ustajanje u šest,kava-doručak,autobus, vlak, taksi, auto, sekretarica, kolači direktorove žene, povratak kući, pokupiti djecu iz vrtića, ručak, rjećkanje s voljenim uz čašicu vina,odmor, odlazak s djecom u park,dnevnik i trećerazredni film prije spavanja te sve iznova.Kako se uopće usuđuju nazivati svjesnim bićima, vodeći takav život?Zašto nebismo izrobovali tih osam sati dnevno,a preostalih šesnaest uživali kao, kako se oni često vole nazivati, svjesna bića.Zato i jesu svi toliko nesretni,iako se čitavo vrijeme trude doseći tu sreću,a kada je imalo zgrabe opet su nezadovoljni jer ne znaju uživati u ponuđenom.Pretpostavljam da je ovo, ne samo velik razlog da ne razmišljam o svojoj budućnosti, već i da ju nevolim... |
|
Zašto si pokucao na vrata moje sreće, kada ih nisi otvorio?! Zašto si zagorčao moj život, kada ga nisi poznavao?! Zašto si prišao k meni kad znaš da to nisi smio?! Zašto si pogledao u moje oči kada si ljepše imao?! Zašto si pokušao da me voliš, kad to nisi mogao?! |
|
TE AMO!!! |
|
Obećaj mi da ćeš doći, sutra ili kada, u životu sve je ljepše, kad postoji neka nada. Ja te zovem, ja te čekam i vjerujem da ćeš doći. Od nadanja srce živi, svakog dana, svake noći! |
|
...BIO JE TU, A KAD MI JE NAJVIŠE TREBAO OTIŠAO JE... |
|
IZGUBLJENA... |
|
U IME LJUBAVI NAŠE, DOĐI NA POGREB MOJ, POLJUBI USNE HLADNE ISPRIČAJ MI ŽIVOT SVOJ... ISTINU TADA RECI ISKREN TADA BUDI, DALI SI ME IKADA VOLIO, RECI PRED POVORKOM LJUDI... |
|
Još jednom želim samo u tihoj zimskoj noći, pod vrelinom tvoga tijela sklopiti oči, još jednom želim samo i nikada, ikada više! samo sam jednom rekla vjetru da želim da se vratiš, ali on je odlutao od jezera i rekao:DJEVOJKO TI SI ROĐENA DA PATIŠ!!! |
|
...Nekoga zavoliš ludo da mu srce daš, taj neko ti treba, a ti njemu netrebaš. Tad postaju patnje, tad nastaju boli, tad mrziš sebe zbog nekog ko ne zna za tebe... |
|
Evo ljudi, ponovo se vračam u život,neke stvari se vračaju na mjesto, a neke se očito nikada neće ni promijenit,no dobro sada uživam...Kod mene je problem što ja uvijek razmišljam korak u naprijed, znači ako mi je sada lijepo, razmišljam o tome kako će biti kada sve završi, i s takvim stavom opčenito, nemogu uživat,jednostavno nešto mi govori svaki put da sam ja osuđena da mi se život sastoji od patnje, boli, dosade,negativne energije,....i da ću nakon prolazne sreće patit još više, ja se pitam do kad tako?!?Ljudi oko mene mi govore da uvijek zračim pozitivnom energijom i da se i zato druže samnom, jednostavno kažu da uz mene zaborave sve svoje probleme, a uz koga da se ja opustim,...Istina, postoji i moja oaza mira,postoji ali do nje je teško doći, duga priča...Da to je osoba koja me svaki put izvuće iz depresije, koja me svaki put razveseli, koja je tu kada je najviše trebam, koja shvaća sve moje probleme, koja osjeća onu iskrenu i veliku ljubav prema meni,da to je osoba koja shvaća moje životne probleme, jer i sama prolazi kroz to...ali i kad sam s njom razmišljam da će isto tako doći dan kada više neću moći biti pored njega, kada više neće htjet slušat moje probleme, kada će njegova ljubav prema meni ishlapit,nestat,na koncu svega jednostavno se ne mogu s nikim opustit, ne znam do kad će sve to trajat... |
|
...Svejedno je što s drugom si bio, i to nisi krio, svejedno je, što s drugim sam bila i to nisam krila,... Svejedno je... Između nas sad je čisto sve... Duše nam mirišu nisu prljave,... Ja nisam više s njim, ti nisi više s njom, shvatili smo da, da tuđa kuće nije dom... |
|
Juće sam pričala s dragim, i u kontekstu mi je reko da se jednom skoro ubio da ga neko nije zaustavio...Koma, pa ja neznam što bi bez njega...Mislim da kad bi si on nešto napravio da ni mene nebi bilo više...Toliko ga volim i toliko mi je stalo do njega, da nebi samo tako prešla prako toga da ga više nema...Pa ko bi me grio,Nasmijavo,Zajebavo,Jako grlio,Molio da oprostim, a jaj, fakat neznam, ne želim ni pomišljat na to...Sada uživam u njegovom zagrljaju,...Bili smo par dana posvađani, ali smo se prije par minuta pomirili, jupiiiiii,happy sam, sada se mogu pohvalit da i ja mogu širit dobre vibracije, do sljedeće svađe, koja nadam se neće biti uskoro!!!:) |
|
Dok gledam u tvoje oči kad me mole, smeđe su,duboke i iskrene i tad napokon shvaćam da me vole!!!! |
|
Dali ste vidjeli nekoga čije su ruke tako snažne, oči nalik na jezera, a usne poput trešanja. Dali ste upoznali nekog ko vam je pričao da nezna za ljubav, a ipak osvaja tuđa srca! Nekoga ko vam je rekao da nikada nije plakao, a zbog koga su tekle suze, ako ste ga sreli, zaboravite ga! On nije za vas!!!! |
|
Kratki uzdah još jednom donosi kraj, u tišini kradom ispuštena suza, klizi niz lice,... odnosi ogorčenje, bukću davno nakupljeni strahovi, nestaje, ponovo,... Sva obečanja, zar ih nikada neće ispuniti?! Zar je sve što sam vidjela bila iluzija?! Njegove ruke ponovo me podsječaju na davno ugušene snove, njegov osmijeh na svjetlost kojom me ispunjavao... Utopila sam noćas svoje djetinjstvo u posudi sjećanja, stvorila svijet u kojem me nitko nije mogao povrijediti! Gotovo je... Još jednom sam poražena... ponovo sam ostala zatočena u kavezu života, zacakljena u dvorcu usamljenosti... |
|
Usamljena u tami svoje duše, sjedim i razmišljam.Razmišljam, tko sam?Što sam?Zapravo ništa!!!Stroj bez mehanizma,duše bez srca,crna i hladna žena,sve su to misli ostalih!Ali nisam ni stroj bez mehanizma, ni duša bez srca, niti crna, hladna i zla...Ja sve osjećamam,osjećam u dubini svoga crnila i patim.Moj duh razmišlja, misli mi lete u neku čarobnu idilu, baš kako Hamlet kaže:Biti ili nebiti!?Što bi zapravo značilo živjeti ili umrijeti?Zašto da živim kada je čitav život jedna velika suprotnost.Svi ljudi su drukčiji, sve, baš sve je protiv mene i što mi život u stvari pruža?Patnju i bol!A u smrti ipak pronađem nekakvu utjehu.Ne, teško te ostaviti usamljenog, previše te volim da bih ti to učinila...Ti kažeš da me voliš, ne nemožeš me voljeti ja sam crna i pokvarena, u duši sotona.Odmah nakon rođenja neuspjeh,neuspjeh u svemu,ja sam slaba, nemogu porazit jedan običan život.Kao da bogovi žele moje patnje, kao da ih to veseli.Izlaza nema...Smrt kao da me neprihvaća, život još manje, a o ljubavi da i ne govorim.Nesretna i sama bol mi ubija dušu, duša je već odavno mrtva,a ja sam ostala da trpim.Ne nemogu to izdržati, to ni Lucifer nebi izdržao ni u paklu ni u raju.Lebdim i neznam dal živim il sam mrtva?!Možda jedne noći past će i moja zvijezda i onaj ko je vidi bit će sretan jer će to biti šansa da mu se ispuni želja,mojim mukama će doći kraj, i tada ću trunuti negdje pod zemljom dok će moje ime biti dio zaboravljene prošlosti.A onda se opet trgnem, ah, opet maštam.Da, mašta je moj jedini, vjerni prijatelj, u trenucima samoće... |
|
Patim od svakodnevnice, kronične, neizlječive i svakodnevne.Od prepunih tramvaja,ugrožena sam od bezbrojnih iritacija.Iritiraju pogledi, riječi, pokreti,misli...Ubija jednoličnost,nimalo drukčija od one kojom sam bila opsjednuta juće,dosada ubija,drugačija od svih dosada.Zbunjuje,dira moju samoću i izaziva.Isti strahovi i još mnogo novih,nemaju razloga da se bore,svladana sam i bez borbe.Bez volje da borba zvrši drugačije nego ranije.Bez nade da će ovaj put završiti drugačije nego svaki prethodni.... |
|
Prošlo je više od sata odkako sjedim nad ovim listom papira i s tugom razmišljam o tebi o nama.Bole me ove riječi što sam napisala, ali to je moja istina, svaki put kad te sretnem, kad se pozdravimo,osjetim onaj beskrajan osjećaj srama i poželim te zamoliti za oproštaj.Oprosti što nisam željela razgovarati, oprosti što nisam znala pokazati koliko mi je stalo, koliko mi značiš.Danas znam da sam se ponjela poput nezrela djeteta,skrivala sam se iza razlike u godinama, branila činjenicom da si 5 godina stariji.Sada kad sam te izgubila,shvaćam koliko sam pogriješila.Pružio si mi više nego itko drugi, no menio su ponos i inat bili važniji od svega.Znam da sam ja kriva za kraj poput razmažena djeteta težila sam tome da bude onako kako ni sama nisam željela.Ti si me jednostavno očarao pogledom u kojem se skrivala neka dubina ljubavi,ubrzo si postao središte mojih misli, iako to nisam htijela ni znala pokazati.Mislim da sam se previše bojala, taj strah je postojao oduvijek u meni, on me sprečavao u mnogočemu, a ponajviše u iskazivanju osjećaja.Ne želim se sada opravdavati,jer opravdanja za mene i za moje postupke nema.Nažalost zbog nekih svojih unutarnjih ograda sam izgubila tebe.Još me tješi nada da ćeš jednog dana sresti osobu koja će te doista voljeti i poštovati, zaslužuješ ženu koja će biti dostojna ljubavi koju možeš pružiti,danas znam da je ona silno velika, beskrajna, iskrena,...zato te sada molim da mi oprostiš.Ja ću živjeti za uspomene i uvijek ću se rado sjećati trenutaka provedenih sa tobom.Oprosti što nisam imala dovoljno samopouzdanja, ni vjere u ljubav, u nas.Oprosti mi molim te,oprosti mi što nisam znala voljeti te!!! |
| < | travanj, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv