Za sve one koji navrate na ovaj moj blog. Napravila sam još jedan, iz razloga što ne želim miješati ovo što radim u slobodnom vremenu kao hobi s onim svakodnevnim temama kao ni one trenutke kada opušteno pišem neke svoje misli u koje odlutam u trenutku inspiracije.... novi blog ima ozbiljne i svakodnevne teme kojie se tiču svih nas i neizbježna su naša stvarnost.
ludica
romantika

Slapovi Banine


Kišni vikend je bio jedan od razloga zbog kojeg nisam bila nigdje u planinama. Drugi razlog je taj što je dio ekipe s kojima idem u planine, otišao u Italiju na natjecanje iz orjentacijskog trčanja. S toga donosim neke od slika s ranijih pohoda.




Slapovi Banine, koji se nalaze ispod Učke i koji su zapravo vrlo zanimljivi ako ima dovoljno vode, bili su jedna od destinacija prošlogodišnje rute po kojoj smo imali zanimljivu šetnju. U potoku obitavaju daždevnjaci koje su neki mogli vidjeti po prvi put nakon jako dugo vremena a neki čak i prvi put. Na obroncima Učke i konji su vrlo često viđeni pa šetnja u tom slučaju ima i zanimljiv susret s tim plemenitim životinjama. Nekima je ipak draže vidjeti njih od, recimo, neke od divljih životinja koje je bolje ne sretati. Pri tom mislim na divlje svinje ili medvjede.





560


560


560


560



560



560

Paklenica- Velebit

20.09.2010.

18.-19. 09. 2010.


Iako je najavljivana kiša, hrabro smo krenuli na pohod koji smo odavno priželjkivali.
Putem je bilo kiše ali, do Starigrada sve je stalo i mogli smo rasterećeno ući u Paklenicu i nastaviti put Manite peći, špilje na jednom od obronaka Velebita. Prekrasna špilja s fascinantnim stalaktitima i stalagnitima i s tri dvorane stare nekoliko milijuna godina.
Pohod smo nastavili planinama Velebita i noćenje u planinarskom domu odakle smo trebali u rano jutro poći u osvajanje Vaganskog vrha na 1700m nadmorske visine.
Nevrijeme koje je preko noći naišlo, pokvarilo nam je planove jer otići na tu visinu sa znanjem da će zagrmiti, nikako nije preporučljivo i niti jedan planinar ne voli imati to iskustvo. Plan smo zamijenili pravcem za Crni vrh koji je na 1100m nadmorske visine i nešto je blaži, pa nam kiša nije omela tu rutu. U popodnevnim satima pojavilo se i sunce tako da smo silaskom s tog vrha mogli uživati i u poglebu na Paklenički kanjon i s druge strane.


560



460


460


460


460


460



460


460


460



Subotina

12.09.2010.

12.09.2010.

Buzet

Predivan sunčan dan. Okupljeno oko 210 planinara iz svih krajeva Istre. Tradicionalna buzetska fešta povod je pohodu po kanjonu Mirne. Druženje s prijateljima planinarima koje sam poznavala od ranija i one koje sam nedavno upoznala. Puno poznatih ljudi kojima je jedno zajedničko.... ljubav prema prirodi. Najsretnija sam kada dan provedem u takvom društvu. Ništa i nitko me ne može toliko usrećiti. Hodanje u koloni od tolikog broja ljudi teče sporo ali nam to ujedno daje priliku za više razgovora i smijeha. Danas sam se nasmijala do suza sa svojom prijateljicom Gordanom koja uvijek ima bisere i svaku riječ pretvori u nešto od čega se satima smijem. Svi su danas bili jako raspoloženi. Raspoloženje je u jednom trenutku malo opalo kada je jedan od neopreznih i neodgovornih planinara odlučio skrenuti sa staze i krenuti nekom svojom putanjom koja je nesretno završila, tako što se okliznuo i pao s visine od tri metra. Srećom nije jače ozlijeđen. Podsjetnik na to da se s prirodom ne treba šaliti i da se treba držati označene staze koja je sigurnija. Sve u svemu na kraju svega dan je bio savršen a završili smo ga u obilasku grada Buzeta koji je tradicionalno obilježavao starinske običaje i povodom toga priređena odlična prezentacija starih zanata i nošnje toga kraja.
















Planinarski maraton

11.09.2010.

05.09 2010.

Dan kao stvoren za planinarski maraton. Moj rođendan se savršeno uklopio u tu kombinaciju. Poklonila sam si te nedjelje ovu prekrasnu rutu..... Plomin - Sisol - Šikovac - Kremenjak - M. Učka - Vojak - Poklon.... Društvo iz Pule i Labinski Skitači. Polazak iz Plomina u 07 sati ujutro. Sunčan dan. Iako je izgledalo zastrašujuće daleko na kraju je bilo čak i prekratko za ugodno društvo koje sam tog dana upoznala. Nakon provedenih 11 sati na stazi i pređenih 42km, stigli smo na cilj u Poklon na tradicionalni učkarski sajam. Kilometri koji su iza nas tog dana nisu bili nikakav problem jer je i vrijeme i društvo bilo savršeno .

200



200



200


200


200


200


200


Obruč - Hahlići

09.09.2010.

Nakon vikenda u pohodu na Triglav, slijedio je vikend po "Grobničkim Alpama" tako zovu obronke planina Gorskog Kotara, koje izgledom podsjećaju na Alpe a protežu se prema Riječkom kraju. Obruč je bio odredišta i to na visini od 1377m. Savršeno proveden, sunčan, nedjeljni dan.
Vjerojatno su mi falile visine pa sam utjehu pronašla bliže.

200


220


220


220


220

Triglav


07.-08.-2010

Izazov mi je bio otići na tu predivnu planinu i popeti se na vrh uprkos strahu od visine koji sam do tada osjećala. Naime Triglav mi je bio odredište gdje ću razbiti taj strah od visine. Prvog dana proveli smo 9 sati na stazi koja vodi i popred planinarskog doma " Vodnikov dom" koji se nalazi na 1817m NV. Tu prestaje vegetacija i nastavlja se kamenito tlo, sve do planinarskog doma '' Planika'' u podnožju vrha na Triglavu. Hodali smo 6 sati i umorni od visine prespavali noć u domu koji se nalazi na 2408m nadmorske visine. U ranim jutarnjim satima krenuli smo u osvajanje vrha. Iskustvo je to o kakvom je teško govoriti. Dnevno taj vrh obiđe na stotine planinara i kolone koje se kreću u oba smjera su često veće od onih koje se mogu sresti u gradu. Koncentracija u svakom trenutku treba biti na vrhuncu jer svaki pogrešan korak dovodi u opasnost i ostale sudionike na stazi. Na samom vrhu od 2864m osjećaj je božanski. Tišina i mir su neopisivi. Nakon tog pohoda i savladavanja straha, moja želja za visinama je neodoljiva. Prva prilika koja mi se ukaže vraćam se na tu planinu. Tada ću u živati u svakom koraku, kameni, stijeni, pogledu i svemu što prvi put nisam mogla zbog straha.Ali jedno sam sigurno naučila. Treba imati strahopoštovanje prema tim planinama koje su tu da bi u njima uživali poštujući njihova pravila.


620




620




620





620


620


620


620


620


620

Dobro došli na moj novi Blog.

08.09.2010.

Bit će ovo mjesto na kome se može pogledati priroda iz moje perspektive.
Odluka da napravim ovaj Blog je pala u trenutku kada sam poželjela podijeliti svoj hobi s onima koji vole prirodu, planine i visine.
Svaki vikend proveden na nekoj od planina za mene znači novi život. Nova spoznaja da ja to mogu i da ja pripadam tim planinama.
Priroda čini čuda. Nevjerojatan osjećaj doći do cilja i pogledati prema dolje od točke s koje se pođe. Ostati na toj visini neko vrijeme i uživati u pogledu i tišini koju pruža priroda, to je neprocjenjivo iskustvo i doživljaj.
Podijelit ću s vama neka svoja iskustva i slike.

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se