planeta

30.07.2007., ponedjeljak

Ezoteričke grupe




Da li čovjek treba da djeluje u sklopu neke specifične “grupe” (u smislu njene 3D definicije), ili - individualno?!

Kvalitet konkretnog djelovanja neke individue (ili grupe ljudi) biće uvijek srazmjeran razvojnom stepenu svjesnosti individue (odnosno, ljudi koji sačinjavaju grupu). Konkretno djelovanje podrazumijeva rad na samom sebi (u smislu ezoteričkog razvoja čovjeka), kao i skup naših aktivnosti u smislu interakcije s drugima, odnosno, naše interakcije s realnošću u kojoj živimo.

Razvijati se možemo individualno, ili u sklopu neke - grupe. Čovjek se vjerovatno može individualno razvijati i djelovati u sklopu neke grupe, međutim, vidjećemo da u vezi s tim nailazimo i na određene poteškoće.

Grupe

Od kako je svijeta i vijeka, na ovoj planeti, ljudi se udružuju u raznorazne grupe, javne ili tajne, otvorene ili zatvorene, ne bi li lakše ostvarili određene ciljeve. Po samoj svojoj prirodi, čovjek je socijalno biće a istovremeno i prirodno teži tome da se identifikuje s nekom grupom, ako ništa, onda zbog toga što se unutar grupe osjeća fizički sigurnijim. Tako se u ovoj našoj 3D OPS piramidi do sada stvorilo na desetine hiljada kojekvih grupa, od nacionalnih i religijskih, preko navijačkih, interesnih, političkih itd…, pa sve do - ezoteričkih. Svaka grupa ima neku svoju ideologiju, plan i program, ili “paket-aranžman” koji obećava njenim pripadnicima određene beneficije, od lične sigurnosti i ugodnijeg života, preko “zaštite od ‘astralnih napada’”, pa sve do duhovnog ili ezoteričkog napretka. Neke od njih u sklopu svojih učenja nude čak i ‘paket-aranžmane’ za onaj život poslije ovog života.

S obzirom da se nalazimo u piramidi i da dijelimo iste atribute s njom, nije nikakvo čudo to što i te grupe imaju ‘piramidalni’ ili hijerarhijski sistem uprave i funkcionisanja.



Tako, individualni pripadnici određene grupe imaju mogućnost napredovanja unutar piramide te grupe, a s obzirom da se ta njihova grupa/piramida nalazi u sklopu i nekih drugih piramida, njima se u nekim slučajevima takođe pruža i mogućnost ‘boljeg’ napretka u drugim piramidama (u sklopu one “velike piramide”). Međutim, u kojem god pravcu da se kreće, čovjek stalno ostaje u sklopu “velike piramide”. Ovdje moramo imati na umu da je mnogima od nas upravo cilj da osvoje što višu stepenicu u sklopu piramide, tako da s te tačke gledišta sve izgleda sasvim u redu (što neko reče, “postoji mnogo i onih robova koji ne sanjaju o slobodi, nego o tome – kako da postanu robovlasnici”.)

Međutim, čini se da postoje i oni koji pokušavaju da izađu iz piramide i tako se dokopaju slobode (ostvarenje istinske slobode je nemoguće sve dok se čovjek nalazi u piramidi)!? Situaciju komplikuje to što piramida podrazumijeva i jedan specifičan način ishrane; hrana/energija distribuira se odozdo prema gore, tako da onima gore odgovara da imaju što više onih ispod sebe, dok se istovremeno trude kako bi se popeli za još koju stepenicu prema gore. Dakle, njima je bitno da piramida ostane čvrsta i stabilna, te se tako iz petnih žila i trude da održe njenu strukturu.

U piramidi postoji i kontrolni sistem čiji je zadatak da očuva njen integritet; ukratko rečeno, da spriječi bilo kakav pokušaj izlaska napolje, te tako i njeno osipanje. S tim u vezi, u njoj se formira i tzv. ‘matriks’, koji podrazumijeva i određeni (kondicionirani) mentalni sklop njenog stanovništva. U piramidi postoje i metode zastrašivanja i odvraćanja od bilo kakvih ‘destruktivnih’ djelatnosti. Tu vlada i jedan veoma sofisticiran dezinformativni sitem čiji je cilj da unese što više zabune kod tzv. tragaoca za putem koji vodi napolje ka slobodi.

***

Prema onom čuvenom principu “kako gore, tako i dole”, iste elemente piramide ćemo nalaziti i kod svake organizacione grupe ljudi, bilo na kom principu ili u vezi s kojom ideologijom ili ciljem da su oni okupljeni. Nadalje, u samim ljudima takođe manje-više preovladavaju atributi koji su normalno svojstveni piramidi. Naravno, neke grupe će biti toga svjesne, pa će pokušati da prevladaju ovaj problem tako što će obrazovati “krugove” (odnosno, izbaciti iz opticaja pojmove kao što su ‘piramida’ ili ‘hijerarhija’), gdje će vrh piramide biti zamijenjen “unutrašnjim krugom” ili “jezgrom”, međutim, u praksi se to često svodi na: “isto sranje – drugo pakovanje”. Na primjer, oni iz “unutrašnjeg kruga” se neće nazivati sveštenicima ili guruima, nego učiteljima, dakle, u suštini, tu će se raditi samo o promjeni terminologije, dok organizaciona struktura ostaje manje-više slična.

Rad u grupi često podrazumijeva jedan veći protok informacija (ali i - dezinformacija), što ovisi o kvalitetu grupe; ljudi mogu lakše komunicirati sa istomišljenicima; grupa teoretski može lakše izazvati pozitivne promjene u našoj realnosti, nego neki pojedinac, međutim, koliko nam je to iz istorije poznato, u praksi se to nije baš toliko često dešavalo. Grupe ljudi jesu izazivale promjene, ali često te promjene nisu bile istinski pozitivne. (Naravno, to ne znači da se tako nešto ne može desiti u budućnosti.)

Logički, više ljudi bi trebalo bolje da vidi, zar ne?! Pa, ne mora da znači. U praksi postoji nešto što bi se moglo nazvati “grupnom percepcijom” koja se često suptilno diktira odozgo ili iz ‘jezgra’ grupe; dakle, ukoliko vođa grupe pogrešno percipira neka zbivanja, to će se automatski pretvoriti u pogrešnu percepciju ili interpretaciju većine ostalih članova grupe; pogrešna percepcija povlači za sobom i određene konsekvence, tako da će dejstvo članova grupe u vezi s tim po svojoj suštini biti destruktivno (shvatili to oni sami ikada, ili ne). Ukoliko vođstvo grupe skrene s puta, na stranputici će se automatski naći i svi ostali njeni članovi.

Nadalje, bilo da se radi o masonima, Jehovinim svjedocima ili nekoj grupi baziranoj na 4-tom putu, od članstva grupe se traži apsolutno povjerenje u vođu ili upravu. To znači da se mišljenje i stavovi onih odozgo ne smiju dovoditi u pitanje. U praksi se tako nešto neće često ni dešavati jer članovi grupe počinju sve više da se identificiraju s njihovim vođstvom (smatrajući njih uzorom ili jednostavno naprednijim) i sa ideologijom grupe. Njihova svijest polako postaje kondicionirana, te oni tako apsorbuju sve što stiže odozgo bez neke dublje kritičke analize, pa se tako formira i nešto kao jedna “grupna svijest” što je automatski povezano i sa “grupnom percepcijom”.

Ovakav jedan pristup ne ostavlja mnogo prostora vođstvu grupe za prepoznavanje i priznavanja nekih njihovih grešaka u očitavanju realnosti i njihovu eventualnu korekciju, kao i prihvatanje odgovornosti za destruktivne posljedice nastale pogrešnom percepcijom nekih događaja ili ezoteričkih koncepata. Uostalom, oni te posljedice neće ni vidjeti ili će ih pogrešno interpretirati. Ukratko rečeno, percepcija grupe ne mora uvijek da bude objektivna a najmanje što bi vođstvu grupe odgovaralo, to je da članstvo posumnja u njihovu percepciju.

Tako, vremenom individualni članovi grupe gube sposobnost za neke veće izlete u individualnom razmišljanju i pronicljivosti, te postaju zavisni od grupe. Na kraju stvar može da vodi do uzajamne zavisnosti, gdje vođstvo grupe počinje sve više da zavisi od baze (odnosno njenih članova), dok članovi u svom razmišljanju i ponašanju postaju ovisni od strane onih odozgo. Grupa se pretvara u jedan organizam gdje njegovu “glavu” predstavljaju oni “odozgo”, dok članstvo rupe sačinjava ostale njeove dijelove.

Ovdje moramo opet napomenuti i to da s obzirom da živimo u 3D piramidi, ubrzo nakon osnivanja neke grupe, pojaviće se i potreba njenog finansiranja, što će obično biti bazirano na članarinama ili donacijama. Oni koji se nalaze na vrhu grupe, ostaviće svoje redovne poslove kako bi mogli posvetiti sve svoje vrijeme radu za dobro grupe i čovječanstva uopšte. Neće proći dugo i grupa će se institucionalizovati, registrovaće svoje ime i uskoro početi da posluje kao neka firma. To će naravno biti diktirano od strane 3D OPS životnih uslova u smislu potrebe za zaštitom intelektualnog i materijalnog kapitala. Kada grupa konsoliduje sistem finansijskog poslovanja, najmanje što će biti poželjno onima iz uprave, to je neko ‘talasanje’ koje bi moglo ugroziti status quo. U izlogu firme će se uvijek držati par atraktivnih proizvoda koji će opravdavati njeno postojanje, dok će se neprestano odvijati i ostale radne i propagandne aktivnosti.

Sve veći priliv finansijskih sredstava tumačiće se kao znak uspjeha (u 3D OPS smislu, to mozda i jeste znak uspjeha). Međutim, u skladu s tim, prohtjevi i apetiti vođstva grupe će se stalno povećavati. Tu negdje se obično gubi i ona izvorna ezoterička ili ideološka komponenta s kojom je grupa započela svoj rad, te se počinje polako uvoditi neki surogat koji je najoptimalniji za održavanje statusa quo, dok će se na površini istovremeno održavati iluzija nekog ozbiljnog ezoteričkog ili društvenog rada.

Dalji problem s radom u nekoj ezoteričkoj grupi je kompletnost, kvalitet, odnosno, objektivna istinitost ezoteričkog materijala s kojim grupa raspolaže. Taj materijal obično nije ravnomijerno distribuiran odozgo prema dole, odnosno, iz centra grupe prema njenim vanjskim krugovima. Tako se u većini ezoteričkih društava on distibuira prema zaslugama neofita, odnosno, prema stepenicama koje su oni osvojili u svom napretku prema ‘ezoteričkom centru’ ili vrhu. Bez obzira na ezoterički kvalitet tog materijala, do zabune često dolazi i kod njegove intepretacije. Uglavnom, od onih dole se očekuje da ga interpretiraju onako kako im se to nalaže odozgo. Isto tako, na donjim nivoima grupe se održava atmosfera kako oni gore barataju sa nekim velikim tajnama. Nije rijedak slučaj da se neki od vođa grupe omotavaju i oreolom mističnosti i tajnovitosti, odavajući utisak kao da barataju s najvišim kosmičkim mudrostima. Na kakvoj god ideologiji ili učenju jedna grupa bila zasnovana, u suštini će ono biti manje-više zatvoreno, te se kao takvo može smatrati dogmom. Vođstvo grupe će biti veoma rigidno kad se o prihvatanju nekih novih ideja ili koncepata radi.

Bilo da se radi o masonima, Jehovinim svjedocima ili nekoj grupi baziranoj na 4-om putu, tu će postojati i jedan mehanizam zaštite integriteta grupe, kao i postupanja s onim članovima grupe koji naglo obole (ili hronično pate) od “sindroma crne ovce”. U grupi će se suptilno promovisati teza da su njeni članovi sigurni sve dok se nalaze unutar grupe.



Prema istočnoj gnostici, tek kad čovjek pređe “drugi prag” (ili kad se nadje na noti ‘Mi’), on se može posvetiti podučavanju drugih. On tek tada stiče i istinsku individualnost. Međutim, u praksi ćemo rijetko kad vidjeti takav slučaj. Neki će početi sa podučavanjem drugih prije nego što sami pređu “prvi prag”, dok će drugi to raditi za vrijeme dok se nalaze na notama ‘fa’, ‘so’, ‘la’ ili ‘si’, dakle, između dva praga. (Bar ja lično nisam još uvijek sreo, niti upoznao nekoga za koga smatram da je prešao ‘drugi prag’).

Sada se postavlja i pitanje: da li čovjek može da izgubi svoju individualnost radom u nekoj grupi? Prema tvrđoj intepretaciji nekih ‘majstora’ 4-puta, čovjek prilikom svog rada u grupi ne može izgubiti svoju individualnost jer je ni nema (kao tzv. “vanjski čovjek”), tako da nema u tom smislu za šta da se brine. (Međutim, istovremeno ćemo primjetiti da se ‘majstori’ ili članovi jezgra grupe ponašaju kao da je oni imaju!?)

Koliko nam je poznato Gurđijev je svojevremeno osnovao nekoliko grupa, međutim, sve one su se raspale bez pokazivanja nekih većih pozitivnih rezultata (danas ćemo od vođa grupa baziranih na 4-tom putu obavezno čuti kako je njima dobro poznato gdje je on pogriješio, tako da se njihovim grupama tako nešto, naravno, ne može desiti). On je tražio od pripadnika svoje grupe bezgranično povjerenje i poslušnost, tako da ćemo kod nekih vođa današnjih grupa koje su bazirane na 4-om putu, primjetiti jednu “čudnu” tendenciju da se identifikuju s Gurđijevom, te takođe zahtijevati od članova njihovih grupa jedno apsolutno povjerenje i poslušnost (isto tako, oni će one koji napuštaju njihove grupe redovno porediti sa onima koji su napuštali NJEGOVE grupe!?)

***

Gurđijev je svojevremeno govorio da bi jedna grupa od 200 svjesnih ljudi mogla promijeniti svijet:

"Znači, u ovoj situaciji u kojoj se čovječanstvo sada nalazi, ne postoji ništa što bi ukazivalo na neke znakove da se evolucija odvija.

"Nasuprot tome, kada upoređujemo čovječanstvo sa individualnim čovjekom, možemo veoma jasno vidjeti jedan razvoj ličnosti na račun suštine, tj. razvoj vještačkog, lažnog, i onog što je strano, na račun prirodnog, istinskog i onoga što je stvarno naše.

"Zajedno sa tim, vidimo i porast automatizma.

"Moderna kultura zahtijeva automatizaciju. I ljudi nesumnjivo gube svoje stečene navike za nezavisnost, automatiziraju se i pretvaraju u dijelove mašine.

"Nemoguće je reći gdje je kraj svega toga i gdje se nalazi izlaz —
ili da li uopšte postoji kraj i izlaz iz toga. Jedna stvar je sigurna, a to je da čovjekovo ropstvo raste i povećava se. Čovjek postaje rob svojom vlastitom voljom. Njemu ne trebaju više nikakvi lanci. On počinje da voli to svoje ropstvo, pa čak se i ponosi time.

"A to je i najstrašnija stvar koja se uopšte čovjeku može dogoditi.

"Sve što sam do sada govorio, govorio sam u vezi čovječanstva kao cjeline. Ali kao što sam naglasio prije, evolucija čovječanstva može da se nastavi samo preko evolucije jedne određene grupe, koja će uticati, odnosno, povesti za sobom ostatak čovječanstva.

"Da li se može reći da jedna takva grupa postoji?

"Možda na osnovu određenih znakova možemo reći da ona postoji, međutim, u svakom slučaju mi moramo uzeti u obzir da je ta grupa veoma mala, i preslaba da bi imala ikakav uticaj na ostatak čovječanstva. Ili, gledajući na to s jedne druge tačke gledišta, možemo reći da se čovječanstvo trenutno nalazi u jednom takvom stanju da je ono nesposobno da prihvati vođstvo jedne svjesne grupe."

"Koliko ljudi bi moralo biti u jednoj takvoj svjesnoj grupi?" neko je upitao. "Samo oni sami mogu to da znaju," rekao je G.

"Da li to znači da oni poznaju međusobno jedan drugog?" opet je upitala ista osoba.

"Kako bi drugačije moglo da bude?" pitao je G.

"Zamislite da postoje dva ili tri čovjeka koji su budni usred jedne mase ljudi koji spavaju. Oni će sigurno prepoznati jedan drugog. Ali ih oni koji spavaju ne mogu prepoznati.

"Koliko ima takvih? Mi to ne znamo niti ćemo znati sve dok ne postanemo kao oni.

"Prije je bilo jasno rečeno da svaki čovjek može vidjeti u skladu sa nivoom svog bića.

"Ali dvije stotine svjesnih ljudi, ukoliko bi oni postojali i ukoliko bi oni mislili da je to potrebno i pravedno, mogli bi da promijene cijeli život na zemlji.

"Međutim, ili ih još uvijek nema dovoljno, ili oni to možda neće, ili možda još uvijek nije došlo pravo vrijeme za to, ili možda ostali ljudi spavaju previše čvrstim snom."


***

U vremenskom kontekstu gledajući, danas možda možemo dozvoliti i mogućnost da tih “200 ljudi” ne mora biti okupljeno na jednom mjestu u sklopu neke specifične grupe organizovane na 3D principu!?

Gurđijev je svojevremeno takođe pominjao tzv. “krugove” od kojih se čovječanstvo sastoji:

"Tako, moramo da zamislimo da se cijelokupno čovječanstvo, ono koje je nama poznato i ono koje nije, sastoji od nekoliko koncentričnih krugova.

"Unutrašnji krug se naziva 'ezoterični'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli najveći razvojni stepen koji je moguć za čovjeka, što znači da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti moguće za čovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje moguće za čovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.

"Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.”

"U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju.[…]

"Sljedeći krug se naziva - 'mezoterični,' što znači, sredina. Ljudi koji pripadaju ovom krugu posjeduju sve one kvalitete koje posjeduju pripadnici ezoteričkog kruga, s tom razlikom što je njihovo znanje više teoretskog karaktera.'

"To se naravno odnosi na znanja kosmičkog karaktera. Oni znaju i razumiju mnoge stvari koje još uvijek nisu u stanju da izraze na jedan praktičan način.

Znači, oni znaju mnogo više nego što su u stanju da pretvore u praksu.

"Međutim, njihovo razumijevanje je isto kao, odnosno, identično sa razumijevanjem ljudi koji pripadaju ezoteričkom krugu.

"Između njih ne može da bude nesporazuma niti nerazumijevanja. Jedan od njih razumije isto kao što svi oni razumiju, i svi razumiju na isti način kako jedan razumije.

"Međutim, kao što je već prethodno rečeno, to razumijevanje je u poređenju sa razumijevanjem onih iz ezoteričkog kruga, više teoretske prirode.

"Treći krug se naziva – ‘egzoterični’, vanjski, zato što je to vanjski krug unutrašnjeg dijela čovječanstva. Ljudi koji pripadaju tom krugu posjeduju mnogo onoga što karakteriše ljude iz ezoteričnog i mezoteričnog kruga, s tim što je njihovo kosmičko znanje više filozofskog karaktera, što bi značilo, ono je više apstraktno u poređenju sa znanjem onih iz mezoteričnog kruga.

"Pripadnik mezoteričnog kruga kalkuliše, dok pripadnik egzoteričnog kruga kontemplira. Njihovo razumijevanje često nije izraženo u njihovom aktivnostima. Međutim, između njih ne može biti razlike u razumijevanju. Ono što razumije jedan, razumiju i svi ostali.”


***

Ukoliko posvetimo malo pažnje današnjim organizovanim “3D ezoteričkim grupama”, neće nam dugo trebati da bi primjetili da nijedna od njih nije ostvarila ni ono što je Gurđijev podrazumijevao pod “egzoteričnim krugom,” a kamoli – “ezoteričnim”.

Neke današnje ezoteričke grupe bazirane na 4-tom putu zagovaraju tezu prema kojoj – “ono šta jedan član grupe dobije/osvoji, - dobijaju svi, šta jedan izgubi, - gube svi”. S tim u vezi, logično bi bilo da ukoliko jedan od članova “izgubi sve” i kao takav se nađe izvan grupe, istu sudbinu bi trebali doživjeti i svi ostali članovi grupe. Međutim, u praksi je to spriječeno strategijom “cementiranja” (ili “smrzavanja”) te individue u vremenu i prostoru. Ukoliko se takav jedan slučaj desi, za individuu koja je u pitanju ubrzo se otkrije da ona nikad nije ni valjala, niti je išta imala, te odatle nije mogla ništa ni izgubiti, pa tako ni grupa ne može biti oštećenja njenim izlaskom. Znači, “ta individua ne valja, nije nikada valjala, niti će ikada valjati”. Ovakvi stavovi će lako biti i “validirani” izjavama većine ostalog članstva grupe (na zadati ton odozgo), koji nekim “slučajem” nisu u kontradiktornosti i zvuče objektivno. (Ovo mu dođe nešto slično kao oni “puferi”/”odbojnici” koje je Gurđijev pominjao koji pomažu kod zaštite integriteta ličnosti!? U suštini, tu se radi o jednom mehanizmu za obezbjeđenje i zaštitu integriteta grupe i održavanja statusa quo.)

***

Između 4-puta i tzv. ‘istočne gnostike’ (učenja koje je još poznato i kao ‘Doktrina’ ili ‘Tradicija’), postoji jedna bitna razlika. Istočna gnostika u sebe uključuje 4-put i na neki način ga “proširuje”. “Tvrđa” komponenta 4-og puta, podrazumijeva grupni rad, dok se u istočnoj gnostici javlja opcija individualnog čovjekovog ezoteričkog napretka. Dakle, moramo naglasiti to da opcija individualnog pristupa ezoteričkom razvoju postoji i opisana je u gnostici! To bi značilo da pripadnost nekoj specifičnoj grupi uopšte ne mora da bude i uslov da bi čovjek razvijao svoje biće. Možemo i sami! (A to bi bilo i logično.)

Kod 4-og puta nailazimo na tzv. “mehanički” žargon ili terminologiju gdje se ‘vanjskog čovjeka’ poredi sa jednom mašinom koja isključivo operiše automatski ili mehanički, odnosno, u skladu s tim kako vanjski uticaji “pritišću dugmad” na njoj. (Ne može se reći da tu nema dosta istine). Te ‘mašine’ sadrže u sebi i kojekve kemikalije koje su odgovorne ne samo za njihovo podmazivanje, nego igraju važnu ulogu i u nekim drugim njihovim funkcijama, pa čak i u proizvodnji emocija. Neki idu malo dalje, pa porede te “mašine” i sa ‘energetskim vampirima’, dozvoljavajući im mogućnost da sisaju energiju jedna drugoj. (Ovdje bijeli luk može ali i ne mora biti od neke koristi.) Ne može se reći da ni tu nema istine, s obzirom da “vanjski ljudi” imaju tendenciju da crpe energiju jedni drugima, međutim, to ipak ne mora da važi isto za sviju i često je u vezi sa razvojnim stepenom svijesti određene individue. (Dakle, opet ono: Mor' bit' bidne, al' ne mora da znači!?)

Isto tako, između adamičnih ljudi (sa individualnom dušom) i antropoida (sa grupnom dušom) moglo bi biti određene razlike u režimu i načinu ishrane!? Hoću da kažem, možda se ova analogija ipak ne može primjenjivati isto na sve nas!?

Za razliku od 4-puta, u široj verziji istočne gnostike ne nalazimo ovakav pristup i terminologiju. Tu je između ostalog predstavljen i način kako čovjek može da izgradi magnetni centar a onda uz njegovu pomoć da se poveže sa svojom dušom preko medijuma njegovih viših centara. On tek tada (kao ‘unutrašnji čovjek’) počinje i svjesno da živi.

Ovdje se u vezi sa organizovanim grupama pojavljuje još jedan značajan problem. U takvim grupama će se uvijek zadesiti ljudi koji imaju više centre i individualnu dušu (‘adamični ljudi’) zajedno sa onima koji ih nemaju (antropoidi ili organski portali). Dakle, dvije vrste ljudi u jednoj grupi, koja ima jedan “nastavni plan i program”. Teoretski, OP-ovi bi možda mogli raditi na sticanju viših centara, odnosno, individualne duše, dok bi adamični ljudi istovremeno težili ka povezivanju sa svojom dušom.

Sada se postavlja sljedeće pitanje, - da li jedna specifična metodologija može da odgovara i jednima i drugima podjednako?! Ukoliko je metodologija rada na samom sebi u datoj grupi više prilagođena potrebama OP-ova, da li će tu istovremeno doći do gušenja i kočenja ezoteričkog razvoja adamičnih ljudi, i obratno?! Mi možda ne možemo znati koji član grupe je OP, a ko je adamično biće; ali nam sama terminologija i metodologija rada, možda može dati određene naznake u tom pravcu, odnosno, u smislu – za koga je ona prikladnija.

Nadalje, u poslednje vrijeme se sve više priča i o tzv. “frekvencijama”. Mi možda nemamo pouzdane mijerne uređaje za tačno određivanje nečijih frekvencija ili vibracija, međutim, mnogi od nas imaju određeni osjećaj da prepoznaju individue s kojima nisu na “istim talasnim dužinama”, odnosno, s kojima nisu “kompaktibilni”. Taj osjećaj se ponekad javlja ali ga često nismo u stanju racionalizovati.

Oni koji su poklonili malo više pažnje proučavanju psihopatije, mogli su naići na slučajeve gdje u susretu s njima, čovjek nije u stanju da ih “dijagnosticira” ali je u stanju da osjeti da nešto s tim ljudima nije u redu, a zajedno s tim često ide i određena odbojnost ili osjećaj prijetnje neke neposredne opasnosti. U susretu s takvima, mi osjećamo da s njima nešto nije u redu (“tu nešto smrdi”) ali često nismo u stanju pokazati prstom na nešto određeno.

Psihopate, strateški postavljene na ključne pozicije u ovoj našoj 3D piramidi već duže vremena zadaju ili ‘diktiraju’ ovoj planeti njihovu specifičnu vibracionu frekvenciju, koja ima dosta uticaja na sve nas (npr. u smislu “transpersonalizacije” normalnih ljudi), i koja se odražava na kvalitet života na ovoj planeti. Slično tome, određenu frekvenciju mogu da emituju i antropoidi ukoliko se nađu u sklopu neke grupe. Svaka grupa ima svoju frekvenciju, te će neki u skladu s tim ulaziti u rezonanciju s njom ili neće. (Grupa može i mijenjati frekvenciju, tj. može početi s jednom, a završiti s drugom).

Nadalje, zamislimo mogućnost da neki član određene ezoteričke grupe nekim slučajem počne da formira svoj magnetni centar i tokom tog procesa počne da dobija određene impulse od strane svoje duše, kao npr. u smislu, čemu, kada i koliko svoje pažnje da posveti, u šta da uloži svoju energiju; šta konkretno da radi u određenom momentu ili vremenskom periodu u smislu jednog optimalnog razvoja svog bića, pomoći drugima itd. Šta će se desiti ako informacije koje on dobija s te strane nisu u harmoniji sa nastavnim planom i programom grupe čiji je on član, odnosno, mišljenjem nekih iz uprave?

***

Još jedan bitan elemenat kojeg moramo uzeti u obzir, bilo u vezi s pravcem kretanja ili napredovanja neke grupe ili individue je tzv Zakon Broja Sedam, koji je od davnina poznat u gnostici. Ono što se redovno dešava, to je da grupa ili individua krenu u jednom pravcu a završe u drugom, ili počnu da se vrte u krug.

Zakon Broja Sedam

Zakon Broja Sedam je drugi fundamentalni zakon. Ovaj zakon nema uticaja na stvaranje i egzistenciju stvari i fenomena u prostoru, ali ima na njihovu evoluciju u Vremenu. On se primjenjuje na sve tipove kretanja na svim ravnima i nivoima Kreacije.

Da bi se bolje razumjeo Zakon Broja Sedam, i da bi se shvatila njegova važnost, moramo biti svjesni da naše oslobađanje iz domena ‘A’ uticaja, odnosno, radnje koje pri tome moramo poduzimati, direktno pripadaju domenu ovog zakona.

Prema ovom zakonu, svaka akcija, odnosno, djelovanje podvrgava se u svom pravcu jednoj ili više promjena, a kao konsekvenca tog principa, ona je unaprijed osuđena na propast. Međutim, proučavajući ovaj zakon i principe njegovog djelovanja, moći ćemo objektivno da razumijemo i osnovne osobine tih devijacija. Tako ćemo naučiti i kako da se izborimo sa tim devijacijama kojima smo izloženi na našem putu i tako nastavimo u pravilnom pravcu ka ostvarenju naših ciljeva.[…]
Zakon Broja Sedam sastoji se od činjenice da se svako kretanje, nakon što je otpočelo, podvrgava jednoj devijaciji u određenom momentu a onda nako što je prošlo određenu razdaljinu u novom pravcu, drugom odstupanju, i tako stalno. Ukoliko je inicijalni impuls dovoljno jak, kod zadnje devijacije, slijedeći geometrijski oblik heksagona, kretanje se završava tamo gdje je otpočelo. Tako se pod uticajem Zakona Broja Sedam, svaka aktivnost nastala u ovom Univerzumu odvija ukrug.



(krug predstavlja prvobitni cilj prema kom smo krenuli – Gnosis I)



(1-prvi impuls; 2-tendencija ka prvoj devijaciji; 3-dodatni impuls; nastavljanje u pravcu prvog impulsa, kao rezultat od 2+3)

[…] osnovni principi Zakona Broja Sedam bi bili:

- Svako kretanje koje počinje da se odvija u određenom pravcu, podložno je jednoj devijaciji u određenom momentu.

- Svakom kretanje koje se odvija prema određenom cilju, da bi se nastavilo odvijati u pravcu tog cilja moraju se dodati odgovarajući dodatni impulsi u određenim momentima i na određenim njegovim tačkama.

- Ako se ono prepusti samo sebi, kod treće devijacije kretanje koje je pratilo određeni pravac, kretaće se u dijametralno suprotnom pravcu od onoga kojim je krenulo.

Dakle, s obzirom da se kretanje odvija unutar oktave, kad dođe do onih “međutonova”
(mi-fa, i si-do) dolazi do dejstva ‘vektora’, koji mijenja pravac kretanja. (Ulogu ‘vektora’ obično odigra određena individua.)



(iz knjige: In the Search of the Miraculous)

Vođstvo ili članovi neke grupe, ukoliko nekim slučajem i budu u stanju da percipiraju promjenu pravca, obavezno će to tumačiti posljedicom svoje evolucije. U slučaju da neki član grupe uspije primjetiti tu promjenu pravca i zaključiti da on vodi u pogrešnom smijeru, te tako u tom smislu i interveniše, njegova intervencija automatski će se smatrati napadom na integritet grupe. Tada počinje i baražna vatra koja obično započne tako što neko iz vrha grupe zada početni kritički ton, što se brzo pretvara u verbalnu dijareju ostalih članova grupe. Onda se prelazi na degradaciju “crne ovce” i njeno isključenje iz grupe (ukoliko ona u međuvremenu nije sama iskočila iz voza) a ostalim članovima grupe se nalaže da prekinu svaki kontakt sa datom individuom, kako se ne bi i oni zarazili ‘patološkim materijalom’.

Što je neka ezoterička grupa više ‘OPS orjenitisana’ ili direktan produkt matriks-sistema (cointelpro), to ćemo u njoj moći primjetiti jednu jače izraženu hijerarhijsku komponentu i institucionalizaciju, određenu dozu mistike kao i tendenciju ka ignorisanju zbivanja u objektivnoj realnosti (npr. oni neće nikada naći za shodno da prouče istinsku pozadinu napada na STC, niti da poduzmu nešto u vezi s tim.) Nadalje, kod takvih grupa ćemo primjetiti jedno veće poklanjanje pažnje ambalaži, pseudo-ezoteričkim ritualima, inicijacijama, mantrama, vizualizacijama itd., pri čemu je mentalno kondicioniranje pripadnika grupe prilično izraženo, dok će se rigidno držati nekih svojih učahurenih dogmi koje mogu biti vijekovima stare.

Dakle, ovdje sam naveo samo neke osnovne elemente koje moramo uvijek imati na umu prije nego što se odlučimo za rad u sklopu neke specifične “3D ezoteričke grupe”.

***

U vezi sa pristupom radu na samom sebi, odnosno, svom ličnom ezoteričkom razvoju, dosta toga će zavisti od stanja i polariteta same naše suštine, istinskog ja ili duše. Upravo odatle će doći onaj impuls da se uopšte krene u tom pravcu spajanja svih komponenti našeg bića, kao i u smislu određivanja daljeg pravca našeg kretanja, razvoja, dejstvovanja itd.

Oni koji žele napolje iz piramide, pored ostalog, moraju se osloboditi i elemenata piramide koje imaju ugrađene u sebe (tzv. proces ‘dekontaminacije’). U prevodu, oni se moraju osloboditi karakteristika klasičnog građanina piramide. Ko to predstavlja ‘ekstreman primjer’ mentalnog sklopa jednog građanina piramide? Psihopata. Dakle, koje su to osobine koje su klasične za psihopate i kojih se moramo riješiti? (Pogledaj tekst - Psihopatija i politika)

***

Tako će u skladu sa svim tim, neki od nas težiti udruživanju s drugima, neki će ići individualno a neki će možda pokušati kombinovati i jedno i drugo. Međutim, ovdje bi trebali praviti razliku između članstva u nekoj specifičnoj ezoteričkoj grupi i - saradnje sa kolinearnim individuama, odnosno, ljudima koji se kreću istim pravcem i operišu na sličnim frekvencijama. I u ovom drugom slučaju radi se o jednoj ‘grupi’, s tim što ona ima drugačiji kvalitet od onih grupa koje sam prethodno pominjao.

U poslednje vrijeme, u noviji kontekst sve više ulazi i riječ - ‘networking’, koja se veže sa OPD načinom egzistencije, međutim, kao i kod svakog pojma u ovoj našoj “zoni demijurga” i ovdje se javljaju različita tumačenja.

“Networking” podrazumijeva razmjenu informacija i iskustava i komunikaciju između kolinearnih individua, dakle onih koji imaju iste ciljeve ili idu u istom pravcu ali ne podrazumijeva metodu za modifikaciju ili manipulaciju percepcije drugih. Na primjer, ja mogu reći šta ja vidim i upitati druge (koje smatram kolineranim) da li i oni vide isto što i ja; mogu opisati svoja vlastita iskustva ali nemam pravo govoriti drugima šta oni TREBAJU da vide, misle i rade, osim možda u obliku nekog prijedloga ili savjeta (koji naravno može da bude pogrešan). Mogu izraziti svoje mišljenje ali ga nikome ne smijem nametati, bilo direktno ili “suptilno”. Dakle, svaki oblik otvorene i suptilne manipulacije drugih, tu mora biti isključen.

Moramo imati na umu i to da pored toga što se krećemo u istom pravcu, svako od nas ima svoje individualne potrebe i lekcije koje mora da nauči.

U Kasiopejskim transkriptima nalazimo:

“Nije važno gdje si, nego ko si i šta vidiš”.

Mislim da to stvarno jeste tako. Prema mojoj (subjektivnoj) percepciji, došla su vremena kada se takva jedna “grupa” ljudi počinje formirati na nivou ove planete. Ta grupa nema svoje ime, neće ga ni imati jer joj ono neće biti potrebno. Ona neće imati nikakvu hijerarhiju niti sistem finansiranja jer joj to neće biti potrebno. Većina tih ljudi koji će je obrazovati, međusobno se neće lično poznavati, međutim, u skladu s onim “ko su i šta vide”, oni će i dejstvovati. Njihovo individualno dejstvovanje u ovoj realnosti će ući u jednu rezonanciju ili harmoniju, te će kao takvo ostvariti i određeni uticaj na ovu realnost u kojoj živimo ili na onu realnost u kojoj ćemo da živimo. Sada smo u fazi kad članovi ovog “orkestra” već pomalo počinju da sviraju, što možda trenutno zvuči više kao neko ‘naštimavanje instrumenata’, prije nego što se pređe na izvođenje glavne ‘simfonije’.

***

I na kraju, ovo što sam napisao može da bude istina ali ni ne mora, međutim, ono što sigurno jeste istina, to je - da na svakome od nas individualno leži odgovornost, kako za razvoj našeg sopstvenog bića, tako i čovječanstva, uopšte. Svaka naša greška počinjena u tom smislu, povlačiće za sobom i određene konsekvence za koje nećemo imati pravo optuživati - druge.



-
- 12:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Posjete:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se