Plastično je fantastično

petak, 31.08.2012.

Što prosječni Amerikanac zna o plastičnim vrećicama?




Kao što ste imali prilike vidjeti u gornjem videu - prosječni Amerikanac ne zna niti osnovne činjenice o plastičnim vrećicama. Stoga nije ni čudo da im koje kakvi tzv. eko-fašisti (kako ih sami nazivaju - pogledajte prethodni post) prodaju sve i svašta, a onda oni, onako zavedeni, svi sretni glasaju za zabrane plastičnih vrećica.


No kakva je situacija kod nas? Vjerojatno slična, mada nema nekog pouzdanog istraživanja, niti ovako provedene ankete.

A koliko Vi znate o plastičnim vrećicama? Pokušajte Vi odgovoriti na pitanja koja su postavljena slučajnim Amerikancima, a pogledajte i točne odgovore.

Dakle, pogledajte sljedeće konstatacije i ocijenite jesu li istinite ili su lažne:




PLASTIČNE VREĆICE SU RECIKLABILNE

Plastične vrećice su 100 % reciklabilne. Devet od deset potrošača ponovno koristi svoje jednokratne plastične vrećice za različite kućne potrebe. Reciklirane plastične vrećice koriste se za izradu novih vrećica, ali i za izradu raznih drugih plastičnih proizvoda - pa čak i mostova.


PLASTIČNE VREĆICE SU NAJPOVOLJNIJI I EKOLOŠKI PRIHVATLJIV IZBOR


Ako se uspoređuje pojedine vrste različitih vrećica, jednokratna plastična vrećica je najbolje rješenje za naš okoliš. Za proizvodnju plastičnih vrećica troši se najmanje prirodnih resursa, najmanje energije se utroši za proizvodnju, zauzimaju najmanje mjesta na odlagalištima, i proizvode najmanje stakleničkih plinova tijekom svog životnog ciklusa. Ukoliko se zabrane jednokratne plastične vrećice i kupcu se onemogući slobodni odabir, kupci će biti prisiljeni plaćati vrećice, kupovati će deblje i veće vrećice za smeće i u konačnici odbaciti će više plastike na odlagališta, a na žalost i u okoliš.


NA VIŠEKRATNIM VREĆICAMA I TORBAMA PRONAĐENE SU BAKTERIJE E.COLI I DRUGE KOJE SE RAZVIJAJU NA POKVARENOJ HRANI


Prilikom testiranja, utvrđeno je da se na 12 % višekratnih vrećica i torbi (plastične, od skaja, platnene) nalazi opasna bakterija e.coli i da oko 50 % ispitivanih višekratnih vrećica i torbi sadrži druge bakterije koje se razvijaju na pokvarenoj hrani ili njenim ostacima. Treba također spomenuti da je istim ispitivanjem višekratnih vrećica i torbi koje je provedeno 2011. godine utvrđeno da skoro 40 % njih sadrži toksične tvari više od dopuštenih granica.


PLASTIČNE VREĆICE PROIZVODE SE OD NAFTE

Najvećim dijelom plastične vrećice proizvode se od prirodnog plina iz kojeg se izdvaja etan pa se krekiranjem proizvodi plin etilen koji se u procesima polimerizacije pretvara u polietilen visoke ili niske gustoće, linearni polietilen niske gustoće - a to je osnovna sirovina od koje je napravljen najveći dio potrošačkih plastičnih vrećica.


PLASTIČNE VREĆICE PREDSTAVLJAJU ZNAČAJAN UDIO U NAŠEM OTPADU


Jednokratne plastične vrećice zauzimaju neznatan udio u našem otpadu. Rađena su razna istraživanja, pa je utvrđeno da plastične vrećice u Americi u otpadu sudjeluju s oko 0,5 %, u Velikoj Britaniji s oko 0,3 %, a u Austriji oko 0,2 %. U Hrvatskoj je približnu analitiku napravilo komunalno poduzeće "Ponikve" na Krku, gdje sva plastična ambalaža (osim PET boca), dakle, vrećice, folije, plastični omoti, podlošci i ostala pakirna plastika čini ukupno 2,9 % otpada prikupljenog na otoku Krku. Ukoliko se želi riješiti problem prevelikog otpada, onda zabrana plastičnih vrećica svakako nije rješenje. Rješenje ovog problema je odvojeno prikupljanje, izdvajanje vrijednog otpada koji može biti sekundarna sirovina te recikliranje.



Eto, jeste li točno odgovorili? Znaju li Hrvati više od Amerikanaca?



- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 28.08.2012.

Komentar prosječnog američkog građanina

Višekratno koristim plastične vrećice koje dobijem u trgovini za brojne upotrebe koje su već spomenute: za smeće, za marendu, za pokupiti iza kućnog ljubimaca, te općenito za prijenos robe iz trgovine do moje kuće, itd. A ukoliko ih ne koristim, onda ih odlažem za recikliranje. Moje ponašanje NE oštećuje okoliš.

Bolestan sam i umoran od ljevičarskih eko fašista koji uvijek guraju "zabrane" za sve što im se ne sviđa. Nema ništa što je toliko neslobodno ili napadno kao što su te njihove inicijative, pogotovo kada pronađu poneki podatak koji podržava takve ekstremne ideje.

Zašto jednostavno nemamo nekakav javni servis koji bi podsjećao ljude da odlažu plastične vrećice u kante za recikliranje ukoliko ih više ne žele koristiti? Usmjeriti se na edukaciju čini se kao puno bolja ideja.

Pročitao sam mnogo o ovom problemu i slobodno mogu reći da argumenti onih koji podržavaju zabrane plastičnih vrećica baš i ne drže vodu, po mom mišljenju. Gotovo sve ideje zaštitara okoliša čine naš život težim i skupljim bez ikakve brige za dobrobit građanki i građana. Trebali bi smo biti okrenuti prema naprijed, a ne unazad. Jer, ja ne mislim da su ideje koje uzrokuju gnjavažu i dodatne troškove rezultat naprednog razmišljanja i da su korisne za napredak našeg društva.

Kako je to ironično da ti ljudi promoviraju te nazadne ideje, a stalno ih nazivaju "naprednima".

Ukoliko se zabrane jednokratne plastične vrećice, potrošiti ću više novca za kupovinu vrećica u trgovinama. Također, imati ću dodatne troškove, koje danas nemam, za papirnate vrećice, ili se gnjaviti se hrpom gadnih platnenih vrećica po kući i nositi ih svaki puta kada idem u trgovinu. I naravno, moram ih redovno održavati i prati, sve u svemu više posla nego što ga imam danas.

I to je društveni napredak? Stvarno?

Zaštitari okoliša svijeta - kada dođete na ideju da stvarno pomažete okolišu i da istovremeno ne učinite moj život težim i skupljim, tada ću vas svakako prihvatiti. Ali, do tada, ne računajte na mene u niti jednoj vašoj opsesivnoj inicijativi koje najčešće nisu zasnovane na činjenicama. Vi nemate pravo na bezgraničnu suglasnost samo zato što kažete da će nešto pomoći okolišu.

Umjesto što govorimo o plastičnim vrećicama, zašto vi zaštitari okoliša ne pogurate zakon kojim bi se propisalo ugradnja peći u našim domovima s najmanje 90 %-tnim iskorištenjem. Zašto je 80 % starih peći koje nemaju ni približno takvo iskorištenje goriva još uvijek dozvoljeno, i danas se ugrađuje čak i u novoizgrađenim zgradama i stanovima?

Prevelika potrošnja vode ponukala nas je da u 90-tima donesemo propis koji definira ugradnju 5 litarskih vodokotlića u našim zahodima, pa zašto onda i potrošnja plina u pećima za grijanje ne bi bila regulirana?

To bi u ovom trenutku trebala biti inicijativa koja zapravo ima smisla! Zaboravite plastične vrećice i govorimo o štednji plina umjesto toga.


Reboot



Izvor: The News Tribune



- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.08.2012.

Dizelsko gorivo od otpadne plastike

U prošlom postu spomenuo sam irsku tvrtku Cynar Plc. koja je patentirala proizvodnju goriva iz otpadne plastike, a sada Vam dragi čitatelji predstavljam dvije američke tvrtke koje su sagradile postrojenja i proizvode gorivo u sličnim tehnološkim procesima.





Zgodnu prezentaciju izvršnog direktora Michaela Murraya kompanije Rockwell Automation iz Chicaga- pogledajte na sljedećem LINKU.




Ono što valja izdvojiti:

Za proizvodnju goriva pretežno se koriste otpadni plastični proizvodi od polietilena niske gustoće (PE-LD), polipropilena (PP) i polistirena (PS) (najčešće je to ambalažna plastika), dok je polietilen visoke gustoće (PE-HD), poli(etilen-teraftalat) (PET) i poli(vinil-klorid) (PVC) isplativije reciklirati.

Od 1 tone plastičnog otpada dobije se oko:
- 700 litara dizel goriva
- 200 litara benzina
- 100 litara kerozina
- 60 litara sintetičkog plina i
- 5 % je karbonizirani ostatak.

A ekonomska računica pokazuje da je cijena klasičnog dizel goriva na američkim crpkama oko 3,5 $ (bez taksi i naknada) za 1 galon (3,785 litara) dok je cijena proizvodnje 1 galona goriva iz plastičnog otpada oko 1,5 $ (također netto)


Druga američka tvrtka JBI Inc. razvila je svoju tehnologiju za pretvaranje plastičnog otpada u visoko rafinirano nisko sumporno dizelsko gorivo.



Tehnologija je nazvana Plastic2Oil, a trenutačno može preraditi 1,8 tona plastičnog otpada po satu, proizvodeći tekućinu koja se potom isparava u procesu koji djeluje na lance ugljikovodika, zadržavajući 86 % sadržaja ugljikovodika. Na kraju procesa nastaje gorivo koje se može koristiti u automobilskim dizelovim motorima, brodskim motorima i elektranama.

Prijašnji su pokušaji da se od plastike napravi gorivo kao rezultat imali nekvalitetno, pomalo muljevito gorivo, tvrdi osnivač tvrtke J. Bordynuik koji objašnjava da se u ovom slučaju radi o visoko rafiniranom konzistentnom proizvodu koji zadovoljava službene tehničke specifikacije dizelskog goriva.


Otpadne polietilenske vrećice i folije smljevene u listiće pripremljene za ulaz u proces Plastic2Oil.


O pretvaranju plastičnog otpada i ranije je pisano u prethodnim postovima na ovom blogu:
- Kako od otpadne plastike dobiti visokovrijedno gorivo?
- Postrojenje za preradu otpadne plastike u gorivo


Izvori:
Yale Environment 360
NPR.org
Cynar Plc - green fuel
Plastic2Oil



- 11:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.08.2012.

Interkontinentalni let s gorivom dobivenim iz plastičnog otpada



Kako javlja nekoliko svjetskih agencija i web portala, upravo je u pripremi prvi interkontinentalni let laganim avionom koji će kao gorivo koristiti gorivo dobiveno iz plastičnog otpada.

Pilot Jeremy Rowsell letiti će iz Sidneya do Londona u jednomotornom avionu - Cesna 128 i to će biti prvi puta da se takav let izvodi s takvim avionom.

Osim što će to biti prvi let takvim avionom, prvi puta će se kao jedino gorivo u avionskom transportu koristiti avionsko gorivo dobiveno od plastičnog otpada.

Projekt nazvan "Wings of Waste" (Krila otpada) koristiti će gorivo dobiveno u tvornici Portlaoise irske kompanije Cynar Inc.

"Avio prijevoz je kritičan za ekonomiju, vitalan za spašavanje života i najbolji način za doživjeti planet na kojem živimo. Ne možemo zaustaviti letenje niti bi smo to željeli, ali letove možemo učiniti održivima. Naš je cilj isprobati to sintetičko gorivo načinjeno od plastičnog otpada i dokazati da je upotrebljivo za brojne ostale praktične primjene i time zamijeniti fosilna goriva iz konvencionalnih izvora." - izjavio je pilot Rowsell.

Za let Sydney - London biti će potrošeno oko 400 litara sintetičkog diesel goriva. Prema informacijama iz Cynara, za taj projekt donirali su 4 t tog goriva, a ta količina goriva pridobivena je iz oko 5 tona plastičnog otpada.



Izvori:
Plastic News
The Sydney Morning Herald
Aero News Network


- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.08.2012.

Britanska kampanja protiv vrećica ocijenjena kao cinični "greenwashing"*

Britanski Carrier Bag Consortium CBC) (Udruženje proizvođača plastičnih vrećica) i Packaging and Films Association (Pafa) (Udruženje proizvođača ambalaže i plastičnih filmova) napali su kampanju protiv plastičnih vrećica koja se vodi u Velikoj Britaniji zbog njihovih neutemeljenih tvrdnju o zaštiti okoliša.

U svom priopćenju ta su dva industrijska udruženja naveli da je kampanja protiv plastičnih vrećica "Break the Bag Habit" (Odviknimo se od vrećica) kojeg vodi udruga Keep Britain Tidy (Održimo Britaniju čistom), Marine Conservation society (Društvo za očuvanje mora) i Council for the Protection of Rural England (Savjet za očuvanje ruralne Engleske) je cinični trik kako bi se opravdao namet na plastične vrećice od kuda bi se generirala sredstva za popunjavanje rupa nastalih smanjenim humanitarnim prihodima i javnim donacijama te smanjenom Vladinom potporom.

Te četiri organizacije koje su pokrenule kampanju "Break the Bag Habit" (Odviknimo se od vrećica) pozvali su britanski parlament da se uvede mala naknada na sve jednokratne vrećice s ciljem smanjenja smeća i otpada. U svom odgovoru CBC i Pafa kojeg su poslali svim članovima britanskog parlamenta i svim značajnijim trgovačkim lancima u Britaniji naglasili su propuste u kampanji protiv vrećica i zahtjevaju da se pridržavaju prihvaćenog kodeksa ponašanja.

"Rigorozno istraživanje životnog ciklusa kojeg je provelo Britansko ministarstvo zaštite okoliša - Life Cycle Analysis (SC 030148)** jasno je pokazalo da alternative tankim plastičnim vrećicama zahtijevaju znatno više vrijednih prirodnih resursa za proizvodnju, i imaju veći utjecaj na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa. Vjerujemo da je nova kampanja namjerno pogrešno predstavljanje činjenica koje su objavljene u istraživanju ministarstva s ciljem da se napadom na vrećice skrene pozornost i resursi s makro-okolišnih porblema s kojima smo suočeni." - napisano je u pismu CBS-a i Pafe.

"Posebno smo iznenađeni izokretanjem činjenica i statističkih istraživanja koje provodi udruga "Keep the Britain Tidy" stalno prenaglašavajući zanemarive utjecaje plastičnih vrećica na okoliš. Postavlja se pitanje zašto ta udruga toliko napada plastične vrećice kada je utvrđeno da iste čine 0,03 % otpada u našem okolišu" - izjavio je Barry Turner izvršni direktor Pafa udruženja.

Paul Marmot, predsjednik udruženja CBC također je komentirao "Break the Bah Habit" kampanju: "Dobra okolišna praksa jeste smanjivanje utjecaja, ponovno korištenje resursa i recikliranje na kraju životnog ciklusa. Upravo plastične vrećice, kao okolišno najprihvatljivije rješenje za prijenos potrepština iz trgovine, nude sva ta tri temeljna postulata jer imaju najmanji utjecaj na okoliš tijekom proizvodnje i transporta u distribuciji, jer se u oko 80 % slučajeva višestruko koriste u domaćinstvima i na kraju, jednostavno mogu biti reciklirane putem više od 5000 mjesta za skupljanje u našim trgovačkim lancima".


Napomene:
* Što je "greenwashing" detaljno je predstavljeno u postu na ovom blogu Kako prepoznati "greenwashing"
** Studija Britanskog Ministarstva zaštite okoliša dva puta je predstavljena na ovom blogu u postovima:
Ako koristimo platnene vrećice, jesmo li ekološki osvješteni? i
Analiza životnog ciklusa potrošačkih vrećica


Izvori:
Plastic and Rubber Weekly
Plastic News



- 13:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.08.2012.

Misao dana

Spašavati planet zabranom plastičnih vrećica je
kao spašavati Titanic žličicom za čaj.



Napisao je bloger Igniss u komenatru na ovom blogu.

- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.08.2012.

Izjava dana

Vulkani i ono što mi "dimimo" po Zemlji nemaju zajedničkih dodirnih točaka. Mi smo spram vulkana toliko mali da se to gotovo ne da opisati. Evo primjera: u erupciji vulkana Pinatubo na Filipinima 1991. godine izbačeno je u zrak toliko prašine da tu količinu fino mljevenog materijala naša civilizacija nije sposobna proizvesti - ako bi smo za to angažirali sve cementare, sve mlinove, sve tvornice koje postoje - niti u 150 godina. Jedino u čemu smo bolji od vulkana je izbacivanje ugljičnog dioksida. Kada je na djelu neka kriza, skretanje pažnje na nešto drugo stari je trik, koji uvijek upali.


Rekao je Korado Korlević - astronom, voditelj zvjezdarnice u Višnjanu



Izvor: Novi list, 19.08.2012.



- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 18.08.2012.

Zabrane plastičnih vrećica čine ekonomsku štetu



O tome se je već dosta puta pisalo na ovom blogu, podastrijeti su brojni argumenti, hrvatsko Društvo za plastiku i gumu o tome se više puta očitovalo, i rekli bi smo - nije nova informacija.

No ipak ovo je nova informacija jer dolazi is Sjedinjenih Američkih Država, konkretno iz Dalasa u Teksasu, gdje je sjedište Nacionalnog centra za politološka istraživanja (National Center for Policy Analysis (NCPA) koje je sprovelo istraživanje o utjecaju zabrana plastičnih vrećica u okrugu Los Angelesa u Kaliforniji.

Naime poznato je da je u toj američkoj regiji izglasano i uvedeno najviše zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, a najveći grad na tom popisu je Los Angeles. U Los Angelesu su od srpnja 2011. zabranjene jednokratne plastične vrećice, a anketirani su rukovoditelji trgovina s cijeli nizom pitanja o prodaji, troškovima i zaposlenosti.

Istraživanje koje je vodila starija suradnica Nacionalnog centra za politološka istraživanja Pamela Villarreal - čiji rezultati su objavljeni na sljedećem LINKU, imalo je za cilj utvrditi utjecaj na prihode i zaposlenost. Obrađeno razdoblje je godinu dana prije uvođenja zabrana i godinu dana nakon uvođenja zabrana. Istraživanje je provedeno u mjestima i gradovima Kalifornije gdje su uvedene zabrane, ali i u susjednim mjestima i gradovima gdje te zabrane nisu uvedene.

Što je utvrđeno?

Vrlo zabrinjavajući su rezultati po ekonomiju područja gdje su uvedene zabrane. U područjima gdje su uvedene zabrane zabilježen je u trgovačkom sektoru pad zaposlenosti od 10 % dok se u susjednim područjima gdje zabrane nisu na snazi bilježi blagi porast zaposlenosti.

Najveći dio trgovina u području zabrana jednokratnih vrećica bilježi pad prodaje od prosječno oko 6 %, dok istovremeno u susjednim područjima gdje nema zabrane, trgovci bilježe porast prodaje od 9 %.

Stoga se slobodno može zaključiti da potrošači nisu prihvatili zabrane i takse, da potrošači žele imati izbor i da će rađe otići u udaljenije trgovine u kojima nema zabrane nego kupovati u trgovinama gdje ne mogu dobiti besplatnu jednokratnu plastičnu vrećicu.

Istraživači NCPA zaključuju da u Los Angelesu, na žalost, prije uvođenja zabrane nije napravljeno nikakvo istraživanje o mogućim neželjenim utjecajima uvođenja zabrana. Ekološke koristi definitivno nema, dapače, zabrane dovode do šteta po okoliš, a evo potvrđene su i negativne posljedice na poslovne subjekte u trgovinskom sektoru.

U sljedećem video klipu možete vidjeti izjavu voditeljice istraživanja Pamele Villarreal:





Izvori:
National Center for Policy Analysis (NCPA)
Yahoo News
Plastic News
Progressive Grocer



- 18:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 17.08.2012.

Neželjeni efekti biogoriva i bioplastike

Ono što su hrvatski znanstvenici odavno znali i upozoravali, a tu je prilično glasan bio prof.dr. Čatić, trend bioplastike iz bio izvora mogao bi dovesti do poskupljenja hrane, jer će jednostavno poljoprivrednike preusmjeriti u proizvodnju isplativijeg bio goriva i sirovina za proizvodnju bio plastike, a ne za hranu - bilo ljudsku, bilo stočnu.

Suša i klimatske promjene koje su napokon i znanstveno povezane, ovih dana ponukale su Ujedinjene narode da od Sjedinjenih Američkih Država zatraže smanjivanje proizvodnje etanola (etilnog alkohola) iz kukuruza. Naime, etanol se koristi kao gorivo ili kao sirovina za proizvodnju sirovinske osnove za cijeli niz plastičnih masa.

Svojim zahtjevom UN vrši pritisak na predsjednika Obamu da u predstojećoj predsjedničkoj kampanju uključi i pitanje "hrana vs. gorivo". Naime, najveći dio proizvodnje etanola u SAD-u je iz kukuruza. UN intervencija je upućena guvrenerima, zakonodavcima te mesnoj i stočnoj industriji koji su i uputili upozorenje o značajnom porastu cijena kukuruza. I članovi Grupe 20 vodećih ekonomija svijeta - uključujući Francusku, Indiju, Kinu - izrazili su svoju zabrinutost zbog aktualne američke politike u proizvodnji etanola.


Izvor: The Finnancial Times


- 13:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.08.2012.

Plastika i na Marsu

Još jedan vrhunac svjetske znanosti i tehnologije dostižemo upravo ovih dana. Kao što je poznato, 6. kolovoza 2012. Rover Curiosity se nakon osam i pol mjeseci leta, "sedam minuta strave" za NASA-u, tijekom kojih nisu imali kontakt s letjelicom koja se spuštala na Mars, uspješno spustio na površinu crvene planete i započeo sa slanjem fotografjia. Kao što je rekao predsjednik SAD-a Barack Obama: "Tehnološki podvig bez presedana".


Curiosity u fazi testiranja u NASA-inim laboratorijima.

Ukupno je prešao 587 milijuna kilometara, a na cijeli je projekt potrošeno 2.5 milijardi dolara, a samo vozilo koštalo je 1,8 milijardi dolara. Vozilo je teško oko 900 kg, dugačko oko 2,7, a široko 2,2, m. Opremljeno je laboratorijskim instrumentima za analizu uzoraka atmosfere, tla i stijena.

Glavni zadatak cijelog programa i ekspedicije, odnosno Curiosityja je utvrđivanje mogućnosti života na Marsu odnosno utvrdili je li ga ranije bilo i pod kojim uvjetima.


Kompjuterska simulacija jednog od ispitivanja Curiosityja

I nije prvi puta da je NASA napravila civilizacijski, znanstveni, a prvenstveno tehnološki iskorak. Brojni su projekti NASE koji su ostavili velikog traga u čovječanstvu, ali i u našem svakodnevnom životu. Upravo je NASA današnjoj civilizaciji dala neke danas svakodnevne stvari kao što je teflon, cirkoniziranje površine (presvlačenje keramičkih pločica koje su otporne na temperaturu s mikronskim slojem cirkonija i time postizavanje iznimno velike tvrdoće i otpornosti na habanja), pa zatim nevidljive, odnosno transparentne zubne proteze, leće otporne na ogrebotine, memorijska spužva (poliuretan - silikonska pjenasta plastika), toplomjer za uši - termometar na bazi IR zraka (danas se koristi za mjerenje temperature djece), DYNACOIL - trodimenzionalna poliuretanska pjena koja omogućava ugradnju ventilacijskih kanala u današnju sportsku obuću, daljinsku komunikaciju, podesive dimne detektore (ionizirajući detektori), sustav odvodnje vode između automobilskih guma i asfalta, bežične alate, filtere za vodu. Osim konkretnih izuma još je više ideja koje se danas primjenjuju u svakodnevnom životu. Zasigurno, još je jako puno toga u sferi stroge vojne tajne. Ali, za koju godinu, ta će rješenja obogatiti naš život.

Projekt je, koji se već sada može proglasiti uspješnim i povijesnim rezultat je rada brojnih znanstvenika, inženjera, stručnjaka iz svih područja znanosti i tehnologije.


Kompjuterska simulacija jednog od ispitivanja Curiosityja

Posebni izazov stručnjacima NASE i njenih suradnika bilo je prevladati ekstremne uvijete koji vladaju na putu do Marsa i na samom Marsu. Stoga je posebna pažnja posvećena materijalima. Samo vozilo, do Marsa je stiglo u posebnoj svemirskoj kapsuli koja se termički izolirana, a dijelovi i materijali kapsule testirani su da izdrže temperaturu do 3500 °C.

Osnovni materijal koji je korišten za izradu osnovne konstrukcije Curiosityja je titan i ugljični kompoziti koji su iznimno otporni na ekstremne temperature. Ali, pored tih visoko temperaturno otpornih materijala, u Curiosity je ugrađeno dosta plastike. Najrazličitijih plastičnih materijala. Gotovo sva kompjuterska i instrumentacijska oprema izrađena je od standardnih plastičnih materijala ojačanih grafitnim kompozitnim materijalima. Naime, očekuje se da će na samom Marsu, takva oprema biti izložena temperaturama od -125 °C do +150 °C, a da će misija trajati najmanje godinu i pol, te u tom vremenu oprema mora biti zaštićena od vanjskih uvijeta kako bi ispravno radila.

Najveći dio kompjuterske opreme, elektro vodiča i ostalih plastičnih dijelova zaštićen je specijalnom višeslojnom trakom i pločama na bazi poliamida koje su ojačane posebnim vlaknima staklene vune - komercijalnog naziva DUNMORE. Traka nije samo temperaturni već je i električki izolator. Time je osiguran nesmetani protok energije i instrumentacijskih strujnih signala od indikatora do kompjuterskog sustava koji obrađuje signale.


Prikaz izrade DUNMORE višeslojne trake

Neposredno prije ulaska u atmosferu Marsa, brzina svemirskog broda bitno je smanjena te ja kapsula s brzine od više od 20.000 km/h morala biti svedena da se osigura mekano spuštanje. Prvi dio smanjenje brzine odrađen je kočenjem uz pomoć motora na nekih 1700 km/h, a onda je otvoren padobran s kojim je kapsula približena površini Marsa, da bi zatim samo 900 kg teško vozilo bilo mekano spušteno s tzv. svemirskom dizalicom na samu površinu Marsa.


Prikaz ulaska kapsule s Curiosityjem u Marsovu atmosferu.


Spuštanje kapsule - svemirske dizelice s Curiosityjem uz pomoć najlonskog padobrana

Jednostruka kupola padobrana promjera oko 21,5 m izrađena je od najlona, kao i spojne, noseće trake koje su izrađene od upletenih najlonskih niti.


Prikaz svemirske dizalice

A kako je to izgledalo, pogledajte u sljedećoj kompjuterskoj animaciji:




Dakle, izgleda da se i na Marsu ne može bez plastike.

No, NASA ne miruje, već dobrano i vrlo aktivno radi na novoj generaciji vozila za Mars. Već je napravljeno novo vozilo koje je sada u fazi testiranja u pustinji Arizona.

Ono što je zanimljivo, tehnološki je ovdje napravljen još jedan korak naprijed. A to je da je više od 70 dijelova ovog novog vozila izrađeno s 3D printerom, a kao materijali se koriste ojačani ABS - Acrylonitrile - Butadiene - Styrene (akrinonitril - butadijen -stiren), PCABS (blend polikarbonata i ABS-a) te od polikarbonatnih materijala.

Za sada se na ovaj način od plastike izrađuju otvori za usmjeravanje ispušnih plinova i sprečavanja širenje plamena, nosači i kućišta kamera, branici te vrata kabina.

Evo prikaza novog vozila u nekoliko fotografija:


SLIKA 1 - Ovaj rover ima kabinu pod pritiskom koja omogućava zaštitu astronauta, sastoji se od 70-tak dijelova izrađenih pomoću 3D printera, u što su uključena kućišta, ventilacijski otvori i elementi za učvršćivanje.


SLIKA 2 - NASIN rover sljedeće generacije testira se u pustinji Arizone.


SLIKA 3 - Znanstvenici NASE konstruirali su dijelove za sljedeću generaciju rovera za Mars koristeći se kompjuterski upravljanim 3D printerom


SLIKA 4 - Ovaj dio izrađen od ABS plastike kreiran je pomoću 3D printera.


SLIKA 5 - Ovaj specijalni dio izrađen je od ABS plastike uz dodatak raznih aditiva u svrhu učvršćenja tekođer pomoću 3D printera.


Ono što je u cijelom procesu vrlo zanimljivo je korištenje 3D printera. Oni kao takvi postoje već više od 25 godina, ali tek u posljednje vrijeme, s razvojem materijala (u pravilu raznih kompozita), 3D printeri sve više dolaze u upotrebu. Njihova prednost je što se na kompjuteru konstruirani dio može odmah "isprintati" na 3D printeru. Time je osigurana iznimna preciznost, utrošak samo predviđenog materijala, vrhunsku obradu površine i preklopnih (nekada spojnih) mjesta.

3D printer je dimenzija nešto većih od kancelarijskog aparata za kavu. Rade na principu ink-jet printera gdje trodimenzionalno nanose zagrijanu tekuću plastiku. Uskoro, kada postane brži i dostupniji na tržištu mogao bi vrlo lako zamijeniti strojeve za injekcijsko prešanje.

Kako radi 3D printer (na principu taložnog učvršćivanja) možete vidjeti na sljedećem promo video klipu:



A evo i dva sljedeća primjera - ink jet tehnologije 3D printanja:

1. Kroz mlaznice ide vezivo za prah:


2. Kroz mlaznice ide tekući fotopolimer:




Izvori:
NASA - mision
NASA - galery
Examiner.com
Dimensionprinting.com
Plastic Today.com
Plastic Today.com - Dunmore
Gizmodo.com
Journal Tribune.com
Phys.org
Koldcast.tv - news


- 21:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 10.08.2012.

Pobjednik Olimpijade 2012 u Londonu je - plastika

Ovih dana vjerujem da je cijela nacija pred malim ekranima i prati sportska događanja na Olimpijadi 2012 u Londonu. Vesele nas uspjesi naših i stranih sportaša, a pogotovo nas vesele osvojene medalje za Hrvatsku - u trenutku dok ovo pišem Hrvatska ima 2 zlata (Sandra Perković u bacanju diska i Giovanni Cernogoraz u streljaštvu - trapu) i srebro (veslački četverac na pariće) i broncu (Lucija Zaninović u taekwon-dou), a vaterpolisti i rukometaši su u polufinalu.

Također smo fascinirani strelovitim Usainom Boltom i veličanstvenim Michaelom Phelpsom koji je do sada osvojio čak 22 olimpijske medalje.

To su pobjednici, to su rezultati njihovog napornog rada, velikog odricanja, ali i današnje tehnologije.

Ali, najveći pobjednik ovih Olimpijskih igara je - plastika.

Kao što je plastika postala sastavni i neizostavni dio najnovijih unapređenja u automobilizmu, avio i svemirskoj industriji, ukupno u tehnologiji prijevoznih sredstava, u kompjuterskoj tehnologiji, tako je plastika sastavni i neizostavno dio sporta i sportskih rezultata koju su brži, viši i snažniji upravo zahvaljujući najnovijim istraživanjima i postignućima u tehnologiji plastičnih materijala, kompozita i izradi opreme, sportskih rekvizita, terena i infrastrukture te odjeće i obuće sportaša od plastičnih materijala.

Današnji rezultati sportaša razlikuju se u stotinkama sekundi, a vrlo često, presudnu ulogu u tome ima plastična sportska oprema i odjeća i obuća sportaša izrađena od plastičnih materijala. Upravo zahvaljujući plastici koja je lakša od alternativnih materijala, mogućnosti izrade i oblikovanja koji omogućavaju bolju prozračnost, omogućavaju se bolji rezultati.

Dosta se je pričalo i pisalo o odjeći plivača, pa su poliuretanski i drugi netekstilni plastični materijali omogućili toliko dobre plivačke trikoe da je na Olimpijadi u Pekingu 2008. godine oboreno čak 68 svjetskih rekorda u plivanju. Takva plivačka odjeća (jednodjelni trikoi koji pokrivaju cijelo tijelo) je nakon toga zabranjena, međutim i dalje se kupaće gaćice plivača i kostimi plivačica te njihove kape izrađuju od istih tih plastičnih materijala i doprinose poboljšanju rezultata u plivanju.



Svjetska federacija FINA (Fédération Internationale de Natation) koja definira pravila po kojima se provode svjetska prvenstva i Olimpijske igre, željela je smanjiti utjecaj opreme plivača na rezultate, odnosno neka pobijedi onaj koji je brži i jači, a ne onaj koji ima bolju opremu. Nakon zabrane 2009. godine prije spominjanih trikoa poznata svjetska kompanija Speedo pristupila je izradi novog tipa kupaćih gaćica i kostima, a materijal je polimer Lycra (nepoznatog sastava, ali poznato je da je najvećim dijelom korišten najlon). Upravo u tim kostimima ovih dana plivači obaraju rekorde.










Plastika je odavno sastavni dio gimnastike - gotovo sva oprema i podloge su izrađeni od različitih plastičnih materijala, ali ovih smo dana imali prilike vidjeti američke gimnastičarke u "plastičnim" trikoima. U stvari, ti trikoi izrađeni su od plastike - na bazi poliamida, najlona. Adidas je razvio posebnu tkaninu na bazi najlona koja svojim tkanjem omogućava savršenu pripijenost tijelu i ujedno prozračnost.











O najnovijim materijalima za izradu sportskih dresova koje je razvio Nike, već je pisano na ovom blogu - u postu "NIKE u službi zaštite okoliša". Nike je sportske dresove izradio od recikliranog polietilen teraftalata (PET), a za izradu jednog sportskog dresa utroši se oko 13 PET plastenki. Takvi novi dresovi izrađeni Nike AeroSwift tehnologijom testirani su u posebnim zračnim tunelima za aerodinamička ispitivanja te je utvrđeno da sportašu omogućavaju da bude brži za 0,023 sekunde nego da je odjeven u starije verzije sportske opreme.

Nike je također razvio Green Speed kopačke za nogometaše koje su teške samo 160 grama i na ovoj olimpijadi nose ih gotovo svi nogometaši. U kompaniji je potvrđeno da je više od 70 % recikliranog materijala ugrađeno u tu sportsku obuću. Ojačana unutrašnjost je od termoformirane kompozitne strukture. A korištenje plastike omogućilo je razvoj dizajna do neslućenih mogućnosti, ali ne toliko zbog izgleda već prvenstveno u funkciji udobnosti i prozračnosti. Upravo plastični materijal omogućava da se procesom injekcijskog prešanja dobije struktura kopačke koja ima posebne otvore za protok zraka i kanale koju upuštaju svježi zrak, a zagrijani izbacuje van.



Biciklizam je novo područje gdje je plastika zauzela glavnu riječ. Osim specijalnih odijela (trikoa) sličnih polimernih materijala od kojih se izrađuju i prije spominjana sportska odjeća u drugim sportovima, te osim posebne aerodinamične poliuretanske kacige, vrlo veliku ulogu igraju polimerni kompoziti od kojih se izrađuju konstrukcije bicikala - plastika ojačana ugljičnim vlaknima (carbon fiber-reinforced plastic (CFRP). Uvođenjem tih novih polimernih kompozita umjesto čelika i aluminija, bicikli su postali znatno lakši, pa su time omogućeni i bolji rezultati. Današnji okviri profesionalnih bicikala izrađeni od CFRP-a mogu težiti i manje od nevjerojatnih 695 grama, a cijela bicikla manje od 5 kg, što biciklistima omogućuje da s istom uloženom snagom postižu veće brzine, odnosno postiže se bolji omjer uložene energije i ostvarenog učina. Osim toga navedeni polimerni kompoziti omogućili su izradu aerodinamičnih konstrukcijskih dijelova koji prije nisu mogli biti postignuti s čeličnim ili aluminijskim cijevima.

Danas se osim od najnovijih polimernih kompozita - tzv. Ultra Hybrid Carbon, bicikli izrađuju i najnovijom (kažu revolucionarnom) tehnologijom injekcijskog kalupljenja tzv. "InsideOut molding process" kojim se izbjegava svaki višak materijala unutar konstrukcije i na spojevima te time izbjegava nepotrebna dodatna težina konstrukcije. To se postiže umetanjem poliuretanskih umetaka u unutrašnjost cijevi tijekom kalupljenja te odgovarajućim preciznim pritiskom i temperaturom što rezultira perfektno formirane segmente konstrukcije - i s unutrašnje i s vanjske strane.



Također se CFRP materijal koristi za izradu trupa veslačkih i jedriličarskih čamaca. Kompanija DSM razvila je materijal od poliesterskih smola u kombinaciji s ugljičnim vlaknima - Turane. Konstrukcija i sam trup su osmišljeni tako da što bolje naliježe na vodu, znatno su lakši od prethodnih i samim time čamac ima bolji omjer iskoristivosti uložene snage i postignutog učina, odnosno kod jedrilice, trup pruža najmanji otpor na valovitom moru. Više je reprezentacije koristilo takve veslačke čamce, što je opisano i u članku Plastics Today-a.



Vesla za kajak i kanu izrađuju se od najlona-6 s ugljičnim vlaknima, a materijal je razvila američka kompanija RTP Co. iz Minesote.













Brodovi nisu jedina plastična oprema u vodenim sportovima. Na londonskoj Olimpijadi, natjecanja u kajaku na divljim vodama održavaju se u posebno konstruiranim betonskim kanalima, a pregrade i zapreke izrađene su od modularnih plastičnih blokova.




Takav dizajn omogućava jednostavnu promjenu konfiguracije, a naknadno i micanje te korištenje sportskog terena u druge svrhe.









Novo područje korištenja plastike - su tereni za hokej na travi. Posebni pažnju u Londonu izazvala je plava boja trave s ružičastim vanjskim dijelom terena. Umjetna trava se izrađuje od polietilenskog prediva, a danas je najpoznatija površina PoliGras koja je i službena površinska podloga za Svjetsko hokejaško prvenstvo, a ista kompanija proizvodi umjetnu travu za nogometna i ragbi igrališta.






Osim terena sami stadioni su velikim dijelom izrađeni od plastičnih materijala. Krovne površine su izrađene od polikarbonatnih ploča koje se vrlo lako sklapaju, a sjedalice su izrađene u raznim bojama od termoplastičnog poliuretana dok su jastuci izrađeni od PVC-a. Konstrukcije na koje su postavljene sjedalice načinjene su od tzv. SPS (steel / PUR / steel) - kombinacija poliuretanske pjene između dva čelična lima. Sva ta oprema je lako demontažna i reciklabilna, te će se veliki dio tih objekata nakon Olimpijade demontirati ili prenamijeniti za druge namjene.


Izvori:
Scientific American
Speedo
Speedo FAQ - customer service
Slate.com
Plastics Today
S2O Whitewater Design
Whitewater parks Int.
SPI the plastics industry trade association



- 12:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.08.2012.

Izjava dana

"Provodim sve manje vremena sa svojim dragim suradnicima unapređujući procese proizvodnje i recikliranja, a sve više vremena branim radna mjesta naših radnika i radnica od političara koji su previše skloni bespogovorno prihvatiti bezvrijednu, "junk" znanost kako bi provodili državnu politiku za zaštitu potrošača od njih samih."



Izjavio je:
Stan Bikulege - predsjednik i glavni izvršni direktor kompanije Hilex Poly - najveće američke tvornice za proizvodnju plastičnih vrećica, ujedno i najveće tvornice za recikliranje istih u članku "The truth about plastic bags" objavljenom 23. srpnja 2012. na FoxNews.com



- 00:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 08.08.2012.

Može li se bez plastičnih vrećica i jesu li oni iz svijeta baš uvijek iskreni?

Više puta sam na ovom blogu pisao o zabranama plastičnih vrećica širom svijeta i pokušao proniknuti u stvarne razloge donošenja takvih odluka. U nekoliko postova sam to i obrazložio i slobodno se može zaključiti: zabrane plastičnih vrećica ili uvođenje nameta na njih definitivno nije ekološki motivirana mjera, a rezultat je još manje ekološki.

Kada govorimo o razlozima zašto se uvode zabrane ili naknade, onda je prvenstveno tu u interesu lokalna industrija - i plastičarska i papirna i/ili pamučna, ili zaštita od uvoza iz Kine ili jeftino politikanstvo lokalnih političara koji se pred izbore dodvoravaju krivo informiranoj i zavedenoj javnosti.

Kada govorimo o posljedicama koje izazivaju zabrane ili naknade, definitivno te posljedice nisu ekološke, dapače, šteti se okolišu - bilo energijski, bilo povećanim emisijama stakleničkih plinova, bilo potrošnjom goriva i troškova transporta, bilo povećanjem zapremnine otpada i zauzimanjem mjesta na odlagalištima. U svakom slučaju, posljedice su šteta okolišu.

Jednom je predsjednik Društva za plastiku i gumu g. Vladimir Ferdelji rekao: "Plastičarski lobi se stalno mora braniti zato jer ima izuzetno konkurentan proizvod (ekonomski, ekološki, praktički). Naravno, oni koji ne mogu postići konkurentnost u proizvodnji, a to su proizvodnje papirnatih i tekstilnih vrećica oni moraju vapiti za zabranama."

A kada je riječ o zabranama, pitanje je koliko se takve zabrane poštuju? Uvijek kada se uvede neka drastična mjera, onda ona treba biti toliko dobro definirana i stvarno opravdana i tek onda će se primjenjivati. No ukoliko je mjera donesena protiv zdravog razuma (kao što su npr. zabrane plastičnih vrećica), malo po malo pa je nitko neće poštovati. Nalaziti će se stotine načina da se ona zaobiđe ili jednostavno ne poštuje.

Evo dva primjera iz svijeta koji potvrđuju takvo što:

San Francisco je zabranio plastične vrećice još 2007. godine, međutim, 23. srpnja Associated Press je kao ilustraciju članku na Fox News-u "The truth about plastic bags" (Istina o plastičnim vrećicama) objavio sljedeću fotografiju:


Žene u China Townu San Francisca izlaze iz trgovina s rukama punih plastičnim vrećicama.

Ono što u članku navodi autor Stan Bikulege (predsjednik i glavni izvršni direktor kompanije Hilex Poly - najveće američke tvornice za proizvodnju plastičnih vrećica, ujedno i najveće tvornice za recikliranje istih) vrlo je zanimljivo - i pored aktivne zabrane plastičnih vrećice, prema izvještaju komunalnog poduzeća San Francisca, nakon zabrane povećana je količina smeća od plastičnih vrećica.


Drugi zanimljiv slučaj dogodio se u Indiji, u Mumbaiju (bivši Bombaj). U Mumbaju su zabranjene plastične vrećice tanje od 50 mikrona još 2003. godine s obrazloženjem da vrećice začepljuju odvodne kanale i kanalizaciju te da su upravo plastične vrećice uzrok velikih poplava koje su se dogodile 2005. godine u sjevernim pokrajinama pa je zabranjena proizvodnja, distribucija, prodaja i korištenje polietilenskih vrećica uz prijetnju kazni zatvora ili visokih novčanih kazni. A nedavno je čak Vrhovni sud Indije rješavajući prigovor lokalnog društva za zaštitu životinja ocijenio da su "plastične vrećice veća opasnost od atomske bombe".



Međutim, plastične vrećice su svojom praktičnošću i ekonomičnošću izgleda jače i od kazni. Naime, kako nas je 30. srpnja izvijestio web portal India Locals lokalno komunalno poduzeće Brihanmumbai Municipal Corporation (BMC) formiralo je od gotovo svih svojih radnika četveročlane inspekcije koje su obilazile trgovine te kažnjavale trgovce koji su dijelili plastične vrećice te im oduzimale zatečene zalihe vrećica.

Ali, kao što sam rekao, praktičnost i ekonomičnost vrećica je prevladala, ali i potreba za zaradom, pa je isto to komunalno poduzeće na aukcijama prodavalo oduzete vrećice kako bi se izrezale i reciklirale. Međutim, nakon prodaje onima koji se bave recikliranjem, nitko nije nadzirao što se dalje događa s vrećicama, pa su ti koji su ih trebali reciklirati, ponovno prodavali trgovcima i vrećice su ponovno završile u trgovinama. I tako u krug.



Izvori:
Fox News.com
India Locals
Reuseit.com
City & County of San Francisco



- 23:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.08.2012.

Ubijaju li plastične vrećice 100.000 morskih sisavaca i milion morskih ptica godišnje?

Izjava da plastične vrećice ubijanju sto tisuća morskih sisavaca i milion morskih ptica godišnje jedna je od najčešćih izjava zagovornika zabrana plastičnih vrećica, a temeljem iste uvode se zabrane prodaje i korištenja jednokratnih plastičnih vrećica u gradovima Sjedinjenih Američkih država, ali i širom svijeta.

Izjava sljedećeg sadržaja:

"Plastične vrećice ubijaju oko 1 milion morskih prica i 100.000 morskih sisavaca svake gdoine, bilo zbog toga što ih životinje pojedu ili se zapletu u njih"

- službeno je i obavljena u dvjema kalifornijskim novinama Daily Breeze i u San Jose Mercury News.

Također, prilikom donošenja programa smanjenja upotrebe plastičnih vrećica, a zatim i zabrane u Los Angelesu, 22 siječnja 2008. na gradskom vijeću dane su sljedeće izjave, koje su uvrštene u službene dokumente:

Emily Utter (Chico Bag Company - proizvođač višekratnih plastičnih torba): "I kao što smo čuli, plastične vrećice predstavljaju značajno ekološko opterećenje za morski okoliš, 100.000 smrti morskih životinja godišnje zbog plastičnih vrećica".

Heal the Bay (Udruga za očuvanje zaljeva Los Angelesa): "Svi ste čuli brojku od 6 milijardi vrećica, što znači da se širom svijeta svake minute koristi milion plastičnih vrećica. Imamo globalnu ekološku krizu. Čuli ste brojke o ugibanju milion morskih ptica i 100.000 morskih sisavaca godišnje."

Yvone Burke (predsjednica vijeća - predsjedavajuća sjednice): "Očekujemo od ovog tijela da zaštiti životinje koje tamo vani umiru u milionima".


A što je stvarno istina?

Navod o ugibanju 100.000 morskih sisavaca i milon morskih ptica svake godine zbog plastičnih vrećica je NEISTINIT.

U londonskom The Timesu 8. veljače objavljen je članak: “Series of blunders turned the plastic bag into global villain” (Serija zabluda pretvorila je plastičnu vrećicu u globalnog zločinca) gdje je navedeno:

"Glavna izjava zagovornika zabrana plastičnih vrećica je da plastične vrećice ubijaju više od 100.000 morskih sisavaca i milion morskih ptica svake godine. Međutim, te brojke zasnovane su na krivoj interopretaciji kanadskog istraživanja provedenog u Newfoundland provedenog 1987. godine kojom prilikom je utvrđeno da je između 1981 i 1984. godine više od 100.000 morskih sisavaca uključujući i ptice, uginulo zbog zapletanja u ribarske mreže. Kanadsko istraživanje uopće nije spominjalo plastične vrećice".

Petnaest godina kasnije, 2002. godine, kada je Vlada Australije naručila izvještaj o utjecaju plastičnih vrećica, autori izvještaja krivo su prenijeli brojke iz kanadskog istraživanja u Newfoundlandu, pogrešno pripisujući uzroke smrti životinja "plastičnim vrećicama".

Te brojke bile su dokaz i učvrstile su "zaštitare okoliša" u uvjerenju da su plastične vrećice ubojice. Četiri je godine ta greška u australskom istraživanju ostala neispravljena. Tek su 2006. godine autori studije zamijenili pojam "plastične vrećice" s pojmom "plastični otpad". I tom su prilikom priznali "Stvarne brojke ubijenih životinja tijekom godine zbog odbačenih plastičnih vrećica gtovo je nemoguće utvrditi."

U zaključku ispravke australske studije autori su priznali da se je izvornim kanadskim istraživanjem utvrđeno da su se referirali na ribarski pribor, a ne na plastični otpad, kao stvarnu prijetnju morskom okolišu.

Bez obzira na sve to, pogrešna tvrdnja je postala kamen temeljac široke kampanje za demoniziranje plastičnih vrećica.

David Santilo, morski biolog u Greenpeaceu izjavio je londonskom The Timesu da neznanstvene činjenice potkopavaju slučaj (Britanske) Vlade za zabranu vrećica. "Malo je vjerojatno da je toliko puno životinja ubijeno zbog plastičnih vrećica. Dokazi nam govore upravo suprotno."

Također se po tom pitanju očitovala i Američka nacionalna uprava za oceane i atmosferu U.S. National Oceanic and Atmospheric Administration (NOAA) koji su na svojim web stranicama odgovorili između ostalog i na sljedeća pitanja:

Pitanje: "Je li istina da 100.000 morskih sisavaca i/ili morskih kornjača ugine svake godine zbog otpada u moru / plastike / plastičnih vrećica?"

Odgovor: "Nismo u mogućnosti pronaći informacije koje bi potvrdile takvu izjavu. Pogrešna izjava koja ove brojke pripisuje plastičnim vrećicama objavljene su u izvještaju Australske Vlade 2002. godine, ali je to 2006. godine ispravljeno".

Pitanje: "Je li istina da morski otpad ubija milion morskih prica svake godine?"

Odgovor: "Takvi podaci su trenutno nepoznati. Vrlo smo daleko od mogućnosti za utvrditi znanstvene dokaze za te brojke. Najbliže što smo pronašli je "214.500 do 763.000 morskih ptica godišnje ugine nesretnim slučajevima zbog odbačenih ribarskih mreža japanskih ribara u svjevernom pacifiku (Ministarstvo trgovine SAD-a - 1981. godine) - što je objavljeno u web portalu Los Angeles News, Foods, Arts & Events - LAist 1987. godine".




Izvori:
Daily Breeze
San Jose Mercury News
Save The Plastic Bag.com
NOAA





- 13:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Zabrane plastičnih vrećica - još jedan eko-hir koji stvara dobar osjećaj

Nedavno je na web portalu Real Clear Science objavljen članak autora Todda Myersa "Plastic Bag Bans: Another Feel-Good Eco-Fad" koji govori o nedostatku i ignoriranju znanstvenih argumenata zagovornika zabrana plastičnih vrećica te time umjesto da smanjuju utjecaj na okoliš, oni ustvari štete okolišu, ali istovremeno stvarajući lažno dobar osjećaj da se odgovorno odnosimo prema okolišu. Članak u nastavku prenosim:


Širom Sjedinjenih Američkih Država, gradovi se priključuju najnovijem ekološkom trendu - zabrani jednokratnih trgovačkih vrećica. Zabrinuti s količinom plastike koja dospijeva u naše oceane i na utjecaj na životinjski svijet, lokalne zajednice odlučile su zabraniti vrećice kao jednostavan i ekološki odgovoran pristup.

Međutim, je li? Što na to kaže znanost?

Dokazi ukazuju na činjenicu da zabrana plastičnih vrećica zapravo u konačnici ima negativan utjecaj na okoliš, daje vrlo malu korist za biljni i životinjski svijet, ali znatno povećava emisiju CO2 i ostale utjecaje na okoliš.

Zagovornici zabrana trgovačkih jednokratnih plastičnih vrećica često koriste izjave o utjecaju na morski život i morske sisavce, ali rijetko pokušavaju kvantificirati taj utjecaj. Na žalost, mnogi pokušaji da se kvantificiraju ti utjecaji jednostavno su lažni ili obmanjujući. Na primjer, jedan je gradski vijećnik u Washingtonu rekao: "Ekološki utjecaj te vrste plastike uključuje više od milion morskih ptica, 100.000 morskih sisavaca koji su ubijeni zbog gutanja ili zapletenosti."

U stvari, izjava o ugrožavanju morskih sisavaca i morskih ptica jednostavno nema veze s plastičnim vrećicama. NOAA (Američka nacionalna uprava za oceane i atmosferu) je ispravila tu izjavu o morskim pticama na svojoj web stranici gdje su naveli: "Vrlo smo daleko od mogućnosti za pronaći dokaze za te brojke". Jedino istraživanje koje je NOAA mogla pronaći vezano uz ovu problematiku uopće ne spominje plastične vrećice ili čak otpad u moru (naplavine) već "ribarsku opremu za lovljenje", odnosno, drugim riječima, ti podaci se odnose na ribarske mreže koje su korištene na moru, a ne na odbačene plastične vrećice.

Londonski The Times postavio je ovo pitanje još 2008., čak je u poznatom članku "Series of blunders turned the plastic bag into global villain" i citirao biologa Greenpeacea koji je rekao: "Malo je vjerojatno da je toliko puno životinja ubijeno zbog plastičnih vrećica. Dokazi nam govore upravo suprotno. Mi nećemo riješiti problem otpada fokusirajući se na plastične vrećice."

Jedna od najčešćih izjava koje se čuju je da su plastične vrećice i ostala plastika stvorili pacifičku nakupinu smeća (Pacific Garbage Patch). U nekim se izjavama navodi da je ta nakupina dvostruko veća od države Teksas. To je jednostavno laž. Prošle godine je Državno sveučilište Oregona objavilo da je veličina u stvari manja od jedan posto površine Teksasa. Prošle je godine profesorica oceanografije Angueliqe White objavila priopćenje u kojem je navela: "Uopće nema sumnje da je količina plastike u svjetskim oceanima problematična, ali takav način pretjeravanja narušava vjerodostojnost znanstvenika".

Gđa. White je dodala da se količina plastike u oceanima ne povećava. Također, Oceanografski institut "Wood Hole" utvrdio je da se količina plastike u Atlanskom oceanu nije povećala još od 1980.-tih.

Sve to ne znači da plastične vrećice nemaju utjecaja. Ali, kada se određuju prednosti i negativnosti u odnosu na okoliš, ipak moramo biti iskreni u primjeni znanosti.

U stvari, postoje rizici od zabrane plastičnih vrećica.

Jedan od najvažnijih ekoloških rizika zabrana plastičnih vrećica je povećanje potrošnje energije. Plastične vrećice su energijski najučinkovitije trgovačke vrećice. To je utvrdilo Ministarstvo zaštite okoliša Velike Britanije u istraživanju gdje je uspoređena potrošnja energije kod jednokratnih plastičnih vrećica, kod papirnatih vrećica i kod višekratnih vrećica. Također je utvrđeno da je potencijal globalnog zatopljenja (GWP) plastičnih vrećica samo jednu četvrtinu GWP-a papirnatih vrećica i čak 1/173 (jedna sto sedamdesetitrećina) GWP-a višekratnih pamučnih vrećica. Drugim riječima, potrošači bi trebali pamučne vrećice koristiti najmanje 173 puta prije no što zadovolje bilo koju energijsku karakteristiku jednokratnih plastičnih vrećica. Tako, čak i kada bi se potrošači potpuno preusmjerili na višekratne vrećice, nije jasno da bi bilo smanjenja utjecaja na okoliš
.

Napomena autora bloga: Ova studija prikazana je i na ovom blogu u postu: "Ako koristimo platnene vrećice, jesmo li ekološki osviješteni?" i "Analiza životnog ciklusa potrošačkih vrećica"

Ironično, brojni gradovi koji su vodeći u borbi protiv plastičnih vrećica su potpisnici Konferencije gradonačelnika SAD-a o zaštiti klime. I k tomu, neki od tih gradova čak i pokušavaju procijeniti utjecaj na okoliš prelaskom s trgovačkih vrećica koje imaju nisku potrošnju energije na vrećice za čiju je proizvodnju potrebno puno više energije.

Istraživanje Ministarstva zaštite okoliša Velike Britanije je potvrđeno i u ostalim istraživanjima, a razlog je jednostavan - trgovine su počele koristiti plastične vrećice djelomično jer su jeftine u proizvodnji, a djelomično što je potrebno manje energije za proizvodnju.

I na kraju, lokalne zajednice bi trebale iskreno odvagnuti te različite ekološke utjecaje. Na žalost, malo koja načini analizu jer je jednostavno politička simbolika zabrana plastičnih vrećica vrlo snažna. Najčešće je jednostavnije ignorirati znanost koja ukazuje da takve zabrane u stvari štete okolišu nego učiniti iskreni napor za odvagnuti ta teška pitanja.

I zbog toga zabrane plastičnih vrećica postaju više okolišni hir nego korist okolišu.


Todd Meyers - direktor Odjela Zaštite okoliša Centra za javnu politiku Washingtona (Washington Policy Center) i autor knjige "Eko hirovi" (Eco-fads)




Izvori:
Real Clear Science.com
Todd Myers: "Eco-Fads" - izvod


- 01:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.08.2012.

Čim daš argumente, protivnici zašute

Nebrojeno puta se je dogodilo da se u nekoj raspravi, čim se podastru konkretni i neoborivi dokazi - ista se ugasi. Ugasi se iz dva razloga. Ili prijeđe na osobnu razinu, katkada i vrijeđanje, a uopće se ne raspravlja o meritumu, ili se diskutant više ne javlja jer - očito više nema što reći.

Puno je takvih primjera u našim elektronskim medijima, a izdvojio bih posljednje u kojima se je diskutiralo o vrećicama, plastici i zaštiti okoliša - Forum.hr, Alternativa-Forum.hr i Pollitika.com.

I nije to slučaj samo kod nas, tako je to i u svijetu. Brojni su portali svjetskih novina omogućavaju komentiranje ispod svojih članaka. I puno toga se može tu pročitati. Tako je neki dan i Washington Post objavio članak i potkrijepio ga video snimkom izjave dr. Sterlinga Burnetta, višeg suradnika Američkog Nacionalnog centra za politološke analize (National Center for Policy Analysis (NCPA) koji je ozbiljno doveo u pitanje odnosno opovrgnuo argumente zagovornika zabrana plastičnih vrećica.

O tome je već pisano na obom blogu u postu "Čine li plastične vrećice više dobra nego štete?" gdje možete vidjeti i video snimku njegove izjave.



Autor članka, g. Allen McDuffee zaključio je članak rečenicom: "Ukoliko postoje dokazi koji potvrđuju izjave g. Burnetta, on ih nije predočio".

Odmah se javio čitatelj pod pseudonimom AlecF koji je komentirao:

"U pravu ste g. McDuffee, g. Burnett nije ništa predočio čime bi podržao svoje tvrdnje. On je možda apsolutno u pravu, ali nedostatak statističkih podataka dovodi nas do zaključka da se njegova izjava može uzeti u obzir samo kao mišljenje. Mislite da NCPA zna bolje? Ukoliko nisu to učinili, želio bih da jesu."

Tada su se u diskusiju uključili i članovi našeg Društva za plastiku i gumu prof. dr. Igor Čatić i ing. Romeo Deša.

Romeo Deša je u višedijelnom komentaru pobrojao cijeli niz argumenata (provjerenih i dokazanih činjenica) kojima potvrđuje izjave g. Burnetta. Evo njegovog komentara:

"Da, g. Burnett je potpuno u pravu. Dozvolite mi da vam objasnim (u nekoliko komentara) i prikažem čitateljima Washinsgton Posta stvarne i dokazane argumente.

Bivša ministrica zaštite okoliša i prirode predložila je uvođenje naknade na plastične vrećice (nismo sigurni za koje: jednokratne, višekratne, vrećice za smeće. na sve?), ali je planirala da naknada iznosi oko 5400 % više od same vrijednosti jednokratne plastične vrećice.

Naše Društvo za plastiku i gumu i proizvođači plastičnih vrećica započeli su kampanju kako bi informirali medije i javnost što predložena naknada ustvari znači.

Prije nego napišem naše argumente, pogledajte neke izjave:
George Monbiot u "Tha Guardianu": "Plastične vrećice nisu pokora našeg planeta, njihovo najveće zlo je to što nam skreću pažnju s mnogo važnijih stvari".

Vladimir Ferdelji - hrvatski menadžer: "Plastični proizvodi, uključujući i plastične vrećice svu vrlo profitabilan proizvod svakom smislu (cijena, kvaliteta, utjecaj na okoliš, primjenjivost) i proizvođači proizvoda od drugih materijala, koji ne mogu dostići tu profitabilnost, moraju vapiti za naknadama i zabranama".

"Stvarni problem plastičnih vrećica se što one vrlo brzo i vrlo uočljivo otkrivaju naše ponašanje"

A sada evo nekoliko argumenata koje koristimo u našoj kampanji:
- plastična vrećica je višefunkcionalni proizvod i pogodan je za sve namjene (prijenos vlažnog, masnog, prljavog ili rasutog sadržaja)
- plastična vrećica nije problem zaštite okoliša, stvarni problem je ljudsko ponašanje (ali i nedostatak sustava odvojenog prikupljanja i sustava recikliranja). Nije moguće ispravljati ljudsko ponašanje sa zabranama ili naknadama na bilo koji materijal.
- brojna istraživanja potvrđuju da su plastične vrećice neznatan dio kućnog otpada. U Austriji one zauzimaju 0,02 %, u Velikoj Britaniji plastične vrećice zauzimaju 0,03 % prostora na odlagalištima.
- trag u okolišu plastičnih vrećica samo je 0,05 % traga prosječnog građana. U Austriji su izračunali da trag u okolišu prosječnog građanina zbog korištenja plastičnih vrećica cijele godine je jednak tragu kojeg građanin prouzroči vožnjom automobilom 13 km (prema istraživanju Instituta Denkstat)
- mi procjenjujemo da svaki hrvatski građanin proizvede otpada po osnovi plastičnih vrećica od 300 do najviše 500 grama godišnje
- nakon zabrane jednokratnih plastičnih vrećica u San Franciscu, potrošnja papirnih vrećica narasla je na dvostruku količinu nego je to bila potrošnja plastičnih vrećica, jer je svaki kupac u trgovinama i trgovačkim lancima upotrijebio dvije ili tri papirnate vrećice da bi prenio istu količinu kupljenih potrepština. To znači da je utjecaj na okoliš učetverostručen.
- ukoliko se uvede naknada ili zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, prosječni potrošač koristiti će više drugih vrećica (papirnatih i pamučnih) čiji je utjecaj na okoliš značajno lošiji od utjecaja plastičnih vrećica
- ukoliko se uvede naknada ili zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, potrošnja drugih vrsta plastičnih vrećica će se povećati. Pogledajte Irski primjer, kada su uveli naknadu na jednokratne vrećice, njihova potrošnja pala je za 90 %, ali je u supermarketima gotovo istovremeno porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %
- svaka, tzv. jednokratna plastična vrećica koristi se najmanje tri puta - kada donosimo potrepštine iz trgovine, kada omatamo proizvode i stavljamo u frižider i na kraju, kada ih koristimo kao vrećicu za smeće
- plastične vrećice zauzimaju neznatan prostor na odlagalištima. Na jednom od bolje organiziranih odlagališta u Hrvatskoj, sva ambalažna plastika (vrećice, folije, omoti - ne uključuje plastične boce i spremnika) predstavlja samo 2.9 % ukupnog otpada na odlagalištu.
- brojna istraživanja potvrdila su da je trag u okolišu plastičnih vrećica manji od utjecaja drugih proizvoda iste namjene. Papirne vrećice imaju 10 puta veći utjecaj na efekt staklenika, faktor istrošenja prirodnih resursa papirnih vrećica je 62 puta veći nego plastičnih vrećica
- analiza životnog ciklusa (LCA) potrošačkih vrećica koju je sačinilo britansko ministarstvo zaštite okoliša utvrdilo je da plastične vrećice imaju značajno manji koeficijent potencijala globalnog zatopljenja (GWP - Global Warming Potential) nego ga imaju papirne i platnene vrećice
- potrošnja sirovina za izradu papirnih vrećica je 22 puta veća nego kod plastičnih vrećica

Usporedbe su sljedeće:
• potrošnja materijala: plastika 1 - papir 22 > 22 puta više
• efekt staklenika: plastika 3 - papir 30 > 10 puta više
• faktor istrošenja prirodnih resursa: plastika 0,0045 - papir 0,25 > 62 puta više
• eutrofikacija: plastika 0 - papir 0,0025
• potrošnja vode (za proizvodnju 1000 vrećica):
- plastične vrećice - manje od 200 l
- papirne vrećice - 3800 l (17 puta više)
- pamučne vrećice - 27000 l (135 puta više)

Ili kalkulacija na drugi način:
- da bi se proizvela 1 tona polietilena od kojeg se proizvede oko 200.000 plastičnih vrećica potrebno je manje od 200 litara vode
- da bi se proizvela 1 tona papira, od kojeg se proizvede oko 10.000 papirnih vrećica potroši se od 15 do 20.000 litara vode
- da bi se proizvela samo jedna pamučna vrećica potroši se oko 2700 litara vode, odnosno za proizvodnju 1 tone pamučnog platna potroši se između 10 i 17 milijuna litara vode - za svu proizvodnju pamuka danas se u svijetu troši 2,6 % ukupne svjetske potrošnje vode (dobro je poznat slučaj Aralskog jezera)

- za proizvodnju plastične vrećice koristi se etilen C2H4 - neotrovan plin koji se dobiva kao ostatak u preradi nafte ili prirodnog plina. etilen se koristi za proizvodnju polietilena - sirovine za plastične vrećice, i koristi se od 5 do 7 grama za polietilensku vrećicu. Za sveukupnu svjetsku proizvodnu plastičnih vrećica koristi se samo 0,05 % svjetske potrošnje nafte (50 % potrošnje nafte ide na transport, 32 % ide na loženje i grijanje - što znači da oko 82 % svjetske potrošnje nafte jednostavno spalimo; 10 % nafte potroši se za kemijsku industriju gdje je 5 % za ukupnu proizvodnju plastike, a unutar toga je 0,05 % za plastične vrećice)
- za proizvodnju 1 tone papira potroši se 3,5 tona drveta i velike količine opasnih kemikalija (natrijev sulfat, natrijev hidroksid, magnezij, amonijak bisulfid, klor, titan dioksid, polialuminij klorid)
- teški metali su pronađenu u otpadnim vodama proizvodnje papira
- za platnene vrećice najviše se koristi pamuk. Pamuk se uzgaja na oko 3 % svjetske obradive površine, a taj se uzgoj tretira s 25 % ukupne svjetske proizvodnje pesticida i herbicida
- u skladu s istraživanjem austrijskog instituta Denkstat, proizvodnja i korištenje plastičnih vrećice je s energijske točke gledišta povoljnija od papirnih ili platnenih vrećica. Jedinični utrošak energije za proizvodnju i korištenje plastičnih vrećica je niži, a na kraju uporabnog vijeka, plastična vrećica se može energijski oporabiti
- prilikom recikliranja koriti se manje energije. U slučaju da se iskorištene vrećice spaljuju, zbog njihove velike energijske vrijednosti, može se iskoristiti za proizvodnju toplinske energije
- plastične vrećice ili bilo koji drugi plastični proizvod imaju vrlo veliku energijsku vrijednost te se u novo razvijenim i optimiziranim modernim procesima, jeftinim i učinkovitim metodama mogu pretvoriti u visokovrijedno gorivo
- istovremeno valja naglasiti da se za proizvodnju polietilena potroši ukupno 150 kJ/cm3, za proizvodnju čelika 350 kJ/cm3 i za proizvodnju aluminijskih slitina 600 kJ/cm3 energije
- papirne vrećice su 18 do 20 puta, a platnene vrećice i do 30 puta voluminoznije od plastičnih vrećica. Za transport od proizvođača do potrošača ovih potonjih treba znatno više kamiona
- izračun je jednostavan: ukoliko prosječni potrošač potroši 200 vrećica godišnje, Sjedinjene Američke države (koje imaju 310 miliona stanovnika) godišnje potroše 62 milijarde plastičnih vrećica. Jedan prosječni kamion može prevesti oko 2,7 miliona plastičnih vrećica, odnosno 150.000 papirnih vrećica odnosno 92.000 platnenih vrećica. To znači da je u SAD-u za prijevoz plastičnih vrećica potrebno 22.963 kamiona, za papirne vrećice 413333 kamiona (18 puta više nego za plastične vrećice) i 673913 kamiona za prijevoz platnenih vrećica (29 puta više nego za prijevoz plastičnih vrećica)
- a to ujedno znači toliko puta više potrošnje goriva, više emisija CO2 i drugih ispušnih plinova u atmosferu, toliko puta više oštećivanja i nepotrebnog opterećivanja skupe cestovne infrastrukture
- ukoliko dođe do povećanja volumena potrošačkih vrećica (prelaskom na papirnate i platnene) doći će u jednakom omjeru i do povećanja volumena otpada. S povećanjem volumena otpada, doći će do povećanja troškova odvoza i zbrinjavanja jer će građani odbacivati voluminozniji otpad, komunalna poduzeća će morati prevoziti više otpada i taj voluminozniji otpad zauzeti će više mjesta na odlagalištima
- kao posljedica uvođenja naknade na plastične vrećice u Irskoj, kada je njihova potrošnja značajno pala (za 90 %), to nije rezultiralo smanjenjem otpada na odlagalištima
- uvođenje naknada na plastične vrećice preusmjeriti će potrošače na veće korištenje papirnih i platnenih vrećica koje su skuplje što će rezultirati povećanjem troškova života. U supremarketima potrošači sami biraju voće i povrće i sami ih pakiraju. Opterećivanjem plastičnih vrećica s naknadom, porasti će potreba za pakiranjem voća i povrća i drugih proizvoda u drugu ambalažu što će automatski povećati potrošnju druge, voluminoznije i skuplje ambalaže (polistirenski podlošci, folije za omatanje). To će i povećati rad na pakiranju kao i ukupne troškove pakiranja što će u konačnici rezultirati povećanjem cijena
- povećanjem korištenja višekratnih i platnenih vrećica, povećava se i rizik za stvaranje nehigijenskih uvjeta i kontaminaciju bakterijama kupljenih proizvoda, posebno u slučajevima vlažnog materijala (pojava norovirusa)
- da bi se održala odgovarajuća higijena platnenih vrećica, iste se moraju čistiti i prati što automatski znači povećanje potrošnje pitke vode, skupe energije i opasnih kemikalija kao što su deterdženti, povećanje otpadnih voda s ostacima deterdženata što rezultira povećanom eutrofikacijom
- uvođenje naknada ili zabrana plastičnih vrećica imati će značajan negativni utjecaj na sustav organiziranog prikupljanja i recikliranja plastičnih vrećica, ali i općenito sve ostale plastike
- recikliranjem se čuva sirovina, čuvaju se prirodni resursi i smanjuje se potrošnja energije. Dobro je poznato da je plastika = sirovina + energija, a recikliranjem čuvamo i sirovinu i energiju
- bez recikliranja, što će biti posljedica uvođenja zabrana ili naknada na plastične vrećice, gube se pozitivni efekti plastike, ne samo sirovina i energija, već i velike mogućnosti sustava recikliranja koji omogućava velike ekološke i ekonomske prednosti
- naknade ili zabrane plastičnih vrećica nisu znanstveno niti stručno opravdane niti dokazane. Obrazloženja političara i zagovornika naknada i zabrana su jeftina, senzacionalistička, zasnovana na krivim, netočnim i lažnim informacijama, ili sa sasvim drugom namjenom u pozadini (drugi lobiji, profiti, interesi - i definitivno ne ekološki razlozi), ali su samo populističko dodvoravanje neinformiranoj ili krivo informiranoj javnosti."


Svoj komentar dao je i prof.dr. Igor Čatić, koji je napisao:

"George Monbiot napisao je u Guardianu u 8. travnja 2009.: "Čemu ta fetišizacija plastičnih vrećica? Zato jer je bavljenje s vrećicama jednostavno. Jednostavno za vlasti, jednostavno za distributere, jednostavno za trgovce. To ne ugrožava nikoga, omogućava dodatnu zaradu trgovcima (ukoliko naplaćuju vrećice) i osigurava svima da se su zadovoljniji sobom dok i dalje zagađujemo biosferu onako kako smo to i do sada činili."

Problematika plastičnog otpada mi je bliska još od siječnja 1967. kada sam napisao članak o problemu recikliranja PVC plastičnih boca. Na isti način kao i dr. Burnett i G.Monbiot, svoj prvi članak o problemu s plastičnim vrećicama napisao sam 6. svibnja 1993. Otada sam napisao stotine tekstova, te imao brojna radio i TV pojavljivanja. Upravo stoga, mogu vrlo precizno dati brojne argumente u korist plastičnih vrećica. One su najbolje rješenje za okoliš. Osim jednog izuzetka, plastična vrećica bačena u okoliš je vrlo ružna. Papirne, tekstilne i posebno biorazgradljive vrećice više opterećuju okoliš nego klasične najčešće polietilenske vrećice

Neki od argumenata navedeni u reagiranju na tekst dr. Burnetta, nalaze se izvorno na web siteu g. Romea Deše.

Prof. Igor Catic
Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
Član više udruženja inženjera za plastiku i gumu
Dobitnik međunarodne nagrade za obrazovanje od SPI, SAD, 1998."




Izvor: Washington Post


- 21:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 01.08.2012.

PVC vrećice za krv

Europsko udruženje proizvođača vinila (European Council of Vinyl Manufacturers (ECVM) objavilo je službenu objavu temeljem recenzije najnovijeg istraživanja životnog ciklusa (LCA) koje je napravljeno u sklopu projekta "PVCfreeBloodBag" (vrećice za krv bez PVC-a) u kojem se zaključuje da PVC vrećice za krv "predstavljaju značajan rizik za ljudsko zdravlje" te da bi trebale biti zamijenjene alternativnim proizvodima koji ne sadrže PVC.

EVCM naglašava da su zaključci navedene LCA studije kontradiktorni zaključcima službenog dokumenta "Pojave i novoutvrđeni zdravstveni rizici" (Emerging and Newly Identified Health Risks) Znanstvenog odbora Europske komisije (European Commission's Scientific Committee - SCENIHR). 2008 godine je zaključeno da "postoji razlog za određenu zabrinutost ukoliko bi došlo do povećane izloženosti prijevremeno rođene muške novorođenčadi Di(2-etilheksil) ftalatu (DEHP - Di(2-ethylhexyl) phthalate ) (jedini dozvoljeni ftalat koji se kao omekšivač dodaje PVC-u koji se primjenjuje za medicinsku opremu), jer je utvrđeno ispitivanjima na životinjama da izaziva toksičnost u reproduktivnom sustavu, ali da nema znanstvenog dokaza da izloženost DEHP-a putem medicinskih tretmana ima štetne utjecaje na ljudsko zdravlje". Kao što se vidi iz dokumenta na sljedećem LINKU najnovije mišljenje SCENIHR-a se očekuje.

Recenziju navedene studije provela je prof.dr. Adisa Azapagić sa Sveučilišta u Manchesteru, i utvrdila je utvrdila da je "PVCfreeBloodBag" istraživanje "pogrešno u osnovnim znanstvenim metodama i kvalitativnim kriterijima te da su zaključci tog istraživanja vrlo upitni te da mogu dovesti u zabludu".

EVCM poziva na opreznost prilikom širenja potencijalno uznemirujućih informacija o sigurnosti PVC vrećica za krv, koje nisu znanstveno provjerene. PVC se za proizvodnju vrećica za krv koristi više od pola stoljeća i trenutno je jedini pogodni materijal za ovakvu vrstu medicinske opreme. PVC vrećice za krv imaju ključnu ulogu u osiguravanju visokih standarda sigurnosti i kvalitete zdravstvene brige pacijenata, navodi se u priopćenju Europskog udruženja proizvođača PVC-a.


Izvori:
PVC.org
Macplas on line


- 21:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se