Plastično je fantastično

četvrtak, 28.06.2012.

Komentar dana



Nakon objave članka Jamesa Agrestija "Bans on Plastic Bags Harm the Environment" (Zabrane plastičnih vrećica oštećuju okoliš) koji je15 lipnja 2012. objavljen u Wall Street Journalu - a i predstavljen je na ovom blogu u postu na sljedećem LINKU, razvila se zanimljiva diskusija među komentatorima. Međutim dva odgovora na jedan komentar posebno su mi zapeli za oko pa ih prenosim:

Komentar:

Edith Smith
Ovaj članak nije uzeo u obzir izravnu štetu koju predstavljaju plastične vrećice i drugi komadi plastike koje odnosi vjetar i dospijevaju u crijeva divljih životinja. Da ne spominjem one ružne prizore kada vjetar nosi plastiku na sve više mjesta. Plastika se ne razgrađuje prirodnim putem. Ona se samo lomi u sitnije komadiće. Ti komadići plutaju među planktonima u oceanima. Planktoni su osnova hranidbenog lanca u kojem i mi sudjelujemo.


Odgovori na komentar:

Mary Goodson
Edith, koliko divljih životinja ste vidjeli da trče naokolo po Los Angelesu?

Scott Jones
"Drugi komadi plastike" nisu relevantni za ovu diskusiju. Po mom saznanju, planktoni ne jedu plastiku, i oni nisu pod tim utjecajem. Trgovačke plastične vrećice također degradiraju dosta brzo pod utjecajem sunčevog ultraljubičastog zračenja, tako da ne lete okolo dugo vremena. A što se tiče ženturača koje ostavljaju svoje smeće da ga vjetar raznosi, one će to i dalje činiti, bilo da koriste plastične ili papirnate vrećice.
Niste shvatili smisao članka - a to je da su papirnate i pamučne vrećice slabije alternative za plastične vrećice, što je utvrđeno u nekoliko studija, a ne zbog toga što neki glumac ili pisac uvodnika misle drugačije.



Izvor: Wall Street Journal



- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Komentar dana

Spašavati planet zabranom plastičnih vrećica
je kao spašavati Titanic žličicom za čaj.




Napisao je bloger Igniss u komentaru na ovom blogu.





- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Posljedice zabrana i naknada na plastične vrećice

Izvještaj pod naslovom "Effect of plastic bag taxes and bans on garbage bag sales" (Utjecaj zabrana i uvođenja naknada na jednokratne plastične vrećice na prodaju vrećica za smeće) napisao je Paul Frisman - glavni analitičar u Uredu za zakonodavno istraživanje države Connecticut još 17. prosinca 2008. godine, što znači da su navedeni podaci oko 3 i pol godine stari. U današnje vrijeme promjena, mogli bi se smatrati zastarjelima, a i nakon ove analize dogodile su se značajne promjene u svijetu plastičnih vrećica vezano uz naknade i zabrane - o tome na kraju posta.









Međutim, neki podaci su nepobitni i vrlo interesantni, pa pogledajte:

Utjecaj zabrana i uvođenja naknada na jednokratne plastične vrećice na prodaju vrećica za smeće

Irska. Prema izvorima iz irskog tiska, najveći nacionalni trgovački lanac izvijestio je o 77 %-tnom povećanju prodaje plastičnih vrećica za smeće nakon što je u Irskoj uvedena naknada na svaku jednokratnu plastičnu vrećicu koji trgovac da kupcu. I drugi trgovci objavili su slična povećanja. Međutim, irska vlada upozorava da je ta statistika besmislena jer nema usporednih podataka o prodaji vrećica za smeće iz razdoblja prije uvođenja naknade na trgovačke jednokratne plastične vrećice.

Australija i Škotska su temeljem iskustva Irske izvukla iskustva kakav je utjecaj imalo uvođenja naknada na jednokratne plastične vrećice, pa te naknade nisu uvedene.

U SAD-u u Seatlu, država Washington, se također zahtjeva od trgovaca da naplaćuju 20 centi (oko 1,2 kune) i to od početka 2009. godine. Studija koja je prije uvođenja provedena utvrdila je da će 5 % ljudi koji inače koriste plastične vrećice povećati potrošnju vrećica za smeće, ukoliko se naknada uvede.

San Francisco u Kaliforniji i Westport u Connecticutu zabranili su distribuciju jednokratnih plastičnih vrećica. Zabrana u Westportu stupila je na snagu 1. siječnja 2009. O posljedicama uvođenja tih zabrana na povećanje prodaje vrećica za smeće nema provedenih istraživanja.

Pojedina iskustva:

Irski porez na vrećice

Irska je 4. ožujka 2002. uvela naknadu od 15 €-centi (oko 1,15 kuna). Prihod od naknada na vrećice koristi se kao potpore za sustavu upravljanja otpadom, sustav recikliranja kao i za druge ekološke inicijative.

Irski porez na vrećice primjenjuje se u trgovinama, supermarketima, benzinskim postajama i u trgovačkim centrima. Primjenjuje se na sve plastične vrećice osim na:
1) male vrećice za nošenje nezapakirane robe kao što su voće, povrće, orasi, keksi i bomboni
2) vrećice za prenošenje svježeg mesa, ribe i peradi
3) višekratne plastične vrećice koje koštaju više od 70 €-centi (oko 5,4 kuna) po vrećici
4) vrećice koje se izdaju putnicima na aerodromima, na komercijalnim letovima i na brodovima

Prije no što je Irska uvela naknadu, vlada je procijenila da trgovački lanci podijele više od 1,2 milijarde vrećica svake godine. Prema Irskom ministarstvu zaštite okoliša, prirodne baštine i lokalne uprave, naknada je rezultirala padom potrošnje sa 328 na 21 po osobi godišnje. U 2007. godini, nakon što je prosječna upotreba porasla na 31 po glavi stanovnika, vlada je povisila naknadu na 22 €-centi (1,70 kn). Ukupni prihod od naknade porastao je na 117 miliona Eura.

Ministarstvo zaštite okoliša nije vodilo statistiku potrošnje vrećice za smeće, ali je 2008. godine objavilo pismo u kojem navodi da je nakon uvođenja naknade povećana potrošnja vrećica za smeće, iako je to vrlo teško uspoređivati s razdobljem prije uvođenja.

Bez obzira na to, Irski trgovci su iskazali "značajno povećanje prodaje vrećica za smeće, nakon što je uvedena naknada na jednokratne plastične vrećice", što je objavljeno u lokalnim novinama Irish Examiner 23. siječnja 2003.

Prema tom članku, Tesco - vodeći trgovački lanac za prehranu objavio je povećanje od 77 % prodaje plastičnih vrećica za smeće koje se umeću u kante i 75 %-tno povećanje prodaje ostalih vrećica za smeće.

U članku se također navodi da irske tvrtke koje proizvode plastične vrećice su zaposlile dvostruke smjene kako bi zadovoljile 300 do 400 %-tno povećanje potražnje. "To je fenomenalni porast u odnosu na prošlogodišnji ožujak kada je uvedena naknada" - izjavio je jedan manager u proizvodnji plastičnih vrećica za smeće.

Studije koje su prije uvođenja naknada provedene u Australiji i Škotskoj, u svojem istraživanju pozvale su se na irsko iskustvo povećanja potrošnje vrećica za smeće te ga projicirale na rezultate u svojim zemljama.


Škotska studija

Istraživanje je napravljeno 2005. godine, a može se naći na sljedećem LINKU iskoristilo je podatak o 77 %-tnom povećanju potrošnje vrećica za smeće u Irskoj i takav postotak projiciralo na očekivano povećanje u Škotskoj i to sa 118 miliona plastičnih vrećica za smeće na:
1) 208 miliona plastičnih vrećica za smeće ukoliko se na naknadu obavežu plaćati male do srednje trgovine
2) 181 milion plastičnih vrećica za smeće ukoliko se na naknadu obavežu plaćati samo veliki trgovački lanci

Istraživanje je analiziralo mogućnosti uvođenja naknade na sve plastične vrećice , samo na one koje se distribuiraju u većim trgovinama kao i uvođenje naknade i na plastične i papirnate vrećice. U slučaju uvođenja naknade na sve plastične vrećice (uključujući i na biorazgradljive) zaključeno je da bi potrošnja plastičnih vrećica pala, kao i u Irskoj, za 90 %. To bi rezultiralo smanjenjem godišnje potrošnje plastičnih vrećica sa 6200 t na 620 t odnosno za 5580 t manje. S druge strane, ukoliko bi došlo do povećanja potrošnje plastičnih vrećica za smeće od projiciranih 77 %, ukupna količina bi porasla s 1764 t na 3122 t odnosno za 1358 t plastičnih vrećica za smeće.

Studija je također procijenila da bi porast troškova života po glavi stanovnika Škotske na godišnjoj razini zbog uvođenja naknade na plastične vrećice te zbog povećanog kupovanja vrećica za smeće bio 4,34 € (oko 33 kune).


Australska studija

Australsku studiju možete naći na sljedećem LINKU.

Australska studija djelomično se oslanja na 77 %-tno povećanje kakvo je evidentirano u Irskoj. Australska studija procjenjuje da bi povećanje potrošnje plastičnih vrećica za smeće bilo između 50 i 80 % - ovisno o vrsti naknade koja bi se uvela.


Seattle, Washington, USA

Gradsko vijeće Seattla je 28. srpnja 2008. izglasalo uvođenje "zelene naknade" od 20 $-centi (oko 1,20 kuna) na potrošačke vrećice koje trgovine kućnim potrepštinama, apoteke i druge manje priručne trgovine dijele potrošačima, s početkom primjene od1. siječnja 2009. godine. Prijedlog o uvođenju naknade izuzima sljedeće vrste vrećica:
1) za komadne potrepštine, kao što su voće, povrće, orasi, bomboni
2) moguće vlažne predmete kao što je smrznuta hrana, meso, cvijeće i biljke
3) gotova jela ili mesne prerađevine
4) prepisani lijekovi
5) rublje za pranje
6) za novine

Također, u naknadu nisu uključene vrećice koje se prodaju u paketima a koriste se za smeće, izmet ljubimaca, ili vrtni otpad. U Seattleu su procijenili da bi uvođenje ove naknade smanjilo potrošnju jednokratnih plastičnih vrećica za 70 % u trgovinama u kojima bi bila uvedena naplata naknada, odnosno za 50 % na ukupnoj razini te da bi to donijelo ukupno oko 10 miliona dolara godišnje.

Studija koju je izradilo Gradsko komunalno poduzeće procijenilo je da će se povćati potrošnja plastičnih vrećica za smeće u sljedećim slučajevima ukoliko:
1) jednokratne plastične vrećice budu zabranjene
2) se uvede naknada na jednokratne plastične vrećice
3) se uvede naknada i na plastične i na papirnate vrećice
Utvrđeno je da bi povećanje korištenja vrećica za smeće bilo 10 % ukoliko bi se jednokratne plastične vrećice zabranile, odnosno 5 % ukoliko bi se uvela naknada te oko 7 % ukoliko bi se uvela naknada i na jednokratne plastične i na papirnate vrećice.

Studiju možete pogledati na sljedećem LINKU.


Kakva je situacija danas u prije navedenim zemljama:

Irska i dalje ima relativno visoke takse na jednokratne plastične vrećice koje su uvedene 2002. godine, a nakon što je utvrđeno da nisu postignuti zadovoljavajući efekti, ta je naknada 2007. godine povećana na 22 €-centi (1,70 kn). Ono što se danas u stručnim člancima može pročitati - Irski sustav recikliranja potpuno je nerazvijen i trpi posljedice ovih odluka, a istovremeno nije došlo do smanjenja otpada na odlagalištima.

Australija je još 2002. godine donijela preporuku o smanjenju potrošnje plastičnih vrećica, 2005. Savjet za zaštitu okoliša i prirodna bogatstva složio se da će postepeno izbaciti jednokratne plastične vrećice do kraja 2008. godine. Međutim nakon cijelog niza analiza o utjecaju na okoliš kao i ekonomskog utjecaja, Vijeće je odustalo od donošenja jedinstvene preporuke za cijelu državu Australiju, te su odluke o toj problematici prepuštene lokalnim upravama - a kreću se od zabrana jednokratnih plastičnih vrećica, pa sve do odbacivanja takvih prijedloga.

Škotska je 2006. godine razmatrala uvođenje naknade na jednokratne plastične vrećice. Prijedlog zakona predviđao je da supermarketi i ostali trgovački lanci trebaju biti opterećeni naknadom za svaku besplatno podijeljenu jednokratnu plastičnu vrećicu. Međutim, nakon nekoliko studija o ekološkom i ekonomskom utjecaju ovakve naknade, ovaj je prijedlog povučen i prije rasprave o njemu. U posljednjim danima pod pritiskom "zelenih" i pod motom da Škotska postane "zero waste society" (društvo bez otpada), u Škotskoj se ponovno raspravlja o mogućnosti uvođenja naknade na jednokratne plastične vrećice. Rasprava još traje, a vijest o tome s vrlo brojnim komentarima možete pročitati na sljedećem LINKU.


- 19:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Plastični humor




Izvor: 24sata


- 14:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 27.06.2012.

Ja ne razumijem da ne razumijete ...

... ili ne želite razumjeti.



Uvodna napomena: na portalu Pollitika.com razvila se zanimljiva diskusija o problemu plastičnih vrećica. Pogledajte na sljedećem LINKU. Obzirom da je od strane autora teksta i od jednog komentatora - g. Zorana Oštrića, diskusija na neki način prekinuta, odnosno nisu dani nikakvi kontra argumenti, ostalo mi je zaključiti onako kako sam naveo u naslovu.

U ovom postu prenosim svoj zaključni komentar.



Naravno da mi nije namjera reći da me baš briga za bilo što pa ni za "neke tamo" kornjače. Ali kornjače u Jadranskom moru nisu ugrožene, ili barem ne toliko da bi se zbog toga kažnjavali hrvatski građani, potrošači i hrvatska ekonomija i proizvođači i hrvatski okoliš. Cijeli smisao i moje reakcije i mog bloga jeste - plastika je prevrijedna da bi se bacala, treba je prikupljati, a plastičari će vrlo odgovorno sudjelovati u tom sustavu. Vjerujte mi, plastičarima će biti jeftinije jer proizvodnja vrećica iz reciklata je i energetski i sirovinski jeftinija.

S druge strane, ovakve mjere za koje se zeleni zalažu proizvod su krivih pretpostavki. Naplatom naknade na vrećice, potrošači će prijeći na druge vrećice koje su ekološki nepovoljnije i što smo napravili - em smo zeznuli plastičare, radna mjesta, platnu bilancu, em smo još više zeznuli i okoliš.

I zašto to nitko ne želi čuti, poslušati i uvažiti?

Neki dan je bila jedna prezentacije nakon koje sam sjeo i razgovarao s predstavnicima jedne relevantne zelene grupacije, i ljudi su rekli da su iznenađeni argumentima, da nisu ni znali za neke podatke, da nešto što i jesu znali nisu gledali iz tog kuta. Plastičari samo žele da ih se sasluša s njihovim argumentima.

Katkada se kaže nešto što ne stoji, katkada se napiše nešto što ispada malo neodgovorno, ali činjenice su činjenice. Stoga, uvažavam svaki argument, dokaz ili opravdanu bojazan, ali stvarno me smeta da se brinemo o kineskim kornjačama, a ne brinemo se o kornjačama iz Kostarike.

Toliko je stvari u našim životima štetno - od automobila, struje, nafte, prirodnih nepogoda, toliko stvari zagađuje naš okoliš - od ispušnih plinova, teških metala, akumulatora i kemikalija - ali sve to ne zabranjujemo već se kao odgovorni pojedinci koji promišljaju o održivom opstanku i održivom razvoju, razmišljamo kako umanjiti štetu, kako izbjeći posljedive, a ne braniti automobile, lijekove, akumulatore, sunčeve kolektore, benzinske crpke i štedne žarulje.

Stoga se pitam: zašto nismo dosljedni. Evo, jučer sam napisao post: Zabranite automobilske gume jer je u makarskoj luci izvađeno nekoliko tona odbačenih iz podmorja. Međutim, to nikome ne pada na pamet. Gume vadimo, organiziramo akcije, jer nam gume trebaju - a sve se uvoze, nema domaće proizvodnje.

Također, jedan od komentatora ovdje je drugim riječima predložio - zabranite kondome, jer ih ima jako puno u moru i sličnije su meduzama nego plastične vrećice (živim na moru - i mogu Vam potvrditi - ima pravo). Međutim, to nikome ne pada na pamet.

Da sada dalje ne lamentiram, evo prijedloga plastičara na sljedećem LINKU.

Pročitajte, pa onda recite da su plastičari samoživi antieko-teroristi, profiteri i mrzitelji kornjača i svega živoga što je njima na putu.

Vjerujte mi, često su plastičari puno zeleniji od nekih "zelenih".

Lijepi Vam pozdrav
Vaš Plastik



- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.06.2012.

Ako koristimo platnene vrećice, jesmo li ekološki osvješteni?

Agencija za zaštitu okoliša Velike Britanije objavila je studiju kojom je procijenila utjecaj na okoliš različitih vrsta konzumnih vrećica u devet kategorija utjecaja na okoliš: "Life cycle assesment of supermarket carrier bags" ("Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica"). U razmatranje su uzete trgovačke vrećice kao što su: plastične vrećice - jednokratne i višekratne, plastične razgradljive vrećice, papirnate vrećice te višekratne pamučne vrećice odnosno platnene torbe i višekratne vrećice od tkanog polipropilena odnosno polipropilenske torbe. Studija je kvantificirala devet kategorija utjecaja tijekom svih značajnijih dijelova životnog ciklusa svake pojedine vrećice počevši od pridobivanja ili uzgoja sirovina, preko proizvodnje, distribucije, korištenja i ponovnog korištenja pa sve do konačnog postupanja s vrećicama kao s otpadom.

Studija je objavljena na sljedećem LINKU, a studija je na drugačiji način obrađena i na ovom blogu u sljedećem POSTU.



Evo nekoliko izvadaka iz studije:

- Kada se sagledava utjecaj vrećice na okoliš, onda je najznačajniji onaj utjecaj koji se stvari tijekom iskorištavanja sirovine i proizvodnje vrećica. Transport vrećica, njihovo pakiranje i postupak na kraju životnog ciklusa imaju minimalni utjecaj u njihove okolišne karakteristike.

- Proces proizvodnje vrećica je najznačajniji stupanj u njihovom životnom ciklusu - i to zbog potrošnje i sirovine i energije. Utjecaj potrošene energije je lošiji u zemljama gdje se električna energija dobiva iz elektrana na ugljen.

- Ponovno korištenje jednokratnih plastičnih vrećica kao vrećica za smeće daje pozitivniji efekt nego što to daje proizvodnja recikliranih vrećica za smeće.

- Prosječni kupac u supermarketima bi trebao koristiti višekratne torbe više puta - kako je navedeno u donjoj tablici, da bi postigao manji utjecaj po pojedinoj kategoriji utjecaja na okoliš nego ga ima jednokratna plastična vrećica:







- 22:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Izjava dana



"... Ljudi ne bi trebali trošiti iznad svojih mogućnosti, a istovremeno ih treba i potaknuti da investiraju i povećaju potrošnju kako bi se pokrenulo gospodarstvo..."






Izjavio je: dr. Robert John Aumann - izraelsko-američki matematičar i član Američke akademije za znanost, dobitnik Nobelove nagrade 2005. - odgovarajući na pitanje kako riješiti ekonomsku krizu, sudjelujući na simpoziju „Logika u računalnoj znanosti“ (LICS) - koji se održava od 25. do 28. lipnja 2012. na Odjelu za elektrotehniku i računarstvo Sveučilišta u Dubrovniku


Izvor: HRT.hr
Dubrovački vjesnik
25. lipnja 2012.



- 18:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.06.2012.

Potez dana

Britanski ministar financija Gorge Osborne blokirao je prijedlog premijera Davida Camerona da se uvede naknada na jednokratne plastične vrećice. Ministar financija je izjavio da je zabrinut s porastom životnih troškova u trenutku kada britanske obitelji jedva spajaju kraj s krajem.


Izvor: PoliticsHome
24. lipnja 2012.


Napomena autora bloga: Kao što je poznato, britanski premijer David Cameron u rujnu 2011. godine, kada je dobio podatke o potrošnji jednokratnih plastičnih vrećica u supermarketima Velike Britanije - koji kažu da su britanski potrošači u 2010/2011. godini upotrijebili 6,4 milijardi jednokratnih plastičnih vrećica, što je 5 %-tno povećanje u odnosu na prethodnu godinu, i prvo povećanje nakon rekordne 2006. godine kada je supermarketima Velike Britanije podijeljeno 10,7 milijardi jednokratnih plastičnih vrećica - izdao je "ultimatum supermarketima", da to povećanje korištenja plastičnih vrećica mora biti smanjeno do ljeta. Tom prilikom Cameron je izjavio: "Trgovci moraju raditi bolje. Želim vidjeti značajnije smanjenje potrošnje vrećica. Znam da i oni to žele, ali ukoliko to ne postignu, zatražiti ću da mi objasne zašto nisu". O tome je već pisano na ovome blogu u postu "Vrećinodavstvo u Europi".

Ovog trenutka nema podataka jesu li britanski supermarketi nakon premijerova rujanskog ultimatuma smanjili broj podijeljenih jednokratnih plastičnih vrećica ili nisu, i temeljem kojih podataka je britanski premijer ovih dana odlučio predložiti uvođenje naknade od 5 centi - odnosno oko 47 lipa, ali očito je da ta ideja nije prošla unutar vladajuće konzervativne stranke (britanski premijer Cameron je i predsjednik Konzervativne stranke koje je član i ministar financija Osborne).


- 21:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 23.06.2012.

Misao dana

... imamo npr. poneke pripadnike udružene u udruge ..., koje su u svoj naziv pridodali pridjev zeleni. Ekstremisti među njima, prvenstveno "mrze" naftu i sve u svezi s njom. Sporno u čitavoj priči s njom jest, što ih nikakve činjenice, kontraargumenti, ne zanimaju. Ne obaziru se na podatak da sve oko nas, od aspirina do benzina, nužno sadrži sastojke od nafte. Ekološki prosvijetljeni, svoju mobilnost, savjesno realiziraju biciklima. Biciklima koji ponekad predstvljaju zadnji urlik tehnologije, krom-moliden rama, metalik boja od bogtepita kakvih kemikalija i naravno guma. Za proizvodnju jedne automobilske gume, potrebno je oko 7 litara nafte ( nemam pojma koliko treba za biciklističku ). Oni bi sve na vjetar i sunce - odmah! Kontraargumente ne žele ni čut, a ako ih se pritisne da to ipak moraju, slijede tirade floskula uz obavezno spuštanje na osobni nivo. Naravno, da svatko razuman drži da je nafta možebitno ipak malo predragocjena da bi se kurila u motorima, ali momentalno unesrečiti milijarde ljudi sa cca 9 puta skupljom energijom, ipak nije opcija. Baciti čovječanstvo u srednji vijek, zbog dva različka i jedne bukve, pogotovo nije opcija...

Napisao je bloger Sagittariusclassic.


Opaska autora bloga: prema registru udruga Republike Hrvastke, danas je u Hrvatskoj registrirano 850 eko-udruga.

- 19:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ne ubijajte naša radna mjesta zabranom plastičnih vrećica

U tijeku kampanje o zabrani plastičnih vrećica u Los Angelesu, gradskom vijeću obratili su se i radnici. Pogledajte:



Na žalost, neki izabrani politički dužnosnici ignorirali su stvarne štete zabrane plastičnih vrećica, uspoređujući radnike s proizvođačima konjskih zaprega - tom je prilikom član gradskog vijeća Los Angelesa Paul Koretz rekao: "Ako bi smo se vratili sto godina unazad, mogli smo tada reći 'mi ne smijemo proizvoditi automobile' jer će kočijaši i proizvođači konjskih zaprege ostati bez posla. Naravno da to nismo rekli."

U Americi je oko 30.000 radnih mjesta u direktnoj proizvodnji plastičnih vrećica i njihovom recikliranju.

- 01:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 22.06.2012.

Hoće li zabrana plastičnih vrećica stvarno pomoći okolišu?






Papirne vrećice, kao ove na slici, nude se u zamjenu umjesto plastičnih vrećica u kanadskog gradu Mississauga, i na prvi pogled se čini da je to pogodnije za okoliš. Ali proces proizvodnje papira znatno više troši vode i energije nego je to slučaj kod plastičnih vrećica.

Ekolozi su pozdravili iznenađujuću odluku Toronta o zabrani klasičnih plastičnih vrećica. Ali, hoće li ta zabrana stvarno pomoći okolišu?

Možda, ali odgovor na to pitanje je ipak složeniji nego što se čini podržavateljima te odluke.

"To ovisi o cijelom nizu stvari u smislu kako ljudi reagiraju na zabrane", rekao je Mark Winfield, profesor studija okoliša na sveučilištu York.

Mnoge će se trgovine prebaciti na papirne vrećice, koje za razliku od plastičnih, potječu od obnovljivih izvora - drveća. One se raspadaju brže i ne zadržavaju se na odlagalištima dugo vremena te ne oštećuju životinjski svijet. Ali, kao što je 2006. godine studija Britanske vlade istaknula, pridobivanje papira i proizvodni proces su najveći čimbenici utjecaja na okoliš kada se sagledava ukupni utjecaj na okoliš vrećica. Utvrđeno je da papirnate vrećice tijekom svoje proizvodnje najviše negativno utječu na okoliš.

"Proizvodnja papirne pulpe i proces izbjeljivanja koji je sastavni dio procesa proizvodnje stvara znatno više emisija u zrak i otpadnih voda nego je to slučaj kod proizvodnje plastičnih vrećica" - navedeno je u studiji vlade Australije, objavljenoj još 2002. godine.

Britanska studija utvrdila je i sljedeće: ukoliko se 40% jednokratnih plastičnih vrećica iskoristi još jednom kao vrećica za smeće, da bi ostala na toj razini utjecaja na okoliš odnosno da bi imala manji utjecaj na globalno zatopljenje, papirna se vrećica mora iskoristiti najmanje još 4 puta - što baš i nije slučaj. Studija koja je 2004. izrađena za potrebe francuskog trgovačkog lanca Carrefour, utvrdila je da su papirne vrećice najmanje 80% lošije od plastičnih vrećica u pogledu potrošnje vode, emisije stakleničkih plinova i stvaranja krutog otpada.

Najveći supermarketi i drugi trgovački lanci, ipak, rado su prešli na ne-papirne vrećice koje se predviđene za višekratno korištenje. Pretpostavlja se da će te vrećice proizvesti značajnije ekološke prednosti.

"Zamjena s trajnijim vrećica rezultirati će prema okolišu sa smanjenjem emisije stakleničkih plinova, manje potrošnje energije i vode, manjim iskorištenjem prirodnih resursa i manjim otpadom" - zaključak je studije australske agencije za zaštitu okoliša, izrađenoj 2007. godine.

Vijeće Toronta odobrilo je prijedlog o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica. Ostale plastične vrećice biti će i dalje u legalne. Britanska studija utvrdila je da čvrste višekratne ili kako ih nazivaju "doživotne" vrećice koje sada prodaju supermarketi, izrađene od polietilena niske gustoće (PE-LD), u usporedbi s onim tankim jednokratnim proizvedenim od polietilena visoke gustoće (PE-HD) - su pogodnije u 8 od 9 mjerenih kategorija utjecaja na okoliš, ukoliko se koriste barem pet puta.

Carefourova studija slično je utvrdila: da su one čvršće (višekratne) polietilenske vrećice bolje u svim mjerenim kategorijama - uključujući potrošnju vode, stvaranje otpada, emitiranja stakleničkih plinova i zakiseljavanja atmosfere, kada se te višekratne vrećice koriste najmanje 4 puta. Australska studija iz 2007. godine utvrdila je da su višekratne "zelene vrećice" izrađene od polipropilena (PP) najbolje rješenje za okoliš u odnosu na sve ostale vrste vrećica.

Stanovništvo Australije je 2007. bilo oko 21 milion. Ukoliko bi se svako domaćinstvo prebacilo na tu vrstu višekratnih "zelenih vrećica", tada bi zemlja proizvela 24.000 t manje otpada i 42.000 tona manje stakleničkih plinova, i potrošila bi 1,4 miliona GJ (giga joula) manje energije godišnje - utvrđeno je u studiji australske agencije za zaštitu okoliša iz te godine.

Nikakva studija o višekratnim vrećicama koje se distribuiraju u kanadskim supermarketima - nije izrađena, ali moguće je da bi te vrećice mogle biti i "zelenije" nego što su to utvrdile prethodno navedene studije izrađene u drugim zemljama. Loblaw, najveći kanadski lanac trgovina, proizvodi svoje višekratne vrećice "99 posto od recikliranih plastičnih boca".

Većina studija o vrećicama oslanja se na procjene da bi se koristio isti broj vrećica za smeće, ukoliko se za tu svrhu ne bi koristile zabranjene plastične vrećice. U konačnici, neće se znati kakav je utjecaj na okoliš ove zabrane vrećica u Torontu, sve dok ne se ne sazna kako će lokalne trgovine i trgovci odgovoriti na tu odluku.

"Ukoliko se ljudi prebace na korištenje višekratnih plastičnih vrećica, tada ćemo na duže staze - krenuti prema naprijed, mada bi bilo bolje da su one napravljene od na primjer, recikliranog materija. Tada će trag u okolišu biti vrlo, vrlo mali po svakom korištenju tih vrećica. Ukoliko se ljudi prebace na korištenje jednokratnih papirnih vrećica, tada će u smislu energije i potrošnje materijala, ta odluka biti promašena." zaključio je Mark Winfield, profesor studija okoliša na sveučilištu York.


Izvor: The Star.com
19. lipnja 2012.



- 20:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U Teksasu "šutnuta" zabrana plastičnih vrećica

Kontroverzni plan za izbacivanje iz upotrebe plastičnih vrećica u Houstonu (Texas) pobudio je takav otpor i cijeli niz primjedbi građana, da su gradski vijećnici odustali od svog prijedloga. Još je jedino preostalo da se cijela ideja i formalno ugasi na gradskom odboru.

Gradsko vijećnik Ed Gonzales iznio je ideju u vidu pisanog prijedloga gradske odluke da se iz upotrebe u Houstonu izbace plastične vrećice, obrazlažući to kao amandman u raspravi o gradskom budgetu. Ali, nakon što su primljene brojne primjedbe od iritiranih građana, sam vijećnik Gonzales povukao je svoj prijedlog i ne samo to, izjavio je da on nikada nije uopće inzistirao da se zabrane plastične vrećice.

"To je bila samo rasprava o eventualnoj zabrani" rekao je Gonzales "samo rasprava o tome kako bi smo mogli postupno smanjiti upotrebu plastičnih vrećica u našem gradu".

Drugi gradovi su uveli zabrane plastičnih vrećica, jer su one postale sveprisutni okoliša kao otpad koji je nošen vjetrom. Posebno su problematične ako dospiju u vodene tokove, gdje začepljuju odvode i sprečavaju odvodnju.

Ali, idaje o postepenom izbacivanju u Houstonu jednostavno je išla građanima na živce i pokrenula je cijeli niz pritužbi građana prema članovima gradskog vijeća.

Umjesto toga, gradsko vijeće je odobrilo je verziju odluke kojom bi se samo raspravljalo o mogućnostima smanjenja korištenja plastičnih vrećica, bez obaveza da se izradi pravilnik i donese bilo kakva odluka.

Drugim riječima, oni su samo trebali raspravljati o mogućim posljedicama donošenja takve odluke.

Nakon toga, cijela ideja je postupno zamrla, bez daljnjih diskusija.


Izvor: KHOU.com, Houston Texas
20. June 2012.



- 01:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.06.2012.

Većina protiv naknada za plastične vrećice

Prošli Liderov Fight Club posvećen je naknadama za plastične vrećice, a suprotstavljene strane bili su Mirela Holy, ministrica zaštite okoliša i Vladimir Ferdelji, predsjednik društva za plastiku i gumu. Debata je završila rezultatom 25 posto za i 75 posto protiv.

Naime, prijedlog ministrice je da besplatne plastične vrećice nebi trebale biti dostupne kupcima u trgovinama i na tržnicama od početka iduće godine, kada bi trebao stupiti na snagu novi pravilnik kojim Ministarstvo zaštite okoliša i prirode namjerava uvesti 'ekološki porez', to jest naknadu radi odvikavanja potrošača od korištenja tih teško razgradivih plastičnih proizvoda.

Ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy izjavila je da bi se pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu trebao primjenjivati od 1. siječnja iduće godine, pošto se prihvati zakon o otpadu. Pravilnikom bi se uvelo i plaćanje naknade od dvije kune na plastične vrećice kojom se želi destimulirati potrošnja građana. Zelena lista poduprla je ministricu zaštite okoliša u tom naumu jer smatraju da se radi o prvom, ali odlučnom koraku koji treba poduzeti za obuzdavanje plastične pošasti koja guši cijeli planet. Prema nekim izvorima, kad bi svaki pet građanin Hrvatske prestao koristiti takve vrećice, sljedeća generacija bi ih u prirodi zatekla 200 milijardi manje.

- Ideja nije dodatno opterećivati građane novim nametom, već osvještavanje javnosti o opterećenju koje plastične vrećice stvaraju za okoliš, rekla je Holy.

Vladimir Ferdelji pak tvrdi da su plastične vrećice ekološki prihvatljivije nego što je papir. Najveći je problem, smatra on, što se pod maskom ekološkog utjecaja želi eliminirati najprirodniji materijal. Dovoljno govori o tome da su cijevi za vodu napravljene od istog materijala jer je to kemijski najstabilniji spoj. Njegova ekološka vrlina je što se ne raspada već ostaje u svom obliku dugo vrijeme. To se pokušava pretvoriti u njegovu manu, a ustvari on je izdajica lošeg ljudskog ponašanja.

Tu se manipulira s javnosti pomoću slika vrećica, a nezamislivo je pakirati različite namirnice bez plastičnih vrećica. To nema nikakvu alternativu. Što se alternativnih vrećica za njih se pri izradi troši puno više energije. Velikim proizvođačima je to u interesu i oni su preko akcije zelenih krenuli uništiti plastične vrećice. Tu je ulogu odigrao i uvoznički lobi jer plastične vrećice su hrvatski proizvod kojeg skoro dvostruko više izvozimo nego uvozimo. Ekološke udruge manipuliraju s javnosti slikama vrećica na zelenim površinama, ali to ističem nije problem vrećica nego odraz ljudskog ponašanja, smatra Ferdelji.


Izvor: Liderpress.hr


- 01:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 20.06.2012.

Misao dana

Licemjerni trgovački lanci

Nedavno su neki trgovački lanci ukinuli dijeljenje besplatnih plastičnih vrećica. Pomislili smo da i oni žele „ratovati“ s plastičnom ambalažom. Ali ne, oni su samo ukinuli besplatnu uporabu, a i dalje prodaju plastične vrećice, što je samo licemjerstvo. Jer, po njima, PVC-ambalaža može, ali samo ako je za novac! No i ona plaćena truje, zar ne?



Reče: Ivica Sumić, predsjednik Eko - udruge „Meteor“ iz Makarske
Izvor: Makarsko primorje.com


- 01:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 19.06.2012.

"Glupi Toronto" zabranio plastične vrećice

Uvodna napomena autora bloga: Naravno da mi ne pada na pamet prozvati jedan grad glupim, ali mi se simpatičnim učinio članak - komentar kojeg je neki dan napisao Ezra Levant - novinar lokalnih novina kanadskog grada Altona "Red River Valley Echo". Pa pogledajte:

Gradsko vijeće Toronta je 6. lipnja 2012. pokušalo je počistiti svoje smeće. Razmatrali su svoju politiku ograničenja cijena za sve trgovce u gradu i željeli su ukinuti svoju odluku o naplati 5 centi na plastične vrećice koje su bili obavezni naplaćivati svi trgovci u gradu, htjeli to oni ili ne.

Takva je odluka bila bez smisla, to je bio čisti namet i nije imala nikakvog razloga, ni ekonomskog ni ekološkog. Takva odluka je samo crvena krpa. Prema kritičarima te odluke, to je tipični primjer koji se koristi kada velike se tvrtke udružuju da bi podigle cijene i suprostavile se normalnoj konkurenciji. Probajte zamisliti da gradsko vijeće odredi da sve benzinske stanice u gradu naplaćuju istu, napuhanu cijenu litre goriva - i to u ime zaštite okoliša, naravno. Ured za zaštitu tržišnog natjecanja odmah bi zaustavio tu podvalu.

Dakle, kada je vijeće željelo ispraviti grešku koju je napravilo uvođenjem naknade na vrećice, donijeli su novu grešku. Bez obrazloženja, bez konzultacija, bez razmišljanja. Navodno je konzervativni vijećnik David Shiner jednostavno izlanuo ideju: "Ajmo zabraniti sve vrećice!"

I naravno, to su i učinili. Nakon 31. prosinca 21012. biti će ilegalno dijeliti pa čak i prodavati plastične vrećice u trgovinama.

Sam pravilnik je loše odrađen. Tipični primjer donošenja odluka "na salveti" (op.a.bloga: simpatično je kako se i u kanadskoj svakodnevnoj komunikaciji za loše pripremljene pravilnike, zakone ili odluke, kažu da su obrazloženi na pozadini salvete - to me podsjeća na obrazloženja nekih strateških državnih odluka iz naše bliske povijesti - a svi znamo kako takve odluke završavaju).

Odluka se odnosi na "trgovačke vrećice". Što to znači? Smijete li imati malu plastičnu vrećicu i onda je staviti u veću papirnatu vrećicu? Što je s onim vrećicama na pultovima s voćem i povrćem? Je li nezakonito upotrijebiti jednu od njih?

Dakle, takvo dvosmisleno donošenje pravnih odredbi u politici se smatra bonusom - jer će biti povod za brojne naknadne sastanke i donošenje cijelog niza podzakonskih akata. Crvena krpa birokracije.

Što je motiviralo vijećnike na ovu odluku? Ukoliko kažete zaštita okoliša, tada ste u krivu.

Plastične vrećice su u odnosu prema okolišu - inertne, neotrovne, troši se malo energije za njihovu proizvodnju, i one su nastale kao prirodni ostatak iz čistog prirodnog plina. Ali ta je odluka također je direktno zabranila ne samo vrećice već i najnoviju tehnologiju proizvodnje plastičnih vrećica.

"Shinerov zakon" zabranio je sve plastične vrećice "uključujući i one koje se propagiraju kao kompostabilne, biorazgradljive, fotorazgradljive ili slične".

Ali, zašto?

I zašto je grad trebao potrošiti milione dolara kako bi predstavio program recikliranja, samo da bi se zatim zabranile plastične vrećice bilo koje vrste? Nisu li upravo plastične vrećice dobre zato što se jednostavno mogu reciklirati i što se vrlo široko ponovno mogu upotrijebiti za bilo što, od vreća za smeće ili uložaka u kante za smeće do vrećica za pseći izmet?

Toronto je kao grad pukao. Porezi su visoki, promet je zagušen, postoje dijelovi u centru gdje možeš biti napucan od strane bandi. Puno je stvari koje treba riješiti. No, to su teški problemi za rješavanje. Zabraniti plastične vrećice je jednostavno - upravo jednostavno kako se na šankovima rješavaju svjetski problemi - od Bliskoistočne krize do izgubljene utakmice hokejaša Toronto Leafsa - samo kad bi imali priliku riješavati. Gradski vijećnici upravo su se specijalizirali u tim besmislenim "šankovskim rješenjima". Uobičajeno su to samo PR-ovske vježbe kako bi se dokazala moralna pravednost u odnosu na nedostojne mlađe političare.

Ali ponekad - kao što je to slučaj sa zabranom plastičnih vrećica - to košta obitelji milione dolara, i čini okoliš ugroženijim.

Toronto traži novi gradski moto. Neslužbeno trebao bi to biti "Dobri Toronto".

Ako uzmemo gradsko vijeće kao primjer, predlažem da to bude "Glupi Toronto".


Izvor: Altonaecho.com




- 21:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.06.2012.

Plastični humor

S kondomima ne u more

U moru završi puno više kondoma nego plastičnih vrećica.
Oni više i sliče meduzama:):):)
Dovoljno je baciti ljeti pogled na more.
Plivaju li plivaju.
Ponekad se jato cipala sjati oko kondoma.
Znaju se zainteresirati i rakovi.:):)

Vidio sam jedan put klinca koji je izvadio kondom iz mora (mislio je da je to balon za napuhavanje).
Klinjo počeo puhati u kondom tako da se cili zajapurio.
Došao mami i pokazao joj balon:):):)
Ostalo zamislite :):):)

Preporuka - vraćanje na prirodna životinjska crijeva :):):)


Komentar grdilina na Pollitika.com


- 00:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.06.2012.

Zabrane plastičnih vrećica oštećuju okoliš



Na nagovor grupa za zaštitu okoliša financiranih od strane vatrene i slavne glumice Julije Louis-Dreyfus, grad Los Angeles zabranio je jednokratne plastične vrećice u supermarketima prošlog tjedna. Zakon je dobio dodatnu podršku dnevnih novina Los Angeles Times, koji je tog dana donošenja odluke u gradskom vijeću objavio poticajni uvodnik (i zahtjev) ne bi li vijeće izglasalo zabranu. (op.a.bloga: uvodnik LA timesa možete pogledati na sljedćem LINKU). Bez podastiranja bilo kakvih argumenata, urednik je napisao da plastične vrećice predstavljaju "ogromno opterećenje za okoliš" i da su višekratne torbe i papirne vrećice "bolje rješenje". Ovakve izjave bez dokaza široko su rasprostranjene u medijima i među grupama koje zagovaraju zabrane, iako su u suprotnosti sa znanstvenim podacima.

U 2011. godini Agencija za zaštitu okoliša Velike Britanije objavila je studiju koja je ocjenjivala devet kategorija utjecaja na okoliš. (op.a.bloga: Studija je predstavljena na ovom blogu - pogledati sljedeći LINK). Studija je pokazala da papirnate vrećice imaju lošiji utjecaj na okoliš od plastičnih vrećica, a taj se lošiji utjecaj odnosi na potencijal globalnog zagrijavanja (GWP), abiotičko osiromašenje (ap.a.bloga: iskorištavanje neživih resursa kao što su nafta, minerali i sl), acidifikaciju odnosno zakiseljavanje atmosfere i kiša, eutrofikaciju, toksičnost prema ljudima, toksikaciju pitke vode, morske vode i zemlje te fotokemijsku oksidaciju.

Nadalje, istraživanje je pokazalo da prosječni kupac u supermarketima mora pamučnu vrećicu iskoristiti od 94 do čak 1899 puta da bi postigao manji utjecaj na okoliš od utjecaja kakvog ima jednokratna plastična vrećica za istu namjenu, odnosno za prijenos iste količine potrepština. Ovako veliki broj ponovnog korištenja platnenih vrećica, dok se ne dostigne jednak utjecaj na okoliš, ovisi o vrsti utjecaja na okoliš, ali prosječno (kada se uprosječe svih 9 mjerenih kategorija utjecaja - što je čisto statistički) proizlazi da se platnena vrećica mora upotrijebiti 314 puta, odnosno u praktičnom pogledu, da bi se u 8 od 9 analiziranih kategorija utjecaja na okoliš dostigao utjecaj jednokratne plastične vrećice, platnena treba biti korištena najmanje 179 puta.

Na primjer, potrošač mora jednu te istu platnenu vrećicu iskoristiti 350 puta da bi dostigao utjecaj svih plastičnih vrećica koje bi koristio u istom razdoblju, u kategoriji toksikacije vodenog sustava. Obzirom da je malo vjerojatno da će se pamučna vrećica koristiti toliko puta (njezin očekivani broj korištenja je 52 puta) proizlazi da je u najvećem broju slučajeva, utjecaj na okoliš plastičnih vrećica manji.

Zašto je to tako? Zato jer konzumne jednokratne plastične vrećice u kategoriji utjecaja na okoliš "utrošak energenata i sirovina" značajno dominiraju. Plastične vrećice su jeftine jer koriste relativno malo energije i sirovina za svoju proizvodnju. Upravo te karakteristike čine plastične vrećice pristupačnima i laganima te čine da plastične vrećice imaju manji utjecaj na okoliš od vrećica izrađenih od alternativnih materijala kao što su papirne ili višekratno upotrebljive pamučne vrećice.

Kritičari plastičnih vrećica često tvrde da je potrebno "stotine godina da bi se razgradile", a urednici Los Angeles Times-a podupiru svoju priču sa slikom deponija ispod koje su napisali: "TRAJNA: konzumna jednokratna plastična vrećica na deponiju Calabras".


Photo by: Los Angeles Times

Takva logika ignorira stvarnost u dva ključna razloga.

Prvi razlog: današnja moderna odlagališta su općenito bezopasna, jer imaju sustav nepropusnih bazena, glineni pokrov i sustav prikupljanja i odvodnje drenažne otpadne tekućine. Kao što je 1999. prezentirano u stručnom članku u časopisu "Journal of Enviremnantal Engeniering" (Časopis za okolišno inženjerstvo), moderna odlagališta "imaju minimalni neugodni miris", "predstavljaju zanemariv problem nakon zatvaranja" i da "su ponos sanitarnog inženjerstva". Štoviše, nakon zatvaranja, odlagališta se mogu preurediti u parkove, ta komercijalni razvoj, golf igrališta, zaštićena prirodna područja, skijaške staze te zračne luke.

Drugi razlog: čak i organski materijali se na odlagalištima otpada razgrađuju stotinama godina. Mnogi ljudi su još od rane mladosti krivo informirani jer neke web stranice kao što su WikiAnswers, korporacije kao što su Disney, glavni mediji kao što su CBS raspolažu s krivim informacijama. Te krive informacije potječu iz obrazovnog sustava kao što je "Environmental Education Exchange's" u srednjoškolskim kurikulumima o recikliranju, gdje je navedeno da se papirnate vrećice raspadaju na odlagalištima za oko mjesec dana. Gotovo jednaki sadržaj pojavljuje se i na web stranici EducationWorld.com, koja je donirana od Applea, Microsofta, kao i od Encyclopedije Britannice kao jednog od najvažnijih svjetskih izvora znanja. Njihovi izvori pozivaju se na vjerodostojnost neidentificiranih "znanstvenika" koji podržavaju izjave o papirnim vrećicama i slične izjave o drugim organskim materijalima, ali znanstvene činjenice dokazuju suprotno.

Studija o odlagalištima, koja je sponzorirana od University of Arizona utvrdila je da tvrdo nabijen sadržaj odlagališta stvara neposredno okruženje osiromašeno s kisikom što sprečava razgradnju. Detalji studije objavljeni su u knjizi "Rubbish: The Archaeology of Garbage (2001) (Smeće: Argeologija otpada), gdje se objašnjava:
• "dinamika odlagališta je upravo suprotna od onoga što većine ljudi misli"
• odlagališta "nisu velike kompostane, već su veliki mumifikatori"
• "gotovo svi organski materijali" još od 1950-tih na odlagalištu u Phoenixu "ostali su prepoznatljivi: stranice iz bojanki i dalje su čitke, kore luka ostale su nepromijenjene, kao i vrhovi mrkvi, koji su također ostali nepromijenjeni"
• mnogo organskog materijala na otkrivenim staro-rimskim odlagalištima koje se tamo nalazi više od dvadeset stoljeća još nije u potpunosti razgrađeno

Sve do drugog stoljeća poslije Krista, najveći dio literature pisan je na papirusu, organskom materijalu vrlo sličnom današnjem papiru. Papirus je vrlo osjetljiv na vlagu i brzo se haba kada se s njime rukuje, ali pojedini od tih dokumenata preživjeli su tisuće godina do današnjih dana upravo zbog toga što su bili odloženi na odlagališta i na taj su način bili zaštićeni od propadanja. Kao i odbačene jednokratne plastične vrećice, i višekratno upotrebljive platnene vrećice završiti će na kraju životnog vijeka na odlagalištima i vjerojatno će tamo ostati netaknute stotine ili tisuće godina.

Još jedna često spominjana činjenica o potrošnim plastičnim vrećicama je da se one rijetko recikliraju, ali tu se zanemaruje činjenica da se najveći dio upravo tih jednokratnih plastičnih vrećica više puta koriste (40 % u Velikoj Britaniji) kao vrećice za smeće. Zanimljivo, u Velikoj Britaniji je istraživanje pokazalo da je takva upotreba jednokratnih plastičnih vrećica najmanje opterećujuća za okoliš. Na taj način, smanjuje se potreba za proizvodnjom plastičnih vrećica za smeće koje se realno samo jednom koriste.

Studije utjecaja na okoliš katkada mogu proizvesti konfliktne rezultate, ali web portal "Just Facts" ne prepoznaje niti jedan dokaz koji bi osporio glavne nalaze britanske sutudije. Studija je čak podcijenila ekološki utjecaj višekratno korištenih platnenih vrećica jer nije uključila učinke koji se posljedica njihovog pranja, što se proporuča jer mogu na sebi sadržavati opasne bakterije s ostataka mesa i druge hrane (norovirus).

Studija je također utvrdila da su polipropilenske vrećice kada se višekratno koriste za različite namjene, bolje za okoliš od jednokratnih plastičnih vrećica, a svakako bolje od tzv. "zelenih alternativa" kao što su papirnate ili platnene vrećice i torbe. Dakle, kada vlade i uprave izdaju zakonska rješenja o zabrani ili nametu na plastične vrećice s ciljem "unapređenja okoliša", oni u stvari proizvode više zagađenja.

Gospodin James Agresti je predsjednik organizacije "Just Facts" - neprofitnog instituta koji se bavi istraživanjima i objavom verificiranih podataka o javnoj politici.


Izvor: The Wall Street Journal


- 20:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zabranite automobilske gume!

"U samo četiri sata ronilačke ekipe izvadile su na lokalitetima donje i gradske makarske luke oko deset tona teškog glomaznog otpada. Na površinu su izvučene brojne gume, akumulatori, bačve, te ostali krupni i sitni otpad" - piše i slika Večernji list.



Ni najzajažljiviji eko-teroristi, eko-brahmani i eko-gurui uz pomoć najjačeg sitnozora na gornjoj slici ne mogu pronaći tu strašnu, otrovnu i opasnu plastičnu vrećicu, koja ubija milione životinja, koja truje zemlju i more, zavarava jadne kornjače i ulazi nam u stanice, prijeti čovječanstvu. Nema. A što sad? Pa jednostavno, zabranite automobilske gume!


- 00:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 16.06.2012.

Jadne kornjače, plastičari ih iskonski mrze

Na web portalu Pollitika.com objavljen je članak "Vrećice, vrećice, ili kako je antropocentrizam ušao u ekologiju", a bio sam slobodan komentirati ga, pa pogledajte:

Između ostaloge, kaže autor članka:

"Novi je ubojica morskih kornjača, pogodili ste – plastična vrećica. Plastična vrećica koja pluta u moru izgleda vrlo slično meduzi, pa se u pokušaju da je pojedu podave nebrojene kornjače. U isto vrijeme mi slušamo jedan dosta zastarjeo nazor; ako ne šteti čovjeku – nije štetno. I tako mi utješeni slušamo, u trenutku dok se kornjače dave, a kineske su obale pretrpane meduzama,.."

I kažem i ja, jadne kornjače. Kada nemamo svojih argumenata, onda izvlačimo tamo neke kornjače, tamo neke pacifičke struje, tamo neke zločeste plastične lobije, objavljujemo fotomontaže i fotografiramo smetlišta. Tako može pisati samo netko tko ne želi ili neće ili ne smije prihvatiti cijelu seriju argumenata koju struka, gospodarstvo, znanost, svjetski instituti i brojna svjetska ministarstva zaštite okoliša uvažavaju.

Kad se toliko brinete o tamo negdje nekim kineskim morima, iznenađuje me da ne pogledate naše Jadransko more, najčišće more u svijetu, ili barem jedno od najčišćih. I sada bi hrvatski plastičari trebali ispaštati za lažne argumente kvazi-ekologa koji sasvim paušalno, senzacionalistički i spinovski brinu o kineskim kornjačama. Ma dajte molim Vas.

Ako se već brinete o kornjačama sigurno znate za slučaj Kostarike, ako ne - pogledajte post na sljedećem LINKU

Ali hrvatski plastičari ipak nisu "zločesti prljavci i profiteri" pa svojim djelovanjem ukazuju na cijeli niz prednosti plastičnih vrećica - i ekoloških, i ekonomskih i svakakvih drugih, pa molim Vas pročitajte argumentaciju plastičara, struke, znanosti, proizvođača i gospodarstva, ali i racionalnih i svjesnih zelenih, na koje Vam je ukazala i jedna čitateljica, a post se nalazi na sljedećem LINKU.

Plastičari predlažu i rješenja, pa pogledajte jedan prijedlog na sljedećem LINKU.

Također Vas upućujem na cijeli niz argumenata koje možete pročitati na ovom blogu, a mislim da su zanimljivi primjeri iz drugih zemalja, koji nisu nimalo ekološki niti zeleni - evo skraćenog izvoda:

- Njemačka, Austrija i Švicarska imaju odlično razrađen sustav prikupljanja i recikliranja i ne pada im na pamet uvoditi naknade i zabrane
- Italija je uvela zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, ali samo zato da bi zapriječila uvoz jeftinih vrećica iz Kine koje se njima nisu isplatile proizvoditi. Time su svojoj industriji omogućili 3 do 5 puta povećanje plasmana klasične i biorazgradljive plastike koja je 4 puta skuplja. I u konačnici, je li nam Napulj uzor?
- Četvrtina SAD-a je zabranila jednokratne plastične vrećice (gotovo sve zabrane su u Kaliforniji), ali samo radi zaštite lokalne papirne industrije. Takva zabrana nema šanse da prođe npr. u Teksasu
- I Toronto u Kanadi je zabranio jednokratne plastične vrećice, naravno, radi zaštite svoje lokalne papirne industrije
- Vrhovni sud Indije proglašava da su plastične vrećice opasnije od atomske bombe – samo zato da bi zaštitili svoju pamučnu industriju i zadržali ogroman broj radnika (na žalost, najviše djece). Na žalost, još uvijek su im važnije "svete krave" nego njihova djeca!
- Ruanda, Bangladeš, Zanzibar, Butan zabranili su jednokratne plastične vrećice – čudno, zar ne?

I na kraju, uvijek se isplati potruditi kada Vas netko želi slušati. Dati argumente, sučeliti stavove, ali odvagnuti koja su rješenja bolja, optimalna i moguća. Svatko tko želi čuti "drugu stranu" saslušati će argumente i pokušati im dati kontraargumente. Pa pitam ja Vas - a što umjesto plastičnih vrećica? Molim Vas odgovorite tek kada pročitate barem dio plastičarskih, stručnih i znanstvenih argumenata na koje sam Vas uputio.



- 18:18 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Izjava dana



"Hoćete li sada ustrajati na uvođenju naplaćivanja plastičnih vrećica koje je najavila vaša prethodnica?

Po meni su vrećice u ovom trenutku periferno pitanje, jer imamo puno ozbiljnijih problema. Riješiti ćemo taj problem posebnim pravilnikom nakon što zakon stupi na snagu, ali smatram da je prije svake takve mjere - zabrane ili uvođenja nekog nameta - nužno provesti detaljnu analizu, ne samo ekoloških, već i ekonomskih posljedica.
Ja mogu smatrati da je nešto vrijedan ekološki cilj, ali ako to znači da ćemo u ovakvoj ekonomskoj situaciji zbog te mjere izgubiti par tisuća radnih mjesta, onda moramo o tome razmisliti. To ne znači da ekonomiju pretpostavljamo ekologiji, ali može se ići na postepenu primjenu, određeni moratorij ili neki drugi model koji bi smanjio moguću štetu za gospodarstvo."



Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović
Večernji list, 16. lipnja 2012. - Obzor




- 15:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 15.06.2012.

Misao dana


"Po meni, gdjegod plastika može zamijeniti visokovrijedno drvo ili metale, treba je primijeniti.

Ali, obvezno treba uspostaviti sustav povrata tih materijala u reciklažu."



Tomislav Toth - Zelena lista




- 13:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.06.2012.

Održana tribina u EU Domu

Zašto porez na najekološkije vrećice?



Uvodno predavanje održao je prof.dr. Igor Čatić:

Poštovani sudionici Tribine. Poštovana gospođo Bačić!

Na Tribini govorit će nas troje (slika 1).


Photo by: T.Toth




Kako je došlo do odluke da se održi Tribina jer se ona održava u potpuno različitim uvjetima od onih kada je ona dogovorena.

U Vjesniku je još 6. svibnja 1993. upozoreno na djelovanje inozemnih organizacija koje pronalaze vrhunska imena da promiču ciljeve na području o kojem nemaju pojma. To je bio slučaj s plastičnim vrećicama. Nastavilo se to povremeno. Prva sljedeća ozbiljna akcija bio je početkom 2011. napad jedne, tada pozicijske stranke ili partije svejedno. Sve temeljeno na mitovima. U Europskom domu je početkom 2011. organizirana Tribinu na kojoj je pokretač hajke shvatio da plastične vrećice ne zagađuju već onečišćuju okoliš. Sredinom kolovoza 2011. čelnik zagrebačke organizacije jedne od stranaka sadašnje vladajuće, dakle Kukuriku koalicije saziva pod hitno konferenciju za medije i copy-paste ponavlja stavove onog čelnika od ranije. Kada se sve manje-više smirilo, dolazi zapravo očekivana bomba. Poznata ekofeministica, u tom trenutku ministrica Zaštite okoliša, dr. M. Holy najavljuje ekološki porez u visini od 5,4 tisuća %.

Sada su se konačno probudili svi. Osobno sam napisao u Vjesniku 29. svibnja tekst Čemu strah od plastičnih vrećica. Dva dana kasnije 1. program Hrvatskoga radija emitira razgovor sa mnom pod nazivom Porez na plastične vrećice u trajanju od 25 minuta. Internetski tjednik Hrvatski fokus objavljuje 1. lipnja tekst Dvanaest mitova o plastičnim vrećicama. Kako imam vlastitu mrežu, poslao sam dva navedena članka primateljima moje pošte. Gospođa Renata Bačić je pročitala ta dva teksta. Kako je već znala neke pojedinosti, draga projektna voditeljica nas je pozvala 4. lipnja da organiziramo javnu raspravu. Prihvaćeno s predloženim sastavom.

I onda se počinje vrtjeti. U srijedu 6. lipnja dva TV nastupa. Onaj večernji, Otvoreno se pretvara u javno smaknuće Ministrice. Dalje znamo. Međutim treba jasno kazati. Ni Valčić iz HŽ-a, ni šef mafije zmazane plastike kako me po novom zovu, nemaju veze s njezinom ostavkom. S. Kovačić i M. Togonal su odigrali po svim pravilima struke, barem naše dalekovidnice. U pitanju su prije energija i GMO.

Da vidimo zapravo o čemu ću pričati. O plastičnim vrećicama govorit će mr. sc. M. Rujnić-Sokele. U proteklom razdoblju imali smo još jednu borkinju za plastične vrećice. Bila je to mr.sc. A. Švob koja je bila prethodnica mr.sc. M. Rujnić-Sokele na mjestu urednice rubrike Zaštite okoliša u časopisu Polimeri. Od mr.sc. M. Rujnić-Sokele dobiva se niz važnih podataka. Međutim u posljednji godinu dana u tu akciji se snažno i posvećeno uključio kolega R. Deša. Koji među ostalim uređuje vrlo informativni blog Plastično je fantastično. On će govoriti o 21 razloga zašto trebamo te vrećice. Sada imamo dva mjesta gdje se sakupljaju informacije. Ali nam su neki političari presudili jednom mediju u kojem je objavljeno najviše stručnih argumenata u proteklih dva desetljeća. To je Vjesnik. Uspio sam jučer objaviti novi tekst Guru ekologije i torba od plastike u kojoj sam opisao najnovija gibanja.

Dvostruka slika

O čemu ću pričati? To se zove raščlamba područja proučavanja. Kako to objasniti o čemu je riječ? Vidim dvostruku sliku (slika 2).



Je li to samo zato što stvarno imam problema s očima. Ili je to trening. Rekao bih da je to trening koji traje već četvrt stoljeća.


Od ideje do političke odluke (slika 3 i 4)





O čemu je riječ? Negdje sredinom osamdesetih godina naučio sam izvornu definiciju tehnologije. Tehnologija je sveobuhvatna znanost o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i društva (J. Beckmann, 1777.).

Danas to glasi ovako. Područje ljudskog djelovanja i njegova gospodarska opravdanost uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. A njih određuje politika.

Primjer: Vrećice (npr. plastične) i njihova gospodarska opravdanost uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. A njih određuje politika.

Kada sam naučio izvornu definiciju tehnologije, ubrzo sam to počeo razvijati. I onda su me poučili da postoji preporuka VDI 3780 Vrednovanje tehnike. To pričam već dulje od 20 godina. A kako to izgleda na primjeru vrećica danas po prvi puta (slika 5).




Kriteriji vrednovanja (slike 6 i 7)






Gospodarski kriteriji – gospodarstvenost

Gospodarstvenost se dijeli u dvije osnovne skupine, pojedinačna gospodarstvenost i ukupna gospodarstvenost ili blagostanje.

U pojedinačnu gospodarstvenost ubraja se gospodarstvenost u užem smislu, minimiranje troškova, rentabilnost, maksimiranje profita, sigurnost i rast poduzeća. Blagostanje ili ukupnu gospodarstvenost čine zadovoljavanje potreba, kvantitativni odnosno kvalitativni rast, međunarodna konkurentnost, puna zaposlenost i prednost u raspodjeli.

U proizvodnji plastičnih vrećica su maksimalno minimirani troškovi. Profit nije velik, a moguć je samo sadašnjom razinom proizvodnje. Postavlja se pitanje je li taj profit iznad onoga kojeg bi ostvarili poduzetnici da sredstva oroče u banci. Osiguranje rada i rast poduzeća ne dovode samo do dobre rentabilnosti, već mogu biti i u funkciji drugih ciljeva, primjerice osiguranja radnih mjesta, poboljšanja ugleda (image-a) poduzeća itd.

Pojedinačna gospodarstvenost mora biti u funkciji blagostanja. Ako se živi u zemlji koja ima više nadnice i više cijene, međunarodnu konkurentnost moguće je ostvariti samo boljim znanjem i boljim tehničkih sredstvima odnosno postupcima. Ali taj je kriterij izravno sukobljen s kriterijem pune zaposlenosti, a puna zaposlenost znači osigurati posao i prihod svakome tko zna i želi raditi. A bivša ministrica i to znanstvenica je mrtvo-hladna izjavila da ju baš briga je li zbog njezine ekološke pripadnosti ljudi ostanu bez posla.


Društveni kriteriji (slika 8):



U tu se skupini ubrajaju sljedeći kriteriji:
- sigurnost – plastične vrećice su vrlo sigurne (osim ne navlačiti ih na glavu)
- zdravlje – vrlo su zdrave
- kvaliteta okoliša – kako utječu na okoliš bit će govora kasnije
- razvoj ličnosti i kvaliteta društva
- etika.


Kriteriji zaštite okoliša i zaštite prirode



U ovu skupinu kriterija vođenja tehnike ubrajaju se:
- zaštita prirode: krajolika, bilja, životinjskih vrsta i tla
- zaštita okoliša: štednjom prirodnih izvora (energije, tvari - proizvodi načinjeni od manje tvari, produljene trajnosti i oporabljivosti)
- zaštita okoliša: minimiranjem emisije(1) i imisije (2) te deponata
- zaštita prirode i okoliša: državni okvirni uvjeti (razne vrste poreza). Zanemarujući ostale podkriterije, zbog neznanja pokušalo se ići s 5400 % poreza. Naknadno kao projekcija.

(1) Emisija (fiz.) odašiljanje, npr. zračenja naročito elektromagnetskih valova (HOL). Hrvatski opći leksikon
(2) Imisija (lat.) prihvat i zadržavanje neke tvari iz udaljenog izvorišta u dijelu okoliša (atmosferi, vodi tlu) (HOL).

F. Turner primjerice ukazao je na ekologiste koji su dio zaštitara prirode, kao svojevrsne poklonike nove religije. Umjesto Boga vrhovni im je autoritet Priroda. »Pritom se zaštitari prirode ponašaju kao (neizabrana) zajednica svjesnih, moralno pročišćenih, trezvenih, odanih, skromnih i samoprijegornih ekoloških brahmana koja masama tumači volju Prirode i prema njoj ih usmjerava, kažnjava trgovačko/industrijsku kastu, kroti ratničku kastu i disciplinira zemljoradničku kastu.« Svojim napadima na postrojenja diljem svijeta ekologisti su potakli oca B. Przewoznyja, profesora na Pontifikalnom teološkom fakultetu u Rimu na izjavu: »Nitko nema pravo nametati svoje religijsko vjerovanje kao sveopće, pa bila to i vjera u prirodu«.

Najsnažniji iskaz protiv ekologista potječe W. Sachsa. Taj nekadašnji član Kalifornijskog vijeća za šume 1991. je rekao: »Lažni zaštitari prirode, ekologisti maksimalno su prestrašili najšire pučanstvo s navodnim posljedicama tehničkim dostignuća i to najčešće neutemeljeno.« I pridodao je ključnu misao. »Najveća opasnost za nas, za mene, za naše zajednice, za našu državu, za našu naciju nije više komunizam, nisu više droge, SIDA, kriminal, siromaštvo, čak ni liberalni demokrati, nego radikalni environmentalisti (zaštitari prirode).« Primjer plastične vrećice su veća opasnost od atomske bombe.

Hrvatska ima oko 650 eko-udruga. Tko to financira? I tko stoji iza toga? A međusobno ne surađuju. Evo im korisnog posla.

Upadnica (slika 9)



- Na navedeni dan razgovarao sam s vlasnikom pekarske radnje o vrećicama. Opravdano se žali da ljudi traže osim osnovne vrećice (npr. papirnate za masni sadržaj) i dodatnu (plastičnu). Pa čak i više njih.
Prijedlog: Svaki kupac ima pravo na osnovnu, optimalnu ambalažu. Ostalo mora platiti. Evo posla zelenima.


Analiza vrećica s pomoću ideja N. Chomskog



Kada nešto radite 20 godina, ponekad ne znate kako nešto malo pomaknuti. Međutim zahvaljujući jednoj vrsnoj radijskog urednici, Vesni Turtuli to mi je uspjelo. Ona je predložila da razgovaramo u njezinoj emisiji na bazi mitova. Međutim dobro mi je došao i tekst jednog od najutjecajnijih intelektualaca sadašnjice, američkog lingviste, filozofa, kognitivnog znanstvenika, političkog aktiviste, pisca i predavača, Noama Chomskog. On je napisao briljantni tekst »Deset strategija manipulacije stanovništvom«.

No najprije se moramo dogovoriti još jednom o pojmovima vrećica i torba. Svjesno ih se miješa, jer i za jedan i i za drugi engleska je riječ bag. Jedna od metoda koju je opisao Chomsky jest ona o manipulaciji onih s nedovoljnim znanjem o pojedinom predmetu. Pa bili oni i sveučilišni profesori. U uporabi su plastične i papirnate vrećice. A brojne vrećice stavljaju se u torbe: platnene ili od tzv. netkanog tekstila za koje jedan trgovački lanac piše da su načinjene od poliesterskog vlakna i umjetne tkanine. Kada smo ispitali taj primjerak torbe, nisu pronađena nepotrebna poliesterska vlakna (sintetika). A umjetna tkanina je polietilen. Isti materijal od kojeg se prave proganjane vrećice. Može biti i polipropilen od kojeg su bile načinjene torbe koje je nedavno prodavala Dvorana Lisinski kao ekološke. Naime, znak na njima ukazivao je da se mogu reciklirati, no nije bilo napisana i brojka 5, što znači polipropilen. Negdje unutra napisano je sto posto polipropilen. A polipropilen, bratić polietilena, može se izvrsno reciklirati.

Kod Chomskog osnovna je manipulacija preusmjeravanje pažnje. Pažnju javnosti treba preusmjeravati s važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali vremena razmišljati i steći osnovne spoznaje u razumijevanju svijeta. Navest će se dva vruća primjera iz trenutne hrvatske prakse. Ministrica zaštite okoliša najavljuje revolucionarnu mjeru. Naplaćivat će se 2,15 kuna poreza za manju i 3 kune za veću jednokratnu vrećicu (vjerojatno misli torbu). Što je gotovo 54 puta više od nabavne vrijednosti vrećice. Pritom treba navesti samo jedan podatak. U visokorazvijenoj zemlji poput Austrije, plastične vrećice u kućnom otpadu sudjeluju s punih 0,02 posto. Smatra se da prosječni Austrijanac potroši oko 400 vrećica godišnje. A utjecaj tih 400 vrećica na ugljikov trag CO2 jednak je onome što se preda okolišu kada automobil prijeđe punih 13 kilometara.

Međutim dr. sc. M. Holy je u Otvorenom pričala da Hrvati troše 500 vrećica, dakle više od rastrošnih Austrijanaca. To se ne podudara s novcem koji je plaćen. Po njemu ispada da je potrošeno samo 111 vrećica. Lobi se dogovorio, ajde budimo tolerantni neka bude 200. Četiri vrećice po glavi stanovnika tjedno.

Jedna od 10 mjera je i postupnost promjena. Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, mora se uvoditi postupno, na žličicu, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, treba provoditi politikom malih koraka. Svijest se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama. Plastične vrećice su izvrstan primjer ove manipulacije.

DPG je poslalo svoje primjedbe. To se temeljilo na činjenici da to Društvo ima od 1975. Povjerenstvo za zaštitu čovjeka i okoliša od utjecaja plastike i gume.

Po osnivanju samostalne Hrvatske počele su se događati čudne stvari. Tada, a bilo je to početkom devedesetih godina, svjetski poznata ekologistička organizacija Greenpeace poduzela je akciju protiv PVC-a. Ona je taj rat izgubila u razvijenim zemljama. Ali je uspjela u Hrvatskoj. Kako je akcija bila posvećena istodobnom ukidanju plastičnih vrećica, treba kazati nešto podrobnije o tome.

Negdje 1992. Regionalni centar Greenpeacea u Budimpešti naručio je kod pravnice i politologinje prof. Inge Perko-Šeparović studiju koja je trebala pokazati štetnost proizvodnje PVC-a i potaknuti zabranu plastičnih vrećica. Tada je I. Perko-Šeparović bila predsjednica Saveza zelenih Hrvatske. Odlika stranih naručitelja izbor je ljudi koji ne poznaju struku. Slično je i sa sadašnjim sveprisutnim korifejom koji se u jednoj emisiji Prvog programa Hrvatskog radija pohvalio da je proveo šest mjeseci na školovanju u jednom od centara Greenpeacea. Kako bilo, 6. svibnja 1993. kolega M. Šercer i ja potpisali smo članak: Stvaraju masovnu histeriju. Naravno, u Vjesniku.

Moglo bi se reproducirati tekst u cjelini, ali ipak samo nekoliko naglasaka.
»Rezultat studije koju je provela prof. Inge Perko-Šeparović bili su među ostalim plakati: Ne plastičnom otpadu, Ne plastici, ili emitiranje pjesmuljka Plastika je mrska, jer je drska. Na tada postavljeno pitanje »što ako ukinemo plastično pakovanje« odgovor glasi: Ništa, treba samo 4 puta više pakovanja ili ako hoćete ambalaže, obujam otpada porastao bi za 2,6 puta a obujam ukupno prikupljenog otpada za 2,1 puta. Za neplastična pakovanja treba 2,1 puta više energije, a troškovi proizvodnje porasli bi za 2,1 puta. Na žalost vas, zabrinutih građana, nijedna ekološka bilanca nije pokazala da je npr. papirno pakovanje podobnije od onog plastičnog.«

Ništa se nije u osnovi promijenilo u proteklih 20 godina, osim što je težina plastičnih vrećica smanjena za 70 posto. Plastični proizvodi su neotrovni, mogu se prikupiti, ponovo upotrijebiti, oporabiti. Oporaba može biti materijalna i energijska. Ako je mehanička materijalna oporaba naziva se recikliranje, a razlaganje na početne sastojke, plin ili ulje je kemijska oporaba. Konačno: mogu se plastični proizvodi pa i vrećice spaliti, što je energijska oporaba. Naime plastika izvrsno gori i pri dobrom vođenju procesa, nema pojave štetnih proizvoda izgaranja. Posebno treba naglasiti da plastika i guma ne zagađuju okoliš, već to rade ljudi bacanjem plastičnih i gumenih proizvoda u okoliš. A to je bitna razlika.

Umjesto da prouče o čemu pričaju, neobaviještene skupine troše oskudna sredstva za pogrešnu promidžbu. Taj novac može se korisnije upotrijebiti, npr. za poziv pučanstvu da ne baca plastenke ili stare autogume u okoliš, već da ih pohranjuje na za to predviđena mjesta. Ne može se organizirati javno uništavanje tzv. PVC najlonskih vrećica i pritom autoritativno tvrditi da Hrvatska tek pola godine te vrećice pravi od polietilena. Pravi ih se od polietilena od prvog dana otkako je uvedena proizvodnja tog vrlo proširenog proizvoda. A polietilen gori poput svijeće, bez ostatka i štetnih sastojaka i izuzetno je kalorično gorivo. Zainteresirana industrija i stručne udruge trebali bi najhitnije poduzeti najširu akciju da se spriječi takvo neopravdano zbunjivanje javnosti.

Društvo za plastiku i gumu pozvalo je te stručnjake na savjetovanje o oporabi. Željelo im se objasniti da je ekološki aspekt samo jedan od vrlo brojnih kriterija razvoja uspješnog proizvoda, pa i onog od plastike ili gume. Postoje mnogi drugi, važniji, npr. blagostanje pučanstva, razvoj ličnosti i kvaliteta društva. Opisanim akcijama ne pridonosi se ni blagostanju, ni razvoju ličnosti i društva, upravo suprotno. Ovih dana je tu filozofiju sadašnji predsjednik DPG-a V. Ferdelji sažeo u misao: Ekologija bez znanja - ekonomija bez prihoda.

Te su se akcije ponavljale. Točno po navedenom pravilu manipulacije. Najopasnije je što je tim skupinama za pritisak ili manipulaciju, unatoč upozorenju Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, dopušteno vršljanje po školama gdje su pričali mitove.

Hrvatska je imala na čelu Ministarstva upravo tako opisanu pripadnicu zajednice ekoloških brahmana. Ona je među ostalim vrhunski kvalificirana za točku manipulacije Postupnost promjena. Na učilištu VERN predaje kolegij Reklamne agencije i agencije za odnose s javnošću. U cijelosti zadovoljava tzv. četvrti poučak Chomskog nazvan Odlaganje. To je pripremanje javnosti na nepopularne promjene jer ih se najavljuje unaprijed i to mnogo ranije. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i zajednička nada u bolju budućnost olakšava njihovo prihvaćanje. Zato je sada malo usporila, ali će se vratiti još žešće.

Već je sada moguće kazati: bivša ministrica je svojim predloženim porezom na plastične vrećice željela zamijeniti najekološkije vrećice, one od plastike, najštetnijima, papirnatima. Ona priznaje, kao i zelene udruge da su papirnate i platnene ekološki štetnije. Ali da ih zabrinjava kada će se razgraditi. Ovisi o uvjetima. Pronađen je tekstil star gotovo 30.000 godina i drveno koplje staro 400.000 godina. A pronađene su u naslagama smeća i vrlo stare novine koje je bilo moguće čitati.

Osnovni zadatak svakog ministra je da štiti svoje područje, ali da pritom ne ugrožava druge. Posebno ne njihovu egzistenciju. Pa tako i svaki ministar(ica) za zaštitu okoliša treba braniti okoliš od utjecaja štetnijih, platnenih torbi i papirnatih vrećica. A osobito čuvati radna mjesta i poticati izvoz. A predviđena zabrana je upravo suprotnost tomu.

Kada će kod nas kažnjavati one bez argumenata ili koji bez razmišljanja slijede tuđe trendove. Ili svoj rad temelje na mitovima i manipulacijama. I ugrožavanju egzistencije drugih.

POLIETILEN - Zeleni materijal prošlosti, sadašnjosti i budućnosti


Nakon profesora svoju je prezentaciju predstavila mr.sc. Maja Rujnić Sokele:



































Jesu li plastične vrećice najveća pokora čovječanstva?


I na kraju, svoju je prezentaciju "21 razlog zašto ne treba uvoditi naknadu na plastične vrećice" predstavio ing. Romeo Deša:






































































- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 12.06.2012.

Misao dana

"...Ostavite se taksiranja tih jadnih nevinih savršenih polietilenskih vrećica, od kojih su dušu dale i posebno su vrijedne Kraljice među vrećicama, one čvrste debele sa ručkama, koje smo u socijalističko doba pobožno sačuvali kad smo prešli preko granice u Austriju i nazad, pa se šepirili s Billa vrećicom slijedeće dvije godine do dućana, jer se mogu bezgranično koristiti. ..."


Objavio bloger: bloodeeleeshte


- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Guru ekologije i torba od plastike



Valja zaključiti, od kada je bivša ministrica najavila porez na plastične vrećice od 5,4 tisuća posto i pod cijenu ukidanja radnih mjesta i izvoza vrijednog 27 milijuna eura, podosta toga se dogodilo. Ovdje je zapisano samo dio tih gibanja

Igor Čatić


Europski dom je 4. lipnja zaključio da se organizira 13. lipnja 2012. tribina Zašto porez na najekološkije vrećice. Uvodničari će biti trenutno troje najaktivnijih podupiratelja uporabe plastičnih vrećica. Kako je došlo do te odluke? Na temelju tekstova: Čemu strah od plastičnih vrećica (Vjesnik, 29. svibnja) i Dvanaest mitova o plastičnim vrećicama (Hrvatski fokus, 1. lipnja) te radio emisije Porez na plastične vrećice (1. program Hrvatskoga radija, 31. svibnja).

Zašto je naveden datum donošenja odluke o Tribini? Zato, jer se od tada zbilo toliko događaja da se dovodi u pitanje opravdanost održavanja Tribine. Ali promakle su javnosti neki druge, još važnije odluke. Čije je posljedice objavio Vjesnik 14. siječnja 2011. pod nazivom Zabrane i naredbe. To je potpisivanje dokumenta poznatog pod nazivom Codex Alimentarius.

U zbivanjima od 4. lipnja do pisanja ovog teksta najvažnija je emisija Otvoreno koju je vodio M. Togonal. Tu se zbio ključni obrat u političkoj sudbini znanstvenice i u tom trenutku ministrice dr. sc. Mirele Holy. Emisija je najavljena prvenstveno kao razgovor o problemu PET-boca zbog uočenih nedostataka u sakupljanju te ambalaže, jer se sakupilo više plastenki nego su ih prijavili oni koji ih puštaju u promet. Treba analizirati neke pojedinosti iz te emisije.

Prvo sastav sudionika. Ministrica, novi predsjednik Zelene akcije i u hrvatskim medijima nezaobilazni guru ekologije u Hrvatskoj, predsjednik eko-udruge Eko-Kvarner. S druge strane ugledni gospodarstvenik i ujedno višegodišnji predsjednik Društva za plastiku i gumu, dipl. inž. Vladimir Ferdelji i potpisnik.

Guru ekologije ima pravo na uporabu mobilnog telefona, hvali se s kim je upravo ručao ili večerao. I optužuje neke ljude, nebitno je opravdano ili neopravdano za probleme s azbestom. I troši vrijeme, koje se krade na račun ostalih nazočnih. Kojima se zatim kaže da ne mogu kazati ni završnu riječ. Postupno se emisija pretvara u emisiju o porezu od 5,4 tisuća posto, kako su to zamislili u svojim prvim projekcijama Ministrica i njeni suradnici.

Valjalo se obratiti u jednom trenutku tada još Ministrici i apelirati da barata s relevantnim podatcima. Tvrditi da Hrvatska troši 500 vrećica po stanovniku godišnje znači dvoje. Da Hrvatska troši za dvadesetak posto više vrećica od Austrije. Drugo da netko ne radi svoj posao. Naime nadoknada koju uplaćuju onečišćivači dovoljna je samo za 11 vrećica. Procjenjuje se da se radi ipak možda o 200 vrećica godišnje po stanovniku. Ali to je samo 40 % navedene brojke. Ministrica nam tumači iscrpno kakvu ona ima torbu. Iz opisa proizlazi da se radi o torbi koju nosi u svojoj većoj torbi, načinjenu od netkanog tekstila. A to je u pravilu proizvod načinjen od plastike. Ono što raduje je postignut koncensus da se opterete sve jednokratne vrećice. Ali pritom mora biti ispunjen jedan uvjet. Za sve jednaka visina poreza.

Trebat će poslije ove emisije i nekih drugih postaviti pitanje kako to da jedan školovani zeleni mirovac presuđuje o svemu i svačemu. Njegova uvijek je zadnja. Frustrirajuće za sve koji se bave nekom temom i po 20 godina. Ali on zna sve bolje. Pa možda i zna neke stvari kada ga trajno opskrbljuje zelenomirovska središnjica. Jer taj guru je ipak koliko znam prvenstveno hotelijer.

I onda se događa obrat u emisiji. Usred emisije u kojoj se sve manje govori o bitnim problemima sakupljanja otpada, voditelj prekida temu i pita Ministricu o sadržaju maila kojeg će poslije te emisije razglabati u Dnevniku 3. Zašto je S. Kovačić nije pozvao u studio.

U trenutku gužve oko maila Ministrice, prolazi nezapaženo odluka da Hrvatska potpisuje Codex Alimentarius. Kakve će to imati posljedice, neka pišu bolji poznavatelji tog područja. Zanima me li je sada već bivša Ministrica imala drugačiji, pozitivni stav da se to ne potpiše. Ili je to jedan od važnih razloga njezine smjene. Jer pouzdano se zna da se suprotstavila uvođenju GMO-a u Hrvatsku. A zamjeriti se jednom Monsantu koji stoji iza raznih Centre for Inquiry, pa i onom Hrvatskom, vrlo je opasno.

Hrvatski znanstvenici su u nekim područjima istraživanja daleko ispred mnogih u svijetu. Već 3. siječnja 2002. skrenuta je pozornost na Hrvatskoj televiziji na probleme kiborgiziranja čovjeka. Razvojem teme i razjaren promidžbom vrećica na svjetskoj razini, koje su štetnije od klasičnih plastičnih, ovaj je autor napisao već u jesen 2010. »Industrija organskih i anorganski polimera je odlučila da će kiborzi do 31. prosinca 2049. zabraniti postojanje prirodnih ljudskih bića«. Kasnije je pridodano, bit će to kiborzi s femtočipovima.

I sada upadnica (breaking news). Na temelju rezultata nekih ukinutih projekta iz formalnih razloga, hrvatski znanstvenici su prijavili u europskom znanstvenom prostoru projekt pod nazivom: Od 1. siječnja 2030 u vrhunskom sportu mogu sudjelovati samo kiborzi. Tu više nema mjesta nesavršenom ljudskom biću. Projekt je u fazi prosudbe.

Valja zaključiti, od kada je biša ministrica najavila porez na plastične vrećice od 5,4 tisuća posto i pod cijenu ukidanja radnih mjesta i izvoza vrijednog 27 milijuna eura, podosta toga se dogodilo. Ovdje je zapisano samo dio tih gibanja.




Izvor: Vjesnik.hr


- 11:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.06.2012.

Plastični humor

Tko je prijetio ministrici Holy?





Izvor: Dnevno.hr

- 23:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.06.2012.

Plastični humor





Izvor: 24Sata

- 21:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Neke netočne i olako napisane izjave

Neke je ostavka ministrice Holy iznenadila, neke bolje poznavatelje političkih protokola nije. Međutim, iznenađuju neki komentari i izjave uglednih novinara, kao što je g. Branko Mijić iz Novog lista koje je objavio u svom uvodniku.



Cruella ili Zvončica

Slučaj Mirele Holy četvrti drastični je obračun u samo pet mjeseci vlasti Kukuriku koalicije

Mrlje na premijerskom reveru od nepotrebnog javnog gulaša oko odlaska Željka Rohatinskog nisu se još ni osušile, a Zoranu Milanoviću u krilo se sručila vrela juha ostavke Mirele Holy.

Iako se ministrica zaštite okoliša i prirode posula pepelom po glavi i priznala da je Vladi nanijela političku štetu »svojim nepromišljenim e-mailom gospodinu Reneu Valčiću, predsjedniku Uprave HŽ Holdinga«, njezinoj kratkotrajnoj karijeri presudio je osobno Milanović. Na prvi pogled principijelno, jer Holy je svoj politički autoritet založila ne bi li otkaza spasila suprugu svoga stranačkog kolege i bliskog suradnika, što političari ni u dobroj namjeri ne smiju činiti. Naizgled i hrabro, jer nakon nedavne demisije Zlatka Komadine te skandala oko guvernera HNB-a, premijeru ne treba otvaranje novih frontova i ranjivih bokova u vlastitim redovima.

Ako je ekspresna eliminacija Vladimira Ferdeljija zbog javne kritike Vlade bilo discipliniranje onih iz drugog ili trećeg ešalona e da se ne umisle Jupiterima, ili uvod u razlaz s nadređenim mu Komadinom, onda je nakon blamaže s Rohatinskim slučaj Mirele Holy četvrti drastični obračun u samo pet mjeseci vlasti Kukuriku koalicije.

Je li Mirela Holy zla vještica koja je svojim vradžbinama dovela u pitanje opstanak Vlade, je li njezin mail pandan čuvene HDZ-ove afere oko pisma barba Luki, je li zaslužila izravan crveni karton, odnosno drugi žuti nakon »slučaja Kalambura«, ili je sudac prebrzo potegao i umjesto Cruelle pogodio Zvončicu?

Oko sokolovo pokazalo bi da je u radu ove Vlade bilo i težih prekršaja. Primjerice, kada je prvi potpredsjednik Radimir Čačić glavnog tajnika HNS-a Srećka Ferenčaka, znatno nam poznatijeg po aferi nanbudo zbog koje je nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora od Holičine štićenice Heidi Mazija, želio uhljebiti u NO Janafa. Čačić tada nije dobio ni žuti, već se ispričao, i nikome ništa!

Mirela Holy nije se svojedobno ustručavala sukobiti s Čačićem oko izgradnje podzemne hidroelektrane Ombla kod Dubrovnika kada joj je ovaj bahato poručio: – Ministrice Holy, ne zamarajte svoju glavicu ekonomskim temama jer ima tko brinuti o tome.

I najava eliminacija plastičnih vrećica, odnosno njihove naplate, izazvala je buru nezadovoljstva onih koji na njima masno zarađuju, baš kao i priprema pojedinih zakona kojima bi se regulirala izgradnja energetskih projekata poput Plomina 3 ili odlagališta otpada, poput onog divljeg u varaždinskom Brezju, zbog kojeg je Holy dala ultimatum HNS-ovom gradonačelniku Habušu.

Je li, dakle, Mireli Holy presudio jedan nesmotreni mail čije je paraobavještajno presretanje i medijsko publiciranje dovelo do njezine ostavke ili je ona kao nepopustljiva ministrica bila ta koja je stala na žulj energetskom i PVC lobiju, kao i onima koji unosno zarađuju na svugdje u svijetu prestižnom mafijaškom poslu, otpadu? Ili je naprosto Čačić nije volio, jer je gurala svoju glavicu svugdje gdje je smrdilo?


Podvukao sam ono što je stvarno netočno i olako napisano.

1. Dobro je poznato da se na cijeni jedne npr. jednokratne ili konzumne vrećice koja košta u proizvodnji 4 lipe ne može "masno zaraditi", pogotovo ako se zna da su proizvođači vrećica, da bi se osigurali od kineske konkurencije opremili najmodernijom tehnologijom za koje su digli skupe kredite. Pored svih brojnih davanja državi tu je i skupa energija te ostali, ne mali troškovi.

2. Urednik Mijić kada je napisao o "PVC lobiju" vjerojatno misli na "lobi proizvođača vrećica" - jer još uvijek misli da su vrećice izrađene od PVC-a. Ne znam, hoće li pročitati ovaj komentar, ali g. Mijiću, konzumne vrećice proizvode se od polietilena - one malo šuškavije su od polietilena visoke gustoće, one malo mekanije su od polietilena niske gustoće. Od PVC-a se ne proizvode niti su se ikada proizvodile vrećice. Od PVC-a se proizvodi tzv. tvrda plastika kao što je plastika za građevinsku stolariju, oluci, podne obloge (pločice ili linoleimi), unutrašnje obloge automobila, upravljačke ploče u automobilima, branici, pa i pojedini dijelovi karoserije, izolacije za velike električne vodiče, itd. I još jedna napomena - od prestanka proizvodnje PVC-a u zadarskom Polikemu u veljači 2000. g i u splitskom Jugovinilu odnosno Adriavinilu koji je otišao u stečaj 2001. godine u hrvatskoj se ne proizvodi ova vrlo vrijedna plastika.


- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.06.2012.

Što plastičari predlažu?

Temeljne postavke plastičara svima su dobro poznate (o njima sam dosta pisao na ovom blogu) - plastičari se itekako zalažu za zaštitu okoliša, ali ne slažu se s uvođenjem naknade (jer će doslovce uništiti veliki dio plastičarske industrije u Hrvatskoj, a napraviti će ekološku štetu).

Valja jasno naglasiti da su plastičari više puta jasno istaknuli da se oni ne zalažu za neke mjere koje će njih "sačuvati", a za okoliš što bude, kako se to krivo prikazuje od nekih tendencioznih novinara i eko-terorista. Ne, plastičari su odmah prepoznali opasnosti do kojih bi ova naknada dovela - potrošači bi prešli na znatno ekološki lošija rješenja (papirnate i platnene vrećice), dodatno opteretili odlagališta, ceste, emisije CO2, a i povećali bi se troškovi života prosječnom hrvatskom potrošaču.

Osim ugrožavanja velikog broja radnih mjesta, ugrožava se privredna grana koja ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu - izvoz je 2011. bio 27.904.442 $ (11.192 t), a uvoz 17.762.865 $ (5.361 t). Dakle, pozitivna bilanca je +10.141.577 $.

Plastičari se prvenstveno zalažu se za organiziranje sustava primarno odvojenog prikupljanja otpada (upravo onako kako to predlaže novi Zakon o otpadu) dakle da građani najprije odvajaju kod kuće, a plastičari imaju dovoljno kapaciteta za otkupiti prikupljene polietilenske vrećice i folije te da to recikliraju i ponovno naprave kvalitetne i jeftinije proizvode. Time ne samo da će se u Hrvatskoj sačuvati veliki broj radnih mjesta i poslovanja brojnih tvrtki, već će plastičari aktivno sudjelovati u sustavu koji će spriječiti odbacivanje plastike kao vrlo vrijedne sirovine, maksimalno će sudjelovati u zaštiti okoliša, ali i stvoriti mogućnost za daljnja otvaranja novih radnih mjesta.

U tom smislu predloženo je da se uspostavi sustav zajedno s prikupljanjem PET ambalaže. A jedan od prijedloga je:
- i dalje bi se naplaćivala naknada od 50 lipa za PET ambalažu
- ukoliko potrošač vrati jednu PET bocu, povratno će dobiti 25 ili 30 lipa
- ali, ukoliko potrošač vrati jednu PET bocu i 10 ili 15 čistih plastičnih vrećica, povratno će dobiti 50 lipa
- komunalna poduzeća će tako prikupljenu ambalažu otkupiti od trgovaca
- plastičari će (relativno) čiste plastične vrećice (balirane) otkupiti od komunalnih poduzeća kao sekundarnu sirovinu
- te i sve ostale prikupljene plastične vrećice i folije komunalna poduzeća prodati će plastičarskim firmama s kapacitetom pranja i prerade u reciklat koje će tu plastiku oprati i regranulirati ili je prodati ostalim plastičarima koji imaju kapacitete za recikliranje kao sekundarnu sirovinu
- komunalna poduzeća moraju odvajati plastične folije i vrećice od ostalog otpada
- za sva onečišćenja u okolišu oko odlagališta, raznih skladišta, distribucijskih centara, smetlišta, deponija i sl. - odgovorne su općine, firme i poduzeća koje upravljaju tim poslovima i područjima i komunalni redari, ali i inspekcije trebaju ih oštro kažnjavati

Ovo je samo jedan prijedlog.



- 18:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Misao dana

"Plastičarski lobi se stalno mora braniti zato jer plastičarski lobi ima izuzetno konkurentan proizvod. Naravno, oni koji ne mogu postići konkurentnost u proizvodnji, a to su proizvodnje papirnatih i tekstilnih vrećica oni moraju vapiti za zabranama."

Vladimir Ferdelji, 6. lipnja 2012. u emisiji Otvoreno HRT 1.


- 14:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Je li rečeno što je trebalo reći?

Jučer je na HRT 1 bila emisija Otvoreno u kojoj su ponovno pomiješane kruške i jabuke. S jedne strane argumenti koji upravo govore o ponašanju i neorganiziranosti sustava (zastupa ga ministarstvo i pojedini zeleni), a žele ga riješiti apsurdnim nametom, a ne uspostavom sustava i s druge strane argumenti struke, gospodarstva i znanosti koji pokušavaju reći da se problem ne može i neće riješiti taksama i nametima i da će se pored gospodarske štete napraviti i ekološka šteta te da je rješenje upravo u uspostavi sustava.

Pogledajte:

1. dio


2.dio



Izvor: HRT

- 10:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 06.06.2012.

Nametom na plastične vrećice čini se ekološka šteta

Prof.dr. Igor Čatić gostovao je u emisiji Dobro jutro Hrvatska, pa pogledajte:




- 10:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 05.06.2012.

Najava događaja




- 00:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.06.2012.

Komentar dana






- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.06.2012.

Činjenicama protiv mitova 2: Dvanaest mitova o plastičnim vrećicama

Političke odluke ministrice Mirele Holy uništit će prirodu, okoliš i opstanak ljudi



Temeljna djelatnost poput znanosti i njezina gospodarska opravdanost uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. A njih određuje politika. Temeljni djelatnik, onaj koji stvara, u znanosti je znanstvenik. Kada doktorirate, poput dr. sc. Mirele Holy, preuzimate i jednu obvezu za cijeli život. Da ćete se u svom radu, pa i kada dođete u situaciju da donosite političke odluke, pridržavati trenutačnih znanstvenih i stručnih spoznaja, a izbjegavati voluntarističko djelovanje temeljeno na mitovima.

Valja rastumačiti riječ mit u ovom slučaju. Mit (grč. mwthos - riječ, govor; povijest) znači priču, predajno vjerovanje naroda o podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i legendarnim herojima. Najbliže je u ovom slučaju da mitovi govore o pojavama, jer plastične vrećice jesu stanje stvari, pojava koja traje dulje od pola stoljeća. A mit o plastičnim vrećicama stvara se programirano barem dvadesetak godina. I sada dr. sc. Mirela Holy u svojstvu ministrice pokušava na temelju priča, mitova Hrvatsku uvrstiti u krug zemalja koje su iz raznih razloga prognale te najekološkije vrećice. I time izravno nanosi štetu hrvatskom okolišu. Al i uništava izvoz i egzistencije brojnih ljudi.

Prema Smjernici VDI 3780 Vrjednovanje tehnike (njem. Technikbewertung, Begriffe und Grundlagen, e. Technology assessment) postoje tri skupine kriterija procjene vrijednosti pojedinog proizvoda. To su tehnički, gospodarski i društveni kriteriji prosudbe. U ovom slučaju ne zanimaju nas tehnički kriteriji, jer proširenost plastičnih vrećica govori sama za sebe. Uz napomenu da su danas one 70 % lakše nego na početku. Gospodarsku vrijednost tog proizvoda u Hrvatskoj dokazuje podatak da je ta djelatnost ostvarila trgovački suficit od 10 milijuna eura u 2011. Čini se malo, ali trgovački deficit s naslova uvoza plastičnih proizvoda je od 2007. do 2010. bio prosječno 630 milijuna američkih dolara.

Ovdje nas zanimaju društveni kriteriji. Smjernica ne poznaje humanističke kriterije. U društvene kriterije ubrajaju se sigurnost, zdravlje, kvaliteta okoliša, razvoj ličnosti i kvaliteta društva te etika. Postavlja se pitanje je li ideološka pripadnost zelenima koji su iznutra crveni (Vjesnik, 1995.) etički opravdava potencijalnu političku odluku. Koja će omogućiti uništenje pedesetak tvrtki i upropastiti tisuće ljudi, smanjiti izvoz i nepotrebno povećati opterećenje okoliša. Zato što znanstvenica, koja se pretvorila u političarku, donosi pogrešne odluke. Ne bi li i ona trebala odgovarati za svoje pogrešne odluke. Kao što se traži sada od drugih.

Što se zapravo krije iza ovog napada na plastične vrećice bit će tema drugog teksta. Sada se prelazi na mitove i stručne odgovore. No, najprije se mora razlučiti pojmove vrećica i torba. Svjesno se miješaju vrećice i torbe, jer sve su na engleskom bag. U uporabi su plastične i papirnate vrećice. A brojne vrećice stavljaju se u torbe: platnene ili od tzv. netkanog tekstila. Ideja o raskrinkavanju temelji se na američkim izvorima, ali su dopunjeni našim spoznajama.


Liderov Fight Club: Za porez od 5400 % 25 % - protiv poreza 75 %


Mit 1: Potrošnja nafte


Na temelju pisanja na brojnim mrežnim stranicama i tekstovima ekoloških skupina, za proizvodnju plastičnih vrećica troše se velike količine nafte. To je vrlo prošireni mit u SAD-u. Tamo se piše i govori kako će smanjenje proizvodnje vrećica rezultirati smanjenjem ovisnosti SAD-a o uvozu nafte.

Odgovor:
Plastične vrećice proizvode se proizvoda prirode, fosilnih goriva: nafte ili prirodnog plina. U SAD-u se proizvodi 85 % vrećica od prirodnog plina. Prema tome zabrana ili oporezivanje vrećica utječe tek neznatno na potrošnju fosilnih goriva. A što to znači neznatno. U 2010. u svijetu je proizvedeno 265 milijuna tona plastike. To je ekvivalent od oko 2,1 milijardi tona čelika. U svijetu nikada nije proizvedeno više od recimo 1,5 milijardi tona čelika. A za tu količinu plastike potrošeno je samo 5 % fosilnih goriva. A kako je udio vrećica u toj količini manji od 1 %, znači troši se za vrećice 0,05 % fosilnih goriva. Treba pogledati na što se troši ostatak. Oko 87 % ide za zagrijavanje i promet. Plastične izolacije bi sigurno smanjile 10 % potrošnje fosilnih goriva za zagrijavanje. A to je dovoljno za cjelokupnu svjetsku proizvodnju plastike.




Mit 2: Jednokratnost vrećica


Zabrane se temelje na mišljenju da se plastične vrećice koriste samo jednom.

Odgovor:
Brojna istraživanja su pokazala da 80 do 90 % populacije ponovno upotrebljava najmanje dva puta. Kao vrećica za smeće, sakupljanje psećeg izmeta, nošenje doručka, sakupljanje vlažnog rublja itd. Vrećice se lagano recikliraju pa se u SAD u mnogim trgovačkim lancima nalaze mnogi spremnici za plastični otpad. Pa tako i za odlaganje vrećica


Mit 3. Irski porez na vrećice


Uvođenje poreza je smanjilo potrošnju vrećica za 90 %.

Odgovor:
To je samo djelomično točno. Smanjena je potrošnja tzv. jednokratnih plastičnih vrećica ali je porasla potrošnja ostalih vrećica za 400 %. To je rezultiralo povećanjem količine vrećica na odlagalištima.


Mit 4. Zabrana u San Franciscu ili šire u Kaliforniji


Godine 2008, San Francisco zabranio je plastične vrećice što je rezultiralo snažnim padom tih vrećica i uporabom ponovno upotrebljivih vrećica.

Odgovor:
Da, kada su vrećice zabranjene, trgovine su iz prestale upotrebljavali. Nije došlo do povećanja ponovno upotrebljivih vrećica. Ali je došlo do snažnog porasta uporabe papirnatih vrećica. Koje su bitno lošije. Američki znanstvenici su svjesni da te papirnate vrećice bitno više pridonose zagađenju i potrošnji fosilnih goriva. Program zabrane plastičnih vrećica doveo je do eliminacije recikliranja i povećanja otpadnih vrećica na odlagalištima.


Mit 5. Recikliranje


Recikliranje plastičnih vrećica je iznimno skupo i teško.

Odgovor:
Trajno raste udio recikliranja, ono je jednostavno, cjenovno prihvatljivo i energijski djelotvorno. Glavni proizvodi od reciklata su nove vrećice. To je podosta prošireno i u Hrvatskoj.


Mit 6. Vrećice utječu na život u moru


Sto tisuća morskih životinja umire svake godine zbog zaplitanja u vrećice.

Odgovor:
Taj mit je stvoren na pogrešnoj interpretaciji jednog kanadskog istraživanja iz 1987. Umjesto plastičnih vrećica trebalo je pisati ribarskih mreža. Koje se rade od popularnog najlona. Nema dokaza da vrećice uzrokuju pomor. Ali evo jednog od najnovijih podatka.

Brojna istraživanja govore da su ti brojevi znatno, znatno manji. Ocean Conservancy's International Costal Cleanup objavio je za 2010. godinu sljedeće podatke. Pronađeno je - 488 životinja od kojih je 76 odnosno 15,5 % bilo zapleteno u plastične vrećice. Izvještaj daje i pregled 25-godišnjih rezultata akcije Coastal Cleanup, koja se provodi u više od 150 zemalja odnosno lokacija i kojom prilikom je u jednom danu prikupljan otpad na plažama i obalama te je tom prilikom utvrđeno da plastične vrećice čine 5 % ukupnog otpada. U tom dugom vremenskom razdoblju pronađene su 4073 životinje uginule zbog navedenog otpada, a zbog plastičnih vrećica 404 životinje (dakle, manje od 10 %) među kojima je najviše riba.


Mit 7. Smeće


Plastične vrećice su glavni izvor smeća pa zabrana ili oporezivanje će smanjiti tu količinu smeća.

Odgovor:
U Austriji je udio plastičnih vrećica u kućnom otpadu 0,02 %. U SAD-u je to manje od 1 %. Opušci, pakovanja za brzu hranu i razni omoti su puno prošireniji. Još jedan proizvod postaje sve važniji u udjelu ukupnog smeća. To su najrazličitije pelene za djecu i inkontinentne te razni ostali higijenski ulošci. Čije je recikliranje vrlo, vrlo otežano. O tome se ne govori ništa. Smanjenje smeća postiže se poučavanjem pučanstva, programima recikliranja i podobnim odlaganjem.


Mit 8. Odlagališta


Odlagališta su pretrpana s plastičnim vrećicama.

Odgovor:
Plastične vrećice treba sakupiti i reciklirati. Pa i na odlagalištima čine vrlo mali udio. Ovdje će se navesti američke podatke. Udio plastičnih vrećica je manji od 1 %. Procjenjuje se da prosječni Amerikanac potroši 326 tzv. jednokratnih vrećica godišnje. Jednokratne vrećice teške su od 5 od 10 g. Dakle radi se od 2,5 kg otpada godišnje. Kako prosječni Amerikanac proizvede godišnje oko tonu otpada, znači da je udio plastičnih vrećica u SAD u ukupnom otpada 0,25 %. Najviše pridonose smeću na odlagalištima papir, drvo i građevinski otpad, hrvatski bi se moglo kazati drobina. Zabrane li se plastične vrećice ili ih se oporezuje, to znači više papirnatih, ekološki bitno lošijih vrećica i količinski znatno više otpada na odlagalištima.


Mit 9. Papirnate su bolje od plastičnih vrećica


Mnogi smatraju da se papirnate vrećice ekološkije od plastičnih.

Odgovor:
Proizvodnja papirnatih vrećica, pa i od reciklata traži višestruko veće količine energije za njihovu proizvodnju od plastičnih. Proizvodnja i recikliranje papirnatih vrećica znatno više opterećuje zrak i vodu od plastičnih. Kako su papirnate vrećice i do 10 puta teže od plastičnih traže znatno više goriva za transport. R. Deša je ukazao na još jedan podatak. Pojednostavljeno treba znatno više šlepera za prijevoz iste količine papirnatih vrećica. To dopunski opterećuje cestovni promet i troši prometnu infrastrukturu. Papirnate vrećice mogu se zamastiti s uljem masti i ostatcima hrane što može zagaditi papirnati reciklat. Plastične vrećice moguće je očistiti od zagađivala prije recikliranja.


Smeće poslije dana Zapruđa, 20. svibnja 2012. (foto I. Čatić)


Mit 10. Ponovno upotrebljive vrećice


Kod ekologista prevladava mišljenje da su teške pamučne i ostale platnene torbe te torbe od netkanog tekstila koje su načinjene od polietilena ili polipropilena najbolja zamjena za plastične vrećice.

Odgovor:
Kako su takve vrećice prevelike za neke svrhe, do sada to pitanje nije razriješeno. Takve torbe su neupotrebljive za vrlo veliki broj namjena: poput pakiranja vlažnog sadržaja na tržnicama, voća poput suhih šljiva, grožđica itd. Treba naglasiti da se sve veći broj tiskovina pakira u plastične vrećice. Smanjuje se težina upakiranog sadržaja ili se sprječava neovlašteno čitanje.


Mit 11. Zabrane i porezi


Zabrana ili oporezivanje plastičnih vrećica smanjit će stakleničke plinove i sačuvati planet.

Odgovor:
Po svim pokazatelji plastične vrećice su nadmoćne ostalim vrećicama i torbama Zabrane ili oporezivanje znači zapravo povećanje svim elemenata po kojima se prosuđuje utjecaj nekog proizvoda na okoliš i zdravlje čovjeka. A to znači da njihova zabrana ili kako je to elegantno rečeno eliminacija s naslova poreza koji 54 puta premašuje vrijednost proizvoda.

U Hrvatskoj se plaća ekološka naknada za plastične vrećice, 1500 kuna po toni. Nedavno je objavljeno da je s tog naslova uplaćeno oko 3,5 milijuna kuna. To odgovara procjeni članova DPG-a da se potrošilo oko 2,3 do 2,4 tisuće tona plastičnih vrećica. Koliko je to vrećica godišnje u Hrvatskoj? Računa se oko 200 000 vrećica po toni. To je oko 480 milijuna vrećica ili 111 po stanovniku. Bitno manje nego u Austriji ili SAD. Pravo pitanje glasi. Za što je potrošeno tih 3,5 milijuna kuna. Mogla se poduzeti izvrsna kampanja kada upotrebljavati te vrećice i kako ih po uporabi odložiti.


Mit 12. Plastične vrećice zagađuju okoliš


Plastične vrećice su najveća pokora planeta jer zagađuju okoliš.

Odgovor:
Plastične vrećice ne zagađuju okoliš. Nemarom i neznanjem čovjeka odbačene u okoliš, onečišćuju ga i ružno izgledaju. Ali to nije krivnja vrećica. Valja navesti usporedbu papirnatih i plastičnih vrećice po tragovima (e. footprint). Za proizvodnju 1000 plastičnih vrećica određene veličine treba 200 L a za papirnate 3800 L litara vode, dakle 17 puta više. Na efekt staklenika utječu papirnate vrećice 10 puta više. Međutim tijekom proizvodnje papirnatih vrećica razvijaju se štetni kemijski spojevi: fosfati i nitridi.

Treba li zabraniti onda papirnate vrećice? Ne, papirnate su bolje rješenje npr. za pakiranje . šampinjona. Valja zaključiti. Uspije u svom naumu, dr. sc. Mirela Holy, trenutna ministrica za zaštitu okoliša, dok joj netko ne kaže da izvana zeleni a iznutra crveni (diktatori na temelji mitova) ne mogu rušiti sve projekte, od onih za proizvodnju energije, bit će opravdan nedavni naslov u Novom listu. Ekoholyčari iz Zanzibara.


Prof. dr. Igor Čatić



- 23:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 02.06.2012.

Žalosno je što djecu u vrtićima uče

Pogledajte prilog iz emisije Hrvatska uživo 1. programa HRT-a i vjerujem da će Vam, dragi čitatelji bloga, sve biti jasno. Stvarno, žalosno je što se djecu u vrtićima uči. Žalosno je da se tako tendenciozno priprema novinarski prilog koji bi trebao biti podloga razgovoru koji slijedi. Čak su se i pomoćnik ministrice i predstavnik zelenih ogradili od tako tendencioznog prikaza.

Stoga, poruka svima: poslušajte što kaže g. Zvonko Marić - prodavač na tržnici. Poslušajte dobro što nam kaže čovjek koji očito ima pravi informaciju.




Sapienti sat!



- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 01.06.2012.

Vodič za moderna vremena

U četvrtak ujutro, 31. svibnja, objavljena je radio emisija na 1. programu Hrvatskog radija:

"Vodič za moderna vremena
- Porez na plastične vrećice"



u kojoj je kod urednice Vesne Tartule gostovao prof.dr. Igor Čatić. Pa poslušajte:






- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se