četvrtak, 03.02.2011.

Sve za nju!

Nakon 3 godine premišljanja i skupljanja hrabrosti...

Prije mjesec dana, kad sam već bila kod doktorice tražeći ispričnicu za predavanja na koja mi se ne da ići, odlučila sam ju pitati ono šta me muči već par godina.
Jel treba uputnica za mamografiju?
Nakon ispitivanja zašto to meni uopće treba, rekla mi je kako se mladim curama preporuča i šalje ih se na ultrazvuk, jer mamografija previše zrači.
«Znači, nakon 40-e te otpišu pa te jednom godišnje šalju na zračenje?!» - konstatirala je A. jednom prilikom.
Tako sam dobila uputnicu, otišla se naručiti i imala sam pregled 31.01.
Treba napomenuti da sam ja ona vrsta hipohondra koji se boji doktora, tako da sam u mjesec dana čekanja na pregled svako malo osjetila bol na području grudi i onda bi me panika uhvatila.
A isto tako, razlog zbog kojega sam htjela otići na pregled je da je prabaka, po ženskoj liniji, imala rak dojke, i čula sam da sad rak čak znaju dobit cure u 20-ima, ranim 30-ima.
Dan prije pregleda sam sve obavijestila nek mi drže fige da niš ne nađu lol.

Kada sam konačno došla na red i ušla u ordinaciju, doktorica me pogleda i pita:
«Kolko vi imate godina?»
«23.»
« I zakaj ste tu?» - sumnjičavo.
«Iz znatiželje.» - glupo pitanje dobiva glupi odgovor. Uviđam da me ne shvaća ozbiljno pa nastavim: «Prabaka je imala rak dojke.»
«A prabaka je imala? Po kojoj liniji?»
«Ženskoj.»
«Ajde sjednite!» - dobila sam blagoslov.

Pregled nije nimalo bolan, štoviše čak je zanimljiv. Najzanimljivije mi je bilo vidjeti kako to sve iznutra izgleda. Cijelo je područje glatko, a područje ispod areole je puno elipsoidnih kao mjehurića naslaganih jedni na druge.

Na kraju je sve ispalo dobro, štoviše savršeno, jer nema ni vidljivih žarišnih promjena, ni cisti, ni ičega.
Doktorica je samo rekla da sam još premlada za redovne kontrole, ali kada ću se opet naručivat da pazim da me naruče za UZV da me slučajno ne stave na mamografiju.

Ono što je meni najzanimljivije u vezi raka dojke je da je to RASISTIČKA bolest jer je BIJELA RASA izložena najvećem riziku od raka dojke!!!

RIZIČNI ČIMBENICI (pod našom kontrolom):
1. Pretjerana tjelesna težina, osobito nakon menopauze
2. Prehrambene navike
3. Tjelesna neaktivnost
4. Pretjerana konzumacija alkohola
5. Hormonska nadomjesna terapija
6. Stres
7. Pušenje

Redovito radite samopregled dojki!!

S ljubavlju,

Amazonka

- 15:48 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.01.2011.

Prosvjetljenje

Zadnjih par mjeseci sam si razmišljala da opet pišem i razmišljala o čemu da pišem i odlučila idem nešto napisat pa ću vidjeti kako će dalje ići.

Nakon 23 godiune života konačno sam shvatila, barem otprilike, što želim od života, recimo.
Nakon 3 godine provedene na FF-u sam konačno shvatila kamo me fax vodi, jer me to brinulo od prvog dana. Razlog brizi je bio taj što jednu studijsku grupu nisam nikako voljela, što je rezultiralo mojim, naravno, manjkom interesa za te kolegije i, čini mi se zbog toga, manjkom interesa za sklapanje kakvog takvog prijateljskog odnosa s kolegama s te studijske grupe. Iskreno, jedina osoba koju mogu nazvati prijeteljem je jedna jedina cura koju obožavam.
Ostali koloege - prijatelji su s druge studijske grupe ili sa sasvim drugih odsjeka.
Tako da je, ne samo radi toga, nego i zbog moje frustracije, pala odluka da tu mrsku studijsku grupu zamijenim s nečim što će me zanimati. Sva sreća pa se to može! Trenutno si razmišljam o tom the one odsjeku...

Osim toga, čini mi se da sam nekako sazrela...
Naime, oduvijek me mučila misao da ću jednog dana ostati sama, da će me svi napustiti... A sada? Sada ponekad uživam sama, ponekad nemam potrebu izaći iz sobe, ponekad mi se zbilja ne da družiti se s ljudima, jer sam u tom nekom svom mood-u... Sjetila sam se ponovno rečenice koju mi je mama znala reći kad sam bila u pubertetskim godinama: Prijatelji su poput pijeska, ako ih držiš čvrsto u šaci kad tad će naći način da odu, ali ako ih pustiš da ti poput pijeska siše kroz prste, uvijek će biti tu. Sad napisano baš mi nema neke logike ali kad prenesem u stvarni život nekako ima. Nekako mi se čini da imam bolji odnos s onima koje i ne vidim tako često, ali je zanimljivo to da kada se međusobno trebamo doći ćemo...

Divim se F. Uistinu je strašan!! Miljenik je profesora, točno zna što želi i ide za tim, preskačući apsolutno svaku prepreku po putu, sposoban je u isto vrijeme čitati Povijest filozofije, Ime ruže U. Eca, Palog anđela i Mentalni leksikon, učiti ruski u Školi stranih jezika, studirati još 3 jezika i u svemu briljira.
Divim se A. Studira na 2 faxa, ima super ocjene, čita hrpu knjižurina paralelno i još k tome paralelno piše 3 romana, radnju nekakve igrice, sudjeluje u sto i jednom projektu, a opet ima vremena izlaziti van, visiti na višesatnim kavama... S njom obično imam kave na kojima učimo. Shvatile smo da nam to dobro dođe. Kad su bili jesenski rokovi, zahvaljujući tim kavama, položile smo sve ispite koji su nam ostali.
Divim se M. Jutra provodi na predavanjima, vježbama, praksi, popodneva na poslu koji se zna otegnut do dugo u noć i opet je sposoban dić se u 6 da ne zakasni na fax.
A meni je u zadnje vrijeme problem dić se u 7 da stignem na predavnaje u 8, pa vječito kasnim, pa me zbog toga neki profesori ne vole...

Divim se još mnogim ljudima, o njima ću drugi put.

Trenutno sam okupirana traženjem novog posla s boljom plaćom, učenjem za ispite, pisanjem rada i seminara - da, da, dvije različite stvari - i čitanjem hrpe knjiga koje su mi bile kao kvazi lektira i sve to na studijskoj grupi koju ne volim pa zato nisam ni pročitala sve na vrijeme. Sad bum se morala pomučit... Rekla bih jadna ja, ali ne smijem jer to sve ide na moju sramotu, bez obzira šta te koleigje ne volim, moram ih dat da mogu završit s tim svim...

Ima još toliko toga što čuči u mojoj glavi, čime su mi misli okupirane, tako da će se moje pisanje, nadam se nastaviti...

S ljubavlju,

Amazonka

- 12:26 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.08.2009.

Jake žene i slabi muškarci

Neka večer se bez ikakvog prethodnog dogovaranja pretvorila u žensku večer na kojoj se nakon iscrpljenja svih tema i prepričavanja raznih pričica tipa jesi čula ovo ili ono, jesi znala kaj je on/ona napravio, počelo pričati o muškarcima...

Naime, A. i ja se suočavamo s "velikim problemom". Obje smo lijepe, dobre i pametne, ona sama prizna da ponekad zna biti kučkasta, dok sam ja više dobrica, simpatične, mlade žene koje nemaju nikako sreće u ljubavi...
Smatramo da je pred nama vrlo svijetla budućnost i da imamo puno toga za ponuditi svijetu, imamo svoje stavove od kojih nećemo nikada odstupiti, jake karaktere smo izgradile još zarana i ne damo se zajebavati...

Boje li se muškarci jakih žena?

Jesu li muškarci u biti taj slabiji spol u ovom modernom vremenu?

A., politologinja po faxu, smatra da vrlo skoro dolazi ponovno matrijarhat, da je kraj patrijarhalnom društvu. Zašto ponovno? Pa nekad davno, davno žene su vodile glavnu riječ u društvu.
Dobro smo se održale u patrijarhatu i daleko dogurale od feminističkih pokreta i paljenja grudnjaka...
A danas, bez obzira na jednakost i ravnopravnost, opet mi žene podilazimo muškarcima... U nekim stvarima...
Danas, većina žena više ne ide na beauty tretmane da bude ljepša svom muškarcu, već da bude ljepša i sexy samoj sebi...
Mame uče svoje kćeri ako si zadovoljna samom sobom i drugi će te drugačije gledati...
Iz naraštaja u naraštaj ima sve više snažnih žena... Da li to znači da će biti više neudanih, jer se muškarci takvih boje?

Previše pitanja, premalo odgovora...

S ljubavlju,
Amazonka

- 12:30 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.08.2009.

Prošlost u sadašnjosti i obratno

Nije me dugo bilo, nije bilo inspiracije, nije bilo koječega što bi potaknulo na pisanje... Konačno sam se ohrabrila za neke stvari pa tako i na pisanje novog posta...
Upravo je to no što se najviše promijenilo u posljednjih godinu dana, ohrabrenje...
Ohrabrila sam se na ponovni pokušaj audicije za Glazbenu školu, a to sve mogu zahvaliti prijatelju koji me odbio na audiciji za svoj bend. Iako me to bacilo u depru na par dana, zbilja mu mogu zahvaliti. Prije 7 godina, pri upisu u srednju školu, sam otišla na audiciju u Glazbenu školu, za solo-pjevanje, tada su me odbili rekavši mi da nisam mutirala do kraja, od razočarenja nisam pjevala nekih pola godine, ali sada... Čvrsto sam odlučila počet se pripremati uz stručnu pomoć za sljedeću audiciju...

Unazad par mjeseci sam isto tako shvatila neke stvari... Ne smijem se više živcirati zbog gluposti, to me dovelo do toga da već sad, sa nepune 22 godine imam sijede!!! Nije dobro niti zadržavati neke osjećaje u sebi... Ako si živčan ili ti nešto smeta reci... Ako se trebaš izderati na nekog izderi se... Hvala Bogu pa se zna da su tu prijatelji koji će te saslušati i koji će ti dozvoliti da na njima iskališ frustracije, pod uvjetom da kasnije platiš pivu :)

Počela sam studirati kako spada... Sada sam redovni student i uskoro ću biti druga godina na Filozofskom - smjer hungarologija i južnoslavistika (bugarski i slovenski)... Znam, vrlo čudna kombinacija, ali mi se sviđa, tj. počelo mi se sviđat pred kraj drugog semestra... Na početku sam se osjećala ko zadnji telac na slovenskom, pogotovo. Naime, profesorice drže sva predavanja na slovenskom a ja niš ne razmem... Ali, u drugom semestru sam prešla u pasivnu fazu učenja jezika, pa je bilo lakše...

Trenutno radim u Cinestaru i baš mi je super... Jest, doduše, da je plaća malo mala, ali nije to sve toliko ni bitno, koliko je bitna radna atmosfera i ekipa - fenomenalna... Ekipa je super, svi su mladi, ima dosta studenata i većina je sa filozofskog, šefovi su super!! Zna se, kad se radi, radi se, kad je zajebancija onda je zajebancija...

Tek sad vidim, koliko se život može promijeniti u godinu dana. Ljudi koji su stalno bili tu, više nisu tako često, novi ljudi su došli na njihovo mjesto, ali i ti stari su tu negdje, a ne želiš ih se tako lako odreći, iako znaš da bi trebao... Djeca rastu, nova se rađaju, tragedije se dešavaju ali i preboljavaju... Ljubavi se mijenjaju... Sve se promijenilo... Jedino šta ljudi ostanu donekle fizički isti... Mentalitet se mijenja i to drastično iz mjeseca u mjesec... Postala sam buntovna, jako... Ne prihvaćam općeprihvaćene stvari... Postala sam onakva kakva sam oduvijek znala da jesam, a ljudi oko mene nisu primijećivali... Sada sam ista, samo bolja, jer sam prihvatila to što jesam, tko jesam i kakva jesam...
Studiram, zatreskana sam u dečeca koji me primijećuje ali samo kao frendicu, radim, tu i tamo cugam na klupici ili napravim doma pijanku...
Kad smo kod toga, izrezbarena lubenica s komadima voća i votkom šumsko voće ili blackyjem je savršena XD...
...volim gledati filmove, opsjednuta sam vampirima već godinama, bojim se hororaca, nemam ništa protiv homoseksualaca, ali mrzim pedofile.
Volim Irsku, sanjam o izletu tamo na nekoliko tjedana. Sanjam da pjevam u bendu. Htjela bih imati zelene oči, ali imam nekakve smeđe-sivo-zelene (i to su mi drugi rekli), što bi značilo da imam oči na starog što mi jako imponira...
Volim svoje prijatelje, ali bojim se samoće... Htjela bih biti zaljubljena i voljeti jer te osjećaje nisam nikad iskusila...
Volim biti iskrena, volim biti brutalno iskrena.
Volim biti u pravu, ali ako nisam priznam to...
Volim proučavati horoskop...

Volim to što trenutno pijem vodu, pušim i čekam frenda i frendicu da dođu pomoći čistiti nakon sinoćnjeg Lubenica with vodka partyja XD

S ljubavlju,

Amazonka

- 14:57 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.08.2008.

Malo dulji post nakon skoro godinu dana nepisanja (uhvatila me inspiracija)! Kiss 2 U all

Ni sama ne mogu vjerovati da je prošla skoro godinu dana od mog zadnjeg posta. Jednostavno se desilo sušno razdoblje, bez inspiracije...
Skoro godinu dana nisam napisala niti jednu priču, što mi je inače hobi, čini mi se da imam previše faza depre da bih išta veselo pustila u svoju svakodnevicu, ali sve se to promijenilo pošto mi se KUMČE RODILO 23. 07. u srijedu i time nas sve iznenadila J Maloj Mii je bio termin sredinom osmog mjeseca, ali se očito malo požurila... Sva sreća rođena je taman u 38. tjednu tako da nije bila ni u inkubatoru neg je sve prošlo u najboljem redu... Imala je 2950 g i 50 cm i bila je prekrasna... Još uvijek se ne mogu nagledat slika koje su mi njeni starci poslali putem «plavog zuba».
Još se uvijek ne mogu, iskreno, naviknut da je moja D. postala mama. Ko da je puno drugačije bilo dok je imala ispred sebe napuhanu loptu, kak je sama govorila...
Sad jedva čekam da si kumče uzmem u naručje i dam joj najveću pusu u malo slatko lišce.
Naime, još su u bolnici jer je Mia dobila žuticu pa čekamo svi dopuštenje za odlazak kući...
D. mi je rekla par dana nakon poroda kak jedva čeka da osjeti ritanje u mom trbuhu (pošto sam ja njoj svaki put kad bi se vidle naslanjala glavu da čujem kaj mi kumče radi unutra i opominjala ju da ne dela nikakav tulum) i kako želi da osjetim taj predivan osjećaj kad ti stave bebu na prsa čim se rodi...

«Daj samu sebe scopraj s trudnoćom!» - veli mi D. aludirajući na to kak sam par tjedana ili mjesec dana ranije scoprala jednu kolegicu, nju i sad još jednu žemsku s posla da su trudne ili da će im se to ubrzo dogoditi i desilo se.
«Čuj, ja bi rado, ali baš i ne mogu pošto sam već skoro godinu dana u celibatu.» - odgovaram joj, al ona ne odustaje.
«To se najlakše da sredit.» - čujem kak se smješka...

Naime, prije godinu dana sam se riješila papka, kojeg oni koji me čitaju od početka znaju kao Crnog i baš mi se ne da ulijetat u nešto s nekim usputnim nego bih baš htjela nešto - nešto, ozbiljnije, značajnije od just fuck buddies veze kakvu sam imala...

Čini mi se kao da sam u ovih godinu dana dosta omekšala. Nikad nisam plakala na neki film (izuzev Turner & Hooch kad na kraju ubiju psa), a sad mi se desi da dok čitam neku knjigu plačem ko ljuta godina (zadnji takav nije baš bio ko ljuta godina desio se pri čitanju knjige Na kraju duge od Cecelie Ahern, također autorice P.S. Volim te), dok gledam neki film u kojem se nađem ili samo zato što ima prekrasnu dirljivu ljubavnu priču.

A da ne govorim o tom kak mi se ne da više uopće ni izlazit, a još mi nije ni 21 godina. Jednostavno mi se ne da, nemam potrebu, a prije samo godinu dana sam s frendovima izlazila skoro svaki dan u tjednu, bez obzira šta sam radila svako jutro od 7 i dizala se oko pola 6. Kaže mi «prijatelj» da sam stara, da su žene starije dvije godine od svojih vršnjaka. Ok, al zar bi onda i sa skoro 23 bila stara za izlaske?? That is the question!!

U nekim stvarima sam zbilja sazrela, to priznajem, ali opet u nekim situacijama imam osjećaj da sam opet nezrelija od mojih prijatelja koji su malo mlađi od mene. Ako su žene starije od vršnjaka 2 godine, onda je jedan moj prijatelj od mene stariji 5 godina bar po zrelosti....

Uh, nisam jako dugo napisala čak ni ovako dugačak e-mail, kamoli nešto drugo (volim pisati inače mail-ove J) tako da ČESTITAM svima koji će pročitati ovaj post do kraja....

Image Hosted by ImageShack.us


Puse Svima
S ljubavlju,
Amazonka

- 16:55 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Što Amazonka ima reći o sebi???

nick: Plava Amazonka...

age: donijeta na svijet davne godine gospodnje 1987.

horoscope: virgo (podznak libra), a po kineskom - zekonja

LOVE: prijatelje na kojima bogu zahvaljujem jer treba ponekad i istrpit moje monologe ali koji su uvijek uz mene (u dobru i u zlu kiss), najdraže kumče, Ceceliu Ahern i Lauren Weisberger (autorice u čijim se riječima u zadnje vrijeme jako puno prepoznajem), sumrak, The Twilight saga, HP books, mein little faithfull friend with lots of music on it :), mithology, fairies, tinkerbell, vampires, dragons...

music: mostly rock, 80s

hobby: pjevanje (svugdje i u svako doba), ples, pisanje short stories, čitanje itd.

opis blogicha: "prebiranje" po mislima ne - tako - tipične 20 - i - nešto - godišnjakinje

Glasaj za moj blog na www.croblogeri.com

pišite mi, pišite
e-mail: amazonka13@net.hr

....Sfashtara....

Molim vas, pomozite Zeki!!!
(_/)
(O.o)
(> < )
Ovo je Gothik - Sado - Mazo Zeko. Kopirajte ga na svoj blog i tako mu pomognite na njegovom putu do Svjetske Dominacije!!!




Misc

Myspace

Myspace



image hosting for myspace

image hosting for myspace



image hosting file

image hosting file





Malo sthicha blabla


everybody's fool

perfect by nature
icons of self indulgence
just what we all need
more lies about a world that
never was and never will be
have you no shame don't you see me
you know you've got everybody fooled
look here she comes now
bow down and stare in wonder
oh how we love you
no flaws when you're pretending
but now i know she
never was and never will be
you don't know how you've betrayed me
and somehow you've got everybody fooled
without the mask where will you hide
can't find yourself lost in your lie
i know the truth now
i know who you are
and i don't love you anymore
never was and never will be
you don't know how you've betrayed me
and somehow you've got everybody fooled
it never was and never will be
you're not real and you can't save me
somehow no


"Because Of You"

I will not make the same mistakes that you did
I will not let myself
Cause my heart so much misery
I will not break the way you did,
You fell so hard
I've learned the hard way
To never let it get that far

Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you
I find it hard to trust not only me, but everyone around me
Because of you
I am afraid

I lose my way
And it's not too long before you point it out
I cannot cry
Because I know that's weakness in your eyes
I'm forced to fake
A smile, a laugh everyday of my life
My heart can't possibly break
When it wasn't even whole to start with

Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you
I find it hard to trust not only me, but everyone around me
Because of you
I am afraid

I watched you die
I heard you cry every night in your sleep
I was so young
You should have known better than to lean on me
You never thought of anyone else
You just saw your pain
And now I cry in the middle of the night
For the same damn thing

Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you
I try my hardest just to forget everything
Because of you
I don't know how to let anyone else in
Because of you
I'm ashamed of my life because it's empty
Because of you
I am afraid

Because of you
Because of you


MySpace

MySpace



MySpace

MySpace



MySpace

MySpace



image hosting file

image hosting file



image hosting file

image hosting file



MySpace

MySpace



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se