Plastično je fantastično

ponedjeljak, 30.09.2013.

Oksoplastičari u obrani oksoplastike

Dosta je na ovom blogu pisano protiv oksoplastike, i mislim da je čitateljima jasan stav autora bloga - NE oksoplastici! Ne zato što je to nekakvo rivalstvo plastičara i oksoplastičara, već jednostavno stoga što oksoplastika, odnosno konvencionalna plastika s oksoaditivima koja postaje fragmentirajuća plastika jeste opasnost po okoliš. A pored cijelog niza ekoloških negativnost, tu su i brojne druge negativnosti.

Institut za ambalažu i tiskarstvo Tectus (zvučnog li imena - ne Tectus, već ono "institut") 13. i 14. lipnja 2013. u Donjem Kraljevcu organizirao je Festival ambalaže FEST.A CROPAK u sklopu kojega je održano i međunarodno savjetovanje: "Na pragu EU: ambalaža, legislativa, održivost...".

Na tom savjetovanju sudjelovao je i g. Michael Stephen, zamjenik predsjednika kompanije Symphony Environmental koji je održao predavanje "d2w oxo – biorazgradive tehnologije predstavljaju put u budućnost" te hrvatskoj javnosti predstavio oksoaditive i što je to oksobiorazgradljivost.

Evo što je tom prilikom g. Stephens prezentirao:

d2w oxo – biorazgradive tehnologije predstavljaju put u budućnost


Plastika je lagana, fleksibilna, jaka, izdržljiva, nepropusna na vlagu, pogodna je za reciklažu, ali slučajno ili namjerno, dio plastike uvijek će pronaći način da dospije u okoliš predstavljajući “trn u oku” i nanoseći direktnu štetu.

Stara izreka kaže “Plastično je fantastično” i doista je tako. Riječ je o materijalu koji je oduvijek bio prisutan u životima većine nas koji nastanjujemo ovaj planet i svakako je nešto bez čega ne možemo zamisliti život. Sjetite se samo tipkovnica ili telefona – sadrže plastiku. Srećom po sve nas, ne bacamo svi svoje elektroničke proizvode na ulice i u oceane. Međutim, što se događa kada su ljudi neoprezni i kada plastična ambalaža koju koriste ipak postane otpad?

Razgradiva plastika na tržištu je već mnogo godina, ali na nesreću, za neke je razgradivost nepoznat koncept. Nadalje, postoje različite vrste razgradivih materijala na tržištu, a korisniku je teško uočiti razlike među njima. Brojni aktivisti za pitanja okoliša sumnjičavi su u pogledu tih materijala, ali u posljednjih pet godina upotreba okso-biorazgradivih materijala, jednako kao i znanstvena saznanja o toj problematici, znatno je porasla.

Brojne zemlje sada predlažu zakone koji dopuštaju upotrebu samo okso-biorazgradivih materijala za širok raspon plastičnih proizvoda. Vidjeli smo da se to događa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Maroku, većini zemalja Balkana, mnogim afričkim zemljama i nedavno u Pakistanu.

Fundamentalna činjenica je da aditiv d2w dodan tijekom proizvodnje pretvara običan plastični materijal nakon isteka životnog vijeka, putem abiotskog procesa uz prisustvo kisika, u materijal s drugačijom molekularnom strukturom. Na kraju tog procesa to više nije plastični materijal, nego postaje materijal koji je inherentno biorazgradiv na isti način kao i lišće. Kao što se i očekuje, nastavlja se proces biorazgradnje i ostaje ugljik u sklopu biljnog svijeta. Vrijeme razgradnje može se podesiti pri proizvodnji po želji, što je razlog zašto često tu tehnologiju nazivamo “kontrolirani vijek”.

Iako se d2w plastični materijal kontroliranog vijeka može reciklirati ako je prikupljen tijekom životnog vijeka, on je projektiran tako da riješi probleme plastičnih materijala koji ostanu u okolišu i realno se ne mogu sakupiti za reciklažu, oporabu ili spaljivanje. Njegova osnovna vrijednost leži u mogućnosti da razgrađuje samostalno i što će trajati mnogo kraće u okolišu od običnih plastičnih materijala, ali dovoljno dugo da posluži svrsi kojoj je početno namijenjen. Aditiv d2w sada koriste mnoge kompanije u području plastičnih materijala.

Symphony aditivom d2w snabdijeva više od 60 opskrbljivača u 90 zemalja. U 2011. godini Agencija za okoliš Velike Britanije objavila je studiju “Procjena životnog ciklusa” koju je provela američka agencija Intertek, a koja je pokazala da okso-biorazgradiva plastična vrećica ima bolje procijenjeni životni ciklus nego papirnata ili razgradiva (bio) vrećica. Izvještaj je također osvijetlio činjenicu da su PE-HD plastične vrećice za svakodnevnu upotrebu gotovo 200 puta manje štetne za klimu no papir, pamuk ili jutene vrećice, osim ako potonje nisu upotrijebljene jako mnogo puta. I u 2012. Intertek je donio procjenu koja je uključivala učinke opada i zaključila da okso vrećica ima bolju procjenu životnog ciklusa od konvencionalne ili razgradive plastične vrećice.

Nitko ne bi trebao misliti da je d2w “srebrni metak” za rješenje problema i ljude treba poticati da se odgovorno ponašaju prema otpadu koji stvaraju, ali vjerujemo da je d2w najbolji način da se regulira zabrinjavajući problem plastičnog otpada. Kada bi sva plastika koja danas pluta Pacifikom bila proizvedena s d2w aditivom, najveći dio bi se sigurno razgradio i prije nego što bi plastika dospjela do oceana.

Ponekad čujemo da se govori da biorazgradiva plastika pridonosi stvaranju otpada, ali ne postoji dokaz da je tome doista tako. Ustvari, nemoguće je reći razliku između konvencionalne i okso vrećice bez upotrebe znanstvenih instrumenata, a neodgovorni pojedinci zasigurno ne čitaju etikete prije no što odluče baciti svoj otpad u okoliš.

Međunarodni standardi za razgradivu plastiku sadrže testove koji osiguravaju da nisu prisutni teški materijali i da nema ekološki toksičnih elemenata, a prije uvođenja okso-bio u Ujedinjene Arapske Emirate, njihovo ekološko tijelo (ESMA) provelo je detaljna ispitivanja te tehnologije. Proučena je stručna literatura i izvješća te su ispitivanja vršena u Symphonyju i nezavisnim organizacijama. ESMA je slala i inspektore da izvrše detaljan uvid u rad laboratorija u Symphonyju u Velikoj Britaniji, kao i u proizvodna postrojenja d2w, a prije izdavanja njihova certifikata o odobrenju primjene.

Uvjereni smo da d2w okso-biorazgradiva plastika predstavlja rješenje za tekuće probleme koji će pridonijeti čišćoj budućnosti.

Antibakterijski d2p – uloga plastike u umanjenju zdravstvenih opasnosti

Svijet u 21. stoljeću je svijet u kojem se zbivaju demografske promjene. Ljudi žive duže i postoji veća potreba za oslanjanjem na zdravstvene institucije. Sukladno tome, dolazi i do povećanog rizika od bolničkih infekcija koje mogu uključivati infekcije koje bolesnici pokupe tijekom boravka u bolnici, kao i one koji mogu dobiti i oni koji ih posjećuju u bolnici. Ministarstvo zdravlja Velike Britanije je u ožujku 2013. upozorilo na “katastrofalnu prijetnju” koja dolazi od antibiotske rezistencije. U specijalnom izvješću o liječenju infekcija otpornih na lijekove, rastuća otpornost na antibiotike svrstana je, uz terorizam, u vodeće rizike.



U Symphonyju vjerujemo da možemo pomoći u smanjivanju incidencije infekcija kroz naš spektar d2p antibakterijskih i antigljivičnih aditiva za plastiku.

d2p predstavlja glavnu seriju koja omogućuje antimikrobnu izvedbu. Aktivni sastojci testirani su protiv više od 50 uobičajenih organizama i opasnih bakterija.

Nema potrebe za ograničavanjem upotrebe tih materijala samo na bolničke ustanove. Postoji sve veća briga i za okruženja u kojima može nastati i proširiti se infekcija, kao što su škole, kantine, višenamjenska okruženja gdje se bakterije mogu prenijeti s jedne osobe na drugu, npr. rukohvati u prijevoznim sredstvima, kvake, kompjuterske tastature, površine stolova itd. Također se može upotrebljavati za osobne predmete kao što su mobiteli ili kreditne kartice kojima se služe i drugi ljudi koji mogu biti potencijalni nositelji mikroorganizama.

Aditiv d2p štiti od Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija. Također posjeduje visoku toleranciju na temperaturu kako bi mu se održala svojstva tijekom čestih čišćenja ili pranja. Jednom tretiran s d2p, plastični materijal može se obrađivati na do 600 °C bez gubitka antibakterijskih svojstava.

Antimikrobna plastika pomoći će u zaštiti od MRSA-e, E.coli, salmonele, listerije, pseudomanasa i spergillus nigera. Uz bakterije, kao prijetnja zdravlju, nalaze se i spore gljivica, koje uzrokuju rast plijesni na prehrambenim proizvodima, kao što je primjerice kruh. Dok očekujemo odobrenje za kontakt ovog aditiva s hranom, radimo na uključivanju d2p u neprehrambene proizvode gdje je prisutna zdravstvena opasnost.

d2t sustav koji štiti od krivotvorenja

Jedna od posljednjih novosti iz Symphonyja je razvoj druge tehnologije koja može osigurati svojstva koja štite proizvod od krivotvorenja. U svijetu je sve jači biznis krivotvorenja, osobito u nekim dijelovima Europe i Azije. Nekada je krivotvorenje toliko usavršeno da je ljudskom oku teško procijeniti razliku između originalnog proizvoda i krivotvorine.

Naši su briljantni znanstvenici vrijedno radili kako bi razvili d2t oznaku koja je na tragu tehnologijama zaštite od krivotvorenja. Te tehnologije pružaju našim potrošačima mogućnost da precizno odrede sadržaj svojih plastičnih proizvoda i plastične ambalaže, što njima i njihovim klijentima omogućuje sigurnost. d2t sustav protiv krivotvorenja osigurava jedinstveni trag koji je dodan proizvodu u proizvodnoj fazi, a jednom kada je d2t dodan bilo kojoj plastici, lako je odrediti je li proizvod original. Najčešći krivotvoreni proizvodi su cigarete, parfemi, satovi, a mi smo ovdje kako bismo spriječili da se to i dalje događa. Vaš proizvod može biti pakiran u svoju uobičajenu ambalažu, ali ljudsko oko neće moći prepoznati d2t na ambalaži. Potrebno je nabaviti uređaj koji je nazvan d2Detector, a koji također osigurava Symphony, koji će tada moći pročitati točne sadržaje vašeg ambalažnog materijala i dokazati što je original, a što ne. Postoji i visoko sofisticirani d2t forenzični sustav oznaka za visokovrijedne proizvode. On sadrži silikonski čip, ne veći od zrnca soli, u koji možemo programirati jedinstvene identifikacijske podatke.

Michael Stephen,
Symphony Environmental Ltd, Ujedinjeno Kraljevstvo
Rad prezentiran na međunarodnom savjetovanju
“Na pragu EU: ambalaža, legislativa, održivost...” ,
FEST.A CROPAK 2013, 13. i 14. lipnja, Donji Kraljevec


Komentar autora bloga:

Dosta je na ovom blogu pisano o oksobiorazgradljivoj plastici, odnosno o oksofragmentirajućoj plastici i mislim da je čitateljstvu jasan stav autora bloga: NE oksoplastici! Taj stav nije stav nekog pojedinca, već je stav i Društva za plastiku i gumu, jedinog stručno-znanstvenog udruženja na području plastike i gume u Hrvatskoj. To je i stav najznačajnijih europskih plastičarskih asocijacija - PlasticEurope, koje oksodegradaciju ne smatra biodegradacijom što je vidljivo iz sljedećeg dokumenta, European Bioplastics koji u svom dokumentu izražavaju svoj službeni stav da oksoplastika nije oksobiodegradabilna plastika već oksofragmentirajuća plastika, odnosno da je pojam oksobiodegradabilnost krivi i zbunjujući. Možda najsnažnije protivljenje oksoplastici izrazilo je Europsko udruženje prerađivača plastike - EuPC koje je sa svoje nedavno održane godišnje konferencije u službenom dokumentu zatražilo zabranu oksoplastike.

Svi navedeni dokumenti najvažnijih plastičarskih asocijacija Europe jedinstveni su u svojim stavovima protiv oksoplastike. Evo što se konkretno zamjera oksoplastici?

Iz izlaganja g. Stephena vidljivo je da proizvođači i prodavači oksoaditiva ističu (navodne) prednosti plastike s tim aditivima kao:
1. može se reciklirati
2. degradacija je znatno ubrzana i smanjena je s nekoliko stoljeća na nekoliko mjeseci
3. svaki proizvod ima svoj program degradacije i isti se može pratiti
4. oksodegradabilnost je rješenje za otpad
5. da je plastika odbačena u ocean sadržavala oksoaditive, ne bi bilo velike pacifičke nakupine smeća
6. biorazgradnja se odvija u normalnim uvjetima okoliša
7. razgradnja se odvija do molekulne razine
8. biorazgradljiva vrećica je prihvatljivija za okoliš od klasične plastične vrećice

Plastičari, stručnjaci i zaštitnici okoliša imaju svoje kontraargumente:

1. Plastika s oksoaditivima ne može se reciklirati. Brojni proizvođači oksoaditiva i plastike s tim aditivima prešućuju da se oksoplastika može reciklirati samo u proizvodnim pogonima za proizvodnju tvorevina od teo plastike, gdje je smiješa s ostalim oksoplastičnim proizvodima. U drugim postrojenjima se oksoplastični proizvodi ne mogu reciklirati jer bi kontaminirali plastiku kod koje se ne traži degradabilnost (npr. izolacija kabela i žica).

2. Jeste, proces raspadanja je znatno skraćen, ali nije potpun. Plastični proizvod, npr. vrećica raspada se u tisuće malih komadića i oni zagađuju tlo.

3. Kako se može osigurati praćenje nekog proizvoda na današnjem tržištu, punom prodavača i preprodavača. Pogotovo, kako osigurati praćenje korištenja nekog oksoplastičnog proizvoda i nadzirati to praćenje ako se radi o proizvođaču u centralnoj Kini, a proizvod je završio na tržištu SAD-a? Ta vrsta sljedivosti (e. traceability) - ili nije moguća, ili ako je moguća onda je vrlo skupa.

4. Tvrdnja da je oksoplastika rješenje za okoliš jednostavno nije istinita. Još jedna glupost prodavača, a koja dobro zvuči "zeleno osviještenim potrošačima". Oksoplastika je opterećenje za okoliš - jer se raspada u sitnije komadiće plastike koje zagađuju tlo, a tlo se tom prilikom zagađuje i teškim metalima kao što je olovo i kadmij koji dolaze od soli metala od kojih se rade oksoaditivi. Promocija ove plastike upravo kod potrošača stvara dojam "slobodno baci - samo će nestati", te dolazi do još većeg odbacivanja plastičnih proizvoda. Osim toga, raspadanjem gubi se mogućnost ponovne upotrebe osnovne sirovine - potrošnja prirodnih resursa te se gubi energija koja je "ugrađena" u plastični proizvod. Recikliranjem se mogu sačuvati te dvije sastavnice plastičnih proizvoda - materijal i energija, a oksodegradabilna plastika suprotna je pojmu recikliranja.

5. Tvrdnja da velike pacifičke nakupina smeća (Pacific garbage patch) ne bi bilo da je plastika izrađivanja s oksoaditivima nije točna. Malo vjerojatno da bi se to dogodilo, jer za okosdegradaciju je potrebna temperatura i kisik. Ali, i da se razgradi svaki plastični proizvod koji pluta (najčešće je to plastični ribarski pribor, plastične boce i čaše, plastični poklopci, pa tek na kraju plastične vrećice) u tisuće sitnijih komadića, tek tada bi postali nenamjerna hrana za morske životinje koje bi ih nekontrolirano gutale i kao takve kontaminirane plastikom nam dolazile na naše stolove. I sadašnja situacija je dovoljno nepovoljna.

6. Tvrdnja da će se odbačeni oksoproizvod sam razgraditi u prirodi je netočna. Za ovu vrstu razgradnje potrebna je povišena i konstantna temperatura. Nadalje, biodegradabilnost se dokazuje testom, gdje je pri visokoj temperaturi oksoplastika razgrađena u sitnije komadiće te su ti sitni komadići pomiješani sa zemljom, a zatim je mjerena emisija CO2 kao dokaz biološke aktivnosti - biorazgradnje. Zanimljiv test, samo se u prirodi ne može osigurati konstantna i dugotrajna povišena temperatura koja je preduvjet razgradnje. Od dva stupnja biorazgradnje - fragmentacije i mineralizacije plastični proizvodi s oksoaditivima imaju samo prvi dio - usitnjavanje. Nema mineralizacije jer te fragmentirane djeliće niti jedan mikroorganizam neće prepoznati kao hranu. Dakle nema pretvorbe organskog ugljika u anorganski.

7. Problem biorazgradljivosti jeste upitno usitnjavanje odbačene plastike na odlagalištima. Ako se pogledaju web stranice proizvođača aditiva, tamo ćete naći da se plastika neće razgraditi niti usitniti u anaerobnim uvjetima (bez dovoljnog prisustva zraka) koji vladaju na odlagalištima. Proizvođači aditiva naglašavaju da će se plastika razgraditi ukoliko je prisutno dovoljno kisika, a već nakon petnaestak centimetara gornjih naslaga smeća na odlagalištima nema dovoljno kisika te je i biorazgradnja upitna.

8. I na kraju pitanje - što je manje štetno za okoliš - otpuhana jedna vrećica ili otpuhanih 1000 komadića plastike? Naravno, nije dobro ni jedno ni drugo. Ali, otpuhana vrećica se može pokupiti i reciklirati, a tisuće malih komadića plastike ostaju u zemlji i kontaminiraju je.

Valja svakako istaknuti i ponoviti stav europske asocijacije bioplastičara European Bioplastic koja se jasno očitovala protiv oksorazgradljive plastike zbog svih navedenih razloga. U svom očitovanju jasno su istaknuli:

- oksorazgradnja nije biorazgradnja i oksoplastika ne može se smatrati bioplastikom
- proces fragmentacije koji je prisutan kod oksoplastike ne može se smatrati biorazgradnjom
- fragmentacija oksoplastike nije rješenje za plastični otpad
- akumuliranje plastičnih fragmenata predstavlja opasnost za okoliš
- oksoplastika ugrožava sustav recikliranja plastike



Kao i Europskog udruženja prerađivača plastike - EuPC koji su jasno od europskih zakonodavaca zatražili zabranu oksofragmentirajuće plastike.

Sapienti sat!



- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.09.2013.

Plastični humor - ... reci ti to dupinima




- 00:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 28.09.2013.

Plastičari protiv oksoplastičara


EuPC poziva zakonodavca da podrži odvojeno prikupljanje degradabilne plastike i zabranu oksofragmentirajuće plastike






9. rujna 2013. u Briselu je održana godišnja konferencija Europskog udruženja prerađivača plastike (European association of plastics converters - EuPC) - koje zastupa više od 50 000 europskih prerađivača plastike i proizvođača plastičnih proizvoda. Glavna tema ovogodišnje konferencije bili su rezultati dugoočekivanog istraživanja o utjecaju degradabilne / fragmentirajuće plastike na kvalitetu sustava recikliranja.

EuPC je 2012. pokrenuo nezavisno istraživanje o različitim vrstama degradabilnih materijala koje prerađivači, članovi EuPC širom Europe koriste u proizvodnji plastičnih vrećica. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj takvih materijala na sustav recikliranja i na kvalitetu reciklata koji se kasnije koristi u proizvodnji novog polietilenskog filma.

Prerađivači opskrbljuju europsko tržište s raznim vrstama plastičnih vrećica, a samo istraživanje provedeno je tijekom više od osam mjeseci kod prerađivača s najsuvremenijom opremom za recikliranje. Otpadna plastika korištena je u testiranjima (nekontaminirani i ne stari materijali). Napravljeno je sedamnaest različitih mješavina koje bi se teoretski mogle naći u otpadu i obavljeno je 3740 mjerenja s ciljem utvrđivanja utjecaja na svojstva dobivenog recikliranog filma. U nezavisnim laboratorijima na recikliranim filmovima obavljena su ispitivanja mehaničkih svojstava kao što su svojstvo istezanja, otpornost na trganje i otpornost na proboj.

Rezultati mjerenja dokazuju da u slučaju da je u ulaznoj količini materijala koji se reciklira 2 % oxofragmentirajućeg materijala, isti ima vrlo negativan vizualan utjecaj i na kvalitetu polietilenskog filma. To znači da oxofragmentirajuća plastika ima vrlo negativan utjecaj na kvalitetu reciklata već pri tako niskom učešću. Istraživanje je istovemeno obratilo pažnju i na utjecaj ostale bioplastike koja se nalazi na tržištu, a kako bi se razjasnila trenutno nejasna situacija. Oksofragmentirajuća plastika ima negativan ekološki utjecaj kada je pomiješana s ostalom otpadnom plastikom te kao takva bi trebala biti zabranjena, jedan je od zaključaka konferencije temeljem rezultata istraživanja.

U smislu učinkovitog upravljanja resursima ključno je za Europu da se biorazgradljivi materijal ne miješa s ostalom otpadnom plastikom koja se reciklira i trebala bi se odvojeno prikupljati od otpada od klasične plastike. Europski zakonodavci trebaju djelovati u skladu sa dokumentom Green paper on plastics in the environment (Zeleni dokument o plastici u okolišu) i za nadati se da će pokrenuti aktivnosti u tom smjeru.



Izvor:
EuPC - Press Release: EuPC calls on legislator to support separate collection of degradable plastic material and ban oxo fragmentable plastics
Animated flags


- 12:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 27.09.2013.

Oksoplastičari protiv plastičara

Kompanija Simphony Environmental oštro je kritizirala poziv na zabranu oksobiorazgradljive (kako oni kažu) odnosno oksofragmentirajuće (kako osporavatelji kažu) plastike od strane Europskog udruženja prerađivača plastike (European Plastics Converters - EuPC) naglašavajući da ta "europska organizacija uopće ne razumije prirodu biorazgradljive plastike".

Početkom rujna EuPC je objavio svoje službeno stajalište o oksoplastici, o čemu je već pisano na ovom blogu u postu Oksoplastika - hvala ne!, a originalni dokument možete pogledati preko sljedećeg LINKA. U tom dokumentu traži se zabrana oksorazgradljive odnosno oksofragmentirajuće plastike. U svojoj izjavi EuPC je naveo da oksofragmentirajuća plastika ima negativan utjecaj na sustav recikliranja plastike te da nema nikakvog pozitivnog utjecaja na okoliš niti na smanjenje otpada te da je stoga treba zabraniti.

Naravno, kako je bilo i za očekivati, oštar odgovor stigao je od tehničkog direktora kompanije Simphony Environmental - proizvođača oksoaditiva koji se dodaju standardnoj plastici da bi se razgradila, odnosno fragmentirala, gospodina Michaela Stephensa koji je "vrlo ogorčen".

Kako kaže g. Stephens: "EuPC uopće ne razumije što je to oksobiorazgradljivi marterijal. Korištenjem izraza 'fragmentacija' daje krivu informaciju jer samim njime pretpostavlja da materijal nije biorazgradljiv, a naša kompanija posjeduje veliki broj nezavisnih ispitivanja koja potvrđuju da je plastika s oksoaditivima biorazgradljiva. Također, netočna je tvrdnja EuPC-a da već 2 % oxoplastike ima negativan vizualni utjecaj na recikliranu plastiku jer ukoliko se doda 1 % oksoaditiva u plastiku iz koje je proizvode plastične vrećice, razlika se među vrećicama jednostavno ne može vidjeti. Očito da je EuPC pomiješao pojmove oxobiorazgradljiva plastika i bioizvorna plastika koja je najčešće mliječna i mutna. Izjava EuPC-a da oksoplastika nije reciklabilna jednostavno nije točna, jer vrećice britanskih supermarketa Tesco i Co-op se uspješno recikliraju u jednokratne vrećice, npr. vrećice za smeće."


Komentar autora bloga:

Tako je to na europskoj razini. Hrvatski stručnjaci i znanstvenici jasno su rekli NE oksoplastici i dali cijeli niz argumenata koji su navedeni u ranije spomenutom postu "Oksoplastika - hvala ne!", međutim na mala vrata oksoplastika ulazi i na naše tržište, bez ikakve kontrole, pa čak i neki naši proizvođači plastičnih proizvoda izlaze u susret zahtjevima kupaca - "jer je to ekološki prihvatljivo", kažu (neupućeni?) kupci, u pravilu su to trgovački lanci koji prodaju plastične vrećice.

Da, tržište je slobodno i ne treba ga kontrolirati, samo će se regulirati. Međutim, ako se pod krinkom slobode tržišta i slobodnog tržišnog natjecanja uvaljuju ekološki opasni materijali, onda tu država, sustav zaštite okoliša i udruženja za zaštitu potrošača moraju poslušati glas struke i znanosti te nedvosmisleno i konkretno reagirati.




Izvor:
European Plastics News: Symphony slams EuPC’s call for ban on fragmentable plastics


- 10:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.09.2013.

Sve za profit


Poznata i svjetski rasprostranjena ugostiteljska kompanija McDonald's odlučila je u svojih 14000 restorana brze prehrane širom SAD-a izbaciti iz upotrebe čaše od pjenećeg polistirena i zamijeniti ih papirnatima.






Ovaj lanac restorana proveo je u svojih 2000 restorana testiranje papirnatih čaša s dvostrukom stijenkom za tople napitke (kava, čaj) još od početka 2012. godine. Cijeli projekt potaknut je pritiskom neprofitne organizacije As You Sow na McDonald's da se polistirenske čaše izbace iz upotrebe "jer su opasne po zdravlje i okoliš".




Prema izjavi predstavnice McDonald's-a svojom odlukom od 24. rujna 2013. da polistirenske čaše zamijeni papirnatima, "kompanija je učinila značajan korak ka smanjenju utjecaja na okoliš, te izašla u susret sve većim zahtjevima kupaca da se koriste materijali koji se mogu reciklirati". [1]

No, ipak iza ove odluke krije se samo čista ekonomska logika McDonald's-a. Naime, u određenom broju lokalnih zajednica širom Sjedinjenih Američkih Država zabranjena je ambalaža od pjenećeg polistirena, a na razmatranju je i prijedlog gradonačelnika New Yorka g. Michaela Bloomberga, da se takva ambalaža zabrani i u najvećem gradu SAD-a. Pravovremeno se pripremiti i prijeći na "dozvoljeno" jednostavno je uvijet opstanka.

I dalje širom svijeta ostaju u upotrebi iste te polistirenske čaše i polistirenske kutije, kao i sva ostala plastična ambalaža, pa se postavlja pitanje kako to da je ekološka savjest u Americi jedna, a za ostale zemlje svijeta neka druga?


No, što o svemu tome kaže struka?

Jedna od osnovnih prednosti čaša za tople napitke izrađenih od pjenećeg polistirena je njihova toplinska izolacija. Topli napitci duže zadržavaju toplinu, a i lakše se čaša s toplim napitkom može držati u ruci.

Ukoliko se polistirenske čaše zamijene papirnatima tada dolazi do značajnog povećanja težine ambalaže. Ako se uamijene s čašama od plastificiranog papira, tada je težina papirnate ambalaže 181 % veća, dok se pri korištenju kartonske ili papirnate s dvije stijenke težina uvećana za 379 %. Osim toga, povećava otpad se i dvostruko povećava volumski. Utoliko je veća količina otpada na odlagalištima. [2]




Gazirana pića nakon 15 minuta u polistirenskoj čaši imaju više CO2 od pića u papirnatim čašama već nakon 2 minute. A što se topline tiče, topla pića u papirnatim čašama za 10 minuta izgube dvostruko više topline od onih u polistirenskima.

Utjecaj na okoliš, gledano sa stanovišta sirovina i energije koja se koristi za izradu, kao i što se tiče emisija stakleničkih plinova kod papirnatih je veća od onih izrađenih od pjenećeg polistirena. [3] Stvarni utjecaj nekog proizvoda na okoliš treba sagledavati kroz cijeli uporabni, odnosno životni vijek nekog proizvoda (Life Cycle Assesment) i takve podatke međusobno uspoređivati s proizvodima od drugih materijala. [4]

Na kraju uporabnog vijeka i papirnate i polistirenske se mogu reciklirati, međutim za recikliranje papira potrebne su znatne količine vode, nimalo bezopasnih kemikalija i energije, dok je za recikliranje polistirenske ambalaže potrebna samo energija. Ukoliko se otpadna ambalaža spaljuje i energijski oporabljuje, polistirenska ambalaža ima znatno veću energijsku iskoristivost.

Osim ekoloških i energetskih prednosti, jednokratna ambalaža ima i svoje higijenske i zdravstvene prednosti. [5] A ako se k tome pridoda voda i deterdženti te energija koja se koristi kod pranja višekratne ambalaže, onda je jasno da je svekolika prednost na jednokratnoj ambalaži od pjenećeg polistirena.

Vjerujem da je nakon ovoga svima jasno da i "veliki" McDonald's uopće nije zabrinut za okoliš i zdravlje svojih kupaca, već je u igri samo i jedino profit i preživljavanje na tržištu.



Izvori:

[1] Plastic News: McDonald's to phase out PS hot beverage cups

[2] Franklin Associates, Ltd.:, Final Peer-Reviewed Report: Life Cycle Inventory of Polystyrene Foam, Bleached Paperboard, and Corrugated Paper Foodservice Products, Ožujak 2006. pp. 2-7, 2-23, 2-43, 2-60

[3] Naj, Amal Kumar.: Foam Cups Damage Environment Less Than Paper Cups, Study Says - The Wall Street Journal, 1. veljače 1991.

Također pogledati:
Hocking, Martin B.: Is Paper Better Than Plastic? Potrošačko istraživanje, Listopad 1991:28-29;
Hocking, Martin B.: Reusable and Disposable Cups: An Energy-Based Evaluation,Upravljanje okolišem,1994,894
Franklin Associates, Ltd.: Resource and Environmental Profile Analysis of Foam Polystyrene and Bleached Paperboard Containers, Lipanj 1990:4-1–4-29
Budiansky, Stephen: Being Green Isn’t Always What It Seems, U.S. News and World Report. 26. kolovoza 1996:42

[4] Franklin Associates, Ltd.:, Final Peer-Reviewed Report: Life Cycle Inventory of Polystyrene Foam, Bleached Paperboard, and Corrugated Paper Foodservice Products, Ožujak 2006., Tablica 2-2, str. 2-7, Tablica 2-3, str. 2-8.

[5] Felix, Charles W., Chet Parrow, and Tanya Parrow: Utensil Sanitation: A Microbiological Study of Disposables and Reusables, Journal of Environmental Health, Rujan-listopad 1990: 15.


Animated flags


- 18:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 25.09.2013.

Naknada na vrećice u Sjevernoj Irskoj postiže više od očekivanog


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 49



Prema prvim analizama početnih rezultata uvođenja naknade na jednokratne plastične vrećice u Sjevernoj Irskoj, izgleda da će namjera zakonodavca biti premašena. Naime, već sada veliki trgovački lanci izvještavaju o značajnom padu potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica - čak do 80 %, na koje je uvedena naknada od 5 Ł penija (oko 45 lipa) od 1. siječnja 2013.

Planira se i donesena je takva odluka krajem lipnja 2013., od 1. travnja 2014. ta bi se naknada trebala povisiti na 10 Ł penija (oko 90 lipa), međutim trgovci traže da se odustane od udvostručavanja naknade jer svi podaci govore da je postojeća naknada postigla, pa i premašila željeni efekt.

Prema važećem propisu, trgovci su dužni zaradu ostvarenu zbog naknade na jednokratne plastične vrećice uplatiti na račun države.



Izvori:
Plastic and Rubber Weekly
Flags.net


- 09:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.09.2013.

Skupe uštede

Evo nam zanimljivog slučaja iz Sjedinjenih Američkih Država.


Pucanje vrećice dovelo do tužbe
za povredu sa smrtnim ishodom




Na okružnom sudu u Omahi pokrenuta je tužba protiv najvećeg američkog proizvođača plastičnih vrećica Hilex Poly Co. LLC i protiv trgovačkog lanca Wallmart odnosno njegovog supermarketa u Bellevueu u Nebraski. Povod tužbi je pucanje plastične vrećice za koju je deklarirano da ima nosivost veću od 3,5 kilograma i sve posljedice koje su uslijedile.



Naime, u navedenu vrećicu gospođa Lynette M. Freis je 16. travnja 2010. stavila dvije limenke konzervirane hrane, svaka težine oko 1,20 kg i jedno pakiranje riže težine oko 0,9 kg - dakle sveukupno oko 3,5 kg namirnica s ambalažom.

U jednom trenutku, dok je gospođa Freis odnosila vrećicu sa stvarima do svoga auta, vrećica je pukla, ispale su limenke, a jedna je pala gospođi na nožni palac i osim što ga je slomila, na palcu je prouzrokovala duboku posjekotinu - stoji u tužbi. Gospođi Freis rana je rutinski kirurški obrađena, ali se je inficirala.

Unatoč nekoliko doza antibiotika, infekcija se proširila po cijelom tijelu i stanje gospođe Fries se kontinuirano pogoršavalo što je zahtijevalo daljnje bolničko liječenje, ali je nažalost 12. ožujka 2011. gospođa Freis umrla.

Suprug gospođe Freis pokrenuo je preko svog advokata tužbu protiv proizvođača plastične vrećice, protiv distributera i protiv supermarketa u kojem je vrećica kupljena. Tužbom se traži isplata od 656 716 US $ na ime pokrivanja bolničkih troškova, naknade za bol i patnju, na ime izgubljenog uživanja u životu te za troškove pogreba i kremiranja.

Prema izjavi glasnogovornika Walmarta, uz izraze sućuti obitelji gospođe Freis zbog njihova gubitka, Walmart potvrđuje da je sigurnost kupaca njihov top prioritet i s maksimalnom ozbiljnošću obrađuju sve izvještaje o ozljeđivanju kupaca u svojim trgovinama. Walmart temeljito istražuje tvrdnje tužitelja, a kompanija će na zahtjev suda odgovoriti na odgovarajući način.

Proizvođač vrećica se nije očitovao po ovom problemu, pa nije poznato je li vrećica bila upravo onakva kakvu je naručio trgovački lanac ili je s ciljem ušteda u proizvodnji stanjivana vrećica do ruba deklarirane izdržljivosti. Tada i najmanji problem u homogenosti materijala ili u ekstruziji (proizvodnji plastičnog crijeva iz kojeg se kasnije konfekcioniraju vrećice) ili tijekom konfekcioniranja (rezanje i zatim varenje spojeva i oblikovanja same vrećice) mogu dovesti do ovakvih pucanja gotovog proizvoda.

Logično pitanje na kraju je: isplate li se takve uštede?




Komentar autora bloga:

Što mislite, je li ovakvo što moguće i u Hrvatskoj? Da pukne vrećice, to jeste, ali ovo ostalo? Tužba i nadoknada? Sumnjam. Imaju li vrećica koje su na hrvatskom tržištu istaknutu nosivost na sebi? Samo vrećice od rijetkih proizvođača. Je li navedena nosivost ispitana i certificirana? Možda kod nekih rijetkih proizvođača. Upozoravaju li trgovci svoje kupce na nosivost vrećica? Ja to još nisam doživio. Pitanje je znaju li?

I sva ova pitanja ostati će neodgovorena sve dok se nekome nešto ne dogodi, pa on uporan i ima novaca i puno, puno strpljenja i vremena te sve to preda dobrom advokatu pa na sud. Trebamo li čekati nesreću?




Izvori:
Plastic News: Bag failure leads to wrongful-death lawsuit
The State: Nebraskan sues Wal-Mart, SC manufacturing company over plastic bag’s failure
Animated flags


- 09:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 20.09.2013.

OKSOPLASTIKA

- 17:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.09.2013.

Kako potaknuti prikupljanje za recikliranje?











Evo simpatične ideje kako klince, mlade i navijače potaknuti na odvojeno prikupljanje iskorištenih plastenki i limenki. Naravno, kante za prikupljanje izrađene su u bojama kluba za koji se navija.










< Washington Red Skins




Richmond Flying Squirrels


Stadion Florida Gatorsa


Baltimore Ravens



Više na:
Fan Cans na Flicks


- 23:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 17.09.2013.

Nove Heinekenove (plastične) ideje


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 48





Nizozemski proizvođač piva Heineken izbacio je na tržište novu plastičnu ambažu - bottleglass iliti u slobodnom prijevodu: boca-čaša s ciljem približavanja starijim potrošačima (60+) koji u svakom trenutku žele piti pivo iz čaše, jer kako oni kažu - "iz boce piju samo bebe".

Pogledajte:






Izvori:
Best in Packaging



- 18:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.09.2013.

RECIKLIRANJE

Pregled postova o recikliranju i energijskoj oporabi plastike

2011.
Studeni 2011.
1. 08.11.2011. ¤ - Plastična ambalaža
2. 12.11.2011. ¤ - Four R for Environment

Prosinac 2011.
3. 01.11.2011. ¤ - Plastika u Europi u 2010. godini

2012.
Veljača 2012.
4. 01.02.2012. ¤ - Novi pogled na plastične vrećice (video prikaz)
5. 09.02.2012. ¤ - Vrećinodavstvo u Europi

Ožujak 2012.
6. 03.03.2012. ¤ - NIKE u službi zaštite okoliša
7. 06.03.2012. ¤ - Otvoreno najveće svjetsko postrojenje za recikliranje PET boca
8. 07.03.2012. ¤ - Još jedan pogled na "R" sustav
9. 08.03.2012. ¤ - Činjenicama protiv mitova 1: 7 opasnih laži o plastici
10. 09.03.2012. ¤ - Znate li koji je najnoviji modni trend?
11. 10.03.2012. ¤ - Kako od otpadne plastike dobiti visokovrijedno gorivo? (video prikaz)
12. 14.03.2012. ¤ - Mostovi od reciklirane plastike (foto galerija)
13. 18.03.2012. ¤ - Plastične vijesti 1 - Udruga za recikliranje polietilenskog filma
14. 21.03.2012. ¤ - Plastika je prevrijedna da bi se bacala (video prikaz)
15. 30.03.2012. ¤ - Plastične ceste
16. 30.03.2012. ¤ - Plastične vrećice postaju karbon budućnosti

Travanj 2012.
17. 01.04.2012. ¤ - U obrani plastičnih vrećica
18. 03.04.2012. ¤ - Postrojenje za preradu otpadne plastike u gorivo
19. 15.04.2012. ¤ - Plastična ambalaža - zašto ne?
20. 19.04.2012. ¤ - Najava događaja - Eco-recycle party
21. 23.04.2012. ¤ - Recikliranje polietilenskih boca
22. 25.04.2012. ¤ - Reciklirajte, ne taksirajte
23. 25.04.2012. ¤ - Misao dana - Reciklirajte, ne taksirajte
24. 25.04.2012. ¤ - U Tihom oceanu 'niče' otok od plastike

Svibanj 2012.
25. 01.05.2012. ¤ - Recikliranje i energijsko iskorištavanje otpadne plastike
26. 01.05.2012. ¤ - Plastični humor 4
27. 10.05.2012. ¤ - Uvodi se naplata plastičnih vrećica - stimulirati recikliranje, kažnjavati prekršitelje
28. 12.05.2012. ¤ - Lako je lupetat iz ladovine
29. 14.05.2012. ¤ - Plastični humor 6 - Nik Titanik
30. 31.05.2012. ¤ - Ekonomija plastične vrećice

Lipanj 2012.
31. 03.06.2012. ¤ - Činjenicama protiv mitova 2: Dvanaest mitova o plastičnim vrećicama
32. 07.06.2012. ¤ - Što plastičari predlažu?
33. 15.06.2012. ¤ - Misao dana - Tomislav Toth

Kolovoz 2012.
34. 23.08.2012. ¤ - Interkontinentalni let s gorivom dobivenim iz plastičnog otpada
35. 27.08.2012. ¤ - Dizelsko gorivo od otpadne plastike
36. 31.08.2012. ¤ - Što prosječni Amerikanac zna o plastičnim vrećicama?

Rujan 2012.
37. 02.09.2012. ¤ - Kućišta prijenosnih računala od recikliranih CD-a
38. 18.09.2012. ¤ - Bag 2 Bag Program (video prikaz)
39. 30.09.2012. ¤ - PET ambalaža: da ili ne?

Prosinac 2012.
40. 26.12.2012. ¤ - Vancuver asfaltira ulice s mješavinom asfalta i reciklirane plastike
41. 30.12.2012. ¤ - Činjenicama protiv mitova 4: Mitovi su tu, ali treba ih rušiti

2013.
Siječanj 2013.
42. 24.01.2013. ¤ - Kako to radi Basel, a mogli bi Zagreb, Rijeka, Split, … Mrduša Donja
43. 30.01.2013. ¤ - Zaraditi na plastičnom otpadu
44. 31.01.2013. ¤ - Gdje odlazi naknada za reciklažu?

Veljača 2013.
45. 03.02.2013. ¤ - Zašto se u Zagrebu ne može uvesti odvojeno prikupljanje otpada?
46. 10.02.2013. ¤ - Kako se recikliraju plastične vrećice (video prikaz)
47. 27.02.2013. ¤ - Pametni znaju čemu služi recikliranje

Ožujak 2013.
48. 07.03.2013. ¤ - Plastične vijesti 6 - U SAD-u stalni rast recikliranja vrećica, ali i krađa u trgovinama
49. 07.03.2013. ¤ - Plastične vijesti 8 - 30000 vrećica za klupu u parku
50. 22.03.2013. ¤ - Plastične vijesti 13 - Recikliranje plastičnih filmova raste 4 % godišnje
50. 31.03.2013. ¤ - Plastične vijesti 15 - Bravo Osječani
52. 31.03.2013. ¤ - Plastične vijesti 16 - Bravo Zadrani

Travanj 2013.
53. 04.04.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 6: Činjenice su činjenice
54. 12.04.2013. ¤ - Plastične vijesti 19 - Oznake "ne reciklirati" na biorazgradljivu plastiku
55. 17.04.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 7: Kampanja protiv zabrana plastičnih vrećica

Svibanj 2013.
56. 30.05.2013. ¤ - Automobilska sjedala od recikliranih plastenki

Lipanj 2013.
57. 14.06.2013. ¤ - Farsa o biorazgradljivosti
58. 17.06.2013. ¤ - Naši plastičari - Drava Internacional
59. 23.06.2013. ¤ - Plastične vijesti 33 - Znak za recikliranje sa strelicama u trokutu odlazi u povijest

Srpanj 2013.
60. 02.07.2013. ¤ - Kako to pametno rade u Belgiji
61. 15.07.2013. ¤ - Britanci planiraju do 2017. udvostručiti recikliranje otpadne plastike
62. 17.07.2013. ¤ - EU revidira ciljeve za recikliranje
63. 19.07.2013. ¤ - Plastične vijesti 38 - Bicikl za recikliranje (video prikaz)

Kolovoz 2013.
64. 20.08.2013. ¤ - Zašto ne učiti od uspješnih?

Rujan 2013.
65. 10.09.2013. ¤ - Europa reciklirala 60 milijardi PET plastenki u 2012.
66. 12.09.2013. ¤ - Nova serija BMW električnih automobila s recikliranom plastikom
67. 18.09.2013. ¤ - Kako potaknuti prikupljanje za recikliranje?
68. 27.09.2013. ¤ - Oksoplastičari protiv plastičara
69. 28.09.2013. ¤ - Plastičari protiv oksoplastičara

Listopad 2013.
70. 10.10.2013. ¤ - Naši plastičari - Brković d.o.o.
71. 20.10.2013. ¤ - Plastične vijesti 51 - Novi način pretvaranja plastičnih vrećica u supermaterijal

Studeni 2013.
72. 28.11.2013. ¤ - Činjenicama protiv mitova 13 - Ponovno korištenje i recikliranje

Prosinac 2013.
73. 25.12.2013. ¤ - Riječi Pape Franje valja poslušati na Božić - Papa Franjo promovira recikliranje
74. 29.12.2013. ¤ - Dva primjera za primjer

2014.
Siječanj 2014.
75. 28.01.2014. ¤ - Rezolucija o zabrani opasne plastike

Veljača 2014.
76. 23.02.2014. ¤ - Plastika je prevrijedna da bi bila otpad

Ožujak 2014.
77. 05.03.2014. ¤ - rPET za nove dresove Vatrenih
78. 15.03.2014. ¤ - Plastične vijesti 67 - Odbačena plastika iz mora može se preraditi u korisno gorivo
79. 24.03.2014. ¤ - Kako iskoristiti plastični otpad - Vijesti iz Europskog parlamenta

Travanj 2014.
80. 28.04.2014. ¤ - Recikliranje, jedino rješenje
81. 29.04.2014. ¤ - Recikliranje - zanimljiv primjer iz Amerike

Svibanj 2014.
82. 04.05.2014. ¤ - Kako prikupljati komunalni otpad?

Lipanj 2014.
83. 17.06.2014. ¤ - Biorazgradnja ili recikliranje
84. 22.06.2014. ¤ - Protiv plastičnog otpada u oceanima - video prilog
85. 29.06.2014. ¤ - Moderno postupanje s otpadom

Srpanj 2014.
86. 17.07.2014. ¤ - Povećani ciljevi za recikliranje
87. 22.07.2014. ¤ - Upitno recikliranje u Zagrebu

Listopad 2014.
98. 02.10.2014. ¤ - Recikliranje najlona - Naši (susjedni) plastičari - Aquafil
99. 03.10.2014. ¤ - Naši plastičari (tekstilci) - AquafilCRO
90. 04.10.2014. ¤ - Odjeća od recikliranih PET plastenki
91. 25.10.2014. ¤ - Otpadna plastika u gorivo

Studeni 2014.
92. 02.11.2014. ¤ - U sjećanje
93. 18.11.2014. ¤ - Tehnix ide dalje

2015.
Veljača 2015.
94. 03.02.2015. ¤ - Od PET plastenke do tkanine + video prilog
95. 05.02.2015. ¤ - Recikliraj me!
96. 19.02.2015. ¤ - Najava događaja: Recikliranje plastičnog otpada

Travanj 2015.
97. 28.04.2015. ¤ - Plastični paneli protiv buke


Ažurirano: 16.05.2015.

- 17:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.09.2013.

Jeftina i praktična Honda

U prošlom postu imali smo prilike vidjeti kako se plastika s odličnim dizajnom uklapa u najnovije trendove u automobilskoj industriji. Osim što nosi svoje praktične koristi (laganija su vozila, pa je manja potrošnja goriva odnosno energije, niže su cijene izrade) tu su i veće mogućnosti oblikovanja i zadovoljenja i najluđih dizajnerskih ideja, a također se velikim dijelom koristi i reciklirana plastika (npr. poliesterska vlakna za presvlake sjedišta dobivaju se recikliranjem PET ambalaže).

Međutim, u određenim područjima apsolutnu prednost (nad dizajnom i izgledom) ima cijena. Što jeftinije to je dostupnije siromašnijem i na žalost, brojnijem tržištu. Izgled, dojam i nije baš najvažniji - važno je da zadovoljava osnovnu namjenu - prebaciti vozača i suvozača, a možda i nešto malo tereta od jednog mjesta do drugog uz vrlo male troškove.






Ovakve jeftine i praktične Honde dostupne su širem krugu potrošača u siromašnijim zemljama. Nije ni čudo da su u Hanoju, glavnom gradu Vijetnama ovakve gužve.




Hoćemo li kriviti ili hvaliti plastiku, ovisi o kutu gledanja.


Izvori:
Dobiveno od prijateljskog web portala ZG Magazin-a
You Tube


- 13:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.09.2013.

Nova serija BMW električnih automobila s recikliranom plastikom


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 47





BMW je upravo predstavio tržištu novu seriju električnih automobila - i3. Ta dodatno olakšana vozila karakterizira korištenje reciklirane plastike u unutrašnjosti. Nova serija istovremeno je predstavljena krajem srpnja 2013. godine u New Yorku, Londonu i Pekingu.

Aluminijska konstrukcija prostora za putnike prekrivena je plastikom ojačanom ugljičnim vlaknima (carbon fibre reinforced plastic (CFRP). Oko 25 % plastike upotrebljene u unutrašnjosti ove serije automobila dobiveno je od reciklirane plastike ili materijala iz obnovljivih izvora.











Izvori:
European Plastic News
Yahoo! Autos


- 00:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 11.09.2013.

Naši plastičari - Bomark Pak

Poduzeće Bomark Pak d.o.o. je najveći hrvatski proizvođač stretch folija. Djeluje u sklopu Bomark-grupe koja je najveći hrvatski distributer ambalažnih materijala i opreme za pakiranje.

Svojim proizvodima Bomark Pak d.o.o. je u mogućnosti zadovoljiti i najzahtjevnije kupce u zemlji i inozemstvu, s kojima nastoji graditi dugoročne poslovne odnose, te biti korektan i pouzdan poslovni partner.

Više od 2.000 poslovnih partnera s kojima surađuje najbolji je dokaz korektnosti njegova poslovanja.

Stretch folije za omatanje su tanke, vrlo rastezlijive i čvrste folije. Paleta omotana stretch folijom je stabilna, zaštićena od vlage, prašine i UV-zračenja. Ručne i strojne stretch folije koriste se za omatanje robe na paletama kao i za dodatne različite namjene u industriji. Nasuprot tome mini stretch folije koriste se za ručno omatanje manjih predmeta u industriji i u domaćinstvu.







Bomark Pak je dokaz da se može do novca iz EU fondova - tvrtka provodi ekološki projekt Europske unije

U prostorijama Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Varaždin održano je krajem srpnja 2013. godine predstavljanje EU projekta iz programa IPA IIIc „With Innovation to Regranulation – WIR“ kojeg provodi varaždinska tvrtka Bomark Pak d.o.o. u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom.

Projekt na koji su se prijavili traje dvanaest mjeseci i ukupno je vrijedan 198.546,94 eura, od čega je 73 posto sredstva pokriveno novcem iz europskih fondova, a 27 posto je uložio sam Bomark Pak. Projekt je rezultirao kupnjom novog stroja za regranulaciju koji će doprinijeti poboljšanju proizvoda i smanjenju otpadnog materijala, a uz to rezultati projekta bit će, najavljeno je, nova zaposlenja u tvrtki.

- Razlog zašto smo se odlučili prijaviti na ovaj projekt je da smanjimo količinu otpada koji nastaje u proizvodnji. Moramo biti ekološki osviještena, to jest, zelena firma. S novim postrojenjem kojeg ćemo kupiti zahvaljujući sredstvima iz ovog projekta smanjit ćemo količinu otpada s dva do tri posto, koliko sada iznosi, gotovo na nulu – istaknuo je direktor tvrtke Bomark Pak Goran Jošić.

U Bomarku je zaposleno 28 djelatnika, kojima se prema potrebi priključuje desetak sezonaca. Njihova ciljana tržišta su zemlje srednje i zapadne Europe, Austrija, Njemačka, Nizozemska i Mađarska, dok u skoroj budućnosti žele proširiti poslovanje na zemlje kao što su Poljska, Češka i Rusija. U 2013. godini tvrtka planira ostvariti promet od 250 milijuna kuna, a sve navedeno čini ih jednom od najvećih firmi te vrste u jugoistočnoj Europi. Predsjednik Županijske komore Varaždin Čedomil Cesarec ovakvim i sličnim projektima obećao je daljnju podršku.

- Nadam se da će do kraja ove godine biti još jedan natječaj raspisan i pripremamo obuhvatiti puno više firmi jer se nadamo da će biti i više mogućnosti i djelatnosti koje će biti obuhvaćene projektom. Na ovaj natječaj se javilo oko 25 projekata, a ja se nadam da će na sljedeći biti najmanje 50 – napomenuo je Cesarec.


Web stranica: Bomark Pak



Izvori:
Web stranice Bomark Pak
Varaždinske vijesti


- 11:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 10.09.2013.

Europa reciklirala 60 milijardi PET plastenki u 2012.


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 46



U zemljama Europske unije reciklirano je u 2012. godini 60 milijardi PET plastenki, upravo zahvaljujući odličnom prihvaćanju recikliranog PET-a odnosno rPET-a i otvaranju novih primjena i tržišta.

Više od 52 % svih iskorištenih PET plastenki se prikupi za recikliranje, što je u 2012. godini bilo 1,68 miliona tona PET-a, i to predstavlja rast u odnosu na 2011. sa 51 % na 52 %.

Porast udjela prikupljanja u Europi doveo je do dodatnog povećanja iskorištenja kapaciteta reciklažnih tvrtki, koje se sada kreće oko 80 %.

Ono što ohrabruje, rast bilježi i industrija koja koristi reciklirani PET - rast upotrebe poliesterskih vlakana (naročito auto industrija) i rast potrošnje recikliranih PET plastenki.

U ovom području Hrvatska ima zadovoljavajuće rezultate, mada su brojke još uvijek nepoznate. Prikupi se jako veliki broj iskorištenih PET plastenki, upravo zahvaljujući povratnoj naknadi, samo je pitanje koliko se u Hrvatskoj preradi - bilo recikliranjem, bilo energijskom oporabom, a koliko se izveze u druge zemlje.

U 2012. godini, sve su članice Europske unije (osim dvije - Rumunjska i Bugarska) ostvarile planirane i direktivom zadane omjere recikliranja otpadne plastike od 22,5 %. Na žalost, takvih podataka za Hrvatsku nema, ali udio recikliranja otpadne plastike je još uvijek značajno, značajno manji.



Izvori:
Plastics & Rubber Weekly
Animated flags


- 00:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.09.2013.

Kažnjeni zbog greenwashinga

Već je na ovom blogu dosta pisano i o greenwashingu, i o oksoplastici, odnosno plastici s oksoaditivima, pa i o američkoj Uredbi o zaštiti potrošača (Fair Trading Act) - pogledajte u postu Bioplastika i greenwashing.

Ali, evo nam vijesti s Novog Zelanda, ohrabrujuća što se tiče stručne i znanstvene istine kao i zbog zaštite potrošača.

Proizvođač plastičnih vrećica za smeće odlukom suda okruga Auckland na Novom Zelandu kažnjen je s 30 000 novozelandskih dolara (oko 133 000 kuna) zbog kršenja Uredbe o zaštiti potrošača, a zbog tvrdnji o ekološkim svojstvima svojih vrećica koje nisu istinite.

Pacrite Industries, kompanija koja proizvodi plastične vrećice za smeće, proglašena je krivom od strane suda po svih 10 točaka optužnice koje se odnose na lažne izjave o oksbioorazgradljivosti I ekološkoj prihvatljivosti njihovih vrećica za smeće, nazvanih "Greensac" ili "The Green One". Lažna svojstva označena su na samim vrećicama, na web stranicama kompanije i u brošurama koje su dostavljene trgovinama kao i u priopćenjima za medije.

Pacrite Industries tvrdio je da su vrećice, koje sadrže aditive koje ih čine oksobiorazgradljivima, bolje za okoliš od klasičnih vrećica te u svojim promotivnim materijalima navode da će se te vrećice razgraditi u okolišu.

Međutim, istraživanje Trgovačke komisije Novog Zelanda utvrdilo je da iako je tehnički točno da se oksobiorazgradljiva plastika može raspasti u laboratorijskim uvjetima, ali tvrdnje da će se takav proces odvijati i u okolišu jednostavno nisu istinite. To stoga što te vrećice za smeće u pravilu završavaju na odlagalištima i jednom kada budu prekrivene s drugim smećem ili zemljanim pokrovom, najveći dio tih vrećica se ne razgradi jer u takvim uvjetima nema dovoljno kisika da bi se taj proces razgradnje uspješno odvio.

U obrazloženju svoje presude sudac je posebno naglasio da proizvođači koji se žele predstaviti na tržištu s ekološki prihvatljivim proizvodima, imaju posebnu odgovornost kako bi osigurali da je taj i takav proizvod u skladu s proklamiranim.

Također, sudac je naglasio da je cijela kampanja predstavljanja eko prihvatljivih vrećica za smeće bila zasnovana na ekološkim prednostima tog proizvoda. Istina, nije poznato koliko je kupaca kupilo takve proizvode samo zbog takvih deklaracija proizvođača, ali poznato je da kupci sve više obraćaju pozornost na eko karakteristike pojedinih proizvoda.

Navedene vrećice više se ne proizvode.


Dodatno za pojasniti:
Uredba o zaštiti potrošača (The Fair Trading Act 1986) donesena je sa svrhom zaštite potrošača i kako bi se osiguralo korektno i fer tržišno natjecanje na tržištu Novog Zelanda. Da bi tržišna utakmica među proizvođačima i trgovcima korektna, istinita i fer, kupci moraju moći se osloniti na podatke koje im daju kompanije o svojim proizvodima i uslugama koje nude na tržištu.

Krive, lažne ili zbunjujuće tvrdnje mogu potpuno iskriviti natjecanje i konkurentska prednost mogla bi biti stečena korištenjem nekorektnih metoda. Novozelandska Trgovačka komisija ima odgovornost da se Uredba o zaštiti potrošača u potpunosti primjenjuje. Više o novozelandskoj uredbi možete pročitati na sljedećem LINKU.



Izvor:
Commerce Commision New Zealand: Media releases


- 08:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.09.2013.

Oksoplastika - hvala ne!



Posljednjih nekoliko godina problem plastičnog otpada postaje sve teži. Ne zbog plastike, već zbog našeg neodgovornog ponašanja - kako kažu Amerikanci "trashy" (olako odbacivalačkog, smećarskog, potrošačkog). Danas su mnoge stvari toliko jeftine da ih se ne isplati prati i čistiti pa višekratno koristiti, već ih se iskoristi jednom i odbacimo ih. Odbacivanje je na žalost, nekontrolirano.

I umjesto da se lokalne zajednice povežu s plastičarskom industrijom te da zajednički pronalaze i potiču ekološki prihvatljiva rješenja (ne samo vizualna), na žalost, pod raznim pritiscima, lobijima ili čak dodvoravanjima biračima, lokalna zajednica predvođena populističkim političarima staje na suprotnu stranu od plastičarske industrije i znanstvene zajednice.

Plastičarska industrija - u primarnoj proizvodnji materijala i proizvodnji plastičnih proizvoda jasno je dala do znanja da je rješenje plastičnog otpada prvenstveno u višekratnom korištenju, a onda na kraju upotrebnog vijeka nekog proizvoda u kontroliranom skupljanju te recikliranju.

Međutim dio proizvođača aditiva za plastičarsku industriju i dio same plastičarske industrije (ambalažera) ipak je odlučio krenuti stopama dodvoravanja "zelenoj javnosti", pa bez obzira kolike su stvarne posljedice po okoliš, oni nude rješenja za plastični otpad tako da predlažu razne aditive koji potiču i ubrzavaju proces razgradnje plastike. Jedna od vrsta tih aditiva su oksoaditivi te je tako nastao pojam Oksobiorazgradljivost (e. OXO biodegradability).




Što je oksobiorazgradljivost?

Oksobiorazgradljiva plastika je poliolefinska plastika kojoj je dodana određena količina soli metala. Te soli iniciraju proces degradacije i razgrađuju plastiku tako da se ista raspadne do mikrofragmenata plastike i metala koji ostaju u okolišu, ali nažalost nisu vidljivi kao vizualni zagađivač. Proces degradacije plastike skraćen je s vremena od "nekoliko stoljeća" na "nekoliko godina ili mjeseci", kako ističu zagovornici. Taj rok zavisi i od mikroorganizama u okolišu.

U stvari, ne radi se o degradaciji, a pogotovo ne o biodegradaciji, već o fragmentaciji, stoga bi pravilan naziv trebao biti oxofragmentirajuća plastika.

Degradacija je proces koji se događa samo kod nekih materijala. Brzina razgradnje ovisi uvjetima u o okolišu. Klasični polietilen (PE) i polipropilen (PP) degradirati će u nekih "nekoliko stotina godina". Međutim, prema zagovornicima, dodavanjem oksodegradabilnih aditiva taj proces će se znatno ubrzati molekulnu razgradnju poliolefina i ugraditi atome kisika u konačnu molekularnu masu. Kemijska promjena omogućava raspad plastike na mikročestice.

Proces degradacije kod plastike kojoj je dodan oksoaditiv u stvari je raspadanje molekularnog lanca koji je iniciran solima metala te dovodi do oksidiranih (hidrooksidiranih i ugljikooksidiranih) kraćih molekularnih lanaca.

Zagovornici oksoaditiva posebno ističu da će se ta plastika, ukoliko je odbačena u okoliš raspasti u sitnije dijelove i degradirati do oksidiranih niskomolekulnih masa (uobičajeno do MW 5-10 000 Da) unutar 2 do 18 mjeseci, ovisno o materijalu (vrsti plastike, debljini, doziranom antioksidansu, itd.). Za taj proces potrebna je prisutnost kisika, određena temperatura i još neki drugi faktori iz okoliša.

Oksoplastika neće se razgraditi na odlagalištima u slučaju nedovoljne prisutnosti kisika, npr. na dubinama više od 15 cm. Na primjer, polietilenske plastična vrećica debljine 30 µm i s 2 % prodegradabilnog aditiva, odbačena na otvorenom prostoru u Tajlandu (toplo i vlažno okruženje) raspasti će se u roku od 3 mjeseca, dok će se polipropilenska plastična ambalaža debljine 150 µm raspasti u roku od 3 do 6 mjeseci. Navodno.

Kruti plastični proizvodi izrađeni s oksoaditivima neće se brzo raspasti jer je u njih doziran i aditiv za stabilizaciju kako bi određeni proizvod ostao kompaktan i upotrebljiv tijekom predviđenog uporabnog vijeka trajanja. Ipak, degradirati će puno prije nego obična plastika za koju se predviđa nekoliko desetljeća.


Ekološka pitanja

Kada je oksoplastika, posebno pri uporabi za plastične vrećice, promovirana i sada se široko oglašava kao "ekološko rješenje" plastičnog otpada, pojavilo se i nekoliko drugih ekoloških pitanja vezanih uz korištenje tih aditiva. [1] Soli metala koje se koriste kao katalizator oksodegradacije nose sa sobom određene rizike po okoliš. U pitanju su teški metali. Istraživanje koje je proveo Institut za biodegradabilne proizvode (Biodegradable Products Institute (BPI) potvrdilo je značajne količine olova i kobalta u njihovim "EcoSafe" (Eko-sigurnim) vrećicama koje su ispitivali. Sadržaj olova drastično je premašio dopuštene koncentracije. U izvještaju o provedenim istraživanja navodi se: "Razina olova je 4 puta veća od dopuštene normom ASTM D 6400-99 u SAD-um, odnosno 12 puta veće od dozvoljenih koncentracija prema europskoj normi (EN 13432) i japanskoj normi (GreenPLA)" [2].


Druga često spominjana pitanja tijekom diskusija o oksodegradabilnosti su: potencijalna otrovnost ostataka oksodegradirane plastike, gubitak degradabilnih svojstava, otpornost usitnjenih plastičnih ostataka da ostanu dovoljno dugo u prirodi te da budu opasnost za životinje. Iako se smatra da se oksoplastika može reciklirati, aditivi za ubrzanje degradacije mogu prouzročiti neočekivane efekte na kvalitetu proizvoda koji se dobivaju od tog reciklata, i o tome postoji nekoliko nezavisnih istraživanja koje prikazuju reciklabilnost oksoplastike i svojstva proizvoda od takve vrste plastike. [3]. Također, navodi se da pojam "biorazgradljivost" odvraća ljude od recikliranja, a što vodi još većem odbacivanju i povećanju količina smeća, dovodi do gubitka i materijala te energije koji kod klasične plastike odnosno plastičnih proizvoda mogu biti iskoristivi. [3].


Kako se plastični proizvod s dodanim oksoaditivom ponaša tijekom vremena razgradnje pogledajte na sljedećem video klipu (izrađenom u svrhu promocije oksoplastike, ali koji, pored niza netočnosti ipak nije mogao sakriti neugodnu istinu - ostatak fragmentacije):




Međutim, danas su sve glasniji protivnici oksodegradabilnih aditiva. Prvenstveno iz redova struke te analitičara i plastičara koji zagovaraju recikliranje kao bolje ekološko rješenje.


Što se konkretno zamjera oksoplastici?

Proizvođači i prodavači oksoaditiva ističu (navodne) prednosti plastike s tim aditivima kao:

1. može se reciklirati
2. degradacija je znatno ubrzana i smanjena je s nekoliko stoljeća na nekoliko mjeseci
3. svaki proizvod ima svoj program degradacije i isti se može pratiti
4. oksodegradabilnost je rješenje za otpad
5. da je plastika odbačena u ocean sadržavala oksoaditive, ne bi bilo velike pacifičke nakupine smeća
6. biorazgradnja se odvija u normalnim uvjetima okoliša
7. razgradnja se odvija do molekulne razine
8. biorazgradljiva vrećica je prihvatljivija za okoliš od klasične plastične vrećice

Plastičari, stručnjaci i zaštitnici okoliša imaju svoje kontraargumente:

1. Plastika s oksoaditivima ne može se reciklirati. Brojni proizvođači oksoaditiva i plastike s tim aditivima prešućuju da se oksoplastika može reciklirati samo u proizvodnim pogonima za proizvodnju tvorevina od teo plastike, gdje je smiješa s ostalim oksoplastičnim proizvodima. U drugim postrojenjima se oksoplastični proizvodi ne mogu reciklirati jer bi kontaminirali plastiku kod koje se ne traži degradabilnost (npr. izolacija kabela i žica).

2. Jeste, proces raspadanja je znatno skraćen, ali nije potpun. Plastični proizvod, npr. vrećica raspada se u tisuće malih komadića (vidjeti prethodni video klip) i oni zagađuju tlo.

3. Kako se može osigurati praćenje nekog proizvoda na današnjem tržištu, punom prodavača i preprodavača. Pogotovo, kako osigurati praćenje korištenja nekog oksoplastičnog proizvoda i nadzirati to praćenje ako se radi o proizvođaču u centralnoj Kini, a proizvod je završio na tržištu SAD-a? Ta vrsta sljedivosti (e. traceability) - ili nije moguća, ili ako je moguća onda je vrlo skupa.

4. Tvrdnja da je oksoplastika rješenje za okoliš jednostavno nije istinita. Još jedna glupost prodavača, a koja dobro zvuči "zeleno osviještenim potrošačima". Oksoplastika je opterećenje za okoliš - jer se raspada u sitnije komadiće plastike koje zagađuju tlo, a tlo se tom prilikom zagađuje i teškim metalima kao što je olovo i kadmij koji dolaze od soli metala od kojih se rade oksoaditivi. Promocija ove plastike upravo kod potrošača stvara dojam "slobodno baci - samo će nestati", te dolazi do još većeg odbacivanja plastičnih proizvoda. Osim toga, raspadanjem gubi se mogućnost ponovne upotrebe osnovne sirovine - potrošnja prirodnih resursa te se gubi energija koja je "ugrađena" u plastični proizvod. Recikliranjem se mogu sačuvati te dvije sastavnice plastičnih proizvoda - materijal i energija, a oksodegradabilna plastika suprotna je pojmu recikliranja.

5. Tvrdnja da velike pacifičke nakupina smeća (Pacific garbage patch) ne bi bilo da je plastika izrađivanja s oksoaditivima nije točna. Malo vjerojatno da bi se to dogodilo, jer za okosdegradaciju je potrebna temperatura i kisik. Ali, i da se razgradi svaki plastični proizvod koji pluta (najčešće je to plastični ribarski pribor, plastične boce i čaše, plastični poklopci, pa tek na kraju plastične vrećice) u tisuće sitnijih komadića, tek tada bi postali nenamjerna hrana za morske životinje koje bi ih nekontrolirano gutale i kao takve kontaminirane plastikom nam dolazile na naše stolove. I sadašnja situacija je dovoljno nepovoljna.

6. Tvrdnja da će se odbačeni oksoproizvod sam razgraditi u prirodi je netočna. Za ovu vrstu razgradnje potrebna je povišena i konstantna temperatura. Nadalje, biodegradabilnost se dokazuje testom, gdje je pri visokoj temperaturi oksoplastika razgrađena u sitnije komadiće te su ti sitni komadići pomiješani sa zemljom, a zatim je mjerena emisija CO2 kao dokaz biološke aktivnosti - biorazgradnje. Zanimljiv test, samo se u prirodi ne može osigurati konstantna i dugotrajna povišena temperatura koja je preduvjet razgradnje.

7. Problem biorazgradljivosti jeste upitno usitnjavanje odbačene plastike na odlagalištima. Ako se pogledaju web stranice proizvođača aditiva, tamo ćete naći da se plastika neće razgraditi niti usitniti u anaerobnim uvjetima (bez dovoljnog prisustva zraka) koji vladaju na odlagalištima. Proizvođači aditiva naglašavaju da će se plastika razgraditi ukoliko je prisutno dovoljno kisika, a već nakon petnaestak centimetara gornjih naslaga smeća na odlagalištima nema dovoljno kisika te je i biorazgradnja upitna.

8. I na kraju pitanje - što je manje štetno za okoliš - otpuhana jedna vrećica ili otpuhanih 1000 komadića plastike? Naravno, nije dobro ni jedno ni drugo. Ali, otpuhana vrećica se može pokupiti i reciklirati, a tisuće malih komadića plastike ostaju u zemlji i kontaminiraju je.

Valja svakako istaknuti stav europske asocijacije bioplastičara European Bioplastic koja se jasno očitovala protiv oksorazgradljive plastike zbog svih navedenih razloga. U svom očitovanju jasno su istaknuli:
- oksorazgradnja nije biorazgradnja i oksoplastika ne može se smatrati bioplastikom
- proces fragmentacije koji je prisutan kod oksoplastike ne može se smatrati biorazgradnjom
- fragmentacija oksoplastike nije rješenje za plastični otpad
- akumuliranje plastičnih fragmenata predstavlja opasnost za okoliš
- oksoplastika ugrožava sustav recikliranja plastike


Više u "Position Paper" kojeg je udruženje European Bioplastic objavilo još u srpnju 2009. "Oxo-biodegradable" plastics - a kojeg možete pročitati na sljedećoj poveznici.

Prije zaključka još jedno iznenađenje. Nedavno je u Zagrebu održana godišnja konferencija ambalažera Balkana - FESTA CROPAK na kojoj je svoj govor održao i M. Stephen, zamjenik predsjednika Symphony Environmental Technologies - kompanije koja proizvodi oksoaditive, a koji je predstavljen kao jedan od "vodećih stručnjaka u plastičarskoj tehnologiji". I na ovom mjestu, M. Stephen iznio je niz neistina o oksoaditivima i njihovim učincima.

Tom prilikom se je M. Stephen pohvalio da je oksodegradabilna plastika uvedena u nekoliko zemalja. To su: Pakistan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Iran, Jemen, Maroko, Mali, Kongo, dijelovi Brazila i Argentine, ali i u neke balkanske zemlje kao što su: Srbija, Makedonija, Crna Gora i Albanija. Sve su to, kako kaže "Zemlje s brzim razvojem koje imaju veliki problem s plastičnim otpadom".

Na žalost, bez konzultacija s hrvatskim znanstvenicima te stručnjacima iz plastičarske industrije i cijelog područja zaštite okoliša i prirode, koji se ovim odgovorno bave već cijeli niz godina, u Hrvatsku se pokušava na mala vrata uvode oxoaditivi. Stoga jasno i glasno treba reći:

NE oksoaditivima i oksorazgradljivoj plastici u Hrvatskoj!

jer:
- nisu istiniti argumenti kojima se služe zagovornici oksoplastike
- ne radi se o biorazgradljivosti već o usitnjavanju (fragmentaciji)
- jer to nije rješenja za plastični otpad, rješenje je recikliranje ili energijska oporaba
- jer će to rezultirati značajnim nepovoljnim ekološkim učincima
- jer će to ugroziti hrvatsku industriju recikliranja plastike koja je upravo u uzletu



Umjesto zaključka, valja istaknuti zaključak Georgea Monbiota koji je napisao u The Guardianu "Opsesija plastičnim vrećicama je uzrok ignoriranju okoliša":

"Mnogi od nas svakodnevno biraju upotrijebiti ovu ili onu vrećicu. Britanci godišnje potroše oko 8 milijardi plastičnih vrećica. Upravo iz tog razloga, jedan od izbora je pokazati brinu li se o okolišu ili ne. I treba biti svima jasno. Ponovno korištenje je najbolje rješenje za okoliš. Recikliranje je drugo najbolje rješenje. Bacati vrećice okolo u nadi da će ta magična formula garantirati njihov brzi nestanak, jednostavno je lijenost, a ne briga o okolišu. I onaj koji nas pokušava uvjeriti u to s druge strane kriv je za lažno prikazivanje da su to ekološki bolja rješenja. Danas je taj pojam poznat kao greenwashing."



Izvori:
1. Pearce, F. "Biodegradable plastic bags carry more ecological harm than good" [1], Guardian, 18.6.2009.
2. BPI assessment of oxo-biodegradable films [2]
3. "Oxo degradable additives are incompatible with mechanical recycling" [3], European Plastics Recyclers press release
4. European plastic news "Recyclers ward against oxo-degradable aditives" - Chris Smith and Charlotte Eyre, 12.6.2009.
5. Lets Recycle.com: "Co-op launches biodegradable bags but question raised over reuse", 2.9.2002.
6. George Monbiot: "Plastic bag obsession is carrier for environmental ignorance" - The Guardian
7. Oxo Biodegradable - Wikipedia.
8. edie Waste: "Rise in plastics bans forcing firms to consider sustainable alternatives", 18.6.2013.


- 12:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 07.09.2013.

Ideja za kreativnu radionicu

Zašto bi PET plastenka koja je ispunila svoju osnovnu namjenu postala otpad ili smeće. Prije no što završi negdje u procesu recikliranja ili energijske oporabe, evo ideje kako je iskoristiti. Lijepi ukras koji će pokazati Vašu kreativnost, zar ne?





Izvor:
Boosrurl.com


- 13:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 06.09.2013.

Plastika iz jestivog ulja


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 45



Istraživači su pronašli načina kako da pretvore životinjske masnoće i biljna ulja, uključujući i iskorištena jestiva ulja u olefine iz kojih se može dobiti plastika.

Istraživači Maria Muro-Small i Douglas Neckers iz Bio Solar LLC kompanije, izložili su životinjske i biljne masnoće ultraljubičastim zrakama. Kao rezultat tog izlaganja, dobili su cijelu seriju nusproizvoda među kojima je i glicerol koji katalitičkim procesima može pretvoriti u akrilnu kiselinu i druge sirovine za plastičarsku industriju. Istraživanje je objavljeno na web stranicama American Chemical Society.



Izvori:
Plastics News
American Chemical Society


- 19:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.09.2013.

Kobrin efekt i u svijetu plastike

Nedavno je bloger Toco na svom blogu "Fotografi svih zemalja naoružajte se" napisao odličan post pod nazivom "Kobra efekt" (pravilno je napisati "kobrin efekt" - ap.a.). Osobno, nisam znao za taj efekt dok ga nisam pročitao na tom blogu. I taj isti "kobrion efekt" primjenjiv je i na svijet plastike. Ali, najprije, da ne prepričavam prenosim post u originalu:



Kobra efekt (klikom na naslov otvara se originalni tekst na izvornoj adresi)

"Kobra efekt" je naziv za pojavu kada pokušaj rješavanja nekog problema ne riješi problem, već naprotiv, samo ga značajno poveća. (Slično "Streisand efektu" kod kojeg pokušaj cenzure izazove posvemašnje zanimanje javnosti). Naziv "kobra efekt" potiče od prakse koja se jedno vrijeme provodila u Indiji. Tamo je vlada isplaćivala novčane naknade za svaku ubijenu kobru, s obzirom da je velika populacija ovih otrovnih zmija u prirodi ugrožavala stanovništvo. Međutim, neki su se dosjetili uzgajati kobre, te ih zatim ubijati i prezentirati vlastima kao "ulov" te pokupiti novčanu nagradu, te su od toga napravili unosan posao. No, kada je ta praksa razotkrivena, država je ukinula novčane naknade, a uzgajivači su sve uzgojene (sada potpuno bezvrijedne) kobre pustili u prirodu i tako zapravo povećali njihov broj.

Isto tako jedan od poznatijih "kobra efekata" svakako bio je slučaj koji se dogodio u Kini za vrijeme Maovog
"Velikog koraka naprijed". Naime, Mao i njegova svita zaključili su kako ptice pojedu previše riže na poljima, te time smanjuju urod i hranu radnom narodu, te je naredio da se ptice (posebno vrapci) istrijebe, vjerujući da će to dodatno povećati urod. Međutim, dogodilo se upravo suprotno - urod je značajno podbacio. Naime, namnožili su se razni kukci nametnici koji su upropaštavali urod, s obzirom da više nije bilo ptica koje su bile njihov prirodni neprijatelj.

Također, jedan dobar primjer "kobra efekta" jest i povećanje broja nasilnih zločina u državama u kojima je
"u svrhu prevencije nasilnih zločina" zabranjeno posjedovanje oružja civilima. Tako su npr. u Velikoj Britaniji, Australiji ili Brazilu progurani zakoni koji gotovo u potpunosti zabranjuju civilima posjedovanje bilo kakvog vatrenog oružja. No nakon što su zakoni stupili na snagu, umjesto željenog smanjenja nasilnih zločina, dogodilo se upravo suprotno - broj zločina, posebno onih nasilnih uz upotrebu oružja, se drastično povećao! Naime, dok su pošteni građani novim restriktivnim zakonima efikasno razoružani, kriminalci koji ne mare ni za kakve zakone (koliko god restriktivni oni bili) su znali da više neće naići na oružani otpor. Zapravo je vlast de facto kriminalcima znatno olakšala posao, a da stvar bude gora, u nekim državama se otišlo čak toliko daleko da je čak i bilo kakva samoobrana kažnjiva!

Zatim se mogu navesti i razne inicijative gdje razne institucije nameću zakone kojima svaki autoritativniji odgoj djece izjednačavaju sa nekavim zlostavljanjem, uz demagogiju da
"to sprečava djecu da postanu nasilna", no čini se da upravo zbog tih mjera koje su rezultirale popustljivim odgojem ili čak nedostatkom istog stvara sve više i više delikvenata i problematične nedisciplinirane djece...

Jedan oblik "kobra efekta" je i to da se unatoč zabranama može naći na tone fotografija iz trgovačkih centara i drugih mjesta na kojima je
"zabranjeno snimanje", samo zato što takve snimke ljudi snimaju mobitelima na koje nitko ne obraća pažnju, dok vlasnici SLR aparata stalno imaju probleme...


KOMENTAR AUTORA BLOGA "PLASTIČNO JE FANTASTIČNO":

Odličan post, biti ću slobodan iskoristiti ga u nekoj od mojih sljedećih umotvorina.

Inače, kolumnistica portala Plastic Today Clare Goldsberry napisala je: "Cijeli sustav slobodnog tržišta uspostavljen je na činjenici da ljudi imaju ideje za rješavanje nekog problema, ali ih dopadne još tri problema koji zahtjevaju još ljudi s idejama za rješavanje tih problema, a ta rješavanja proizvode opet nove probleme. I što sad - "tražili ste - gledajte" - stvorili smo ekonomiju izgrađenu oko problema i rješenja."

Upravo tako se i ja gotovo svakodnevno susrećem s "kobrinim efektom" u području plastičnih vrećica. One male, tanke jednokratne zabranjuju se, preporučuju se one deblje višekratne ili torbe čime se još više troši plastike i još više plastike završi na odlagalištima. Da ne govorimo da se preporučuju papirnate i platnene koje su ekološki upravo katastrofalnije od plastičnih. Upravo tako, misleći da će riješiti jedan problem, samo stvaraju nove probleme.

Nedavno sam na svom blogu završio cijeli serijal o zabranama plastičnih vrećica širom svijeta, a te zabrane upravo jesu pravi "kobrin efekt".

Puno puta je spominjan primjer Irske koja je uvela prilično visoke naknade na te jednokratne plastične vrećice. Da, i pala je potrošnja tih besplatnih vrećica za 90 %, ali od malo koga ćete čuti istinu s druge strane medalje, da je u trgovačkim lancima povećana prodala plastičnih vrećica za smeće za 400 %.

Svjež je primjer Italija koja je 2011. zabranila jednokratne plastične vrećice i dozvolila samo biorazgradljive plastične vrećice. Koje su inače najmanje 5 puta teže (i desetak puta skuplje) od onih jednokratnih. I što su time postigli - povećali prodaju plastike za 4 do 5 puta, (prihode i do 10 puta), a time i 4 do 5 puta povećali količine plastike na odlagalištima - jer, biorazgradljiva plastika se biorazgrađuje samo pod određenim uvjetima (temp. više od 65 °C i vlaga više od 80 %), čega se baš i ne nalazi svakodnevno u prirodi. A kupci, sada mirne duše, sa zelenim osjećajem odgovornosti kupuju tzv. biorazgradljive vrećice, te ih mirne duše, sa zelenim osjećajem odgovornosti bacaju gdje god jer - razgraditi će se.

Kobrin efekt svuda oko nas!



Izvor:
Blog: Fotografi svih zemalja naoružajte se ...


- 18:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 04.09.2013.

Majstor opet majstorski

Novi broj časopisa Majstor



Jučer na kioscima metropole, a danas i u ostatku lijepe naše našao se novi dvobroj časopisa Majstor.




U ovom broju možemo pročitati cijeli niz vrlo zanimljivih članaka:

Oksoplastika kao obmana
Problem plastičnog otpada postaje sve teži. Ne zbog same plastike već zbog našeg neodgovornog ponašanja. Danas su mnoge stvari toliko jeftine da ih se ne isplati prati i čistiti pa opet upotrijebiti. No, kemija je oduvijek zamagljeno područje, pa oni koji ne istražuju već prešutno pristaju na sve što im se nudi kroz reklamu postaju dugoročne žrtve svojevrsne duhovne lijenosti.

Ledice u novom ruhu
Kad su se pojavile štedne žarulje nije se puno govorilo o otrovnim živinim parama ni koliko su štetne po zdravlje i okoliš. No sada, kad je diodna rasvjetna tehnologija zauzela puni zamah, štedne ali štetne gube tržišnu bitku. O tomu najbolje svjedoči brzi razvoj LED-žarulja i atraktivni dizajn rasvjetnih tijela s ukomponiranim zdravim i štedljivim ledicama.


Birajte prirodno, bez otrova
Go green, save green nije samo puka reklama proizvođača ekološki podobnih materijala već i isplativa investicija. No, pri izboru ipak je nužan oprez - valja provjeriti što se krije u samom proizvodu, pogotovo sadrži li otrovni formaldehid. Naime, nekad su drvne ploče i formaldehid bili neraskidiva veza, no danas to nije i ne mora biti tako. Zato prije kupnje provjerite i proizvod i proizvođača.

Spremište za male stvari
Za razliku od sličnih elemenata s ladicama ovaj ormar nudi dodatnu pogodnost. Sadržaj je pregledan i lako dostupan, lagane kutije se lako izvlače, a kad ih vraćate na mjesto ne treba vam nikakav poseban zahvat. Uski ormar je mnogostruko praktično rješenje - u njemu možete pregledno sortirati rublje, spremati igračke, ugurati ga u smoćnicu ili iskoristiti za pohranu alata i pribora.

Sve pod Wi-Fi kontrolom
Služite li se kreditnom karticom ili smartphoneom imate velike šanse da za koju godinu sami krajnje jednostavno kontrolirate potrošnju struje i plaćanje računa…

Inteligentni CANblue II
CAN - Controller area network - je uređaj za kontrolu umreženog područja koji djeluje pri radu s karticama, kod spajanja raznih sustavnih segmenata, za analizu, kongfiguraciju i testiranje alata te u području softvera.

Online na velikom ekranu
Google je pokazao da ponekad nešto jednostavno i jeftino može biti sjajna stvar. To ilustrira njihov najnoviji miniuređaj za prebacivanje online sadržaja na TV-ekran.

Greentech news
Petnaestgodišnjakinja izumila ručnu svjetiljku bez baterije // Napredni gobike u Kopenhagenu // Španjolska uvela “porez na sunce” // ERO Concrete Recycling Robot reciklira zgrade

Vertikalna vjetroturbina
Predstavljamo vam ekstremno tihe vjetroturbine od 10 kW i veliki pokretni kompleti solarnih modula slične snage koji se na novojvrsti postolja okreću za Suncem.

Cesta puna struje
Iako se posvuda grozničavo traga za upješnim komercijalnim rješenjem bežičnog prijenosa struje, najdalje su stigli Korejci. Njihovi OLEV-autobusi, tramvaji i budući vlakovi nastaju o zemlji gdje sveučilišta utječu na smjerove industrijskog razvoja kroz najnovije tehnologije.

Avantura do nove adrese
Imate li iskustva sa selidbom znate koliko je to složen i mukotrpan posao, no selite li se prvi put dobro će vam doći savjeti onih koji su već prošli kroz tu neizbježnu torturu…

Kuća u bakrenoj koži
Kad se traži mjesto za gradnju obiteljske kuće pri biranju parcele u malim ili prigradskim naseljima ljudi obično postavljaju kao glavni uvjet - vrt. No, može i drukčije. Evo neobične ideje kako se može dograditi obiteljska kuća - na staroj garaži i skladištu u samom centru malog gradića.

Drvena šahovnica
Patentirani postupak britanske tvrtke Accsys Technologies pretvara meko tropsko drvo u materijal koji po ljepoti, čvrstoći, izdržljivosti i trajnosti nadmašuje tvrdo tropsko drvo.

Nek’ i kuća diše prirodno
Bioklimatska arhitektura podrazumijeva gradnju uz pomoć tehničkih rješenja zasnovanih na prirodnim zakonima. Zgrade moraju same pokrivati svoje energetske potrebe i ne smiju izazvati nikakvu ekološku štetu.

Tajne moćnih baterija
Svi koje zanima fotonapon i žele ga iskoristiti za djelomičnu ili potpunu neovisnost o mreži, pažnju uglavnom usmjeruju prema fotopanelima o kojima nastoje saznati što više - cijenu, trajnost, način montaže...

Najveći istraživački centar
Iz teksaškog A&M sveučilišta najavljuju kako planiraju izgraditi najveći svjetski solarni istraživački institut gdje će se procjenjivati, razvijati i testirati tehnologije obnovljivih izvora energije, s naglaskom na fotonaponskoj solarnoj tehnologiji.

Tehnički vremeplov - Svestrani kitchenaid
Da bi se održala ljudska vrsta i čovjek se poput svih ostalih bića kroz svoj razvoj morao brinuti o hrani. Počeo je kao sakupljač i lovac, a sve što se našlo u prirodi do pojave vatre jelo se sirovo. Zbog hrane se postupno uz oružje pojavljivalo i oruđe, a onda su na red došla i primitivna kuhinjska pomagala.

Kućice za pse
Tvrtka Bosch darovala je ove godine skloništu Dumovec trinaest pasjih kućica koje su izolirane i primjerene za pse srednje veličine.

Kao i obično, vrlo zanimljiva je riječ glavnog urednika, pa prenosim:


Riječ urednika

Ovih je dana na državnoj televiziji, u najboljem večernjem terminu prikazan izvrstan dokumentarni film o klimatskim promjenama i dugoročnim posljedicama koje prijete cijelome planetu i dobrom dijelu takozvane zemaljske civilizacije. Pratim to intenzivno već petnaestak godina, pročitao sam gomile knjiga i internetskih izvješća raznih institucija, dopisivao se s mnogima - i puno naučio o stvarima koje malo koga brinu. Za novogodišnji broj Majstora napisao sam 2006. i opširan članak o klimatskim promjenama, s mnogo slika, crteža i grafikona... Sve u svemu, tema me osobno jako zanimala. Film je bio odličan, s obiljem simulacija, od poplavljenog New Yorka do Eiffelovog tornja u vodi do koljena. Uz najnovije rezultate istraživanja detaljno je prikazao mehanizme koji pokreću klimatske promjene, a potom i nezaustavljive procese. Medu njima je i otapanje polarnih kapa i dramatično rastakanje Grenlanda, s neugodno brzim globalnim porastom razine mora. Govorili su svjetski znalci, razgovjetno i jednostavno, svima razumljivo. Vidjele su se i nizozemske plutajuće kuće kao dokaz dalekovidne strategije onih koji su svoju domovinu jednom već oteli moru, a sad se pripremaju za još veće izazove.

Prijevod je uglavnom bio dobar, do trenutka kad su stope jednostavno pretvorene u metre. Dobro se čula riječ feet, no u titlovima je pisalo - jedan metar. Naviknut na angloameričke mjere govornik ih je nesvjesno pokazivao i rukama, pa je razlika između govora, mimike i prijevoda bila još vidljivija. Isprva me to malo smetalo, no uskoro je postalo neizdržljivo. Kako je metar, benevolentno mjereći, triput dulji od stope, kad se prešlo na veće mjere, prijevod je zvučao sve apsurdnije, a film gubio na uvjerljivosti. Barem za one koji nešto znaju o zemljopisu i svjetskim gradovima, ali im engleski nije u uhu. Zar je moguće da prevoditeljice i lektorice koje prenose informaciju milijunskoj publici toliko malo mare za važne detalje? Možda ne razumiju o čemu je riječ? Ili su im to samo dosadne tehnikalije... Kao da je važno je li nešto visoko dva metra ili sedam metara!

Iz takvog pristupa poslu nastaju i tragikomične afere s prevođenjem europskih dokumenata, zakona, standarda i svega ostaloga što je zapisano na onih nekoliko desetaka tisuća stranica na koje smo se obvezali zlatnim nalivperom. Nisu li prijevode pravnih dokumenata trebali odraditi iskusni sudski tumači u suradnji s najmudrijim glavama te struke? Nije li se o vinima i salamama trebalo savjetovati s uglednim vinarima i mesarima? Tko je išta pitao ribare i uzgajivače svinja, peradi, voća i povrća? Ta nije li svrha dobre i prosvijećene vlasti da učini sve što može na korist, sreću i blagostanje građana? Zar ćemo jednoga dana svi koliko nas ima tražiti zaštitu od suda u Strasbourgu?

Ispada kako je malo slave, reflektora i sjedalica u EU-institucijama važnije od egzistencije i duševnog mira tisuća obitelji. Kamo god se okreneš, gomila nezadovoljnih.

Razumljivo je da se među milijunima uvijek nađe koja stotina ojađenih. Ali nije normalno što najviše ljutnje izazivaju glupave i nedorečene odluke, kao da su pisci pali s Marsa. Ubrzano gomilanje jeda i nezadovoljstva moglo se izbjeći stručnim i pametnim pisanjem zakona i uredbi. Takvo stanje traje već dva desetljeća, a pravila igre mijenjaju se bez logike i razumijevanja problema. Kao da više nema ljudi koji bi znali napraviti tzv. mentalni model, a onda s grupom stručnih i što zagriženijih, provjeriti koje su dugoročne posljedice nesuvislo napisanih riječi, sukobljenih zakona ili naprosto zaboravljenih obveza.

Dovoljno se sjetiti neslavnog kraja velikog investicijskog vala koji je kroz energetsku sanaciju tisuća javnih zgrada trebao u zemlju uliti stotine milijuna. Propalo je zbog loše pripreme, općeg neznanja i uzaludne potrage za podobnima koji bi se mogli uklopiti. Otkrilo se da u zanemarenom obrazovnom sustavu naprosto nismo osposobili dovoljno ljudi da obave taj zadatak. Previdjeli smo sve stupnjeve stručnog usavršavanja, pa i one nakon formalnog završetka školovanja u kojem se hvata korak sa svjetskim razvojem. Tako je jedino mjerilo postao papir sa žigom, kao dokaz da je netko sudjelovao u nekoj raspravi. Koliko je zaista naučio i razumio, nikomu nije bitno.

Mnogi koji su preuzimali resore i grmjeli s pozicije vlasti, nisu imali pojma o sadržaju preuzetog portfelja (ili lisnice ma što to značilo) pa ni o sadržaju energetskih certifikata, po čemu ih se oblikuje, čime se procjenjuje... Štoviše, UNDP je certificirao stotine certifikatom na osnovi skripata u kojima su stajale oznake u Btu (British thermal unit) - a ne u vatima i kilovatima!

U potrazi za pametnima i dovoljno hrabrima da skoče u mutnu vodu i izbace mulj, možda je trebalo angažirati najugledniju instituciju - akademiju? Prestali bi svi protesti, stišala bi se sva galama... Jer, iz naše akademije zrači blažena tišina. Gdje tražiti?

Tomislav Toth




KOMENTAR AUTORA BLOGA:

Naravno da čitateljima bloga ukazujem na vrlo zanimljivu temu "Oksoplastika kao obmana" jer je o toj temi već pisano na ovom blogu, a biti će još. Urednik ovog bloga uz nadopune urednika Majstora pokušali su predočiti riječ stručnjaka o ovom manje poznatom području, ali nimalo bezopasnijem.

U upravo se na sve to jako lijepo veže Uvodna riječ gospodina Totha. I ja postavljam pitanje gdje je struka, gdje je znanost. Javnost, ni kriva, ni dužna žrtva je terora poluinformiranih i ideoloških toksikologa, protivnika svega i svačega, teoretičara zavjere i onih koji jednostavno ne žele čuti dokaze, argumente. U cijeli taj mozaik anti-protivnika, "koji sve znaju, a ono što ne znaju, znaju dobro objasniti" uklapaju se i naši novinari i urednici pojedinih novina i časopisa. Naravno, ne svi, niti iz svih novina i medija. Ali, prevladava žutilo, prevladava senzacionalizam, prevladava katastrofičnost. I jednostavnije je na takav način širiti neistine, poluinformacije, faktoide, dizati tenzije u neupućenoj javnosti, to je čitano, to prodaje novine, to diže gledanost - i rezultat vidimo svakodnevno oko nas i širom svijeta. Rezultat je upravo suprotno od onoga što smo očekivali. Pravi "kobra efekt" (o tome će više riječi biti u sljedećem postu). Zbog svega toga ne iznenađuju (neopravdani!) napadi na plastiku, promoviranje lošijih ekoloških, higijenskih, medicinskih, energijskih, ekonomskih pa i praktičnih rješenja. Zašto? Zato jer se i ono malo struke i znanosti koja priča ne sluša niti ne čuje.

Dodati ću na završne riječi gospodina Totha - "U potrazi za pametnima i dovoljno hrabrima da skoče u mutnu vodu i izbace mulj … gdje tražiti?" - kada akademija šuti, a kada znanstvenici pišu stručne članke (samo) na engleskom i objavljuju u citiranim časopisima, pa si broje citiranost časopisa, koji je citiran ne zbog njihova rada (kako je to svojevremeno lijepo prikazala prof. dr. Đurđica Španiček u uvodniku Polimera - Faktor odjeka, a kada se one koji argumentirano, razložno, strpljivo i uporno govore o stručnoj i znanstvenoj istini - ne sluša. Da, ostaje pitanje - gdje tražiti?



- 12:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 03.09.2013.

Naši plastičari - Scott Bader



Scott Bader d.o.o. osnovan je u ranim 60-tim godinama prošlog stoljeća kao tvornica tadašnjeg naziva Chromos, a 1999. prije priključivanja Scott Bader Grupi - naziva Chromos tvornica smola d.d.

Scott Bader Grupa postala je 100 %-tni vlasnik dotadašnje Chromos tvornice smola d.d. 2006. godine, a tvrtka preuzima novi naziv u proljeće 2007. - Scott Bader d.o.o.




Scott Bader d.o.o. smještena je na Žitnjaku u Zagrebu. Tvornica je jedini hrvatski proizvođač umjetnih smola - proizvodi poliesterske, vinil esterske, alkidne i akrilne smole.

Svoje proizvode prodaje pretežito u Srednjoj i Istočnoj Europi, ali i zemljama Zapadne Europe - Njemačka, Austrija, Italija, Poljska, Češka Republika, Slovačka, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Rumunjska, Bugarska, Rusija, Ukrajina, Velika Britanija, Francuska i Portugal i to u pretežitoj mjeri proizvođačima boja i lakova, brodogradilištima - izrada jahti, cjevarskoj industriji, industriji umjetnog kamena i mramora te industriji sanitarne opreme.

Tvornica ima instalirani kapacitet od 20 000 t umjetnih smola, a zapošljava 61 radnika.


Web stranica: Scot Bader d.o.o.
Katalog proizvoda



Izvor:
Web stranice Scott Bader d.o.o.


- 13:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.09.2013.

NEWSLETTER 2



NEWSLETTER 2



Poštovani,
evo, stiglo je i vrijeme za sljedeći NEWSLETTER bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.


Tijekom kolovoza, nakon serije članaka o zabranama plastičnih vrećica, o čemu sam Vas obavijestio u prethodnom NEWSLETTERU, na blogu su objavljeni sljedeći članci (klikom na naslov, otvoriti će se povezana web stranica članka):




NOVI POSTOVI:
15.08. - Plastična arhitektura - slikovni prikaz što se sve širom svijeta radi od otpadne PET ambalaže, odnosno od otpadnih PET plastenki.
20.08. - Zašto ne učiti od uspješnih? - općina Viškovo uvodi kontejnere za odvojeno prikupljanje otpada. Postavlja se pitanje zašto se ne kopiraju uspješna rješenja otoka Krka ili grada Čakovca?
21.08. - Odbijen zahtjev za uvođenje naknade na vrećice - za sada u Engleskoj, ali samo od britanskog udruženja plastičara i ambalažera. Očekuje se odluka lokalne uprave Engleske.
22.08. - Školski primjer greenwashinga - nakon široke kampanje upozoravanja na tzv. ekološke opasnosti plastičnih vrećica, realno za očekivati je da su potrošači, barem deklarativno spremni plaćati naknade za plastične vrećice
23.08. - Plastika u službi čistoće plaža - opet jedna inovativna ideja prvi puta primijenjena na otoku Krku - plastične posudice za sitni otpad na plaži. Kažu da je akcija vrlo uspješna.
24.08. - Zabrana polietilenske ambalaže - u indijskoj saveznoj državi Himachal Pradesh uvode zabranu polietilenske ambalaže. Čudna, najmanje ekološka odluka.
25.08. - Naši plastičari - Vargon - predstavlja se još jedna uspješna hrvatska firma koja prerađuje plastiku.
26.08. - Čuvajte se greenwashinga - još jednom objašnjenje što je to greenwashing, koji su grijesi greenwashinga s primjerima te kako ga prepoznati i izbjeći.
27.08. - Bioplastika i greenwashing - postavlja se pitanje zašto borba protiv greenwashinga ne postiže rezultate. Odgovor daje portal Plastics Today pozivajući se na tekstove našeg prof. dr. Igora Čatića.
28.08. - Poznati proizvođač čelika ulaže u razvoj bioplastike - najveći njemački, evropski i vodeći svjetski proizvođač čelika ThyssenKrupp ulaže u industrijsku biotehnologiju.
28.08. - Zabrana ambalaže od pjenećeg polistrirena - New York planira, a San Jose je uveo zabranu ambalaže od pjenećeg polistrirena. Ugostitelji se bune, ali …
28.08. - Činjenicama protiv mitova 9 - Zanemariv udio plastičnih vrećica u otpadu - još jedan podatak kojeg predlagatelji i uvoditelji zabrana i naknada i tzv. eko-dušebrižnici jednostavno ne žele čuti, a istinit je.
29.08. - Indija je velika i čudna zemlja - da, s jedne strane zabrane plastičnih proizvoda ili npr. inkriminiranje da su plastične vrećice opasnije od atomske bombe, a istovremeno se grade tehnološki plastičarski parkovi gdje se širi i povećava proizvodnja i prerada plastike. Tko će ih znati, Indija je stvarno čudna zemlja.
30.08. - Liniću, imaš posla u Koprivnici - Renesansni sajam u Koprivnici predstavlja se kao sajam bez plastike. Lažno i licemjerno.
30.08. - Kako licemjerno, zar ne? - licemjeran odnos prema plastici nije samo hrvatska specifičnost. Vrlo je rašireno širom svijeta i interneta.
31.08. - Hoće li bioplastika riješiti problem plastičnog otpada u morima? - zanimljiva diskusija inicirana je na stručnoj društvenoj mreži LINKEDIN na temu iz naslova. Pa pogledajte riječ stručnjaka.

Uvedene su tri nove rubrike čije poveznice možete naći s lijeve strane naslovne stranice bloga:
ČINJENICAMA PROTIV MITOVA - pregled objavljenih članaka koji daju stručno i znanstveno provjerene podatke o plastičnim vrećicama.
GREENWASHING - pregled članaka o ovoj marketinškoj pojavi kojom se obmanjuje kupce čineći proizvode zelenijima odnosno ekološki prihvatljivijima nego što jesu, tzv. zeleno ispiranje ili zeleno umivanje.
NEWSLETTER - pregled objavljenih newslettera, za sada samo dva.

S lijeve strane naslovne stranice bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO dana je anketa "Što bi trebalo učiniti s plastičnim vrećicama" koja je obrazložena u postu: Zašto anketa?, pa Vas pozivam da odaberete jedan od ponuđenih odgovora. Također, na istoj toj lijevoj strani dane su poveznice na preglede sadržaja te na pojedine grupe članaka o određenoj temi - radi bržeg i jednostavnijeg snalaženja čitatelja.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA:
ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 1 (Europa, Sjeverna i Južna Amerika) - novouvedena zabrana u gradu Santa Fe u New Mexicu, SAD - zadnja promjena pregleda 27. kolovoza u 18:00 sati - revizija 4.
ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 2 (Afrika, Azija, Australija) - novouvedena zabrana polietilenske ambalaže u saveznoj državi Himeachal Pradesh, Indija - zadnja promjena pregleda 13. kolovoza u 20:00 sati - revizija 3.

IZ POVIJESTI BLOGA:
Podsjećam čitatelje ovog newslettera i bloga na neke zanimljivije stare postove objavljene na blogu:
07.11.2011. - Nepodnošljiva lakoća poluinformiranosti - u posljednje vrijeme učestalo se u Hrvatskoj napadaju plastične vrećice, dok je takva praksa u svijetu ipak prestala, odnosno znatno je smanjena, jer je glas struke i znanosti ipak u svijetu priznat i „nadjačao“ je dokazima i znanstveno provjerenim podacima taj „teror poluinformiranosti“. I ne samo to, već su utjecajni novinari i kolumnisti poznatih svjetskih novina javno progovorili da je skretanje pozornosti na plastične vrećice u stvari prikrivanje nečeg puno važnijeg i problematičnijeg u nekoj zajednici, društvu ili državi. Kako je već više puta spomenuto: hoćemo li se u pomanjkanju boljih ideja, baviti najvažnijim najsporednijim problemom, plastičnim vrećicama? Kako je nastala fotomontaža (?) kornjače s komadićem plastične vrećice u ustima te slikovni prikaz što je danas stvarna opasnost za kornjače.

S nadom da će Vas teme zanimati te da ćete naći nove i korisne informacije o plastici, a veselila bi me i suradnja, srdačno Vas pozdravljam do idućeg broja NEWSLETTER-a PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

Romeo Deša
urednik bloga Plastično je fantastično




- 18:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.09.2013.

Porast potrošnje plastičnih vrećica u Velikoj Britaniji


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 44



Prema izvještaju britanske Agencije za smanjenje otpada (Waste reduction agency - Wrap), u Velikoj Britaniji je u 2012. zabilježen porast potrošnje plastičnih vrećica za 1,3 % odnosno 8,1 milijardu vrećica u odnosu na potrošnju u 2011. godini od 8 milijardi vrećica. No, i dalje je to za 34 % manje od 2006. godine kada je godišnja potrošnja bila 12,2 milijarde vrećica.

Izvještaj WRAP agencije obuhvaća sve plastične vrećice - i jednokratne i višekratne i u 2012. godini bilo ih je 70300 t, što je manje od 2011. godine kada je potrošeno 72300 t plastičnih vrećica. Smanjenje težine je 2,6 %. A u odnosu na 2006. godinu, ukupna težina potrošenih plastičnih vrećica smanjena je za 36 %.

Ove brojke govore da je došlo do smanjenja težine, a povećanja broja plastičnih vrećica, a to znači da su vrećice sve tanje i tanje. Također, ovi rezultati su postignuti sve većim i većim učešćem reciklata u izradi novih vrećica.

Konačni rezultati su, bez obzira na povećanje broja - pozitivni, jer se ukupno smanjuje utjecaj plastičnih vrećica na okoliš. Prema podacima trgovačkih lanaca, za vrećice se danas koristi 51 % manje "svježe" plastične sirovine što znači oko 65 % manja emisija ugljičnog dioksida odnosno manji ugljikov trag.

Navedeni dobri rezultati postignuti su zahvaljujući povećanom udjelu recikliranja, a to je omogućeno što sve više trgovina pruža potrošačima informacije o recikliranju plastičnih vrećica, a njih 60 % povezano je s reciklažnim tvrtkama.



Izvori:
Plastic & Rubber Weekly
Animated Flags


- 22:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se