Plastično je fantastično

nedjelja, 31.03.2013.

Plastične vijesti - Bravo Zadrani


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 16



Čistoća godišnje "počisti" 200 tona plastičnog otpada



Građanima dijelimo vrećice kako bi odvajali sve one vrste plastike koja nije u sustavu povrata. Dosegnuli smo godišnju razinu od 200 tona prikupljene plastike. Puno radimo na ekološkom osvješćivanju građana ukazujući koliko je važno odvajanje plastičnog otpada jer je vrijeme njegovog raspada beskonačno, ističe direktor zadarske Čistoće Tomislav Ćurko.

- Mi smo jedini od većih gradova u RH koji ima razvijen sustav skupljanja svih ostalih polimera. Svim zainteresiranim građanima dijelimo vrećice kako bi odvajali sve one vrste plastike, odnosno plastične ambalaže koja nije u sustavu povrata. Dosegnuli smo godišnju razinu od 200 tona prikupljene plastike. Puno radimo na ekološkom osvješćivanju građana ukazujući koliko je važno odvajanje plastičnog otpada jer je vrijeme njegova raspada beskonačno. Jako je bitno da takav otpad ne završi na odlagalištu. Krenuli smo u početku s 8% domaćinstava koja su odvajala otpad, dok sada imamo 18% po našim kalkulacijama što nije loša situacija s obzirom na to da takvi procesi traju više od 20 godina, kazao je Ćurko dodajući kako bi do kraja lipnja trebao bi biti donesen zakon o otpadu gdje su navedene određene obveze koje moramo ispuniti pri pristupanju u EU. Naime, određena količina otpada bi se po stavkama iz tog zakona trebala smanjiti svake godine, a radi se prvenstveno o neobrađenom biootpadu iz kućanstva. Zakon će definirati obvezu odvajanja otpada.



Izvori:
Zadarski list


- 22:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Plastične vijesti - Bravo Osječani


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 15






Potaknuti dobrim rezultatima u prikupljanju starog papira u osječkom Unikomu odlučili su započeti s odvojenim prikupljanjem plastike.

Od idućeg tjedna građanima će se dijeliti posebne žute vreće s držačem u koje će se odlagati plastika poput plastičnih vrećica, folija, razne plastične ambalaže koje nije u sustavu povratne naknade - boce od ulja, octa, sredstava za čišćenje, kozmetike, itd. te plastične čaše.

Plastika će se odvoziti u terminima s plavim kantama za papir a u planu je i nabavka posebnog vozila koje će skupljati samo plastični otpad. Prikupljeni plastični otpad potom će se odvoziti u osječku tvrtku Drava Internacional, najvećeg prerađivača plastike u regiji, gdje će se reciklirati u druge proizvode od plastike.

Iako plastika izravno ne zagađuje okoliš, za razgradnju jedne plastične vrećice u prirodi, ako je izložena sunčevom svjetlu, potrebni su deseci godina.

Odvojeno prikupljanje otpada u europskim državama odavno nije novost, no naši građani tu naviku tek trebaju usvojiti, a ova Unikomova inicijativa mogla bi biti prvi korak ka tome.





Izvori:
Osijek Online.com
You Tube



- 22:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 30.03.2013.

Plastične vijesti - Promatrati efekat od tog


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 14



Sjećate li se pjesme kvarteta "4M" - Idem i ja - koja u nekoliko stihova kaže: "… i promatrati efekat od tog".

Ali, idemo ispočetka.

George P. Dvorsky (rođen 11. svibnja 1970.) je kanadski bioetičar, transhumanist, futurist i autor bloga Sentient Developments kao i urednik bloga io9. Dvorsky je suosnivač i predsjednik Udruženja transhumanista Toronta i trenutno obnaša dužnost predsjedavajućeg odbora Instituta za etiku i nove tehnologije, te također trenutno obnaša dužnost predsjedavajućeg programa tog instituta za prava ne-humanih bića, programa koji radi na osiguravanju istih prava kakva imaju ljudi za inteligentne životinje.

Dvorski je sekularni budist, progresivni stručnjak za pitanja čovjekova okoliša, zagovaratelj nasljednog zdravlja i aktivist za prava životinja. Prvenstveno je zabrinut s etičkim i sociološkim utjecajem najnovijih tehnologija, posebno "tehnologijama koje poboljšavaju čovjeka", traži otvorenu diskusiju o svrsi i perspektivama obrazovanja. Piše i govori o širokoj lepezi tema, uključujući tehnološke znanosti, etiku, egzistencijalne rizike, potragu za vanzemaljskom inteligencijom, futurologiju, a sve iz demokratsko transhumanističke perspektive.

I sad se pitate zašto to pišem na ovom blogu.

E, pa taj George P. Dvorsky na svom blogu napisao je veliki ilustrirani post "Što je sigurno? - Kako prepoznati plastiku koja je opasna za vaše zdravlje".

Recimo da je to vijest koja je zaslužila da uđe u rubriku "Plastične vijesti". Ali, to je i najava cijele serije copy/paste članaka po našim i stranim web portalima koji će nekritički iliti mrtvo-ladno prepisati i javnost upozoravati na opasnosti plastike, ukazivati im što koja oznaka recikliranja znači, koju plastiku mogu, a koju nikako ne smiju koristiti. Pa iza toga slijedi, ipak u manjem broju, cijela serija komentara od podupiratelja do protivnika.

Eto, vijest je da uskoro možemo očekivati cijelu seriju članaka koji će nas upozoravati da izbjegavamo plastiku i vratimo se prirodnom (???) platnu, staklu, papiru …

Živi bili pa ... promatrali efekat od tog.


Izvori:
Wikipedija
Sentient Developments
io9 blog
You Tube



- 21:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 29.03.2013.

Još o BPA - reagiranje na reagiranje



Michael Hansen:
U tri slučaja Teeguardenovog istraživanja izmjerili su razinu BPA u krvi!



U Hrvatskom fokusu br. 152. od 15. 3. 2013. objavljen je moj tekst pod naslovom: „Supstancije koje mijenjaju naš endokrini sustav“ u namjeri točnog informiranja javnosti o dokumentu koji su objavili UNEP i Svjetska zdravstvena organizacija u veljači 2013. pod naslovom: „State of the Science of Endocrine Disrupting Chemicals-2012“ („Znanstvene spoznaje o kemijskim tvarima koje prekidaju endokrinološki sustav“).



Navedeni dokument objavljen je na službenim web-stranicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i UNEP-a i svatko ga može pročitati i proučiti. Budući da ja nisam autorica niti suautorica navedenog dokumenta, kritika koju je uputio g. Romeo Deša, brodostrojarski inženjer, pomoćnik direktora proizvodnje DINA-Petrokemija na Krku upućena je zapravo na krivu adresu. U mojem tekstu ja nisam ništa dodala, a osobito nisam izmislila, niti navodim svoje stavove, jer to nije profesionalno kada se predstavlja jedan takav znanstveni ili stručni dokument. Autori dokumenta su svjetski poznati znanstvenici iz isto tako svjetski poznatih i priznatih znanstveno-istraživačkih instituta koji su u dokumentu naveli brojne izvore podataka kojima su se služili - nekoliko desetaka znanstvenih radova. Istina je da je ovaj dokument izazvao brojne rasprave i uzburkao znanstvene krugove diljem svijeta.

Endokrinološki sustav živih bića, uključujući i čovjeka, ima vrlo značajnu ulogu: kontrolira sazrijevanje, razvoj, rast te regulira, kontrolira i usklađuje brojne funkcije u organizmu. Danas već postoje brojni znanstveni dokazi o štetnim učincima pojedinih kemijskih tvari iz našeg okoliša koje sprječavaju ili onemogućavaju djelovanje vrlo složenog i precizno reguliranoga hormonalnog sustava, a osobito onog dijela koji se odnosi na sustav prijenosa poruka. Ove kemijske tvari PREKIDAJU normalnu fiziološku funkciju endokrinog sustava na više različitih načina. Naime, istraživanja su dokazala da pojedine kemijske tvari oponašaju ili blokiraju kemijske tvari koje se prirodno nalaze u tijelu, mijenjaju razinu hormona čime uzrokuju pravu kaskadu negativnih promjena jer negativno utječu na funkcije koje se nalaze pod kontrolom endokrinog sustava. Također postoje kemijske tvari čije djelovanje je manje direktno, a ovdje uključujemo kemijske tvari koje uključuju promjene u sposobnosti organizma da proizvodi hormone, upliću se u puteve kojima hormoni putuju tijelom te mijenjaju brojne receptore. Ukoliko kemijske tvari djeluju na fetus i na njegov razvoj, tada su promjene mnogo izraženije, jer u stadiju fetalnog razvoja hormoni utječu na tzv. ekspresiju gena (prevođenje genetske informacije iz gena u bjelančevine, što je vrlo pojednostavljeno objašnjenje) koji upravljaju razvojem organa i hormonalnim sustavom -doživotno. Upravo stoga znanstvenici ističu da je VRIJEME odnosno razdoblje u kojem je došlo do kontakta s pojedinim kemikalijama od mnogo većeg značaja nego doza tj. količina kemijske tvari.



Kemijski endokrini „prekidači“ nalaze se u brojnim industrijskim kemijskim proizvodima kao što su deterdženti, sintetske smole, kemijske tvari za plastificiranje te monomeri koji su u sastavu brojnih plastičnih proizvoda. Za neke tvari je dokazano da su u sastavu nekih pesticida, za neke druge se sumnja da se nalaze u insekticidima, herbicidima, fungicidima i fumigantima koji se koriste u poljoprivredi kao i u našim domovima.

Većina kemijskih endokrinih „prekidača“ su kemijske tvari koje su topive u mastima. To znači da se ne mogu brzo izlučiti iz organizma, nego se „skladište“ u masnom tkivu. Ove kemijske tvari se bioakumuliraju u prehrambenom lancu svih živih bića, uključujući i čovjeka: što je organizam bliže vrhu prehrambenog lanca, to se u njemu nalazi veća razina kemijskih tvari (npr. kod karnivora tj. mesojeda). Tijekom života svaka jedinka, pa tako i čovjek, akumulira ove kemijske tvari u svojem organizmu, a dokazano je da se one prenose putem placente s majke na fetus (plod) jednako kao i sisanjem jer se nalaze i u majčinom mlijeku.

< Dr. Justin G. Teeguarden

Nadalje, autor kritike upućene meni poziva se na nedavno objavljen rad o navodnoj sigurnosti bisfenola A (BPA) čiji autor je dr. Justin G. Teeguarden (a ne Treeguarden), a o tome postoji i tekst na blogu „plastično-je-fantastično“. Međutim, istraživanje i rezultati dr. Teeguardena nisu do danas objavljeni ni u jednom znanstveno-recenziranom časopisu (Forbes je namijenjen svijetu biznisa, financija, politike, investicija i dr.). Nadalje, dr. Justin Teeguarden je odbio objaviti javnosti, uključujući i znanstvenoj, svoju prezentaciju (PowerPoint Presentation) koju je predočio na godišnjem sastanku Američkoga udruženja za promicanje znanosti (American Association for the Advancement of Science, AAAS) održanom 16. veljače 2013.

Dr. Laura N. Vandenberg, Ph. D., Sveučilište Tufts, koja je poznata po istraživanju razine BPA u krvi čovjeka, a rezultati njezinog istraživanja su prošli vrlo strogu znanstvenu recenziju, izjavila je 13. ožujka: „Posve je neuobičajeno pridavati u medijima toliku pozornost jednom radu koji nije prošao znanstvenu reviziju, odnosno recenziju i nije objavljen ni u jednom recenziranom znanstvenom časopisu“ (svaki znanstveni rad mora proći određenu proceduru (tzv. peer-review process/postupak revizije) čime dobiva znanstvenu potvrdu o vrijednosti i značaju. U ovom trenutku još uvijek nije poznato je li dr. Teeguarden za svoj znanstveni rad zatražio postupak recenzije, jer je dr. Teegurden odbio odgovoriti na ovo pitanje. Nadalje se ističe kako je ovo prvo istraživanje o BPA koje je proveo dr. Teeguarden. A vrlo je zanimljiva činjenica što ovo istraživanje nije bilo uključeno u „NIH BPA Research Program“ (Program istraživanja o BPA koji su pokrenuli američki Nacionalni zdravstveni instituti, National Institutes of Health/NIH); vrijednost ovog istraživačkog programa je oko 30 milijuna USD.

Dr. Teeguarden u prošlosti je usko surađivao sa znanstvenicima iz područja kemijske industrije, osobito proizvodnje plastike, a neke radove financiralo je Američko vijeće za plastiku („American Plastic Council“) koje se nalazi u sastavu Američkoga vijeća za kemiju („American Chemistry Council“). Dr. Justin G. Teeguarden je bio i suator nekoliko stručnih studija, a istraživače je „zaposlio“ Dow Chemical, najveći proizvođač BPA. Stoga je prvo nužno isključiti bilo kakvu povezanost, osobito onu financijsku, s industrijom plastike radi mogućeg sukoba interesa.

< Dr. Laura Vandenberg

Dr. Laura Vandenberg je nadalje izjavila: „Do sada su provedeni desetci i desetci istraživanja o razini BPA u krvi kao i 80 biomonitoringa u kojima su svi nalazi bili pozitivni, što znači da su znanstvenici mogli izmjeriti točnu razinu BPA u krvi i urinu čovjeka“. A sada dr. Teeguarden tvrdi da je razina BPA toliko niska da se ne može odrediti. Međutim, dr. Michael Hansen, znanstveni istraživač, izjavljuje kako su u tri slučaja Teeguardenovog istraživanja izmjerili razinu BPA u krvi, ali su sva tri rezultata bez ikakvog objašnjenja isključena iz ukupnog rezultata istraživanja. A to se nikako ne smije raditi. Nadalje, u istraživanju dr. Teeguardena znanstvenici su otkrili još nekoliko značajnih propusta i nedostataka, a jedan od njih je što nije izmjerena razina BPA u konzerviranoj hrani koja je korištena u istraživanju, iako je to temelj svakog istraživanja.

Znanstvena zajednica vrlo pozorno prati i pratit će sve u svezi istraživanja dr. Teeguardena, a javnost će biti obaviještena. A što se sigurnosti PVC-a tiče, donosim ovdje samo tri zanimljive činjenice:
- Microsoft je gotovo u potpunosti izbacio većinu PVC proizvoda u svojim proizvodnim paketima;
- Kaiser Permanente se obvezao smanjiti uporabu proizvoda koji sadrže PVC, ftalate (osobito DEHP), BPA, lateks i živu gdje i kada god je to moguće;
- Pojedine bolnice već su u potpunosti eliminirale gotovo sve proizvode od PVC-a u odjelima za intenzivnu njegu novorođenčadi, a Francuska je u prosincu 2012. donijela odluku o zabrani BPA i plastike s DEHP (omekšivač plastike) u bolnicama, i to prvenstveno na odjelima za trudnice, novorođenčad i malu djecu.

Svi navedeni podatci vrlo lako se mogu provjeriti, jer su korišteni izvori iz stručnih i recenziranih časopisa. I ne samo danas, nego uvijek.

Hoće li g. Deša od Hrvatskoga fokusa preuzeti ovaj tekst i objaviti ga na blogu „plastično-je-fantastično“ kao što je i prethodni tekst zajedno s njegovim odgovorom?

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.




Napomena autora bloga:

Naravno da će gornji tekst biti preuzet i objavljen na blogu "Plastično je fantastično", što je očito, kao i svako drugo i svako sljedeće arumentirano reagiranje - upravo je ovaj blog i nastao iz želje da se argumentirano progovori o plastici, uz navođenje znanstveno potvrđenih dokaza. Ispričavam se zbog nekih tipfelera. A reagiranje na reagiranje biti će ponuđeno najprije Hrvatskom fokusu. Čitamo se uskoro.


- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.03.2013.

Naši plastičari - Gec

Poduzeće GEC d.o.o. Plešce tvrtka je s 40-godišnjom tradicijom u preradi plastičnih masa i izradom plastične ambalaže. Drži veliki udio na tržištu u proizvodnji i prodaji folija i već dugi niz godina opskrbljuju velike i male potrošače. Tvrtka je vlasnik certifikata ISO9001:2000 s čime je GEC d.o.o. uskladio svoje poslovanje s najvišim svjetskim standardima. 15 djelatnika svakodnevno rade na poboljšanju poslovanja i unaprijeđivanju usluga i proizvoda kojih nudimo našim partnerima.




Proizvodni program obuhvaća sljedeće proizvode:
LDPE folije – za pakiranje, omatanje, termoskupljajuće, strech
LDPE vrećice – listovi, folije, vrećice
VREĆICE – svih dimenzija po narudžbi (vreće za smeće, vrećice za zamrzavanje, trgovačke vrećice, vrećice s tiskom)
TISAK na folije i vrećice u 4 boje
PAPIR – papirnate vrećice, papir klubučni i havana, celofan prozirni i srebrni u listovima
PRIBOR ZA PAKIRANJE - PP trake, ljepljive trake, spojnice, vezačice, plinski uređaji za pakiranje


Web stranica: Gec


- 11:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 26.03.2013.

Zabrana se ne poštuje

Nakon godina borbe protiv plastičnog onečišćenja, vlada savezne države Delhi u Indiji uvela je zabranu plastičnih vrećica, koja je stupila na snagu u studenom 2012. godine. Zabrana se odnosi na proizvodnju, prodaju i korištenje plastičnih vrećica u glavnom gradu Indije. U tijeku je sudski proces kojeg su pokrenuli proizvođači s gdje se protive uvođenju zabrane na proizvodnju. O tome je već pisano na blogu u postu "Borba u Indiji se nastavlja".

Međutim, na tržnicama Delhija i dan danas možete slobodno kupiti 100 plastičnih vrećica za 70 rupija (oko 5,5 kuna). Mladi prodavač upitan zašto to čini kaže: "Zabrane dolaze i odlaze. Znamo da možemo biti uhapšeni, ali potražnja je velika i raditi se mora. Uzmite bijelu vrećicu umjesto crne jer je manje sumnjiva. Za svaki slučaj, ne pokazujte je kada putujete metroom, jer bi vas mogao vidjeti neki policajac i zatražiti da mu kažete gdje ste dobili tu vrećicu".

Kazne za kršenje ove zabrane su visoke - do 5 godina zatvorske kazne ili do 100.000 rupija (oko 7.500 kn) novčane kazne ili oboje i to za proizvođače i prodavače zabranjenih plastičnih vrećica. Zabrana se također odnosi i na trgovce koji ne smiju kupcima davati vrećice da bi odnijeli potrepštine iz trgovine, kao što ne smiju u plastične folije zamotavati svoju robu, što inače čine mnogi trgovci.

Ali, za sada, mnoge trgovine na tržnicama i trgovci jednostavno ignoriraju zabranu, koja je još uvijek u sudskom postupku. Proizvođači i trgovci izjavljuju da je nemoguće zaustaviti korištenje nerazgradljivih plastičnih vrećica, što je u stvari postalo neizostavan dio u tom procesu kupovanja i prodaje u posljednjih nekoliko desetljeća. Tako da unatoč zabrani i zapriječenim relativno oštrim kaznama, trgovci i dalje naručuju plastične vrećice, a proizvođači ih opskrbljuju.



Izvori:
CBS News
Animated Flags


- 00:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.03.2013.

Na stranicama Hrvatskog fokusa o bisfenolu A

Na stranicama web portala Hrvatski fokus u rubrici Znanost nedavno je objavljen članak dr. vet. med. Rodjene Marije Kuhar: Prekidači ili disruptori. Zbog nekih nepreciznosti i stavova u njezinom tekstu, koje zahtijevaju stručno ukazivanje ili neslaganje objavljeno je i reagiranje pod naslovom "Stručno ukazivanje ili neslaganje".

Čitateljima bloga u nastavku dajem na uvid članak i reagiranje.




Supstancije koje mijenjaju naš endokrini sustav


Objavljeno petak, 15. ožujak. 2013. 00:00


Prekidači ili disruptori


Mediji u Hrvatskoj već su pisali o izvještaju UN-ovog Progama za okoliš i Svjetske zdravstvene organizacije o kemijskim tvarima koje mogu štetno djelovati na ljudsko zdravlje. Međutim, mediji su izvještaj pretvorili u veliku „senzaciju“, čime je ova nadasve ozbiljna tema mnogo izgubila na svojem pravom značenju, a radi neobjektivnog pisanja izvještaj se našao na udaru stručnjaka i drugih interesnih skupina koje vrlo često iz određenih interesa nastoje omalovažiti takve dokumente.

Kada je Svjetska zdravstvena organizacija zajedno s UNEP-om (UN-ov Program za okoliš) 19. veljače objavila izvještaj pod nazivom „The State of the Science of Endocrine Disrupting Chemicals – 2012“ mnogi mediji i organizacije koje djeluju na području zaštite ljudskog zdravlja i okoliša diljem svijeta izvjestili su javnost o sadržaju dokumenta, ali bez senzacionalizma. Ujedinjeni narodi su objavili priopćenje za medije kao i navedeni dokument koji ima ukupno 289 stranica, a nastao je u okviru suradnje UNEP-a i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Izvještaj su sastavili vrhunski svjetski znanstvenici iz Kanade, SAD-a, Europe, Japana, Australije i Afrike. Potrebno je također istaknuti da je 2002. objavljen sličan dokument pod nazivom „Global Assessment of the State-of-the-Science of Endocrine Disruptors“, združeni program Međunarodnoga programa o kemijskoj sigurnosti (IPCS), WHO-a, UNEP-a i Međunarodne organizacije rada (ILO). Tada je u dokumentu navedeno da postoje znanstvena opažanja o negativnim učincima određenih kemijskih tvari koje utječu na promjene hormonalnog sustava u prirodnom svijetu. Većina takvih opažanja primijećena je u područjima gdje je kemijsko onečišćenje bilo vrlo veliko, ali su dokazi o povezanosti primjećenih promjena i određenih kemikalija bili nedostatni. Relevantnih znanstvenih podataka o učincima kemijskih tvari koje ometaju ili sprječavaju normalnu funkciju endokrinog sustava gotovo da i nije bilo.

Prema Stockholmskoj konvenciji o perzistentnim / trajnim organskim zagađivačima bilo je poznato štetno djelovanje polikloriranih bifenila, dioksina i DDT-a. Stručnjaci koji su sastavili dokument iz 2002. istaknuli su potrebu za daljnjim i mnogo opširnijim istraživanjima o učincima kemijskih tvari koje djeluju kao hormonalni „disruptori“ odnosno „prekidači“. Stoga se od 2002. intenzivirao znanstveni rad koji je omogućio stručnjacima bolje razumijevanje o učincima kemikalija koje mijenjaju endokrini (hormonski) sustav te tako negativno utječu na zdravlje čovjeka kao i na opće zdravlje u svijetu prirode. Posljednji znanstveni pregledi koje su na primjer objavili Endokrinološko društvo (Diamanti-Kandarakis et al., 2009.), Europska Komisija (Kortenkamp et al., 2011.) te Europska agencija za okoliš (2012.), samo govore u prilog ozbiljnosti problema i znanstvene kompleksnosti kada je u pitanju ova tema. Navedeni dokumenti ukazuju na zabrinutost kada su u pitanju učinci kemijskih tvari koje ometaju ili prekidaju hormonalni sustav što jednako negativno utječe na zdravlje čovjeka i prirode. Nadalje, Europsko društvo pedijatrijske endokrinologije i Pedijatrijsko endokrinološko društvo 2011. usvojili su konsenzus kojim sve mjerodavne pozivaju na djelovanje u svezi kemijskih endokrinih „prekidača“ i problema koje oni uzrokuju.

Baza podataka kemijskih tvari

Dr. Theo Colborn, Ph.D., osnovao je 1988. bazu podataka o kemijskim tvarima koje negativno utječu na endokrini sustav; trenutačno njegova baza podataka (TEDX) u svojem popisu ima 870 različitih kemijskih tvari i više od 43.000 (!) znanstvenih dokumenata o njihovim negativnim učincima na zdravlje čovjeka i ostalih živih bića. Europska Komisija također je sastavila popis kemijskih tvari koje negativno utječu na endokrini sustav (neovisno o sustavu REACH). Stoga je krajem 2012. predstavljen navedeni dokument koji je znatno proširen i ažuriran s brojnim novim znanstvenim spoznajama i dokazima o ovoj gorućoj problematici. Dokument daje uvid u trenutačno globalno stanje znanstvenih spoznaja o kontaktu i učincima kemijskih endokrinih „prekidača“. Radi boljeg shvaćanja o problemu, stručnjaci u prvom poglavlju vrlo detaljno govore o važnosti endokrinog sustava te objašnjavaju sve u svezi kemijskih endokrinih „prekidača“. U drugom poglavlju se vrlo detaljno objašnjavaju učinci ovih kemijskih tvari na čovjeka i cijeli prirodni svijet. Posebno zabrinjavaju učinci ovih kemijskih tvari u prvom i najkritičnijem razdoblju razvoja ne samo čovjeka već i drugih živih bića, uključujući jednako beskralježnjake i kralježnjake. Ovi učinci najčešće su ireverzibilni i postaju vidljivi tek kasnije u životu.

Prema definiciji, kemijski endokrini „prekidači“ jesu „tvari koje imaju potencijal sprječavanja normalne funkcije endokrinog sustava“. Iz toga razloga ove tvari uzrokuju nepoželjne i štetne učinke na zdravlje čovjeka i prirodnog svijeta. Štoviše, kemijski endokrini prekidači jesu egzogene kemijske tvari ili mješavine kemikalija koje ometaju ili sprječavaju fiziološko djelovanje hormona. Ove tvari djeluju izravno na tzv. hormonske receptore ili djeluju izravno na jednu od brojnih bjelančevina koja je odgovorna za „dostavu“ hormona na njegov cilj – a to je određena stanica ili tkivo.

Prekidači ili disruptori

Ljudsko zdravlje prvenstveno ovisi o dobrom i nesmetanom funkcioniranju endokrinog sustava kojim se regulira oslobađanje određenih hormona koji imaju esencijalno značenje za metabolizam, rast i razvoj, san i raspoloženje, reprodukciju itd. Veliki broj kemijskih tvari ili njihovih mješavina poznate su kao endokrini „prekidači“ te mogu promijeniti funkciju ili funkcije hormonalnog sustava čime se povećava rizik za razvoj određenih poremećaja i bolesti, prvenstveno onih kancerogenih. Endokrini „prekidači“ (ili „disruptori“) imaju složeni učinak na endokrini sustav jer utječu izravno na funkciju ili funkcije endokrinih žlijezda, njihovih hormona i receptora, čime zapravo uzrokuju pravu kaskadu promjena i poremećaja u organizmu jer negativno djeluju na reproduktivne funkcije i fetalni razvoj, nervni sustav, ponašanje, imunološki sustav, metabolizam, jetru, kosti kao i na brojne druge organe, žlijezde i tkiva.

Znanstvenike posebno zabrinjava činjenica što brojni kemijski endokrini „prekidači“ negativno utječu na reproduktivni sustav milijuna žena diljem svijeta te dokazano uzrokuju slijedeće promjene: sindrom policističnih jajnika, fibroidni benigni tumor(i) maternice (leiomyoma), endometriozu, probleme s plodnošću, neplodnost, problematične trudnoće, smanjenu porodnu težinu novorođenčadi, prijevremene porode, prerani pubertet djevojčica diljem Europe i Amerike sve je češća pojava, itd.

No, jednako tako ove kemijske tvari negativno utječu i na reproduktivno zdravlje muškaraca uzrokujući kongenitalni kriptorhizam, hipospadiju, lošu kvalitetu spermija, neplodnost, smanjenu razinu testosterona itd. Uočen je i negativan utjecaj na omjer novorođenčadi muškog i ženskog spola jednako kao i kod divljih životinja: omjer je blago povišen u korist muškog spola, a znanstvenici trenutačno ne mogu objasniti razlog. Nadalje, poremećaji funkcije štitne žlijezde u neprestanom su porastu kod djece i odraslih, a negativan utjecaj sve je izraženiji i na neurološki razvoj – pojava autizma, poremećaja deficita pažnje i hiperaktivnosti / ADHD, itd.; kemijski endokrini „prekidači“ utječu na sve češću pojavu karcinoma čiji razvoj je uvjetovan djelovanjem hormona – rak dojke i endometria, rak jajnika, testisa i prostate te štitne žlijezde u stalnom je porastu u zapadnim zemljama, a u posljednje vrijeme i u nekim državama Azije radi nagloga gospodarskog razvoja; sve je češća disfunkcija iznadbubrežne žijezde s posljedicom hipersekrecije hormona kortizola pa raste i broj oboljelih od Cushingovog sindroma. Osteoporoza i posljedične frakture kostiju osobito su u porastu u industrijskim razvijenom svijetu, a nordijske države nalaze se na samom vrhu po broju slučajeva (naime, hormon estrogen utječe na formiranje kosti). Također su u stalnom porastu i metabolički poremećaji, naročito oni koji imaju za posljedicu dijabetes tipa 2 i gojaznost, dok neke od ovih kemijskih tvari mijenjaju metabolizam holesterola. Poremećaji i bolesti imunološkog sustava također su u stalnom porastu – osobito alergije i autoimune bolesti.

Mnogi kemijski endokrini „prekidači“ zapravo su složene mješavine kemijskih supstancija koje perzistiraju u okolišu i prirodi mnogo godina, imaju svojstvo bioakumulacije jer se koncentriraju u bjelančevinama ili masnom tkivu; druge tvari su manje perzistentne i nisu bioakumulativne (brzo se izlučuju iz organizma), ali je kontakt s njima kontinuiran i stoga one imaju negativan učinak na endokrini sustav (npr. bisfenol A). Neke od ovih tvari nalaze se u prirodi, no daleko su brojniji sintetski oblici koje proizvodi čovjek a nalazimo ih u širokoj lepezi najrazličitijih proizvoda: u pesticidima – neki herbicidi, insekticidi, akaricidi, fungicidi; poliklorirani bifenili / PCB, teški metali (arsen, kadmij, olovo, živa itd.), ftalati, aromatska otapala, UV-filtri, plastični monomeri (npr. bisfenol A, F i S), pojedini farmaceutski proizvodi u humanoj i veterinarskoj medicini, sintetski estrogeni, antihistamin difenhidramin, neki antidepresivi, stabilizatori u proizvodnji plastike, otapala poput formaldehida i furana, sintetski miris galaksolid, dioksini, prehrambeni aditiv monosodium glutamat, polivinil klorid / PVC itd. To zapravo znači da su ove kemijske tvari prisutne u velikom broju proizvoda s kojima smo svakodnevno ili često u kontaktu: elektronici, proizvodima za osobnu higijenu i kozmetici, nekim odjevnim predmetima, nezapaljivim proizvodima, namještaju, sredstvima za čišćenje, u hrani kao aditivi ili čak kao zagađivači.

Znatnije povećanje zdravstvenih problema

Ovaj UN-ov dokument je najopsežnija studija ove vrste do sada u kojoj se posebno ističu određene poveznice između kontakta s ovim kemijskim tvarima i posljedičnim zdravstvenim problemima, posebno uključujući one koji se odnose na razvoj testesa – kriptorhizam kod dječaka, raka dojke kod žena, raka prostate, negativni učinci na razvoj nervnog sustava kod djece, razvoj poremećaja deficita pažnje i hiperaktivnosti kod djece te karcinom štitne žlijezde.
Kemijske supstancije koje izazivaju endokrine poremećaje ulaze u naš okoliš većim djelom putem industrijskog otpada kao i onog urbanog, intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom, izgaranjem otpada i odlaganjem štetnog otpada itd. Čovjek u kontakt s ovim kemijskim tvarima dolazi na više načina: unos u organizam je putem hrane, prašine ili vode, inhalacijom plinova i čestica iz zraka kao i kontaktom kroz kožu. Zrak, voda, tlo, sediment i hrana također su izvor kemijskih endokrinih „prekidača“ u svijetu divljine. U oba slučaja, tj. u divljem svijetu kao i kod čovjeka trudna žena ili ženka koja nosi mlado može putem placente prenijeti ove kemijske tvari na plod u razvoju kao i na novorođenče putem majčinog mlijeka.

„Oko 800 kemikalija je poznato ili sumnjivo na sposobnost ometanja ili sprječavanja funkcije hormonalnih receptora, sinteze hormona ili oslobađanja hormona. Međutim, samo manji dio ovih kemikalija je istraženo na sposobnost prepoznavanja ili identifikacije otvorenog odn. neskrivenog učinka na endokrini sustav intaktnog organizma“. Dr. Maria Neira, direktorica za javno zdravstvo i okoliš pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji je izjavila: „Mi pod hitno moramo provesti još više istraživanja kako bismo dobili potpuniju sliku o učincima kemijskih endokrinih 'prekidača' jednako na zdravlje i na okoliš“.

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.






Stručno ukazivanje ili neslaganje


Objavljeno petak, 22. ožujak. 2013. 00:00


Od svih autorskih tekstova o toj temi smatram da je najuspješniji onaj dr. vet. med. Rodjene Marije Kuhar: Prekidači ili disruptori

Sredinom veljače 2013. objavljen je izvještaj ekspertne skupine uglednih znanstvenika iz Kanade, SAD-a, Europe, Japana, Australije i Afrike pod naslovom: Znanstvene spoznaje o kemikalijama koje utječu na endokrinološke poremećaje. Hrvatskoj javnosti taj je dokument predočen najprije u jednom dnevniku pod nazivom ALARMANTNO IZVJEŠĆE SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE - Kemikalije u plastici nas truju i mijenjaju nam gene. Kao urednik stručnog bloga Plastično je fantastično reagirao sam objavom tog teksta i reakciju na njega.

Od svih autorskih tekstova o toj temi smatram da je najuspješniji onaj dr. vet. med. Rodjene Marije Kuhar: Prekidači ili disruptori objavljen na ovom portalu 15. ožujka 2013. Međutim neke nepreciznosti i stavovi u njezinom tekstu, zahtijevaju stručno ukazivanje ili neslaganje. Autorici je očito promakla jedna od uvodnih napomena gdje se izrijekom kaže. »Ovaj dokument nije službena publikacija Programa za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP) niti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i stajališta izrečena u njemu su zajednički pogledi međunarodnih stručnjaka koji su sudjelovali u radnoj skupini i nužno ne predstavljaju stajališta navedenih organizacija.«

U svom tekstu autorica ponovno problematizira pitanje bisfenola A (BPA) na temelju dokumenta iz 2002. i ponovno obnavlja dvojbu u PVC. Valja ukazati na najnovije analitičko istraživanje dr. sc. J. Treeguardena objavljenog pod nazivom Podaci opovrgavaju napade na BPA. Kako je to istraživanje podrobno opisano u postu "Podaci opovrgavaju napade na BPA", ovdje samo najvažnije pojedinosti.
Autor je sa suradnicima proučio rezultate istraživanja opisanih u 150 tekstova o izloženosti BPA, uključujući 130 tekstova o toksičnosti. Rezultati njegovih istraživanja predstavljeni su na kongresu Američkoga udruženja za unapređenja znanosti (AAAS - Association for the Advancement of Science). Autor je naglasio da se pojam mala doza koristi toliko široko da jednostavno zbunjuje i znanstvenike. Istodobno je utvrdio da su te male doze npr. bisfenola A koje je moguće detektirati u ljudskoj krvi deset do tisuću puta manje od donje granice kada bi bisfenol A mogao djelovati kao endokrini disruptor. Analize izloženosti obuhvatile su 30.000 pojedinaca, uključujući žene i djecu u 19 zemalja širom svijeta.

Valja citirati mišljenje našega najpoznatijeg toksikologa i svjetski priznatog znanstvenika prof. dr. sc. F. Plavšića. »Kada se govori o izloženosti i otrovnosti uvijek se mora navesti uvjete izloženosti, koncentraciju i trajanje izloženosti. Ukoliko se ta tri podatka jasno ne navedu, postoji mogućnost krivog shvaćanja, ali i manipulacije u javnosti i medijima.« Očito nekima se nije svidjela objava rezultata istraživanja dr. sc J. Treeguardena. Na žalost, mediji su to ignorirali, o čemu je pisao i Trevor Buterworts u Forbesu o čemu je pisano i na blogu u postu "Zašto mediji ignoriraju fantastične nalaze studije o BPA".

U proizvodnji poli(vinil-klorida), poznatog pod kraticom PVC bilo je tijekom prošlosti problema. Prvi je povezan s vinil-kloridom, ulaznom tvari, monomerom, u proces proizvodnje PVC-a, pa i u Hrvatskoj. Međutim ti su problemi riješeni već sedamdesetih godina, uključivo našu zemlju. Tadašnje Društvo plastičara i gumaraca (danas Društvo za plastiku i gumu) 1975. osnovalo je Komisiju za zaštitu čovjeka i okoliša od utjecaja polimernih materijala. Komisija je zdušno radila na upoznavanju struke i javnosti s tim problemima. To je sada već sve daleka prošlost. PVC je materijal s većim brojem dodataka, među njima su i ftalati. Neki od njih su tijekom vremena zabranjeni.

Ono što je važno i valja se složiti s autoricom jeste da je nužno stalno obavljati istraživanja i ispitivanja o mogućim negativnim utjecajima svih tvari na ljudsko zdravlje i okoliš, ali, da nam se ne dogodi da se razapne na križ neku tvar (kao npr. bisfenol A). A zatim se dobije cijelu seriju drugih negativnih efekata i neželjenih posljedica ili još otrovniju i opasniju tvar. Ovo što nije autorica spomenula, kao ni ostali koji su pisali o navedenom izvještaju jest postojanje sustava REACH regulative pomoću kojeg se vrlo jasno nadziru sve opasne tvari u Europskoj uniji, a primjenjuje se i u Hrvatskoj. Posebno treba naglasiti da je Europska unija donijela regulativu o plastici i plastičnim materijalima 2011. godine i koja je ujedno nadopuna ostalim prije donesenim regulativama na razini Europske unije. Regulativa je sastavljana od strane stručnjaka (kemijskih, biokemijskih, medicinskih i drugih znanosti) kojima je dobro poznat utjecaj kemikalija na ljudsko zdravlje.

Regulativa je ujedno donesena i uz preporuke European Food Safety Authority te govori da se u proizvodnji plastike i plastičnih predmeta mogu koristiti samo one kemikalije koje su na ovom popisu autoriziranih kemikalija. Radi se o Europskoj normi: COMMISSION REGULATION (EU) No 10/2011 of 14 January 2011 on plastic materials and articles intended to come into contact with food. Navedena EU norma 10/2011 može se naći na sljedećem linku. Dana su jasna i stroga ograničenja za određene skupine spojeva u vidu količine kojima plastični materijal može ispustiti neke od svojih komponenti u simulacijski medij. Na razini Europske unije to je strogo regulirano. Međutim jedna rečenica autorice traži razradu. »Radi neobjektivnog pisanja izvještaj se našao na udaru stručnjaka i drugih interesnih skupina koje vrlo često iz određenih interesa nastoje omalovažiti takve dokumente.«

Ovdje su povezani "stručnjaci" i "druge interesne skupine". Stručnjaci su argumentirano ukazivali i ukazuju već godinama na prednosti i mane plastike, ali i gume. Tvrdnja o povezanosti stručnjaka i drugih zainteresiranih nalik je na tvrdnju jednoga glavnog urednika koji tvrdi da samo stručne osobe koje pripadaju jednom vjeronazoru znaju istinu, a ostali, stručnjaci itd. uvijek su u funkciji nekih i nečijih interesa.

U čijem je interesu da osoba obrazovana na području veterinarske medicine povezuje PVC i rak dojke, kada je, ali samo proizvodnju PVC-a moguće povezati s angiosarkomom, rijetkom vrstom raka, što je uvođenjem mjera sigurnosti i zaštite na radu u proizvodnim procesima potpuno otklonjeno. Usprkos svemu valja najtoplije pozdraviti članak dr. vet. med. Rodjene Marije Kuhar: Prekidači ili disruptori (mada bih umjesto riječi prekidači rađe upotrijebio ometači, oni koji ometaju).

Romeo Deša




Izvor: Hrvatski fokus


- 11:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 23.03.2013.

Činjenicama protiv mitova 5: Platnene vrećice treba prati

... kao i ostale višekratne torbe i vrećice, jer pogledajte kako se na njima razmnožavaju bakterije kao što su salmonela i esherichia coli.




... ili jednostavno: koristite jednokratne plastične vrećice u kojima ćete na kraju baciti smeće. Mislite na sebe, svoje zdravlje i zdravlje svojih bližih.




- 20:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 22.03.2013.

Plastične vijesti - Recikliranje plastičnih filmova raste 4 % godišnje


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 13



Prema izvještaju o recikliranju plastičnih vrećica, filmova i folija u 2011. godini u Sjedinjenim Američkim Državama kojeg u cijelosti možete pročitati na sljedećem LINKU, a objavljen je krajem veljače 2013. godine, godišnji rast recikliranja plastičnih filmova od 2005. do 2011. je 4 % godišnje, odnosno u 2011. godini je 67 % veći od ostvarenog u 2005. godini.




Ukupne količine u 2011. godini dosegle su 458.000 t reciklirane plastike od plastičnih vrećice, folija i filmova, od čega je oko 193.000 t reciklata izvezeno, a 264.450 t je isporučeno na tržište Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Reciklat je najvećim dijelom izvezen u Kinu, dok se na području Sjeverne Amerike reciklat najviše koristi za izradu plastičnih dijelova u industriji namještaja.



Izvori:
2011 National Post Consumer Recycled Plastic Bag and Film Report, Moore Recycling Associates Inc. veljača 2013.
Packaging World



- 20:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.03.2013.

Naši plastičari - Prerada plastike Šantek



"Prerada plastike Šantek" obrt je za izradu predmeta od plastičnih masa i umjetnih smola. U svom proizvodnom programu imaju plastičnih predmete koji se koriste kao cestovna signalizacija (smjerokazni stupići, štapovi za snijeg, usmjerivači, štitnici svjetla, katadiopteri), razni plastični artikli za građevinarstvo (razni nosači armature, kante, čepovi, lajsne, građevinska folija), za elektro opremu (obujmice, trake upozorenja, štitnici, držači kabela, kanalice, cijevi) plastenici i pribor za plastenike (folije, kolci, cijevi, filtar ploče, spojnice) te ostale plastične proizvode (plastični dijelovi namještaja, industrijske vreće, podloške, kutije, vodilice, kotači i nogice namještaja, navlake za tekstil)

Tvrtka posluje u moderno opremljenom poslovnom objektu u Novom Marofu, na prometnoj relaciji Zagreb - Varaždin, što omogućuje dobru funkcionalnost i ekspeditivnost prema kupcima. Vlasnik obrta je Danijel Šantek koji je 1983.g započeo s proizvodnjom proizvoda iz plastičnih masa. Osnovna djelatnost je proizvodnja proizvoda iz plastičnih masa koji se pripremaju u građevinarstvu, elektroindustriji, prometnoj signalizaciji te tekstilnoj industriji koristeći najsuvremeniju tehnologiju.

Proces uvođenja, potvrđivanja i poboljšavanja integriranog sustava upravljanja kvalitetom i okolišem završio je certifikacijskim auditom, koji je ocijenio integrirani sustav spremnim za izdavanje certifikata ISO 9001 i ISO 14001 izdan od certifikacijske kuće RW TÜV.





Web stranica: Prerada plastike Šantek




- 18:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 20.03.2013.

Plastične vijesti - Predviđa se značajan rast proizvodnje bioplastike


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 12




Prema rezultatima istraživanja koje je proveo Institut za bioplastiku i biokompozite Sveučilišta u Hanoveru, proizvodnja bioplastike povećati će se do 2016. godine 5 puta. Zanimljivo, za biorazgradljivu plastiku kao dijela bioplastike ne predviđa se neki značajniji rast (samo oko 60 % na postojeći relativno vrlo mali kapacitet), ali se predviđa 7 i pol puta porast proizvodnje bioizvorne - nerazgradljive plastike.






Izvori:
Bioplastic Inovation
European-Bioplastics.org





- 21:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 19.03.2013.

Evo, ovi ljudi će zabranjivati plastične vrećice

… koje "kad se spaljuju ispuštaju bisfenol"





Da, tako to predlaže i obrazlaže jedan od niže prikazanih "uvaženih zastupnika" Ihor Tsyrkin, član parlamenta Ukrajine, po površini najveće europske zemlje, koja ima skoro 50 milijuna stanovnika, koji je eto tu, među svojom ekipom. Pogledajte















Izvori:
You Tube
Kyiv Post
Animated Flags




- 21:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.03.2013.

Plastične vijesti - Papa Franjo na plastičnim vrećicama


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 11



Kako javljaju brojni domaći i strani portali, prodaja svih vrsta suvenira s likom novog Pape Franje ide odlično i trgovci ne stignu zadovoljiti potražnju brojnih kupaca - hodočasnika koji ovih dana pohode u Rim.

Ono što mi je upalo u oko je vijest da se plastična vrećica s likom novog Pape prodaje po 7 €, odnosno oko 52,5 kn.




Izvori:
t-portal
Dubrovnik Press.hr



- 20:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Na bacajte plastične vrećice!


Danas su šetači na plaži u Sobreču bili svjedoci nemilog događaja s galebom i plastičnom vrećicom. Web portal Dalmacija News objavio je vijest Rade Popadića s video prilogom o tome:



Kako je plastična vrećica "presudila" galebu





Čovjek je svojim nesavjesnim djelovanjem prema prirodi brojne životinjske i biljne vrste doveo do izumiranja ili na sam prag izumiranja.

Svakodnevno se diljem Zemlje uništavaju stoljetne šume, isušuju močvare, betoniziraju zelena prostranstva, ne mareći na činjenicu da ljudi nisu jedni stanovnici "plave" planete.

Iako u Hrvatskoj "zeleni" pokreti nisu razvijeni kao u zemljama zapadne ili sjeverne Europe, svijest da očuvamo prirodna i biološka bogatstva ipak je u porastu. Primjerice, na našem portalu zadnjih godina imali smo brojne dojave građana kad god bi se dogodila neka vrsta "ekocida", a teško da se može dogoditi i sječa jednog stabla u urbanoj sredini bez da ekološke udruge o tome ne senzibiliziraju javnost.

Da još itekako ima "prostora" za jačanje ekološke svijesti kod naših građana pokazuje i primjer koji se u subotu poslijepodne dogodio na jednoj stobrečkoj plaži. Galeb je sletio točno na mjesto gdje je na moru plutala plastična vrećica. Nesretnom galebu vrećica se omotala oko noge, a nakon što je pokušao uzletjeti vrećica se napunila vodom i spriječila je galeba da poleti. Usprkos bezbrojnim pokušajima da poleti, galeb nije uspio u svojoj nakani "oslobođenja" od vrećice.

Kako je završila "priča" s galebom i vrećicom ne znamo, no vjerojatno loše po galeba. Bez obzira na to kako se ova vrećica našla u moru, ovaj slučaj bi nas trebao opomenuti da svoje otpatke, osobito plastične vrećice i ambalaže, uvijek bacimo ili spremimo na za to predviđena mjesta. Nesavjesnim bacanjem istih u prirodu možemo zagorčati ili čak "presuditi" životinjama oko nas.


Izvor: Dalmacija News



- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 16.03.2013.

Prirodna istina o neprirodnoj bioplastici

U srijedu, 13. ožujka 2013. web portal Udruženja inženjera plastike - Society of Plastics Engineers (SPE) objavio je članak prof. dr. Igora Čatića: The renaissance of bioplastics: A not-so-natural process (Renesansa bioplastike - ne tako prirodan proces), a predstavili su ga kao profesora Sveučilišta u Zagrebu, člana Udruženja inženjera plastike (SPE) i dobitnika nagrade udruženja "SPE International Education Award" 1998. godine, jedinog koji je primio tu nagradu van Sjeverne Amerike.

Prenosim ga u cijelosti:

Renesansa bioplastike
- ne tako prirodan proces


U 2011. godini proizvodnja bioplastike bila je manja od 0,5 % od ukupne proizvodnje plastike. Ali, kada čitate novinske članke, stječete pomalo čudan dojam da je danas i u budućnosti najvažniji materijal ekološki prihvatljiva bioplastika. Bioplastika nije novi izum. Celuloidna eko-lutka stara je oko 150 godina. U stvari, prva bioplastika, zasnovana na kazeinu (proteinu iz mlijeka), stara je više od 500 godina.

Dakle, bioplastika kao materijal koji je postojao davno prije plastike napravljene iz prirode - sirove nafte i prirodnog plina, ili katkada iz ugljena - uobičajeno se zove sintetska ili petro plastika.

Koja je razlika između sintetske plastike i bioplastike? Samo po ulazu u proces. Ulaz za plastiku iz fosilnih goriva je čisti proizvod prirode. S druge strane, ulaz iz takozvanih obnovljivih izvora nije prirodan. Oni ne postoje u prirodi, već su rezultat ljudskog znanja i volje. Sjetva je poljodjelska aktivnost koja zahtjeva radnu snagu, energiju (najčešće fosilna goriva) i mnogo kemijskih proizvoda, kao što su herbicidi i pesticidi. Sve su to umjetni proizvodi.

Moramo pozdraviti renesansu bioplastike. Ipak, to je potpuno proizvod čovjeka, a ne prirode. Dakle, moramo prestati "zeleno umivati" odnosno provoditi greenwashing bioplastike u prirodan materijal, kako je sugerirano članku u European Bioplastics objvaljenom u rujnu 2012. - No Greeenwashing with Bioplastics.



Na stranicama web portala, u sklopu članka postavljeno je i anketno pitanje: Smatra li previše pripadnika medija da je bioplastika "zelena"? Anketu možete pogledati na sljedećem LINKU. Trenutno više od 80 % sudionika ankete misli da mediji smatraju da je bioplastika "zelena". Eto, kako nam mediji stvaraju i utječu na naša mišljenja i stavove.



Izvori:
The renaissance of bioplastics: A not-so-natural process, prof.dr. Igor Čatić, SPE 13. ožujka 2013.
No Greeenwashing with Bioplastics, European Bioplastics, rujan 2012.
Environmental Communications Guide for Bioplastics - ključni nalazi; European Bioplastics



- 19:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 15.03.2013.

Zašto mediji ignoriraju fantastične nalaze studije o BPA

Kako me u posljednje vrijeme "pritišću" razno razni napadi na plastiku i njene sastojke, "otrovnost i kancerogenost" plastike te sve te silne "alarmantne opasnosti" po ljude, životinje, okoliš, pa tim slijedom i na čovječanstvo i civilizaciju, Prirodu i Zemlju, potražio sam istraživanja koja govore o stvarnim razmjerima tih opasnosti. Kao što ste imali prilike vidjeti u prošlom postu: "Podaci opovrgavaju napade na BPA" dr.sc. Justin Teeguarden proveo je analitičko istraživanje u kojem je analitički obradio 150 studija koje se bave utjecajem BPA na ljudski endokrini sustav, te zaključio da su razine koje se navode u svim tim studijama znatno niže - deset do tisuću puta niže od koncentracije BPA koje bi mogle značajnije se vezati na četiri od pet ključnih estrogenih receptora, a da bi prouzročili ikakav biološki učin.

Tražeći dalje, naišao sam da je dr. sc. Teeguarden u lipnju 2011. objavio rezultate istraživanja "Twenty-four hour human urine and serum profiles of bisphenol a during high-dietary exposure" (24 satno kretanje koncentracija BPA u mokraći i krvi tijekom pojačane prehrane). Dr. sc. Justin Teeguarden je bio vodeći istraživač u timu u kojem su još sudjelovali: Calafat, A.M., Ye, X., Doerge, D.R., Churchwell, M.I., Gunawan, R. i Graham, M.K..

Ukratko, navedeno istraživanje provedeno je na 20 dobrovoljaca koji su tijekom 24 sata pojačano konzumirali ciljanu konzerviranu hranu (konzervirano meso, povrće i voće) te time značajno unosili BPA u svoj organizam. Tom prilikom su prosječno unijeli 0,27 µg BPA / kg tjelesne težine, što je 21 % više od izloženosti 95 % prosječnih Amerikanaca pri normalnoj dnevnoj konzumaciji hrane. Krv i urin su kontrolirani svaki sat s ciljem da se utvrde koncentracije BPA kao nevezanog bioaktivnog monomera te provjeriti jesu li te koncentracije BPA dovoljno velike odnosno snažne da zamijene aktivnost estrogenih receptora u ljudskom organizmu. Takvom prehranom dobrovoljaca, utvrđeno je da su isti imali 1,3 do 3,9 puta veću koncentraciju BPA u krvi i urinu no što je ima 95 % prosječnih Amerikanaca. Utvrđeno je da je koncentracija u krvi volontera prosječno 42 puta niža od koncentracije BPA u njihovoj mokraći, a da je od 320 uzoraka njih 83 % bilo ispod granice detekcije (LOD - limit of detection) te se nije niti moglo analizirati ikakvo farmakokinetičko djelovanje.

Cijelu studiju možete pročitati na sljedećem LINKU.

Sve u svemu, pojednostavljeno rečeno, čak i s povećanim unosom konzervirane hrane, koja ima veću koncentraciju BPA zbog ambalaže, u najvećem dijelu ne dolazi do mjerljivih koncentracija BPA u krvi ispitanika te se time može potvrditi da je prosječan unos BPA kroz konzerviranu hranu ili iz polikarbonatnih bočica toliko nizak da nema nikakvog djelovanja na ljudski endokrini sustav.

Međutim, poznatog suradnika i kolumnistu američkog časopisa Forbes Trevora Butterwortha iznenadila je činjenica da ovakvo istraživanje uopće nije pobudilo pažnju medija. Evo što je napisao:






Trevor Butterworth
25. srpnja 2011.




"Veličanstveno znanstveno" istraživanje o BPA ima fantastične nalaze:
Zašto mediji to ignoriraju?



Istraživanje koje je vodeći svjetski endokrinolog opisao kao "prekrasno osmišljeno i provedeno" s "fundamentalno važnim implikacijama" za javno zdravstvo, jednostavno nije priraslo srcu medijima, unatoč činjenici što je dalo ključni odgovor na jednu od najvećih znanstvenih kontroverzi u prošlom desetljeću.

Istraživanje - u koje su bili uključeni istraživači Pacific Northwest National Laboratory, jednog od najistaknutijih državnih istraživačkih institucija, Centarima za kontrolu i prevenciju bolesti (Centers for Disease Control and Prevention) te Američku agenciju za hranu i lijekove (FDA - U.S. Food and Drug Administration) - bilo je prvo o praćenju koncentracije BPA u ljudskoj krvi i urinu kod dobrovoljnih ispitanika koji su tijekom 24 sata konzumirali značajne količine konzervirane hrane kod koje je povećana koncentracija bisfenola A (BPA). Objavljena je u vodećem svjetskom toksikološkom časopisu Toxicological Science, a sažetak je u digitalnom obliku, prije tiskanog formata, objavljen 24. lipnja 2011. na sljedećem LINKU.

Kao vodeći autor, Justin Teeguarden je naglasio da je determinacija vremenskog razdoblja (24 sata) vrlo važna zbog toga što je naša izloženost BPA uglavnom tijekom dana iz hrane, a to znači da koncentracije u krvi i urinu rastu i padaju tijekom dana ovisno o konzumaciji hrane. Kontinuiranim uzimanjem uzoraka krvi i urina od dobrovoljaca, Teeguarden i njegovi suradnici bili su u stanju stvoriti sveobuhvatnu sliku ljudske izloženosti BPA tijekom dana i je li biološki aktivni BPA mogao doći do našeg unutarnjeg tkiva.

A ipak, mediji su ignorirali zapanjujući zaključak - koji je dvostruko provjeren prije no što je objavljen, a koji je potpuno preokrenuo sve ono što je do tada tisak objavio za javnost o toj učestaloj kemikaliji.

"Ukratko", kaže Teeguarden, "sada možemo reći da je kod odrasle ljudska populacije koja je izložena čak i vrlo visokim prehrambenim razinama, koncentracija bioaktivne forme BPA tijekom dana ispod mogućnosti detektiranja, i reda veličine koji je niži od one koja uzrokuje učine kod glodavaca izloženima BPA".

Istraživanje je u potpunosti financirano od strane Ministarstva zaštite okoliša (Environmental Protection Agency - EPA), obzirom da je analitički dio dvostruko obavljen u druga dva vladina laboratorija kako bi se osigurala dodatna točnost. Istraživači su koristili najosjetljivije moderne tehnike za utvrđivanje koncentracije BPA koje koriste Centri za nadzor bolesti (Centers for Disease Control - CDC) - kao što je tekuća kromatografija na trostrukim masenim spektrometrima (Liquid Chromatography Triple Quadrupole Mass Spectrometers - LC/MS/MS), a koji koriste dvodimenzionalnu tekuću kromatografiju (ukoliko ste baš znatiželjni). Štoviše, ovo novo istraživanje potvrdilo je rezultate ranijih nezavisnih istraživanja koja su utvrdila da se BPA brzo apsorbira, detoksinira i eliminira iz ljudskog organizma.

Wolfgang Dekant - profesor toksikologije na Sveučilištu u Wurzburgu u Njemačkoj, koji je suautor procjene rizika BPA Europske unije (European Union’s 2006 risk assessment of BPA) provedene 2006. godine, zapisao je da Teeguardenovo istraživanje potvrđuje ranije rezultate radova o toksokinetici kemikalija (ponašanju otrova u organizmu), koji su napravljeni za Europsko direkciju za sigurnost hrane (European Food Safety Authority) i za američku Agenciju za hranu i lijekove (Food and Drug Administration) - kako BPA prolazi kroz ljudsko tijelo.

Profesor Jan Hengstler - voditelj toksikološkog odjela Leibniz istraživačkog centra za radni okoliš i ljudski faktor Sveučilišta u Dortmundu, izjavio je: "Ovo je interesantno i važno istraživanje zbog sljedećih razloga: neka ranija istraživanja sugerirala su vrlo visoke koncentracije BPA u ljudskoj krvi, u rasponu od 1,4 do 19,2 nM (Vandenberg, Chahoud et al. 2010.). Tako vrlo visoka koncentacija BPA u krvi pretpostavlja oralnu izloženost koja je 2 do 3 puta veća od procijenjenih u biomonitoring istraživanjima. Ukoliko je to istina, bilo bi kritično".

"Ali", kako naglašava profesor Hengstler: "ovo istraživanje jasno pokazuje da rezultati istraživanja Vandenberga i suradnika iz 2010. godine nisu vjerojatni". Teeguarden i suradnici, odredili su koncentraciju BPA u krvi kod 20 pojedinaca koji su konzumirali hranu s visokim sadržajem BPA (točna izloženost određena je mjerenjem sadržaja BPA u urinu). Utvrđeno je da je koncentracija BPA u krvi ispod mjerne razine od 1,3 nM".

Što s druge strane znači, kako kaže profesor Richard Sharpe - glavni istraživač nezavisnog medicinskog centra za reproduktivnu medicinu Velike Britanije (Independent Medical Research Center’s Center for Reproductive Health) i član organizacija WHO-a (World Health Organisation - Svjetske zdravstvene organizacije) i FAO (Food and Agriculture Organisation - Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu) "stručno povjerenstvo za procjenu zdravstvenih rizika i istraživačkih prioriteta Bisfenola A potvrdilo je ono što su što pokazali rezultati Teeguardenovog istraživanja da većina efekata uočenih u istraživanjima na životinjama vjerojatno nisu relevantni za ljude jer su uključivale znatno više isloženosti BPA".

Profesor Sharpe objašnjava logiku "što je Teeguarden s timom obrazložio u Diskusiji (dijelu studije) je da su uzeli jedan primjer iz literature vrlo kvalitetnog istraživanja na životinjama (Neonatal exposure to estradiol/bisphenol A alters promoter methylation and expression of Nsbp1 and Hpcal1 genes and transcriptional programs of Dnmt3a/b and Mbd2/4 in the rat prostate gland throughout life - Indukcija pre-kancerozne lezije u prostati štakora nakon novorođenačke izloženosti BPA-u) u kojoj je izloženost BPA izmjerena i koja je potvrdila da čak i kod takvog scenarija, bi trebalo zaključiti da takvi učini ne bi trebali imati posljedice na ljude, sve dok je naša osjetljivost na BPA efekte 10 do 10.000 puta veća nego je to kod štakora. Nema dokaza za takvu razliku, i na temelju mogućih mehanizama djelovanja u prostati, ovo izgleda kao vrlo malo vjerojatno."

Teeguarden se slaže s time. "Mislio sam o tome na taj način, životinjski model na koji sam se pozvao je osmišljen kako bi bio daleko osjetljiviji na indukciju pre-kancerozne lezije u prostati s estrogenim kemikalijama od normalnog kod štakora ili čovjeka. Primjer sustava kao što je taj koristan je za postavljanje mehanističkih pitanja kao što su 'mogu li izloženosti ovom spoju u ranom dobu života imati utjecaj na osjetljivost na pojavu tumora u kasnijim fazama života?', ali nije pogodan za određivanje hoće li BPA uzrokovati tumor kod normalnih pojedinaca kod normalnih razina ljudske izloženosti. To je isto kao kad bi ste uzeli psa kao model za utvrđivanje pitanja 'može li uho čuti zvukove visokih frekvencija'? Odgovor može biti 'da", ali taj odgovor se ne može primijeniti za čujnost čovjeka koja je znatno niža od one kod psa. Za mene, jednostavan zaključak je da ako je koncentracija bioaktivnog BPA u krvi znatno niža od granice osjetljivosti životinjskih modela, učinci u općoj populaciji čine se malo vjerojatnim. To je utješna vijest. Ako su krvni estrogeni javno zdravstveni problem, onda je vrijeme priznati da su ostale kemikalije još puno važnije."

Rezultati Teeguardenovog istraživanja također su naglasili i drugi problem, kojeg su mediji i mnogi BPA istraživači zanemarili: kontaminacija uzorka na razini sveprisutnih tragova BPA.

"Ne znam niti jedno biomonitoring istraživanje koje je ponovilo svoja mjerenja BPA u krvi i urinu ljudi pod kontroliranim uvjetima, kao što smo to mi učinili", naglasio je Teeguarden. "Mnoga, ako ne i sva, istraživanja koristila su samo jedan uzorak krvi ili urina. Naši rezultati su u suprotnosti s rezultatima tih studija koje su utvrdile znatno više razine bioaktivnog BPA u ljudskoj krvi. Utvrđene razine su, po našem razumijevanju izloženosti, apsorbcije i eliminacije kod ljudi i drugih primata - neočekivane. Najjednostavnije objašnjenje za taj ogroman raskorak, koji je i potvrđen kod ponovljenih ispitivanja uzetih uzoraka u nezavisnim laboratorijima, je da je zbog nepažnje došlo do kontaminacije za vrijeme prikupljanja uzoraka ili njihove obrade."

Istraživači Centara za kontrolu bolesti (CDC), Ministarstva zaštite okoliša (EPA) i Agencije za hranu i lijekove (FDA) u više navrata su istaknuli da je unatoč jasnom upozorenju kod rezultata istraživanja kontaminacije pasa s BPA (Determination of bisphenol A in canned pet foods) , da su ti rezultati od strane određene grupe znanstvenika opetovano pretjeravani, a sve u cilju potvrđivanja njihove teze o "ljudski relevantnoj dozi". Čak i stručne publikacije, koje bi to trebale poznavati puno bolje, kao što je Chemical and Engineering News, nisu uzeli u obzir pouzdanost metode izračuna izloženosti BPA, već su se oslonili na najnovije priče o BPA koristeći "procjene koje su dobili od endokrinologa" o izloženosti odraslih osoba, a koje su 2500 puta veće od procjena koje je sačinio Centar za kontrolu bolesti (CDC) koje su rezultat biomonitoringa općenito kemikalija u različitim populacijama.

To je jedan od razloga zašto su Teeguardenove analize krvi i urina duplicirane i dva odvojena vladina laboratorija koja inače imaju značajno iskustvo u mjerenju kontaminata okoliša na razini tragova: u borbi s brojevima, istraživanje koje je s tolikom pažnjom provedeno s toliko dvostrukih provjera rezultata prije no što su objavljeni, svakako ima svoju veći znanstvenu težinu od istraživanja koja nisu provela takve nezavisne provjere.

"Ovo je ono što ja nazivam klasičnim istraživanjem", izjavio je profesor Sharpe, "izvrsno koncipirana i provedena s jasno vidljivim rezultatima (koji su dobro usklađeni s većinom objavljenih podataka) koji sa sobom nose fundamentalno važne implikacije".

"Po mom mišljenju", rekao je profesor Hangstler "ovo je istraživanje dobro osmišljeno i pažljivo provedeno. Daje realističnu kvantifikaciju koncentracija BPA u krvi i mokraći te daje doprinos ukupnom dojmu da izloženost BPA ne predstavlja rizik po zdravlje za opću populaciju".

Istovremeno kad su utvrđeni i objavljeni podaci da je BPA ispod razine detekcije u ljudskoj krvi, potpuno suprotno, u medijima se povećavaju napadi s alarmantnim porukama o BPA (koje su potaknute s alarmantnim rezultatima koji se temelje, kako je sada utvrđeno, na nerealnim rezultatima životinjske izloženosti kemikalijama), također pokazuju kako regulacijske agencije kao što su Centar za kontrolu bolesti (CDC), Ministarstvo zaštite okoliša (EPA) i Agencija za hranu i lijekove (FDA) i njima odgovarajuće europske i azijske organizacije*, pažljivo slijede konzistentne protokole za evaluaciju potencijalnih opasnosti kemikalija i bili su u pravu čineći to.

Doista, profesor Sharpe je bio vrlo kritičan u akademskim publikacijama, ali i u javnim medijima u Britaniji, na grupu najčešće američkih znanstvenika koji su inzistirali da je BPA smrtonosna kemikalija - i čije su izjave rastrubljene od strane ekoloških aktivista, novinara i pojedinih političara (kao što je demokratska senatorica Diane Feinsten iz Kalifornije), bez obzira na kritike i odbijanja od regulatornih agencija širom svijeta. To je upravo razlog zašto profesor Sharpe diskusiju o rezultatima Teeguardena i njegovih suradnika u objavljenoj studiji, naziva "fantastično znanstvenom i upozoravajućom".

"Koristio sam riječ 'fantastična' jer je toliko BPA istraživanja interpretirano bez upozorenja ili s nedovoljno znanstvenih ekstrapolacija i pretpostavaka. Upravo je osvježavajuće vidjeti oprezne znanstvenike u svom poslu, i čine to drugačije od ostalih. Aplaudiram im." - izjavio je profesor Sharpe.

Na žalost, da su Teeguarden i njegovi suradnici utvrdili suprotno - visoku razinu BPA u krvi i mokraći ispitanika, te da su utvrdili da je to opasno po ljudsko zdravlje, umjesto što su utvrdili da je razina BPA ispod granice detekcije, mediji bi im pljeskali, umjesto da ih, kao sada, igrnoriraju.



Napomene:
Linkovi u tekstu ubačeni od strane autora bloga, kako bi zainteresirani čitatelji mogli dobiti širu i potpuniju sliku o navedenom istraživanju kao i o ocjenama svjetskih institucija o rezultatima navedenog rada.

* O Bisfenolu A je već pisano na ovom blogu - post Bisfenol A (BPA), a posebno je obrađena regulativa i ocjene mjerodavnih institucija širom svijeta. Tom prilikom zaključeno je da su sigurnosni standardi širom svijeta, uključujući i američku Food and Drug Administration (FDA) (Agenciju za hranu i lijekove), Health Canada (Kanadska uprava za zdravlje), European Food Safety Authority (EFSA) (Europsku upravu za sigurnost hrane) i Japanese National Institute of Advanced Industrial Science and Technology (Japanski nacionalni institut za napredne znanost u industriji i tehnologiju) suglasni da temeljem dobivenih znanstvenih dokaza koji su dostupni iz najnovijih procjena rizika o opasnostima BPA - unos BPA u organizam u propisanim granicama ne predstavljaju opasnost za zdravlje i to svim dobnim skupinama, uključujući i dojenčad.



Izvori:
"'Majestically Scientific' Federal Study On BPA Has Stunning Findings: So Why Is The Media Ignoring It?", Trevor Butterworth, članak u Forbesu, 25. srpnja 2011.
"Twenty-four hour human urine and serum profiles of bisphenol a during high-dietary exposure", istraživanje J.G.Teeguarden i suradnici, 10. srpnja 2011.





- 14:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.03.2013.

Podaci opovrgavaju napade na BPA

Analitičko istraživanje utvrdilo da je izloženost ljudi bisfenolu A preniska da bi se izazvali estrogeni efekti.

Bisfenol A (BPA) kontrovezni sastojak plastičnih polikarbonatnih boca i zaštitnog sloja kantica konzervirane hrane, koji omogućava da se hrana širom svijeta distribuira sigurna za upotrebu, u posljednje je vrijeme ponovno je napadnut. Naširoko poznati BPA ima tu karakteristiku da može oponašati spolni hormon estrogen, ukoliko je razina koncentracije u krvi i tkivu dovoljno visoka. Najnovije analitičko istraživanje koje je obuhvatilo skoro 150 studija o izloženosti BPA utvrdilo je da je u općoj populaciji, izloženost BPA višestruko niža od razine kod koje bi se mogli doći do oponašanja estrogena u ljudskom organizmu.

Analizu je prezentirao na godišnjem skupu Američkog udruženja za unapređenje znanosti (Association for the Advancement of Science) toksikolog dr.sc. Justin Teeguarden, zaposlen u Nacionalnom Sjevero-zapadno pacifičkom laboratoriju (Pacific Northwest National Laboratory) - Ministarstva Energetike SAD-a, u Richlandu, u saveznoj državi Washihgton. Svojim istraživanjem dr. Teeguardes utvrdio je da je koncentracija BPA u krvi opće populacije višestruko niža od razine koja trajno uzrokuje trovanje kod životinja. Rezultati također sugeriraju da istraživanja na životinjama pravilno ne odražavaju utjecaj BPA na ljude.

Kako je izjavio dr. Teeguarden: "Pregledom svih navedenih studija dobiva se vrlo konzistentna slika o utjecaju BPA na ljudski organizam i interpretacije rizika kojima su ljudi izloženi. Na tim razinama izloženosti, kako su drugi utvrdili, izloženost BPA ne može se niti usporediti npr. s davanjem dojenčadi ogromnih doza estrogena koje su pronađene u kontracepcijskim tabletama."

Osim procjene vjerojatnosti da BPA oponaša estrogene kod ljudi, dr. Teeguarden je također analizirao cijeli niz istraživanja o BPA koja su obuhvatila kemijsku toksičnost kod životinja i laboratorijskih stanica. Ovih 130 studija značajna su skupina istraživanja jer se odnose na izloženosti kao "niske razine" ili "male doze", što znači da bi trebali biti vrlo relevantni za ljudsku izloženost.

Prema toj analizi, međutim, u "male doze" spada vrlo široka paleta raspona koncentracija, raspona milijarde. Osim toga, samo mali dio izloženosti opisanih u studijama koje koriste pojam "male doze" su u rasponu izloženosti ljudi, od 0,8 do 7 %, ovisno o studiji.

"Pojam "niske doze" ne može se shvatiti niti kao relevantan za ljudsku izloženosti, niti da je u području ljudske izloženosti, ali ipak, to je ono što je u stvari shvaćeno u javnosti kao i u medijima", izjavio je dr. Teeguarden.

Analiza 150 studija izloženosti

Prve analize obuhvatile su 30.000 pojedinaca, uključujući žene i djecu u 19 zemalja. Koncentracije u ljudskoj krvi izračunavane su više puta uz korištenje više vrsta podataka o izloženosti.

Dr. Teeguarden je istraživao jesu li koncentracije BPA dovoljno visoke da bi bile značajan uzrok djelovanja kao što je aktivnost estrogena u krvi. Istraživači već dugo vremena znaju da se BPA može vezati uz iste proteine uz koje se inače veže estrogen - takozvani estrogeni receptori, kada ti receptori odrađuju svoju zadaću u krvi. Ipak, utvrđeno je u vrlo velikom broju slučajeva da je BPA značajno slabiji od estrogena. Da bi aktivirao biološke učine preko receptora, koncentracija BPA mora biti dovoljno visoka u krvi da bi se prevladala ta slabost.

"Sistematično ispitivanje estrogenosti odnosno bioaktivnosti BPA pri koncentracijama razine ppt (part per trilion) odnosno bilijunskog dijela koje se očekuju u ljudskoj krvi, trebaju poslužiti kao znanstveni način za potkrijepiti ili opovrgnuti zaključke" - kaže dr. Teeguarden.

Dr. Teeguarden je analizirao podatke iz tih istraživanja koristeći se višestrukim nezavisnim pristupom sistematično primjenjujući podatke dobivene od tisuća pojedinaca. Rezultati pokazuju da očekivana razina BPA u ljudskoj krvi je vrlo daleko od razine potrebne za značajno vezanje na četiri od pet ključnih estrogenih receptora, a da bi prouzročili ikakav biološki učin.

Analize dr. Teeguardena također su potvrdile rezultate brojnih akademskih i državnih znanstvenika da je biološka aktivnost BPA na tako niskim koncentracijama u ljudskoj krvi ispod toksikološke razine koja bi se mogla detektirati te to nameće pitanja o utjecaju problema kontaminacije uzoraka na konačne rezultate u istraživanjima koja su utvrdila visoke razine BPA.

Analiza 130 toksikoloških studija

U ovoj analizi, dr. Teeguarden obuhvatio je sve BPA studije kod kojih je korišten pojam "niske doze" koji se odnosi na ljudsku izloženost korištenjem pojmova kao što su "niska koncentracija", "ekološko relevantno" ili "ljudska izloženost". Iz 130 pronađenih studija, on i biolog PNNL-a Sesha Hanson-Drury obuhvatili su sve doze koje su korištene u tim studijama.

Rezultati su pokazali da je pojam "male doze" koja je unutar granica ljudske izloženosti najčešće korišten u slučajevima doza koji su najmanje 10 do tisuću puta više no što su ljudi dnevno izloženi. Valja dodati da se raspon koncentracija proteže od gornje granice od 10 grama po kilogramu težine dnevno do donje granice od 100 pikograma po kilogramu težine dnevno (pikogram je bilijunti dio grama).

"Nažalost, pojam "niske doze" koristili su pojedinci s ciljem naglašavanja važnosti odabranih toksikoloških studija, npr. kod argumentiranja zabrana BPA" - rekao je dr. Teeguarden. "Za BPA i za sve kemikalije, potreban nam je precizniji jezik kako bi predstavili te rezultate tako da javnost i znanstvenici iz drugih područja mogu razumjeti kako ljudsku izloženost usporediti s izloženošću iz laboratorijskih studija koje izvještavaju toksičnost".


Dr.sc. Justin Teeguarden je viši znanstvenik u grupi "Znanost o sustavima toksikologije i izloženosti" (Systems Toxicology and Exposure Science group) pri Pacific Northwest National Laboratory. Ovaj rad je u potpunosti podržan od programa STAR - Science to Achieve Results (znanošću do ostvarenja rezultata) Ministarstva zaštite okoliša SAD-a (United States Environmental Protection Agency).



Izvor: Pacific Northwest National Laboratory (PNNL) - Data challenges the APB on BPA


- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 12.03.2013.

Plastične vijesti - Plastična folija za zaštitu Atlantisa


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 10



U tijeku je završna faza izgradnje posebne zgrade "Star Fleet" u sklopu "Kennedy Space Center Visitor Complex"-a na Floridi u SAD-u, a u kojem će posjetiteljima biti trajno predstavljen Space Shuttle Atlantis.

Zbog veličine Atlantisa, isti je i prije završetka izgradnje zgrade morao biti postavljen na svoje mjesto, a da bi se 100 miliona dolara vrijedan eksponat sačuvao, svemirska letjelica zamotana je u oko 1500 m2 plastične folije.











Izvori:
Universe Today
Plastics & Rubber Weekly.com




- 18:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.03.2013.

Novo analitičko istraživanje o bisfenolu A

Novu meta-studiju, odnosno analitičko istraživanje o utjecaju bisfenola A (BPA) kao sastojka plastike na zdravlje čovjeka načinio je Pacific Northwest National Laboratory (PNNL) iz Washingtona, uz podršku Američke agencije za zaštitu okoliša (US Environmental Protection Agency (EPA). Utvrđeno je da se rizici koji se povezuju s BPA ne mogu smatrati rizičnim za zdravlje ljudi. Istraživanje je obradilo dostupnih 150 studija o tom utjecaju, a rezultati su predstavljeni na godišnjoj konferenciji Američkog udruženja za unapređenje znanosti (American Association for the Advancement of Science (AAAS). Istraživanje je bilo usredotočeno na konkretno pitanje je li koncentracija BPA dovoljno visoka da bi aktivirala estrogene efekte u krvi. U osnovi, BPA se veže uz iste bjelančevine kao i estrogen, ali u mnogo manjoj mjeri. Analitičko istraživanje otkrilo je da bi se pokrenuli biološki učinci, koncentracija BPA u krvi bi trebala biti mnogo viša.



Izvori:
Pacific Northwest National Laboratory (PNNL) - BPA Findings Highlighted at AAAS Annual Meeting
Pacific Northwest National Laboratory (PNNL) - Data challenges the APB on BPA


Napomena autora bloga:
Obzirom na nekoliko objava u posljednje vrijeme u hrvatskim medijima u kojima se sasvim nekritički i neznalački raspravlja o BPA, u pripremi je još nekoliko postova o ovoj studiji i općenito o BPA. Uskoro.

Do tada, pozivam zainteresirane čitatelje da pročitaju neke stare postove na ovom blogu na temu BPA, a gdje je dan cijeli niz linkova na stručne studije sa znanstveno provjerenim dokazima o BPA:
- Bisfenol A (BPA)
- FDA odbacila zahtjeve peticije za zabranu BPA
- FDA odgovara na anti-BPA kampanju









- 11:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.03.2013.

Naši plastičari - Flexopak



Tvrtka FLEXOPAK Garešnica prisutna je na hrvatskom tržištu od 1988. godine.

Osnovna djelatnost tvrtke je proizvodnja raznih vrsta vrećica (s tiskom i bez tiska), kao što su vrećice za trgovine, vrećice za ljekarne, itd., ali i vrećice za specifične potrebe pakiranja u poljoprivredi, prehrambenoj, kemijskoj, metalskoj i drugim djelatnostima.

Okosnicu proizvodnje čine polietilenske (HDPE i LDPE) vrećice s tiskom i bez tiska (u svakodnevnom žargonu koriste se i izrazi: plastične vrećice, vrećice s logotipom, prozirne vrećice, štampane vrećice, itd.), kao i polipropilenske (PP) vrećice s tiskom i bez tiska najčešće korištene za pakiranje tjestenine, čaja, pekarskih i raznih drugih prehrambenih proizvoda.

Tehnološki i organizacijski u mogućnosti je u kratkim rokovima proizvesti i isporučiti robu, bilo da je riječ o kontinuiranim isporukama većih količina standardnih proizvoda ili o malim serijama proizvoda prema specifičnim zahtjevima kupaca.







Web stranica: Flexopak



- 15:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 09.03.2013.

Jutarnji objavio reagiranje

Jutarnji list od 8. ožujka 2013. objavio je reagiranje Društva za plastiku i gumu kojeg je poslao prof.dr. Igor Čatić, na članak "Kemikalije u plastici nas truju i mijenjaju nam gene". Evo, ovdje prenosim što je objavljeno:




REAGIRANJA

DRUŠTVO ZA PLASTIKU I GUMU,
PO ČLANU UPRAVNOG ODBORA I GLASNOGOVORNIKU
PROF. DR. SC. IGORU ČATIĆU


• U vezi s tekstom objavljenim 20.2.2013. pod naslovom Alarmantno izvješće svjetske zdravstvene organizacije: Kemikalije u plastici nas truju i mijenjaju nam gene! Naslov je vrlo efektan, ali krije dvije netočnosti. Tekst koji je poslužio kao osnova za njezin novinarski uradak ima naslov Znanstvene spoznaje o kemikalijama koje utječu na endokrinološke poremećaje. Ne spominje se dakle samo plastika. Drugo, to nije izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije, već jedne ekspertne skupine koja je radila pod pokroviteljstvom SZO-a i Programa zaštite okoliša Ujedinjenih nacija. Obje organizacije su naglasile da one o tom izvještaju nisu donijele nikakve odluke.

U tekstu koji ima oko 14,6 tisuća riječi plastika i metali spominju se samo jednom. Istodobno se pesticidi spominju 15 puta. Polimeri se ne spominju nijednom. Što piše u izvorniku? »Kemikalije koje izazivaju endokrinološki poremećaj pronađene su u mnogim skupinama tih tvari. Od brojnih navode se osim plastike, metala i pesticida, aktivni sastojci u farmaciji i dodaci hrani. Takve kemikalije nalaze se proizvodima za osobnu higijenu, kozmetici, tekstilu i građevinskom materijalu.«

Od navedenih kemikalija koji su važni sastojci raznih materijala, pa i plastike, osvrnut će se samo na ftalate i bisfenol A.

Ftalati se kao omekšavala najčešće povezuju s proizvodnjom poli(vinil-klorida), popularnog PVC-a: za mnoge namjene potreban je naime savitljivi PVC, npr. u medicini. U tom slučaju dodaju se u smjesu ili mješavinu i ftalati. Postoji velik broj ftalata. Kao što to često biva, štetan utjecaj pojedine tvari ili proizvoda tek se kasnije ustanovi.

Stoga je već 2001. Direkcija za zaštitu okoliša Europske komisije neke od njih označene kraticama:DEHP, DBP i BBP kategorizirala kao otrovne za reprodukciju. A za neke se, DEHP i DBP, pretpostavlja da bi mogli biti kancerogeni za ljude. Zato su neki od navedenih ftalata zabranjeni u igračkama, proizvodima za malu djecu, bojilima za kozmetiku i dječjoj odjeći.

Bisfenol A je vrlo proširena tvar i proizvodi se u milijunima tona. Bisfenol A se na ovim prostorima povezuje često s PET-ambalažom. Potpuno netočno. Bisfenol A od kojeg se prave npr. i CD-ovi, ili DVD-ovi, sastojak je plastike pod nazivom polikarbonat. Da se izbjegne moguće posljedice, napustilo se uporabu bočica za malu djecu od tog materijala. Inače je bisfenol A naveden u tekstu samo jednom, i to u kontekstu poboljšavanja postupaka ispitivanja. U objavljenom tekstu nije spomenut sustav REACH. Europska zajednica je prije nekoliko godi na, od 1. srpnja 2007, uspostavila taj sustav za kontrolu kemikalija. Brojne tvari su već zabranjene.




Izvor: Jutarnji list


- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.03.2013.

Komentar dana - Pismo dvoje stanovnika gradskom vijeću

Zabrana plastičnih vrećica, unatoč svim argumentima i istraživanjima te negativnim posljedicama koje se neočekivano javljaju (pad prometa, povećanje broja krađa, itd.) širi se u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali, sve više i više javljaju se i obični ljudi, kupci, trgovci koji se protive takvim zabranama.

Evo pisma dvoje stanovnika gradića Carvallisa u saveznoj državi Oregon u SAD-u, upućenog gradskom vijeću, a koje je objavljeno u lokalnim dnevnim novinama Cornallis Gazette-Times:



Vijeće, vratite nam naše plastične vrećice i prestanite pokušavati spasiti planet



Svaki puta kada kupujemo u trgovinama i marketima u Corvallisu, osjetimo se pogođenima odlukom gradskog vijeća o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica.

Poslovođa WinCo marketa kaže nam da se svaki puta dobro nasmije kada gleda kako kupci iznose stvari iz trgovine i nose ih u rukama u svoje automobile ne bi li ih odnijeli svojim ukućanima. (Podsjećamo vas na nedavni objavljenu priču o krađama plastičnih košara iz marketa). Možda se i članovi gradskog vijeća isto tako cerekaju, kao i taj poslovođa. Nama nije do smijeha i cerekanja. Ono što smo sigurni, zabrana plastičnih vrećica je ozbiljna pogreška.

Najbolja stvar koju bi gradsko vijeće moglo učiniti je da posveti svu pažnju upravljanju gradom, a da prestane eksperimentirati s propisima koje svakom od nas lokalnih kupaca stvaraju poteškoće. Jedino što želimo jeste moći odnijeti iz trgovine potrepštine koje smo kupili, da ostanu suhe u kišnim danima i nezagađene prljavim višekratnim vrećicama i torbama. A ne spašavati svijet.

Paul i Patty Lorenz, Corvallis





Izvor: Cornallis Gazette-Times




- 22:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Naši plastičari - Muraplast

MURAPLAST d.o.o. sa sjedištem u Kotoribi je privatna tvrtka za preradu plastične mase (plastomera).

Poduzeće je 1989. godine započeo svoju djelatnost u okviru zanatske radnje. Od 1994. godine posluje kao društvo s ograničenom odgovornošću s nazivom MURAPLAST d.o.o.. Brzi razvoj poduzeća sa stopom od 15-30% godišnje zadržan je do danas.




MURAPLAST je vodeći i najmodernije opremljen proizvođač polietilenskih filmova u Republici Hrvatskoj. Raspolaže sa 15.000 tona godišnjeg preradbenog kapaciteta, četiri proizvodne hale sa 8.600 m˛ proizvodnog i skladišnog prostora, te više od 140 djelatnika.

Širokom paletom svojih proizvoda snabdijeva industriju i široku potrošnju na domaćem, ali i stranom tržištu koje iznosi preko 75 % s tendencijom rasta.

Osnovni proizvod je ekstrudirani polietilenski crijevni film, koji ovisno o zahtjevima kupaca može biti monoslojni i troslojni, različitih debljina i širina, obojeni i neobojeni, sa tiskom, te specifičnim mehaničkim, toplinskim i drugim karakteristikama. Uglavnom se koristi za izradu ambalaže u prehrambenoj i ostalim industrijskim granama. Detaljnije.

MURAPLAST također proizvodi industrijske vreće, kao i veliki asortiman trgovačkih vrećica različitih izvedbi ručke za nošenje (ojačana , fleksibilna), te ostale proizvode slične namjene.

MURAPLAST ima vlastitu reciklažu te reciklira sav vlastiti polietilenski industrijski otpad.




Web stranica: Muraplast



- 19:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zabrana plastičnih vrećica uzrok povećanju krađa u trgovinama

Najprije je došlo do povećane pojave E.coli bakterije zbog učestalije upotrebe višekratnih platnenih i drugih vrećica i torba, a sve zbog zabrane jednokratnih plastičnih vrećica u San Franciscu. Sada, saznajemo da je zabrana plastičnih vrećica u Seatleu uzrokovala veliko povećanje krađa u trgovinama.

Prema članku objavljenom u Seattle Post-Intelligencer (“Store Owners Say Plastic Bag Ban Causes More Shoplifting” autor: Casey McNerthney - Vlasnici trgovina izjavljuju da je zabrana plastičnih vrećica uzrokovala povećanja krađa u trgovinama) upotreba višekratnih vrećica olakšala je krađe u trgovinama.

O tome je već pisano na ovom blogu u postovima: "Plastične vijesti - zabrane plastičnih vrećica povećavaju broj krađa" i "Plastične vijesti - u SAD-u stalni rast recikliranja plastičnih vrećica, ali i krađa u trgovinama".

U članku se naglašava da veliki broj kupaca dolazi u trgovinu sa svojim višekratnim vrećicama i torbama u kojima se mogu nalaziti potrepštine kupljene u drugim trgovinama. "I pored stražara i velikog broja nadzornih kamera, teško se može utvrditi jesu li u torbi potrepštine koje kupac treba platiti ili su stvari koje je kupac donio sa sobom".

Kupci se žale da je u višekratne vrećice moguće lakše sakriti stvari koje bi trebale proći preko scanera za naplatu. Prema navodima iz tog članka, anketa koja je provedena u Seatleu, ustanovila je da 21,1 % vlasnika trgovina vjeruje da je porast krađa uzrokovan upravo zabranom jednokratnih plastičnih vrećica. U jednoj trgovini procjenjuju da imaju gubitak oko 5000 $ u proizvodima s polica i između 3 i 4 tisuće $ u zamrznutoj hrani.

Da odmah bude jasno, to je puno novca.

Trgovine također izvještavaju i o povećanim krađama plastičnih košara. To je možda dobro za plastičare - proizvođače tih košara, ali istovremeno to povećava troškove trgovaca i moglo bi utjecati na povećanje cijena hrane i ostalih proizvoda u tim trgovinama kako bi se pokrili troškovi gubitaka zbog krađa.

Sve to nas navodi na pitanje: Koja je STVARNA cijena zabrana jednokratnih plastičnih vrećica?

Postoji vrlo malo takozvanih "rješenja" za bilo koji očekivani problem, a da najčešće nisu prouzročila neočekivane posljedice. Cijeli sustav slobodnog tržišta uspostavljen je na činjenici da ljudi imaju ideje za rješavanje nekog problema, ali ih dopadne još tri problema koji zahtjevaju još ljudi s idejama za rješavanje tih problema, a ta rješavanja proizvode opet nove probleme. I što sad - "tražili ste - gledajte" - stvorili smo ekonomiju izgrađenu oko problema i rješenja.

That’s the American way!



Izvor: Plastics Today


- 11:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.03.2013.

Zašto Samsung toliko voli plastiku?

Dok mnoge kompanije pokušavaju stvoriti vrhunski osjećaj prilikom upotrebe njihovih uređaja uz pomoć materijala kao što su aluminij ili staklo, Samsung se i dalje odlučuje na uređaje napravljene od plastike.


Kvaliteta i cijena vrhunski, a pametni telefon od plastike


Obzirom na svjetski uspjeh Samsunga, teško je osporavati njihovu odluku da i Sasmung Galaxy S4 bude od plastike. U obranu ove prakse stao je i potpredsjednik odjeljenja za mobilne telefone Y.H. Lee koji je izložio razlog zbog čega Samsung i dalje inzistira na plastici.

Lee smatra da je estetika samo jedan od faktora o kojima kompanija razmišlja kada dizajnira nove proizvode. Veliki faktor za uspješnu kompaniju poput Samsunga jeste sposobnost da brzo i efikasno proizvede veliki broj uređaja kako bi zadovoljio potražnju. A plastika je u tom slučaju idealan materijal. Kupci također s palstikom dobivaju i uređaj koji je trajniji i bolje podnosi udarce.



Izvor: Techno Buffalo




- 14:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Još jedna korisna primjena plastičnih vrećica





- 00:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Plastične vijesti - zabrane plastičnih vrećica povećavaju broj krađa


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 9



Negativne posljedice zabrana plastičnih vrećica - u vidu povećanja broja krađa ne osjećaju se samo u poslovanju trgovina u Seatleu (savezna država Washington), o čemu je već pisano na ovom blogu u "Plastičnim vijestima br. 9", već se taj negativni trend širi i u drugim gradovima. Evo izvještaja iz Portlanda (savezna država Oregon), gdje se trgovci, iako poštuju propis, žale da je povećan broj krađa.





Izvor: KOIN Local 6.com



- 00:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Plastične vijesti - 30.000 vrećica za klupu u parku


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 8




U gradiću Las Cruces u New Mexico (SAD), odlučili su se uključiti u program "Vrećice za klupe". Za prikupljenih 30.000 plastičnih vrećica i predanih na recikliranje u gradskom parku će biti postavljena jedna nova plastična klupa, upravo od recikliranih vrećica.





Izvor: Las Cruces Sun News



- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 06.03.2013.

Naši plastičari - DINA





Dina u Omišlju na Krku, ona ista zbog koje su njezini za poslenici zaposjeli Markov trg, prijete štrajkom glađu i optužuju Slavka Linića za propast, na prvi pogled djeluje svemirski. Lako je na tom nepreglednom prostoru svih mogućih tehnoloških čudesa pomisliti: agonija ovakvog diva može biti samo plod nesporazuma. Za početak, Dinu uopće nije moguće propješačiti. Čak i da u Dini nismo inkognito, da smo dobili dozvolu koju smo službeno tražili, sigurno bi nas opet posjeli u automobil, kao što je to učinio i Globusov neformalni vodič otkrivajući nam tajnu Dininih postrojenja i objašnjavajući nam usput genezu tvrtke

Dina je rijetka poslovna fantazija; gigantski je zauzela više od milijun četvornih metara zemljišta; duljim dijelom, onim koji vodi prema moru, prostire se na više od tri kilometra, kraćim krakom više od kilometra. Doduše, Dinini pogoni zauzimaju tek četvrtinu površine. Golemi ostatak je pustopoljina, opasa na šumom i placom na kojemu je planirana gradnja, o čemu ponegdje svjedoče tek te melji. Dozvolu koju smo tražili "legalnim" putem da vidimo kako danas izgleda ono što je trebalo biti srce hrvatskog vinilnog lanca koje je trebalo pumpati krv za desetke drugih poduzeća, od Ininih rafinerija, Naftaplina i kutinske Petrokemije do finalnih proizvođača poput Jugovinila, Chromosa, Pazinke, Varteksa Fotokemije, Borova... nismo mogli dobiti. Nije nam je imao tko službeno dati. Dina je u vakumu: Uprave nema. Tročlana turska uprava što ju je imenovala tvrtka Caliskan nedavno je, iz ne baš posve jasnih razloga, podnijela ostavku. Od 280 zaposlenih u Dinu svaki dan dolazi na posao njih pedesetak, tri pomoćnika direktora bez ovlasti i operateri zaduženi za nadzor postrojenja, a Leo Dolezil, predsjednik Nadzornog odbora sa zagrebačkom adresom, zaogrnuo se šutnjom...



Projekt iz mašte

Već na drugi pogled Dina se pretvara u Trnoružicu koja čeka da je netko probudi: skladišta iz koja su nekoć šleperi svakodnevno razvozili polietilen po cijeloj Europi i pretvorili Dinu, u sastavu Dioki grupe, u jednog od najvećih hrvatskih izvoznika, sad čame prazna. Dva doka, posebna po tome što na njemu mogu pristati i najveći tankeri, potpuno su pusta. Na doku "opće namjene" može se vezati brod do 10 tisuća tona nosivosti. Najveći brodovi u dobrim su godinama dovodili sve živo iz cijelog svijeta - a onda i razvozili, jeftino i ekonomično.

Zašto je krčka Dina danas nalik na onu kakvu turisti razgledavaju u Namibiju i Maroku? Pusta, da pustija ne može biti.

Globusov "vodič", stručnjak koji je u toj tvrtki proveo cijeli svoj radni vijek i koji je pristao da nas provede kroz to golemo prostranstvo uz obećanje da će u tekstu ostati zaštićen anonimnošću, ovako će to objasniti:

"Dina je ogromna lokacija sa samo dva postrojenja. To je kao da u ogromnom hotelu imate dvije sobe, a morate grijati cijeli hotel. Nećete zaraditi jer dvije sobe ne mogu financirati cijeli hotel. Ideja o izgradnji petrokemijskog diva ostala je baš to, samo ideja; devet tvornica (polisteren, PVC, VCM, polietilen niske gustoće, polietilen visoke gustoće...) o kojima smo maštali nikad nisu sagrađene."

Uz ulaz nalazi se ambulanta, nekoć je Dina imala dvoja vozila hitne, hitnu službu, ali je nakon reforme zdravstva morala izdvojiti zdravstveni sektor - taj je dio dan u najam i sa da se nalazi Centar za dijalizu. 47 vatrogasaca joj je ostalo. Prolazimo pored male zgrade bivše administracije, u kojoj su ostale samo dvije, tri kancelarije. Slijedi skladište rezervnih dijelova, pa carinsko skladište, pa radionica.

Centralno skladište u kojemu su u jednom dijelu rezervni dijelovi, u drugoj kancelarije uprave... Ispred njih Dinini automobili bez registarskih oznaka - registracije su davno istekle... U godinu i pol neodržavanja uhvatilo se na tim cijevima malo korozije...



Potencijal

Zaustavljamo se u južnom dijelu. Tu je smješteno jedno od dva glavna postrojenja, VCM (vinil klorid monomer) postrojenje, to je poluproizvod za konačnu izradu plastike polivinila ili PVC-a od kojeg se kasnije radi građevinska stolarija, podne obloge.... "VCM ima kapacitet za 200.000 tona, a mi smo ga istestirali na 160.000, jer nismo imali novca za dalje. Ovo je postrojenje 80 posto kompletno novo. U rekonstrukcija VCM postrojenja zajedno s projektom PVC-a uloženo je oko 35 milijuna eura!"

Na budućem PVC postrojenju napravljeni su temelji za skladište i kupljena je stara oprema iz bivšeg Jugovinila, "sva je ta oprema dovučena ovamo, dio smo počeli prepravljati, dio smo bacili u staro željezo, jer smo se tako ugovorom obavezali. Čak smo počeli kupo vati novu opremu, sušionike, sad tu leži, ali nismo je stigli ugraditi. Napravljena je samo prva od tri faze, betonski temelji i skladište... U zlatnim danima, prodavali smo 30 posto PVC-a kao sirovine vani, a 70 posto se dalje prerađivalo u PVC prah, a onda se to kao gotov proizvod prodavalo raznim proizvođačima cijevi, podnih obloga, građevinske stolarije..."

Do kontrolne sobe VCM-a u kojoj se nalazi desetak monitora, gdje se u jednoj sekundi odvrti i iskontrolira 500-tinjak procesnih parametara, vode čelična protueksplozijska vrata. Proizvodnja stoji, ali šef smjene ipak radi. I bdije. Bez obzira na sve, na činjenicu da mjesecima već dolazi na posao bez ijedne kune, ne može tako lako dići ruke od svega. Brigu o Dini doživljava kao brigu 0 vlastitom djetetu. Da se samo jedna stvar otme kontro li, Omišalj bi bio ugrožen. A sve puste godine koje je proveo u Dini učili su ga da na sigurnost Dine gleda kao na svoju vlastitu. Živi u Omišlju. Djeca mu idu u školi, kupaju se na plaži koja gleda na Dinu i neće tek tako pustiti da nešto štetno iscuri u atmosferu.



"Spomenici"

Iza kontrolne sobe divovske su peći - gotovo da paraju nebo. Nije jedno razgledavanje dovoljno da bi se pohvatali konci čemu sve to služi, a još manje kako rade - 20 metara visoki reaktori, cijevi, ventili, spremnici... Peći na prirodni plin ujedno su i spomenik pustih milijuna, zasad bačenih u vjetar. Te su peći nekoć bile na mazut, skupe, zastarjele i neekonomične. Kad je Robert Ježić postao 2004. godine postao vlasnik Dine, jedna od prvih investicija i odluka bila je ona 0 njihovoj zamijeni. Ideja o promjeni peći bila je dio šireg projekta o nabavi plina iz desetak kilometara udaljenog Urinja na kopnu. Ali, to je nažalost ostalo samo ideja. Poslovna logika kapitulirala je pred političkom kalkulacijom:


Najnovije plinske peći VCM postrojenja

Umjesto na Krk, plin je političkim dekretom otišao u Dalmaciju, poentira naš sugovornik: "Eno ga u Benkovcu, nema nijednog priključka, ali Jadranka Kosor je morala do vesti delegaciju i dopremiti plin u Dalmaciju. Oni su čak od europskih fondova dobili novac za investicijsku studiju tog kraka plinovoda kod Kukuljanova, ali kad je trebalo riječku rafineriju spojiti na prirodni plin i napraviti tzv. rasteretni vod budućeg plinovoda LNG terminala... nastupila je tišina. Nismo dobili svoj prirodni plin, ali smo ipak svoje tanko ve i peći preradili. Umjesto prirodnog plina koristili smo LPG, a on košta osam kuna, a ovaj samo 1,7. To je značilo bankrot! Nas oko 150 eura stoji sama proizvodnja tone na VCM postrojenju, bez sirovine. Da smo imali taj prirodni plin, koštalo bi nas tridesetak eura manje. Sad uzmite 160 tisuća tona, koliko smo proizveli, puta 35 eura pa računajte kakvi bismo bili multimilijarderi. Ovako smo multigubitaši jer umjesto prirodnog plina trošimo butan-propan koji je skuplji i od mazuta. I struja nam je bila 10 posto skuplja; samo za polietilen smo mjesečno plaćali osam milijuna kuna struje. Znate što je deset posto manje. 800.000 kuna. Svaki mjesec", govori Dinin ekspet dok nam pokazuje "specifičnu bezdimnu baklju", koja Dini omogućuje da za razliku od drugih rafinerija u kojima se vidi plamen, svi plinoviti suvišci izgore bez traga. Nema dima, nema crnila, a sustav automatskog doziranja zraka za potpuno sagorjevanje napravljen je prije 30 godina.



Nije samo činjenica da prirodni plin nikad nije dovučen do Dininih pogona bila fatalna. VCM je nakon par mjeseci morao zaustaviti proizvodnju. Nije imao kupca za svoje proi zvode. Kao potencijalni kupci spominjale su se tvornice PVC-a u Porto Margheri, Porto Toresu i Raveni na sjeveru Italije... Tada je Ježić donio odluku: sagradit ćemo vlastitu tvornicu PVC-a. Ali i PVC je ostao tek kao ideja, istina ideja zalivena u betonske temelje.



Kilometar, dva dalje, na sasvim drugom dijelu kompleksa, smješteno je drugo važno, ali manje Dinino postrojenje. Tamo se od etilena proizvode prozirne granule polietilena, plastike za izradu vreća, folija... Nekoć se polietilen proizvodio onako kako je to radio američki Dow Chemical, uz pomoć kisika iz zraka. Krajem 2009. napravljena je rekonstrukcija i uvedena najmodernija njemačka tehnologija za proizvodnju polietilena s peroksidima. I za taj preustroj postrojenja valjalo je inkasirati 20-ak milijuna eura. I taj dio ima svoju kontrolnu sobu, najmoderniji Siemensov kontrolni sustav -10 provjera u sekundi. Rezultati su se pokazali fantastičnim.

"Rekonstrukcija je obavljena u skladu s najboljom svjetskom tehnologijom postrojenja polietilena. Krajem siječnja 2010. startali smo s kompletno novom tehnologijom. I radili smo odlično: originalni kapacitet iznosio je oko 70.000 tona, isprojektirali smo 90.000, a mi smo uspjeli napraviti 104.000 tone. Dakle, postigli smo 50 posto veći kapacitet!"

Ali, opet se vraćamo priči o Dini kao mamutskom hotelu s dvije iskoristive sobe zbog koje se mora grijati cijeli hotel. Što to znači? Dina je cijeni proizvodnje polietilena od no eura po toni, kako se otprilike vrti prosječna europska cijena, morala dodati barem još 70 po toni - baš zbog te nepovezane i neiskorištene lokacije. Lokacije na kojoj su se snivali grandiozni snovi i puno se gradilo, ali ništa za vršilo. U to ime, ime budućih tvornica, sagrađena je kompletna infrastruktura. Procjenjuje se daje u to uloženo 180 milijuna tadašnjih dolara. Glavna tvornica trebala je biti kreker baznog benzina, prvi stupanj petrokemije, pa Dina ne bi trebala uvoziti. Nije sagrađena, ali je ta infrastruktura Dini postala teška omča oko vrata - zato Globusov sugovornik budan sanja rješenje u vidu barem još jednog postrojenja s kojim bi se dijelili troškovi.

Izmučeni patuljak

Za njega, Dina je ferrari. Dina je bila prva na zapadnom tržištu. Prodavali su po europskoj cijeni 90 posto proizvodnje. Dina je bila prva koja je 1993. godine Dobila ISO certifikat... Trebala je biti petrokemijski div ovog dijela Europe. A div je postao izmučeni patuljak nakon što su Turci povukli pet milijuna eura državnog jamstva za udio u Diokijevoj tvrtki - svota koju su uplatili u kolovozu prošle godine. Nastao je rasap. Radnici su doma na čekanju ili demonstracijama pred Banskim dvorima, blokiraju promet u centru Zagreba, mnogi od njih za sigurno su gladni - osam mjeseci nisu vidjeli plaću. Optužuju ministra financija Slavka Linića za odlazak turskog investitora. Linić pak odgovara protutužbama: Turci su neozbiljni i treba ih tužiti za neisplaćene plaće, obveze prema HEP-u i lokalnoj samoupravi - iznos od deset milijuna eura.


POTENCIJALNA EKO-BOMBA
Proizvodnja polietilena niske gustoće stala je u rujnu 2012., a u tankovima i dalje leži oko 900 tona opasnih kemikalija

Ali, što to sve vrijedi ako će Dinu snaći ista sudbina kakvu su doživjele stotine drugih hrvatskih poduzeća - ključ u bravu, radnici na cestu, a vrijedna infrastruktura devastirana, prepuštena užasu sjećanja na neka bolja vremena. Sve što se posljednjih mjeseci događalo u i oko Dine katastrofa je mitskih razmjera. Sedamdesetih ambiciozno zamišljena kao najveći kompleks petrokemije u regiji, sada čeka pomoć. Prvi posjet Ivana Čermaka prošlu nedjelju izazvao je živost.

"Dubioze su jako velike. Nažalost, mogu se očekivati rezanja i lomovi", tako je Ivan Čermak ukratko novinarima objasnio svoj dolazak, ne ubijajući nadu da bi baš on mogao biti taj - spasitelj.



Kako je blistavi i moćni ferrari postao hrđavi jugić koji više nije u voznom stanju i u kojeg više nitko ne želi sjesti? Kako je moguće da takvom mega projektu sada prijeti da završi u ropotarnici prošlosti ili još gore - tek kao puka prijetnja 900 tona opasnih kemikalija, tzv. opasnog tereta. Ili, kako bi rekao Globusov sugovornik, to vam je kao boca plina kod kuće! "Može vam raznijeti kuću i stan. Da bi se mogla jamčiti sigurnost valjalo bi uložiti minimalno tri-pet milijuna eura."

"Tri su stvari", vjeruje Globusov sugovornik, "Dinu dovele preko ruba: odnos cijene sirovine i proizvoda na svjetskom tržištu, nepovoljni uvjeti poslovanja u Hrvatskoj, propali pregovori s HBOR-om koji je odobreni kredit Europske banke od 35 milijuna eura za završetak projekta stopirao."

Teorije o propasti

Jedna od teorija glasi kako je Dina nagrabusila zbog Ježićeve veze sa Sanaderom. Sanaderov odlazak u povijest kompromitirao je Ježićev image u javnosti. Željeni prirodni plin nije došao na Krk zbog odmazde.

"Ta priča o Sanaderu je glupost", kategoričan je Globusov sugovornik: "Dužni smo na sve strane, cijene su odlazile u nebo, a prihodi padali. HEP-u smo plaćali struju kao građanstvo, a ne kao industrija. Svaki obrtnik je imao 10 posto jeftinije cijene. Čim smo zakasnili s redovnom mjesečnom uplatom, dobili smo kaznenu tarifu. Neki su morali objašnjavati i USKOK-u da DINA nije imala povlaštenu cijenu, dapače. Kad je došao turski Caliskan i dao pet milijuna eura uz Vladinu garanciju, mi smo taj novac potrošili na plaće i predstartne aktivnosti. Falilo nam je oko 200.000 eura. Međutim, Turci više nisu htjeli dati ni kunu dok se sto posto ne raščisti vlasničko restrukturiranje i onda ih je Linić poslao k vragu. Očekivalo se da će Caliskan postati većinski vlasnik, a ostalo će podijeliti država, Hypo banka, vjerovnici, Hep i Plinacro. HEP je trebao postati vlasnik terena na kojem bi se kasnije gradio LNG terminal i Vlada je lani u srpnju donijela odluku da će dati garanciju kako bi se taj teren prodao za 40 i nešto milijuna eura. Plan je bio prema odluci Vlade platiti hipoteku Hypo banci od 23 milijuna eura, 6 milijuna eura za radnička potraživanja i 15 milijuna eura za obrtna sredstva. Ali, HEP preko noći povlači ručnu i kaže - kakvi bakrači, mi ćemo sami napraviti procjenu. I HEP i Plinacro šalju nezavisne procjenitelje i ocjenjuju da teren vrijedi oko 21,22 milijuna eura, a ne 46, a to ne pokriva ni hipoteku od Hypo banke... A nama je njemački konzorcij 2008. za istu lokaciju od 330.000 kvadrata nudio 66 milijuna eura."

Zašto se dogodio taj preokret, pitamo, a Dinin stručnjak procjenjuje da je posrijedi ono što kolokvijalno naziva sindrom Mravak, a u praksi se zove strah od kaznenog progona: "Sjetite se Sanaderova vremena, svi direktori su radili po nalogu predsjednika Vlade i završili u zatvoru. Čak je i premijerka Kosor rekla da direktori moraju početi sami odlučivati. No, u stvarnosti je sve stalo, nitko ne želi preuzeti odgovornost. Baš se sve loše posložilo; milijun sitnica je otišlo k vragu. Nagomilali smo dvije milijarde kuna duga. To je gotovo vrijednost cijelog kompleksa. Kompleksa koji ima potencijal da vrijedi milijarde. Da mi sad pokrenemo proizvodnju, bez problema bismo našli kupce na području sjeverne Italije, Austrije, Njemačke, čak smo dva posto jeftiniji od konkurencije. Da nam odgode vračanje dugova dok ne počnemo pozitivno poslovati i osiguraju plin - Dina bi u kratkom roku postala zlatna koka. Ali svi drže ručnu. Ovo vam je sad igra živca kao u trčanju maratona - u finišu će se krenuti laktariti, a mi boga molimo da je ovo sad finiš jer ne možemo više čekati. Sad čekamo da Čermak kaže: da. Inače možemo sjesti i plakati."







- 22:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Plastične vijesti - bivša gradonačelnica promijenila mišljenje


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 7






Kao što ste mogli vidjeti u gornjem video prikazu, bivša gradonačelnica američkog grada Solana Beach, gospođa Celine Olson, promijenila je mišljenje. Od zagovarateljice uvođenja zabrane plastičnih vrećica, sada smatra da se ta zabrana treba ukinuti i poziva gradsko vijeće da razmisli o promjeni odluke.

Zašto? Zato jer:
- u trgovačkom lancu Vons u Solana Beachu (Kalifornija) došlo je do 25 %-tnog smanjenja prodaje
- i u ostalim trgovačkim centrima dolazi do pada prodaje
- ukradeno im je više od 300 plastičnih košara koje su pripremili da bi kupci odnijeli svoje stvari do auta
- kupci odbijaju kupovati papirnate vrećice koje koštaju 10 $ centi (oko 53 lipe) i stvari nose u rukama
- bivša gradonačelnica je zaključila da je zabrana naštetila gradu i ekonomski i ekološki
- bivša gradonačelnica želi da Solana Beach bude prvi grad koji će zaustaviti trend uvođenja zabrana



Izvor: Abc News




- 15:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Zašto je loše uvesti naknade za plastične vrećice? U Bosni i Hercegovini





Evo vijesti iz susjedstva:






Kako smo već ranije pisali Federalno ministarstvo okoliša i turizma uvodi naknade na plastične vrećice. Vijest o tome možete pogledati na sljedećem LINKU.

Naravno oni to predstavljaju kao dobro i nadasve logično rješenje kako bi se smanjio njihov broj u upotrebi, a sve u korist zaštite okoliša s čim se naši susjedi u Hrvatskoj uopće ne slažu te postoje mnogi aktivisti koji argumentirano pobijaju tu tvrdnju kao npr. bloger Plastik.

Na žalost, u cijeloj ovoj priči najglasniji su koje-kakvi „kvazi ekolozi“, dokazivatelji svega i svačega protiv plastike, plastičnih vrećica. Na žalost, najmanje se čuje riječ stručnjaka, stručnih institucija. I u takvim okolnostima događa se da se jednom izjavljena glupost ponavlja i nekritički prenosi iz dana u dan, pogotovo od nestručnih i senzacionalistički nastrojenih novinara - i to jednostavno postaje činjenica - da ne kažemo „znanstvena“.

U ovom tekstu ćemo kroz par argumenata pokušati informisati našu javnost u što se to upuštamo i kakve su posljedice.

Najveći problem je, smatra Cero, u masovnoj podjeli plastičnih kesa besplatno. Na ovaj način trgovci će biti obavezni da naplaćuju kese.

Istina je:
Zabrane i oporezivanja nisu dobri jer preusmjeravaju kupce na druga znatno lošija rješenje, na ekološki neprihvatljive platnene ili papirnate vrećice. A plastične treba samo prikupiti te reciklirati. Dakle ne kažemo kako je plastika savršena, ali druga rješenja su ekološki, energetski i ekonomski lošija.

Plastika se uvijek može prikupiti i reciklirati ili energetski iskoristiti. Plastika, to je materijal + energija. S recikliranjem štedimo i materijal i energiju. A ako se ne može reciklirati, može se spaliti i dobiti toplinska energija. Zar ne?


Papirnate vrećice su ekološki prihvatljivije, bio-razgradive su i one su budućnost.

Istina je:
Papirne vrećice troše ogromne količine drveta, pri preradi i kemijskoj obradi koristi se nebrojeno mnogo kemikalija, zagađuju se vode, emitira se znatno više CO2 od drugih proizvoda iste namjene. Puno više ih se koristi za istu namjenu. Teške su, zahtijevaju 7 do 10 puta više prostora, odnosno 7 do 10 puta više kamiona treba da bi prevzli isti broj papirnatih vrećica u odnosu na plastične. I još k tome, ne mogu nam uvijek i u svim prilikama poslužiti svrsi koju plastična vrećica s lakoćom ispunjava.

Ljudi će se vremenom odvikavati od plastičnih vrećica te se okretati dobrim starim platnenim vrećicama ili kako mi to zovemo "cekerima" koju su puno jeftiniji s obzirom da se koriste više puta, ekonomičniji i naranvo i oni su bio-razgradivi.

Istina je:
Platnene vrećice najčešće se izrađuju od pamuka koji se uzgaja na oko 3% svjetske obradive površine, a na toj površini, na tom pamuku troši se oko 25% ukupne svjetske proizvodnje pesticida. Sam proces branja, prikupljanja, pripreme i pranja pamuka zagađuje velike količine vode, a za prijevoz malih težina pamuka koristi se znatno veći broj kamiona nego za iste težine plastike. I onda dolazimo do najosjetljivijeg dijela – tko to bere, tko to prerađuje, tko šije te vrećice. Na žalost, u najvećem dijelu svijeta – djeca. I na kraju, platnene vrećice teže su i od plastičnih i od papirnih pa za njihov prijevoz treba više kamiona, više dragocjenog goriva i veća je emisija CO2. Da ne govorim o pranju, pa deterdženti, pa energija, pa peglanje…






















Izvor: Citaj.ba






- 00:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 05.03.2013.

Plastično biserje

Na stranicama ovog bloga, portalu o znanosti i obrazovanju "Connect Portal", ali i na još nekim portalima, nakon članka u Jutarnjem listu "Kemikalije u plastici nas truju i mijenjaju nam gene!" raširila se rasprava o tome tko sve napada plastiku, s kojim argumentima i da li ih uopće ima ili se ti kvazi argumenti prikazuju u maniri "10 strategija manupulacije stanovništvom" Noama Chomskog.

Na žalost, ne može se više doći do članaka iz nekadašnjeg Vjesniku, pa sam ljubaznošću profesora Čatića došao do njegovog članka objavljenog još u kolovozu 2011. Ovdje je vidljivo da neargumentirani napadi na plastiku nisu od jučer, traju već godinama. Interesi koje kakvih interesnih skupina, kvazi znanstvenika promotora ideološke toksikologije, eko-terorista pa i (potplaćenih ili kupljenih?) pojedinaca koji siju teoriju zavjere, a samo oni su "pravovjerni" - najmanje su ekološki i u zaštiti ljudskog zdravlja.

Ovaj članak vrijedan je doprinos aktualnoj raspravi:

TRIBINA

Plastično biserje


Već od 2004. ukazuje se, najčešće na stranicama Vjesnika, na štetno pisanje »budućeg nobelovca« o plastici. Slično je i s toksikologijom. Zar smo svi mi koji ukazujemo na netočnosti plaćenici, a samo su neki vlasnici jedine istine

IGOR ČATIĆ
Objavljeno: 18. 8. 2011.


Brojni su razlozi zbog kojih su hrvatski glavni urednici zavidni glavnom uredniku Glasa koncila. Za njega piše, među ostalim, »znanstvenik renesansne širine« (Priroda, 6/2011.), kojeg će uskoro skupina znanstvenika uz pomoć »zelenih, ispod žita crvenih« i staklarske industrije predložiti za Nobelovu nagradu za medicinu.

Poslije teksta »Plastika je hormonski aktivna« (Glas koncila, 10. srpnja) dio znanstvene zajednice koji se bavi plastikom i gumom, koja ima oko 80 članova, mora se smatrati duboko poniženim. Nisu znali da je »plastika kemijski nedefinirani materijal koji se sastoji od stotina drugih spojeva koji među ostalim mogu i migrirati«. I da je sva hormonski aktivna. Istodobno je ponižen i dio znanstvene zajednice koji se bavi toksikologijom, koji ni o čemu nema pojma. Npr. o utjecaju bisfenola A, sastojka polikarbonata, na zdravlje.

Ako se tome pribroji i najnoviji napad na plastiku putem interneta pod nazivom »Što piše na dnu plastične ambalaže«, plastičarskoj znanstvenoj zajednici mogu poručiti: »Prestanite se baviti plastikom i o tome izvještavati u jednojezičnim bazama podataka. Istina, na to ste prisiljeni. Počnite se napokon javno buniti i kažite da trebate i vremena da javnost obavješćujete o faktoidima (pomiješani ispravni i netočni pa i lažni podaci) o plastici i gumi.« Naime, postoje samo dva moguća rješenja. Hrvatski »znanstvenik renesansne širine« zavređuje Nobela, a plastičarski dio znanstvene zajednice treba se zauvijek prestati baviti tim područjem.

Taj komentator zasipa nas biserima već odavno, ne samo o plastici. Zato se jedan istaknuti znanstvenik, naveden neovlašteno kao recenzent njegove knjige, javno ogradio da on to nije bio. A najugledniji toksikolog u Hrvatskoj također je više puta ukazao na neodrživost stavova tog autora. Koji uporno piše o vrlo ozbiljnim temama, a nikada nije ponudio, npr. znanstvenom i stručnom časopisu koji se bavi plastikom, neki svoj rad.

O čemu piše taj autor na temelju članka objavljenog u časopisu Environmental Health Perspectives? Autori su ispitivali commercially available plastic resins and products, dakle samo komercijalno dostupne materijale i proizvode. Zapravo širokoprimjenjivu plastiku. Konkretno: polietilen visoke gustoće (PE-HD), poli(etilen-tereftalat) (PET), polipropilen (PP), polikarbonat (PC) i polistiren (PS).

Prije nego što nastavim s raščlambom, moram napomenuti da je, pišući nazive materijala i kratica, autor u svom tekstu pokazao da ne zna pisati stručno nazivlje u duhu usvojenih normi u Hrvatskoj (Hrvatski zavod za norme, projekt »Struna«). Ali ne zna prevesti ni tako jednostavne riječi, poput engleske stress. U ovom slučaju ta se riječ prevodi kao naprezanje. Riječ je starija od potpisanog autora.

Uzimajući u obzir proučavane proizvode od navedenih materijala, nemaju pokriće ni naslov ni zaključak. Autori izvorne studije naglasili su da su proučavali samo nekoliko najučestalijih plastičnih materijala. A njih ima na stotine. Prema tome, zaključak je prigovaratelja znanosti netočan kada piše: »Međutim, nakon najnovije studije (zašto nije istraživanja) postaje očigledno da je svaka plastika izvor hormonskih otrova.«

Jedna je od opsesija tog buduće nobelovca polikarbonat i sastojak bisfenol A. Dana 15. srpnja primio sam dva spisa. U jednom su navedene zemlje koje odobravaju uporabu bisfenola A. To su dvije agencije iz EU-a i SAD-a te odgovarajuće ustanove u Francuskoj, Irskoj, Japanu, Kanadi, SR Njemačkoj, Španjolskoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Svaka je agencija napisala zašto nema opasnosti od bisfenola A. Ovdje se navodi samo stav austrijske agencije AGES. »S motrišta sigurnosti hrane nema razloga povući s tržišta polikarbonatne bočice.«

Drugi je spis izvještaj »Federplast« iz Belgije od 12. srpnja. Jasno je rečeno, na temelju usuglašenih stavova navedenih organizacija, da se zbog nekih znanstvenika, uz pomoć političara, stvara krivi dojam o bisfenolu A.

Tražeći izvorni članak na koji se referira znanstvenik renesansne širine, naišao sam na još jedan članak u tom časopisu koji je napisala Patricia A. Enneking pod naslovom »Nema ftalata u plastičnim pakiranjima za hranu« (Phthalates not in plastic food packaging). Osvrnula se na jednu sliku gdje se prikazuje dječja bočica i povezuje s ftalatima što je netočno. Naglasila je da u SAD-u u ambalaži za prehranu nema ftalata. A ftalati su također »vječna« tema budućeg nobelovca.

Zaista sam prezasićen ovakvim pisanijama o plastičnim vrećicama, polikarbonatnim bočicama, ftalatima i sličnim temama. Drugi se time ne bave, moraju pisati radove za CC, odnosno po novom za WoS baze podataka, jer tako traže pozitivni propisi. Kada se tome dodaju napadi naših znanstvenika iz inozemstva da raditi na rušenju neustavnog ustavnog zakona, pisanje tekstova poput ovoga ili rad na terminologiji nema veze sa znanošću, jer toga onda nema u CC-u ili WoS-u, i da nas zato ne prepoznaju znanstvenici u Oxfordu ili Berlinu, ne treba se čuditi što to postaje povlastica i obveza umirovljenika. Poput mene.

Već od 2004. ukazuje se, najčešće na stranicama Vjesnika, na štetno pisanje »budućeg nobelovca« o plastici. Slično je i s toksikologijom. Zar smo svi mi koji ukazujemo na netočnosti plaćenici, a samo su neki vlasnici jedine istine.


- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.03.2013.

Novi broj časopisa Polimeri



Početkom ožujka 2013. izašao je novi broj časopisa Polimeri, časopisa kojeg već 33 godine izdaje Društvo za plastiku i gumu. Evo što možemo pročitati u ovom broju:



Časopis POLIMERI,
Volumen 33, Svezak 2,
Godina 2012




RIJEČ UREDNICE
Đurđica ŠPANIČEK
Što smo radili u protekloj godini

KATEGORIZIRANI RADOVI
Ivan BRNARDIĆ, Zvonimir MATUSINOVIĆ, Juraj ŠIPUŠIĆ, Jelena MACAN
Thermal Properties of Epoxy Resin/Layered Double Hydroxide Intercalated Nanocomposites

VIJESTI
Đurđica ŠPANIČEK
Lego-kocke obilježavaju 55. obljetnicu

KATEGORIZIRANI RADOVI
Vatroslav BUBALO, Vjekoslav JEROLIMOV, Ivo BAUČIĆ, Mladen ANDREIS, Zorica VEKSLI
Akrilatni polimeri u dentalnoj protetici: Procesi razgradnje

VIJESTI
Đurđica ŠPANIČEK
Stoljeće nehrđajućeg čelika

KATEGORIZIRANI RADOVI
Vesna ŠKUNCA
Utjecaj ultraljubičastih stabilizatora na smanjenje prirodnog starenja polistirena visoke žilavosti

SVEUČILIŠTE
Đurđica ŠPANIČEK
Tko je pronalazač gumenih pneumatika?

Đurđica ŠPANIČEK
Temperatura ispod apsolutne nule

IZ PRAKSE
Đurđica ŠPANIČEK
Injekcijsko prešanje za praktičare

IZ SVIJETA PLASTIKE I GUME
Gordana BARIĆ
Lopatice vjetrenjača dobro plove globalnim morem

Jelena PILIPOVIĆ, Tvrtko VUKUŠIĆ
Poslovanje i marketing

Jelena PILIPOVIĆ, Tvrtko VUKUŠIĆ
Polimerni materijali i dodatci

Jelena PILIPOVIĆ
Plastični i gumeni proizvodi

Jelena PILIPOVIĆ
Strojevi i oprema

STRUČNI SKUPOVI
Jelena MACAN
Skup POLYCHAR 20

Ana PILIPOVIĆ
Druga radionica Polimeri iz perspektive kemičara i strojara

Ana PILIPOVIĆ
Četvrta međunarodna konferencija o postupcima, obrazovanju, poljoprivredi i menadžmentu – TEAM 2012

Maja RUJNIĆ-SOKELE
Savjetovanje Bioplastika - danas i sutra

Gordana BARIĆ
Okrugli stol Kako do cjelovitog sustava gospodarenja otpadom?

PREDSTAVLJAMO VAM
Ana Marija GRANCARIĆ, Ivona JERKOVIĆ, Darko UJEVIĆ
One-Shot Manufacturing on Large-Scale of 3D Upgraded Panels and Stiffeners for Lightweight Thermoplastic Textile Composite Structures (Large-Scale Integrating Collaborative Projects, Grant Agreement No 263159)

SKUPŠTINA DRUŠTVA
Gordana BARIĆ
Redovita skupština Društva za plastiku i gumu

VIJESTI
Jelena PILIPOVIĆ
Vijesti

Romeo DEŠA
Plastičari i zeleni na istom tragu

IN MEMORIAM
Stanislav JURJAŠEVIĆ
In memoriam Fedor Reščec (1932. – 2012.)

OBLJETNICE
Sanja LUČIĆ - BLAGOJEVIĆ, Domagoj VRSALJKO
Prof. dr. sc. Vera Kovačević

IZLOG KNJIGA
Romeo DEŠA
Todd Myers: Eco Fads – How the Rise of Trendy Environmentalism Is Harming the Environment


Uvodnik:

Što smo radili u protekloj godini


Iako ovaj svezak Polimera nosi oznaku 33(2012)2, to je prvi broj u novoj kalendarskoj godini. Uobičajeno je tim povodom dati presjek najvažnijih djelatnosti u protekloj godini.

Iako se djelokrug i broj zainteresiranih osoba za djelovanje u Društvu za plastiku i gumu smanjuje kao posljedica stanja u plastičarskoj industriji, ili, bolje rečeno, onomu što je od nje ostalo, ipak i dalje postoji potreba za znanjima u prerađivačkoj industriji, koja postoji i susreće se s problemima koji nisu svojstveni samo ovim prostorima. To je vidljivo iz teksta Tima Lestera The University Dilemma, objavljenoga u studenom 2012. u časopisu Strategy+business. Prema samo jednom pokazatelju, a to je broj studenata, institucije visokog obrazovanja diljem svijeta vrlo su uspješne: na njima studira više osoba nego prije. Prema svim ostalim mjerilima, 4 500 institucija u kojima se obrazuje više od 21 milijun studenata u SAD-u i oko 6 500 institucija diljem svijeta zajednički zaslužuju slabe ocjene. Zašto? Kao prvo neuspješni su u nastojanju da studenti postignu svoj cilj, cijene školovanja su izvan kontrole, a najvažnija je zamjerka da institucije visokog obrazovanja ne vode računa o potrebama poslodavaca. Iako čak i u SAD-u postotak nezaposlenih ostaje visok, predviđa se manjak obrazovanih zaposlenika na području znanosti, tehnologije, strojarstva i matematike (e. science, technology, engineering, math; STEM). Jednostavno nema dovoljno matematički educiranih mladih za takve studije. Usprkos predviđanju milijun nepopunjenih mjesta, mnoge se institucije i dalje drže lakših područja humanističkih i socijalnih znanosti (zvuči li vam to poznato?). U svijetu biznisa to dovodi do restrukturiranja industrije. Događa li se to presporo ili u krivom smjeru, rezultat je propast. I kod nas se već dulje vrijeme govori o potrebi reindustrijalizacije. Ako se pogledaju statistički podaci uspješnosti pojedinih industrijskih grana, materijali, a prije svega plastika, pokazuju porast, čak i u kriznim vremenima. Dakle nužno je sačuvati postojeća znanja, a to je jedna od zadaća Društva za plastiku i gumu.

Osim izdavanja časopisa kao jedne od glavnih djelatnosti, Društvo za plastiku i gumu ponovno se aktiviralo vezano prvo uz pokušaje zabrane, a poslije, u svibnju 2012., uz najavljeno uvođenje dodatnog poreza na plastične vrećice. Naglasak je na ponovno aktiviranje jer, kako se može vidjeti iz izlaganja o djelatnosti Društva održanoga na redovitoj skupštini, još davne 1975. osnovana je u DPG-u Komisija za obranu čovjeka i okoliša od utjecaja polimernih materijala. Tada je bio aktualan problem s PVC-om, s kojeg je nakon višegodišnjih detaljnih istraživanja skinuta stigma. Na žalost, to nije pomoglo da se spasi proizvodnja PVC-a u Hrvatskoj iako je on posljednjih godina, čak u vrijeme najveće krize, jedan od najpropulzivnijih plastomera sa stalnim godišnjim porastom proizvodnje. Prema tome, za DPG zaštita čovjeka i okoliša nije zeleno pomodarstvo devedesetih godina, već trajno opredjeljenje.

Stajališta članova DPG-a o plastičnim vrećicama zauzeta su još davne 1993. Od tada su se samo proširivali argumenti u korist vrećica, a stajališta DPG-a o plastičnim vrećicama objavljivana ne samo u zemlji nego i inozemstvu, posebno SAD-u, npr. u dnevnicima Washington Post i Wall Street Journal. U mnogim se svjetskim gradovima provodi populističko rješenje problema plastičnih vrećica: zabrana. I kod nas su se javili pobornici te ideje pa je DPG sudjelovao na javno organiziranim tribinama. U javnom sučeljavanju zaključeno je da plastične vrećice ne zagađuju, već onečišćuju okoliš. Problem, i to ne samo s plastičnim vrećicama, svodi se na sakupljanje i ostale aktivnosti gospodarenja otpadom koji je u većini uređenih država važan izvor sirovina na kojem se dobro zarađuje. Suočeni s velikim problemima odlaganja otpada, kojih smo gotovo svakodnevno svjedoci, trebali bismo se okrenuti dobrim primjerima rješavanja tog problema. U Švedskoj, koja već dugo ima dobro organizirano sakupljanje, razvrstavanje i recikliranje otpada, javlja se problem nedostatka otpada. Gotovo 100-postotna iskoristivost postiže se različitim oblicima oporabe. Potrebno je osvijestiti činjenicu da se drukčijim načinom razmišljanja problem može riješiti i još imati koristi od toga.

U čestim napadima na plastiku rijetko se čuju provjereni argumenti, a još se manje sluša struka, a oni su toliko puta objavljeni u časopisu Polimeri, na web-stranicama i vrlo čitanom blogu plasticno-je-fantasticno.blog.hr/, koji je osnovao i uređuje član Uredništva Polimera R. Deša.

Na tribini održanoj u organizaciji Europskog doma 13. lipnja 2012. dogodio se kopernikanski obrat. Naime, do tada su plastičari uvijek bili na jednoj strani, a svi s nekom vrstom zelenog obilježja na drugoj, kao oštri oponenti. A sada su se počeli međusobno slušati i poštovati. Uvidjelo se da su im, usprkos nekim razlikama, mnogi argumenti zajednički, prije svega odgovoran odnos prema okolišu i održivom razvoju, pa su uspostavljeni kontakti sa Zelenom listom i započelo se raspravljati o Pismu namjere o suradnji. O tome možete čitati u ovom broju.

U prostorijama Fakulteta strojarstva i brodogradnje 29. listopada 2012. održana je redovita skupština Društva. Zbog napuštanja dužnosti određenog broja članova Upravnog odbora birani su novi članovi tijela upravljanja.

Kako je glavni tajnik krajem 2011. podnio ostavku, zamoljen je član Upravnog odbora I. Čatić da pripremi izvještaj o radu Društva između dviju skupština, koji donosimo u cijelosti. Zaključak Skupštine može se sažeti u tri riječi: svakako treba preživjeti. Aktivnosti zato treba usmjeriti u tom smjeru, a prije svega nastojati što više raditi na edukaciji. Posebno vezano uz problem povremenoga, ali sve češćeg napada na plastiku.

Još tijekom 2010. pokrenut je opći napad na fosilnu plastiku na račun bioplastike. Tek u 2011. proizvodnja bioplastike prešla je granicu od milijun tona, u usporedbi s fosilnom plastikom koje je te godine proizvedeno 280 milijuna tona. Osobito je bioplastika često spominjana kao rješenje za onečišćenje okoliša plastičnim vrećicama. Fosilna plastika, pa tako i uobičajene vrećice, vidljive su u okolišu, ali su teško razgradljive, pa zato ne zagađuju okoliš. Biorazgradljive vrećice još su gore ako se nekontrolirano bacaju u okoliš. Zaboravlja se da su one razgradljive samo u određenim uvjetima kompostiranja. A to znači da ih treba sakupljati kako bi se mogle razgraditi u točno propisanim uvjetima. Bačene u okoliš isto će, kao i one fosilnog podrijetla, onečistiti okoliš. Raspast će se jedino tzv. oksoplastika, čiji produkti razgradnje doista mogu zagaditi okoliš. Sve je to ponukalo DPG da se organizira savjetovanje Bioplastika – danas i sutra, koje je održano u prostorijama Fakulteta strojarstva i brodogradnje 22. studenog 2012. Odaziv slušateljstva svjedoči o interesu za upoznavanje bioplastike, pojmova biorazgradljivosti te legislative i normi za to područje. S radovima i pojedinostima upoznat ćemo vas u sljedećem broju, koji će biti većim dijelom posvećen tom skupu.

Dugogodišnja članica našeg Uredništva prof. dr. sc. Jelena Macan postala je glavna urednica Glasnika AMACIZ-a, najuspješnije takve udruge na zagrebačkom Sveučilištu. Čestitamo i vjerujemo da će joj iskustvo urednice rubrike u Polimerima pomoći u obnašanju nove dužnosti.

Glavna urednica Đurđica ŠPANIČEK





- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Novi broj časopisa Majstor o bioplastici




Suradnja časopisa Majstor i ovog bloga nastavlja se, na obostrano zadovoljstvo, pa mi je drago da svojim čitateljima mogu predstaviti novi broj. Ovih dana na kioscima se pojavio novi broj časopisa "Majstor" - 3-4 / 2013.

Osim brojnih zanimljivih i korisnih članaka i prikaza, izdvajam opsežan članak, na čak 10 stranica, o bioplastici, na kojem se ogleda suradnja ovog bloga i časopisa - Zablude o biorazgradljivosti. Dan je detaljan prikaz bioplastike - od zbrke oko samog pojma što se sve zove bioplastika, podjela bioplastike, prikazana su osnovna načela bioplastike, uz brojne slikovne, vrlo informativne prikaze.










Autor članka i glavni urednik, gospodin Tomislav Toth u uvodu članka napisao je:

Kako smo u prošlom broju Majstora detaljno i opširno predstavili brojne zablude vezane uz tzv. plastične vrećice - od neutemeljenih naziva do zanemarivanja njihovih bitnih svojstava - gdje odluke donesene na osnovi pogrešnih ili nepotpunih informacija mogu izazvati i veliku štetu, tako ovaj put donosimo priču o razvikanoj bioplastici i takozvanim biorazgradljivim materijalima.

Pokazalo se da u tom području vlada velika zbrka, od nazivlja do normiranja, pri čemu se otkriva i najvažnije - današnji biorazgradljivi materijali nisu nikakva blagodat, već skupa manipulacija nedovoljno informiranim potrošačima.

Kao u slučaju plastičnih vrećica, koje se na sve načine želi zamijeniti platnenima ili papirnatima, tako se i ovdje nameće industrijski uzgoj genetski modificiranih organizama koji bi, tobože, omogućili masovnu proizvodnju i najširu primjenu bioplastike.

Iza svega se krije nametanje globalnog monopola na industrijske poljoprivredne proizvode koji uz primjenu GM-sjemena dovlače na polja sve agresivnija gnojiva i sve otrovnije pesticide.

Riječ je o uspostavljanju patentnih prava nad svime što uspijeva na njivama, pa i hranom. Manipuliranje poluinformacijama i zamagljivanje činjenica dosad je počinilo velike štete, a mnoge poljoprivrednike i cijele države dovelo u ovisnost o nekolicini globalnih monopolista koji skupo naplaćuju patente za uzgoj GM-biljaka. Biorazgradljivi materijali postaju tema i kod nas, no od samog početka otkriva se slaba informiranost onih koji o tome govore u javnosti. Građani koji misle da struka i institucije o tome brinu na najbolji mogući način, slušaju o tom problemu s pola uha - iako ih se itekako tiče. Jer, u pitanju je i novac i zdravlje...


Eto, pozivam čitatelje bloga da prolistaju novi broj i pročitaju odličan članak o bioplastici.




- 00:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.03.2013.

Naši plastičari - AD Plastik iz Solina

Tvrtka AD Plastik iz Solina proglašena je najboljom velikom hrvatskom tvrtkom u 2012. godini po izboru HGK te joj je dodijeljena nagrada Zlatna kuna.


AD Plastik d.d. najveći je hrvatski proizvođač plastičnih dijelova za automobilsku industriju. Društvo je nastalo 1992. godine izdvajanjem iz bivše Jugoplastike, da bi se 1996. godine oblikovalo kao dioničko društvo, pod današnjim imenom. Društvo je privatizirano 2001. godine, na bazi tzv. programa radničkog dioničarstva, koji je uspješno realiziran, stoga su djelatnici AD Plastika danas vlasnici skoro petinu dionica svoje tvrtke.




Djelatnost AD Plastika u Hrvatskoj je proizvodnja dijelova iz plastičnih masa za interijere i eksterijere automobila.

Osim proizvodnje u Hrvatskoj, AD Plastik ima proizvodne pogone u Rumunjskoj, Srbiji, Rusiji i Sloveniji. Tvrtka u Hrvatskoj zapošljava 830 djelatnika, a više od 95 posto proizvodnje čini izvoz.




Najveći kupci s kojima AD Plastik i ostale članice Grupe uspješno razvijaju dugoročnu poslovnu suradnju su: Renault, Nissan, PSA, Ford, Opel, VW, Dacia, VAZ, Daewoo, Fiat, Mitsubishi.

U sljedeće tri godine tvrtka planira investicije u proizvodnju te nastavak ulaganja u kadrove, modernizaciju opreme i tehnologije, što je preduvjet održivog razvoja u zahtjevnoj autoindustriji.


Web stranica: AD Plastik





- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 02.03.2013.

Bezgranična, svevremenska, sveprisutna i bjelosvjetska glupost nije privilegija samo političara

Nedavno je Hrvatsko katoličko liječničko društvo - sekcija farmaceuta, za svoje članstvo organiziralo predavanje prof. dr. sc. Valerija Vrčeka.

S portala HKDL-a prenosi se vijest o održanom predavanju: Plastika kao izvor hormonskih otrova

»U organizaciji Sekcije farmaceuta HKLD-a, u utorak 5. veljače 2013. godine održano je predavanje na temu: Plastika kao izvor hormonskih otrova. Predavanje je održao dr. sc. Valerije Vrček, profesor na Farmaceutsko - biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U prvom dijelu predavanja prof. Vrček je predstavio nekoliko vrsta plastike od koje se radi ambalaža za hranu i piće, te razne vrećice. To su PC, PET, PVC, PE, HDPE, PP, PS, PLA i dr.

Prikazao je primjer polikarbonatne plastike (PC), to je tvrda prozirna plastika koja se koristi za proizvodnju bočica za piće i za unutarnje oblaganje limenka i konzerva. U dodiru s hranom ili pićem ispušta se hormonski otrov bisfenol A, i to u koncentracijama koje mogu izazvati niz zdravstvenih poremećaja: neurološke smetnje, hormonske poremećaje, rak dojke i prostate.

Brzina migracije bisfenola A iz PC plastike raste s vremenom (starenjem bočica), a posebno se ubrzava zagrijavanjem, stvaranjem sitnih ogrebotina, ili korištenjem takvih plastičnih posuda za zagrijavanje u mikrovalnoj pećnici. V. Vrček je potkrijepio svoja stajališta navodeći znanstvena istraživanja koja jasno pokazuju da PC plastika nije inertan materijal, niti je prikladna ambalaža za čuvanje hrane i pića. U EU odnedavno je zabranjena uporaba te plastike za proizvodnju dječjih bočica, ali nije zabranjena za unutarnje oblaganje limenki za sokove ili pivo.

Isto tako je dokazano da kemikalije cure i iz PET- ambalaže (polietilentereftalatni polimer). Neprikladnim skladištenjem, korištenjem ili transportom može iz PET- plastike migrirati cijeli arsenal kemikalija: kancerogeni spoj di(2-etilheksil) ftalat (DEHP), heptanon, oktanal, benzaldehid, dimetil-tereftalat, benzen, kloroform, dikormetan, toluen, acetaldehid, formaldehid, aceton, doksenamid, kositreni spojevi... Pod utjecajem svjetla, temperature ili mehaničkog stresa mogu bezalkoholna pića postati tako opasna za zdravlje. To znaju znanstvenici koji to mjere, ali se u mjerodavnim institucijama to ne provjerava.

Na kraju je V. Vrček zaključio na temelju studija i mjerljivih dokaza da je sva plastika slična: izvor je endokrinih disruptora ili kako ih naziva hormonskih otrova. U nekoj ih je plastici više u nekoj manje ali je ipak dokazana njihova prisutnost.«



Što kazati na to? Prosto da ne veruješ ili nemreš bilivit! Do sada sam mislio da je glupost političara bezgranična, svevremenska, sveprisutna i bjelosvjetska. Citirani sažetak uvjerava svakog mislećeg, to nije samo njihova privilegija.

Predavač u maniri studenta - štrebera, koji je s ocjenom izvrstan položio kolokvij kod Noama Chomskog na kolegiju: 10 strategija manipulacije stanovništvom, točno i dosljedno prema tom predlošku, u svom predavanju koristi brojne netočnosti, iskrivljene činjenice, faktoide, pretjeravanja, istrgnute dijelove nečijih izjava, zamjene teza. Koristi podatke o jednoj vrsti za drugu vrstu plastike, iznosi namjerne i bezočne neistine, izbjegava dokaze ili jednostrano ih prikazuje.

Iz ovih nekoliko rečenica prikaza njegovog predavanja razvidno je da stotinu pametnih ne može odgovoriti na ono što napiše jedan Vrček - kako je svojedobno napisao prof. dr. sc. Franjo Plavšić, uvaženi toksikolog. I nastavlja: "Prof. Vrček kao nestručnjak nije uopće svjestan koliko potencijalno opasnih tvari kruži našim okolišem u vrlo niskim i neučinkovitim koncentracijama, a mislim da mu to niti ne treba govoriti, jer on vjeruje samo u svoju ideološku toksikologiju, pa ma što mu rekli pokvareni znanstvenici kao sljedbenici tradicionalne znanosti" (F.Plavšić: Prikaz knjige Jednostrana strana potrošačkog raja, časopis Priroda, travanj 2011).

Pripremajući ovaj ostvrt na predavanje prof. V. Vrčeka, proučio sam dostupne osvrte na njegovu djelatnost. Među ostalim našao sam na web portalu Connect-znanost osvrt na njegovu knjigu “Druga strana potrošačkog raja”. Kako nisam član tog portala, moguće je citirati autore samo po dostupnom broju komentara. Moguće se složiti s komentatorom #9 koji je napisao: Glupost je beskonačno puta smrtonosnija, a oni koji se ponose njome i propovijedaju ju neukima ne zaslužuju da se pazi na njihovo dostojanstvo.

Ali, što reći o znanstveniku i sveučilišnom nastavniku koji kao organski kemičar na predavanjima studentima javno izjavljuje da HIV ne uzrokuje AIDS, mamografija je izrazito štetna dijagnostička metoda, molekularna biologija prisiljava organizme na sex, nudi nam prehranu perverznih gena" (vidjeti link). Na predavanju članovima Sekcije farmaceuta HKLD-a zaključuje da je na temelju studija i mjerljivih dokaza sva plastika slična: izvor je endokrinih disruptora odnosno hormonskih otrova ili izgovara notornu neistinu da se iz polikarbonatne plastike u dodiru s hranom ili pićem ispušta se hormonski otrov bisfenol A, i to u koncentracijama koje mogu izazvati niz zdravstvenih poremećaja: neurološke smetnje, hormonske poremećaje, rak dojke i prostate.

Posebno je usredotočen na raskrinkavanje PET-a kao materijala za izradu PET-plastenki, koje se sada proizvode godišnje u količinama od nekoliko stotina milijardi komada godišnje. Nedavno je objavljen izvještaj međunarodne ekspertne skupine koja je radila pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organiazcije (WHO) i Programa zaštite okoliša Ujedinjenih nacija (UNEP). Treba naglasiti da su obje organizacije izričito naglasile da one nisu o tom izvještaju donijele nikakve odluke.

Naziv izvještaja je Znanstvene spoznaje o kemikalijama koje utječu na endokrinološke poremećaje (State of the Science of Endocrine Disrupting Chemicals 2012). U izvještaju od gotovo 15 tisuća riječi nigdje se ne spominje PET koji se ispravno piše hrvatski poli(etilen-tereftalat), a engleski poly(ethylene terephthalate). No to i ne začuđuje da najistaknutiji borac ideološke toksikologije ne zna kako ispravno napisati PET. Naime nikada nije objavio nijedan redak u mjerodavnom časopisu za plastiku i gumu, Polimerima, koji izlazi već 33 godine. Valja pridodati da se u izvještaju plastika spominje samo jednom. Ali se zato pesticidi spominju 15 puta (vidjeti post na ovom blogu: "Teror poluinformiranih").

Što reći o osobi koja ne uvažava stručne i znanstvene dokaze, koji se poziva na neprovjerene izvore, koji ne uvažava ocjene svojih recenzenata, koji kao urednik jedne rubrike u Glasu Koncila ne dozvoljava komentare svojih napisa? Što reći o znanstveniku čije predavanje organizira Društvo koje se ograđuje od njegovih izjava? Što reći o doktoru znanosti koji u svojim izjavama obilato koristi riječi može, poznato je, nikada ne govori o količinama, koncentracijama, uvjetima? Što reći o znanstveniku koji bi barem trebao biti formalno, upoznat je metodama znanosti i usprkos toga govori neistinu. Ljudi mu vjeruju, ipak je znanstvenik s vrhunskim titulama, ali ih ipak vara, i to sa smrtnim posljedicama. - kako ga je ocijenio na Connectu autor #21.

O tom istaknutom borcu i promicatelju ideološke toksikologije ne treba kazati ili napisati zapravo ništa. "Mislim kako je besmisleno dalje odgovarati na neutemeljene postavke prof. V. Vrčeka, jer to ničemu ne vodi. Sve što piše je zapravo na isti kalup neprovjereno i preuveličano. Niti će on išta od mojih riječi poslušati niti treba žaliti njegove sljedbenike. Neka pate kad na taj način razmišljaju" (F. Plavišić).

Zar da takvoj osobi, znanstveniku, doktoru znanosti vjerujemo i kada priča o plastici, odnosno o području o kojem nema formalne naobrazbe niti se njime ozbiljno bavio?


Na kraju sam shvatio, da sam ja sve krivo shvatio. Naišao sam na snimku popularnog zagrebačkog stand-up showa, uz najavu aktualnog "svećenika", na kojoj je nastup, kako za sebe kaže "znanstvenika, recimo mene koji otkriva jednostavan stvoreni svijet". Pogledajte, nasmijte se, zaslužili ste:




Zaključiti ću: A gdje je pečat?


P. S. Valja ipak izraziti čuđenje što uvaženo Hrvatsko društvo katoličkih liječnika, čije članstvo rese brojna vrhunska znanstvena imena, akademici, stručnjaci, znanstvenici dopušta stand up komediju na svojim predavanjima.



Izvori:
Hrvatsko društvo katoličkih liječnika
Connect portal
You tube
Časopis Priroda, travanj 2011. - prof.dr.sc. Franjo Plavšić, Zagreb - "Jednostrana strana potrošačkog raja" - prikaz knjige




- 15:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Pristupačniji model iPhonea - zbog polikarbonata




Prema najavama Wall Street Journala spominje se da će novi iPhone imati kućište izrađeno od polikarbonata, umjesto od aluminija i stakla, kako bi se cijena mogla spustiti na niske grane.

Ovaj tvrdi i vrlo izdržljivi materijal, koji je u biti polimer termoplastike, korišten je u izradi bijelog Macbooka koji više nije u prodaji, a danas se najviše koristi za proizvodnju compact diskova, prozirnih ploča koje se obilato koriste u građevinarstvu (u žargonu - plastično staklo), većih (tvrdih) plastičnih boca, pa čak i za policijske štitove.

Spominje se i to da Apple traži način da smanji zaradu koju bi imali po jednom prodanom uređaju u nadi da će se tu izgubljen novac nadoknaditi prodajom samog uređaja u ogromnim količinama. Procesor i drugi dijelovi će, sasvim sigurno, biti reciklirani sa starijih iPhone modela.




Izvori:
Wall Street Journal
Omizio.com



- 07:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Plastične vijesti - u SAD-u stalni rast recikliranja plastičnih vrećica, ali i krađa u trgovinama


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 6




Prema najnovijem izvještaju Američkog kemijskog vijeća (American Chemistry Council) u 2011. godini recikliranje plastičnih vrećica i folija premašilo je 450.000 t što je za 4 % više od 2010. godine i za 55 % više od 2005. godine.


Istovremeno, 8 mjeseci nakon uvođenja zabrane jednokratnih plastičnih vrećica u Seatleu, u saveznoj državi Washington, trgovci izvještavaju da je došlo do porasta krađa roba u trgovinama, koje se mjere u tisućama dolara. Jednostavno, višekratne vrećice i torbe koje kupci donose sa sobom, jer su one jednokratne zabranjene, pogodne su za krađe.



Izvori:
American Chemistry Council
Komo News.com



- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 01.03.2013.

Milijun otrovanih – 20 tisuća mrtvih®

Hrvatski fokus, 1. ožujka 2013.

Možda je naslov samo proizvod mašte deska

Znak ® ukazuje da je naslov zaštićen i ne smije se prenositi. Premda je istinit. Odnosi se na utjecaj pesticida na zdravlje čovjeka, koji se spominju u jednom drugom tekstu 15 puta. Međutim, članak objavljen 20. veljače 2013. u jednom od najtiražnijih hrvatskih dnevnika ima naslov: Alarmantno izvješće svjetske zdravstvene organizacije - kemikalije u plastici nas truju i mijenjaju nam gene!. Premda se plastika spominje samo jednom. Pritom naslov nema pokriće u izvorno objavljenom tekstu, među ostalim, to nije izvješće Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) već jedne ekspertne skupine.



Poticaj za ovaj tekst potječe iz reakcije Društva za plastiku i gumu na tekst gospođe G. Jureško koji se temelji na izvještaju međunarodne ekspertne skupine pod nazivom Znanstvene spoznaje o kemikalijama koje utječu na endokrinološke poremećaje. Ta je ekspertna skupina radila pod pokroviteljstvom SZO-a i Programa zaštite okoliša Ujedinjenih naroda. Međutim obje organizacije su naglasile da one nisu o tom izvještaju donijele nikakve odluke.

U tekstu o utjecaju kemikalija koji ima oko 14,6 tisuća riječi, plastika i metali se spominju samo jednom, polimeri nijednom, što je tvrdio znanstvenik iz Instituta Ruđer Bošković na jednoj TV-postaji. Što piše u izvorniku? »Kemikalije koje izazivaju endokrinološki poremećaj pronađene su u mnogim skupinama tih tvari. Od brojnih navode se osim plastike, metala i pesticida, aktivni sastojci u farmaciji i dodatci hrani. Takve kemikalije nalaze se u proizvodima za osobnu higijenu, kozmetici, tekstilu i građevinskom materijalu«.

Endokrinološki poremećaji – pesticidi i plastika

Razumljivo je što je Društvo za plastiku i gumu reagiralo na tekst gospođe G. Jureško. Dva su razloga tome. Prvo, spomenuto Društvo već je gotovo četiri desetljeća posvećeno naporima za zaštitu čovjeka i okoliša od utjecaja štetnog utjecaja plastike i gume na cjelokupni lanac od početka proizvodnje do pohrane preostatka proizvoda. O tome svjedoče i dva izdana biltena u drugoj polovini sedamdesetih godina.



Drugi razlog protestu je činjenica da se spomenuti članak G. Jureško proširio internetom kao požar. Puni naziv članka javlja se u 72 tisuće tekstova. Međutim do sada nije objavljen demanti.

Četiri desetljeća borbe u zaštiti čovjeka i okoliša

Zašto su ovdje povezani u tekstu G. Jureško, nespomenuti pesticidi, a jest plastika? Možda je naslov samo proizvod mašte deska. Ipak, šteta je šteta. Evo podataka o pesticidima i plastici.

Godine 2004. objavljen je tekst Childhood Pesticide Poisoning. Tekst je pripremljen za potrebe: Food and Agriculture Organization (FAO), United Nations Environment Programme (UNEP) i World Health Organization (WHO). Naglašeno je, utjecaj pesticida nije namjeran, ali je opasan za zdravlje o čemu svjedoče podatci.



A još je 1993. Američko udruženje za javno zdravstvo (APHA) napravilo istraživanje "An epidemic of pesticide poisoning in Nicaragua: implications for prevention in developing countries" - u kojem je upozoreno na otrovanja pesticidima u nerazvijenim zemljama s katastrofalnim posljedicama.



Procjenjuje se da se od pesticida otruje godišnje između 1 do 5 milijuna osoba, od toga oko 20 tisuća slučajeva rezultira smrću. Pretežno u nerazvijenim zemljama i među radnicima zaposlenim u agrokulturi, zbog nedostatnih ili izostalih mjera zaštite.

Što je s plastikom? Akcija osnivanja navedene Komisije u okviru DPG-a bila je potaknuta time što se u prvoj polovici sedamdesetih godina pojavio problem zbog rijetke vrsti raka, angiosarkoma jetre, u proizvodnji PVC-a (ne kako se moglo pročitati nedavno na ovom portalu da je povezano s rakom dojke). Obolijevali su isključivo čistači autoklava koji su na tom radnom mjestu radili dulje od dva desetljeća. U Hrvatskoj je umrlo oko 15 radnika, u svijetu nekoliko stotina. No, taj je problem riješen već odavno uvođenjem automatskog pranja autoklava. Zbog nazočnosti žive u svojedobnom acetilenskom postupku proizvodnje PVC-a, bilo je također žrtava. Sveukupno što umrlih, što oboljelih i to u Japanu nekoliko tisuća.

Rijetka vrsta raka u proizvodnji PVC-a

Od navedenih kemikalija, spomenutih u izvještaju ekspertne skupine koji su važni sastojci raznih materijala, pa i plastike, osvrnut će se samo na ftalate i bisfenol A.

Ftalati se kao omekšavala najčešće povezuju s proizvodnjom poli(vinil-klorida), popularnog PVC-a. Za mnoge namjene potreban je naime savitljivi PVC, npr. u medicini. U tom slučaju dodaju se u smjesu ili mješavinu i ftalati. Postoji veliki broj ftalata. Kao što to često biva, štetan utjecaj pojedine tvari ili proizvoda se tek kasnije ustanovi. Međutim da su neki ftalati potencijalno štetni, zna se već određeno vrijeme. Stoga je već 2001. Direkcija za zaštitu okoliša Europske komisije neke od njih, označene kraticama: DEHP, DBP i BBP kategorizirala kao otrovne za reprodukciju. A za neke se: DEHP i DBP se pretpostavlja da bi mogli biti kancerogeni za ljude.



Zato su neki od navedenih ftalata zabranjeni u igračkama, proizvodima za malu djecu, bojilima za kozmetiku i dječjoj odjeći. Valja pridodati što je izjavio prof. F. Plavšić, u javnosti poznati hrvatski toksikolog. »Sa stanovišta zaštite ljudskog zdravlja, stvari su već manje sigurne. Za dva ftalata je dokazana reproduktivna toksičnost kategorije II (dakle, na pokusnim životinjama) i zbog načela opreznosti je zabranjeno njihovo dodavanje u plastične predmete za djecu u dobi do 4 godine.«

Oprez s ftalatima

Bisfenol A je vrlo proširena tvar i proizvodi se u milijunima tona, a na ovim se prostorima povezuje često s PET-ambalažom. Potpuno netočno, jer se u proizvodnji PET-plastenki ne upotrebljava bisfenol A. Bisfenol A sastojak je plastike pod nazivom polikarbonat, od kojeg se prave npr. i CD-ovi, ili DVD-ovi. Da se izbjegne moguće posljedice, napustilo se uporabu bočica za malu djecu od tog materijala. Inače je bisfenol A naveden u tekstu samo jednom i to u kontekstu poboljšavanja postupaka ispitivanja.

Što kaže prof. F. Plavšić o bisfenolu A? »Kod bisfenola A za sad ne postoje dovoljno pouzdani dokazi o značajnoj reproduktivnoj otrovnosti i razvrstavaju se u reproduktivno otrovne tvari kategorije III. Međutim, samo je pitanje dana kad će biti zabranjeno njihovo stavljanje u bočice za hranjenje male djece.« U međuvremenu su te bočice zabranjene. Međutim treba navesti jednu pojedinost. Jedan tjednik za vjerska pitanja pokrenuo je 2004. napad na PET-plastenke s naslova bisfenola A. U tome prednjači jedan sveučilišni profesor. A glavni urednik tog tjednika nikada nije dopustio objavu drugog mišljenja.

Bisfenol A

Zna se, svi proizvodi, pa tako i kemikalije imaju svoje dobre i loše strane. Neke loše strane uoče se tek nakon niza godina. Međutim kada se udruže političari i izvana zeleni, iznutra crveni, događa se zaista svašta. Što kazati za osobu koja je predložila porez na plastične vrećice od 5400 posto. Ali to je još umjereno nerazumijevanje problema.

Na blogu „Plastično je fantastično“ prenesen je iz ukrajinskih novina Kyiv Post prijedlog člana ukrajinskog parlamenta, predstavnika Regionalne stranke, uvaženog zastupnika Ihora Tsyrkina. Zatražio je donošenje propisa kojim bi se u Ukrajini ograničila proizvodnja, uvoz, korištenje i distribucija plastičnih vrećica i ostale ambalaže koja ima dugotrajan vijek razgradnje. U tu ostalu ambalažu uključena je i papirna i kartonska ambalaža, ambalaža od parafinskog papira te ambalaža načinjena od plastične folije.
Osobitu pozornost privuklo je objašnjenje zabrane plastičnih vrećica jer pri spaljivanju ispuštaju bisfenol A koji remeti ravnotežu ljudskih hormona. Sjećam se kako je svojedobno jedna ugledna novinarka iz javnog dalekovidničkog servisa tvrdila da je PVC radioaktivan.



Jednostavno ne možeš vjerovati koliko je ljudska glupost bezgranična, svevremenska, sveprisutna i bjelosvjetska. U duhu dnevnih zbivanja zaključak glasi

Nemreš bilivit

Zanimljivo je da u objavljenom tekstu ekspertne skupine, a ne navedenih organizacija, nijednom nije spomenut sustav REACH. Europska unija je pred nekoliko godina zakonski, s važnošću od 1. srpnja 2007. uspostavila sustav za kontrolu kemikalija (Registration, Evaluation, Authorisation and Restriction of Chemical substances). Sustav vrlo dobro radi i brojne tvari su već zabranjene. Zato je DPG spomenuti članak ocijenio kao nepotrebnu štetu ne samo plastici. Nanio je štetu ugledu i vjerodostojnosti lista u kojem je objavljen i autorici samoj.

Teška i neopravdana šteta ne samo plastici

Ono što zabrinjava jest činjenica da od nekoliko desetaka potencijalnih autora koji bi mogli reagirati u ovakvim slučajevima, reagira njih svega nekoliko. Ostali su zauzeti važnijim poslom, besplatnom predajom svojih stečenih znanja i spoznaja novcima hrvatskih poreznih obveznika, strancima. Pod nazivom međunarodna prepoznatljivost. A četrdeset godina borbe DPG-a za zaštitu okoliša od štetnog utjecaja, ne samo plastike i gume, već bilo kojeg materijala na čovjeka i okoliš kvalificira tu udrugu za javno reagiranje u obranu plastike, kada je argumentirano.

prof. Igor Čatić






- 10:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se