Ljubav i prijateljstvo

25.10.2017.

Na ovom svijetu postoje dva tipa osoba: one koje su sposobne imati prijatelje i davati - primati prijateljstvo i ostali. Izgleda da spadam u prvu kategoriju, i da se mogu pohvatiti da imam par odanih prijatelja/-ica. Naslov govori na što ovaj tekst cilja. Ukoliko želite pravo prijateljstvo onda tu nema mjesta ljubavi sexualne prirode. Možda netko može imati prijatelje sa povlasticama, i možda su to bolja prijateljstva od onih koje ja imam, ali ja tako ne mogu rezonirati. Kod mene nema dijeljenja ta dva pojma na podpojmove koje svatko koristi kako mu odgovara.
Za mene je prijatelj, prijatelj, prijateljstvo je prijateljstvo , a ljubav je prijateljska. I nema drugog tipa ljubav.
I zapravo sam otkrio ono što svi otkriju prije ili kasnije, a to je da je prijatljska ljubav , ljubav kojoj svi težimo kada smo u vezi, sa tom razlikom, da tada postoji i seks kao dodatna komponenta. I redosljedom sam se zapitao: je li moguće uznapredovati od prijatelja do veze, kako to funkcionira i na koliko dugo može opstati ( ako može opstati) Jer sva ljubav koja bi trebala biti nešto naljepše na ovom svijetu pada u vodu iz meni nepoznatnog razloga kada se u tu ljubav umješa sex. Dok njega nema, nema ni sumnje. kada on dođe , dođe i sumnja. Paradoks kojeg nisam u stanju riješiti, a odgovor mi vjerojatno leži pred nosom , meni nevidljiv.
Zašto se taj uzorak uvijek i svaki put ponavlja, i to mi je misterija.
Bez obzira koliko godina imam, vjerojatno sam još uvijek dovoljno zelen kada na ovo naizgled jednostavno pitanje ne mogu dati pravi, jednoznačan odgovor ( ako ga uopće ima).

Ali ja tebe još uvijek volim

28.09.2017.

Nakon što je izustio tu rečenicu ispred ogledala imao je osjećaj kao da se podijelo u dva nova JA. Jedan ja je tvrdoglavo ponavljao da je voli, i u tome nije bilo za to "ja" ništa sporno. No drugo "ja" je bilo drugačije, tražilo je da razmislim, tražilo je da sagledam. Zašto i ne bi to tražilo kada je znalo što je ta ljubav donijela. Reći da je znao svaku stanicu njezina tijela bilo bi malo pretjerano, ali znao ju je jako dobro. I čitao ju je isto tako jako dobro. I ona mu je to x puta i ponovila. Uložio je mnogo truda, vremena, uložio je mnogo sebe da bi to tek tako olako napustio. No isto tako je znao, da je njezin temperament tempirana bomba. Taj temeperament je nešto što ga je prizivalo njoj, jer kada taj isti temperament ne bi eksplodirao bio je tako zavodnički, tako divlji, tako jak, stastven, to je ono što ga je tako jako privlačio. Nije volio žene koju su mlake, hladne, smirene. Koje su kao sjene koje su žive. Ne, to nikada nije volio, niti će voljeti. I zato je njezin temperament bio tako očaravajući. Isto tako je znao kako reagira, kako će reagirati ili što će odraditi kada se nešto dogodi. Rekli bi , izvana da je predvidljiva, ali nije, sjetite se tempirane bombe. Ili kako znanstvenici kažu: nije pitanje hoće li biti potresa, nego kada će biti, jer će ga biti svakako. Tako je i kod nje, nije pitanje hoće li bomba eksplodirati, jer hoće, nego hoće li sada ili za par minuta ili sati. Volio je njezinu sentimentalnu stranu ( o , da, imala je tu stranu jako izraženu, naravno tek onda kada bi vam dopustila da tu istu stranu vidite) Dakle kako se da pročitati, imala je dobrih strana, imala je loših strana, kao svi mi. Ni ja nisam bez pogreške. Ali opet ono moje drugo "ja" sa početka priče me pitalo: što voliš kod nje: voliš li nju, ili voliš njezine postupke. Voliš li kako te gleda, kako pričate, njezinu inteligenciju? Sve su to djelovi nje, sve su to njezini komadići. Ako voliš, voli do kraja, voli sve njezino, voli je cijelu. A tu ljubavi pada, jer jednostavno nisam dovoljno jak i snažan. niti imam dovoljno želje ili moći da se borim sa temperamentom. Poznavajući ga ne znam, da li će ga itko i imati. Odgovor leži u činjenici da će ona sa drugim muškarcem biti drugačija, da on može neće vidjeti ovo što sam ja imao prilike upoznati, da će biti i sa njime imati totalno drugačiji odnos. I da će ona, kao i ona sa njim biti neke druge bitke. Dijelom slične našima, ali dijelom drugačije.
I stoga, ma kako je volio, moram je pustiti, jer sebe kočim, a nju ne mogu imati, jer nju nikada nisam imao niti ću je imati. Nikoga nemamo, nikoga ne posjedujemo: možemo samo "imati" nekoga ukoliko taj netko dopusti da ga imamo, a onda ćemo i mi dopustiti da on "ima " nas, onako dobrovoljno, fluidno, jednostavno. Posjedovanje nije ljubav, posjedovanje djelova pogotovu nije ljubav. Stoga, volim, volit ću je, ali neću patiti, jer toliko dobroga nosi u svom srcu da nemam za čime plakati. Mogu biti samo sretan što mi je život pokazao, da postoje osobe, koje imaju predivno srce. A to je već poseban poklon :)

Nikada ne propuštaj danas

13.09.2017.

i ovaj trenutak. Nikada se zasigurno vratiti neće. Ali jedno je isto tako sigurno: svakako je ovaj trenutak propao, neiskorišten, u ponoru vremena. Ne, nije ovo neki crni i mračni post o životu, nego je samo trenutačno gledište na svaki tren koji prolazi. Jer kako je u narodu odavno rečeno: danas jesi, sutra nisi. Danas te ima, sutra te nema, i to je nažalost vrlo jednostavna, i da ne kažem okrutna činjenica.
Tuliti za prošlim vremenima kada nismo ništa napravili ( a mogli smo) je istinska tragedija. Jer osim toga što tulimo, izgleda da nismo ništa ni naučili , a lekcija se ponovila. Dakle bili smo loši učenici vremena. Vremenu se ne žuri, ono je bezvremensko. Nama se , svakako žuri, jer smo ovdje samo mali trenutak u kotaču vremena koji se sporo ali zasigurno vrti. I zato ako se sada mogli napraviti nešto ili bolje rečeno, ako ste zamislili da u skoroj budućnosti napravite nešto, onda to i napravite. Jer sutra je novi dan :) Ali ne znamo kakav :)

8.8.2011

Na taj dan, kaže Blog napisao sam zadnji post :) U međuvremenu se dogodilo puno toga, a opet ništa bitno. Samo što sam se ja promijenio, samo što sam ja sada neki drugi ja: i iako sam isti kao i 2011-te , sada sam drugačiji. 2011 ako je i bilo Fejsa, on je bio tek u začetku, tako da , vjerujem da sam ovdje provodio daleko više vremena nego li na njemu. Zanimljivo je vidjeti da puno onih koji su pisali na mojem blogu više nema, linkovi su neaktivniji od mojih. Ali tako je to u životu, blogeri odlaze i dolaze :)
Pa ne kažem da ću visiti ovdje kako sam prije radio, ali da ću tu i tamo objaviti koju sličicu, ili kakav post, priču, to svakako hoću. Možda mi baš nedostaje ovaj način komunikacije, jednosmerne priče u kojem ja pišem, a vi čitate :)
Što bude , bit će :) Zamarati se neću previše :)

I idemo dalje

08.08.2011.

Mislio sam ugasiti blog, pa eto nisam, a kada nisam idemo dalje. Puno je starih slika izgubljeno, ali polako , doći će nove, ljepše :)
Stoga dobrodošli nazad ( ako postoji više itko tko gleda moje fotke) :)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se