PLAVA MALA
20.04.2008., nedjelja
 Nisam osoba koja se voli povjeravati, jednostavno više volim probleme riješavati u sebi i sama sa sobom. Nekako najviše vjerujem u svoj sud i mislim da si sama mogu najviše pomoći. Tuđi savjeti me samo zbunjuju i nekako se osjećam kao da mi je neka obveza i poslušati ih i slijediti. Rijetki su slučajevi mog povjeravanja, događa se to samo kad uistinu zagusti i postane mi preopterčujuće sama to riješavati ili ne vidim nikakvog izlaza, u tom slučaju mislim da bi mi mnogo bolje pomogla osoba koja nema nikakve veze sa tim mojim problemom....To pomaže da si razbistrim malo glavu i sve sagledam sa drugog kuta. Pomaže mi da ga mogu bolje riješiti. Osobno ne volim ljude koji previše pametuju sa savjetima i koji misle da nema tog problema kojeg oni svojom pomoći ne bi mogli riješiti, više volim ljude koji su spremni saslušati i samo izreći svoje mišljenje o svemu tome, bez uplitanja u smislu da to moram napraviti i riješiti ovako ili onako. Ponekad je samo slušanje zlata vrijedno, osoba drugačije gleda na problem kad ga izreće na glas, nekako sve izgleda jasnije i možda čak i manje bolno. U mnogo situacija imam naviku svoje probleme, misli i osjećaje napisati na papir jer kao papir sve trpi, i moram priznati pomaže sve je lakše čim riječi teknu na papir,osobito je dobar osjećaj nakon svega toga te riječi pročitati realno sagledati i papir potrgati znajući da sam veliki dio toga riješila i rasteretila se na neki način. Žalosno mi je kad vidim ljude koji se prave dobrim prijateljima, a zapravo jedva čekaju čuti problem da bi se mogli naslađivati, naslađivati se nad nečijom nezgodom ili pogreškom koju je ta osoba napravila, osobito je poseban guš to prenositi dalje i rastresati to po kavama sa raznoraznim ljudima...onda slijedi lažno moraliziranje, čudenje zbog tih postupaka, prepričavanje riječi te osobe, svak ima nešto za reći i svak je najpametniji, a osobe o kojoj se priča uopće nema ni blizu. Te da bi na kraju svako tko to sluša i naravno dalje prepričava nadodao i izmislio još malo i nakraju sve to ispadne trač broj jedan, veliki bum u maloj i učmaloj sredini. Dešavalo se i meni u nekim davnim danima da sam vjerujući u nečiju dobrotu i poštenje dobrano popušila i izgubila mnogo toga, čak i previše. Ulozi su ispali preveliki, a te osobe zauvijek prekrižene. Danas su tu drugi ljudi, ljudi kojima vjerujem veoma, za koje bi stavila ruku u vatru Ali još uvijek se osjećam nekako bolje kad probleme riješavam sama, sa pomnim razmišljanjem i analiziranjem. |
