Držim se za demona zavodljivog smješka

petak , 31.07.2009.

Govorim snagom mrtvih tijela
Bijesnih lica usnule kraljice
Zaobilazi me,čuva od spasa
I otrovnih zvijeri.

Samo se maknite od mene
Čuvam se od neprijatelja
Obećanjima,a nagrađen sam
Zvukom i djelom boli.

Dopusti da budem onaj u koga
Iglu zabijaš,žrtva prevare riječi
Laži koje gutam se otkrivaju.

Ja koji tražim savršenstvo
U vatri očiju demona zavodljivog smiješka
Opet ne razumijem . . .

Tajna imena

srijeda , 22.07.2009.

Izgorenih priča
Zaostalih imena
Put kroz riječ blijedi.

Smiješnih imena
Još malih ljudi
Za ono nešto se borimo.

Pokaži da poznaš odsjaj svoga tijela
Sakrij zadnje misli
Dopusti da ti govorim.

Krvavih tijela na ulici molitve
Količina upravlja mnogima.
Kraj samog smijeha
Imenuj ono što nastaje
Ubij sjenu što se prikazuje.

Za ljude ružnog lica,
za sve one koji se smiju
za one koji odstupaju
normalnost kao cilj.

Prekrij me posljednji put
Sada kao da me nema otvori kutiju
I zamisli ono što je vrijedno napuštanja

Pepeo kaosa

petak , 17.07.2009.

Spaljena sjećanja
nesigurnost pri samom kraju,
ruke su mi lomljive,pokušaj opet
izdržat ću i laganje sebi.

Slijepi trenutak odlaska,
izbor jedino ako ti ja dopustim,
obećaj da ćeš reći je li dno postoji,
zašto da gubim kad ne moram.

Pokaži zadnji signal u tami,
zadrži riječi ja imam odgovore,
ostavi me da ležim pijesak
skriva moju predaju.

Otvori oči po zadnji put,
dopustit ću ti dah.

Sirene demonske kočije kao da dolaze,
zašto da idem do kraja nikad nije dovoljno.

Ispričavam se posljednji put
za tvoje poznato zadovoljstvo slijepoće.

Igrao sam se izgubljenog pjesnika

petak , 10.07.2009.

Igrao sam se izgubljenog pjesnika
da napišem nešto po čemu će me se pamtiti
izgubljen među tankim riječima,
spaljenog lica.

Zašto ih ne vidim
u gradu velikih tijela.
Kolnik smrti i užarenog kamenja.

Trebam li se ozljeđivati
da osjetim bol,
dizati otrovna kamenja.
Zadani su taktovi po kojima hodam.

Progutat ću pljuvačku,
neću ništa reći.
Igram se i dalje u pješčaniku snova.
Snovi me oblikuju.

Nikad nisam stvarno bio tu,
nikad nisam završio igru,
nikad nisam pisao,
samo sanjao.

Naberius

petak , 03.07.2009.

Što ćeš učinit kada se svjetla izgase
u koga ćeš pokazati,
za sve dane neprobojne svjetlosti,
za svako tvoje djelo,
pogledat ćeš u sebe.

Miris crne tišine,
pogled prema vratima od mašte.
Sjene se igraju a ja samo gledam.

Gledam slomljene dane,
gomilanje praznih snova
i samo jednog što stoji.

Dolazim kao prekid svjetla,
sa kočijom od boli,
ogrtač patnje kojeg tebi poklanjam.
Strah ti je velik kao i vjera.

Soba izgrađena od tvoje nemilosti
debeli zidove me zadržavaju,
upitaj me da te napustim,
zaželi da ne postojim,
želje su tako skupe.

Opet sanjam zagrljene snove

srijeda , 01.07.2009.

Opet sanjam zagrljene snove,
stvari koje ništa ne znače,
meni trebaju.

Potrebno je samo dopuštenje,
ruka je još na mojoj glavi,
štiti me od ničega.

Gledam kroz prljava stakla
svoga tijela,podsjeća me da poznam bol.
Bol je iluzija ljudima od iluzije.

Slike izgubljenih duša,
u tijelu od kože i mesa,
snovi kao ljudi
zabetoniranog jezika.

Gledaš me ponovo,
i dalje ne znam tko si,
govore da si čistač demona,
drago mi je da nestaješ jer se budim.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.