Sa dva prsta po tipkovnici

četvrtak, 16.03.2017.

Ti Tamonegdjedaleka i sve dalja

Razletjele se krhotine otkucane ponoći

Na brojčaniku depresivno otuđenog sna

Bezbojne na izdisaju

Cvile tiho i rominjaju boli tvojeg nestajanja

Ti

Što se grčiš od hladnoće

Gola

U tamonegdjedalekim obzorima beznađa

Gdje zaboravljeni vjetrovi

Raspliću mrtva slova na šetnicama bezglasja

Ja ne sanjam više tvoje riječi

Ne sanjam tebe

Koju sam ljubio kao nitko i nikad prije

Ti

Misli što ti se roje i znoje

U naborima sjedokosih modrina

Zašto toliko žurbe u bijegu od djeteta u sebi

I zašto guraš i podvodiš strahove svoje

U rukave novih kajanja

Već je pet minuta prošlo iza ponoći

A ti i dalje kucaš na zatvorena vrata sjedokosih modrina

U još jednoj tko zna kojoj molitvi

Na koljenima posrnule noći i njenim kopijama na umoru


Sijećanj,2011