znam da nista ne znam

volim snijeg...volim zimu na neki način. ne znam zbog čega, dal zato kaj sam rodjena zimi, dal zbog blagdana, dal zbog snijega...ne znam al ima neki poseban štih :) možda se volim zavuć u jaknu di me niko ne vidi i di je toplo, možda je stvar u tome :))

htjela sam ne pisati o izborima al eto ipak izgleda da bum i ja napisala nešto. glupo mi je opće pisati o politici jer svi oni obećavaju isto i na kraju ko god dodje na vlast ne napravi ništa...uglavnom. u biti svi se samo brinu za sebe, jer politika je njihov posao na kraju krajeva i važno je ući u sabor. no, dobro neću više baš o tome...oni su izabrali taj posao pa nek onda i trpe kad s eljudi ljute na njih, jer nikad nemre baš sve bit ok, to je utopija.
gledam danas jednog čovjeka kako gura neka kolica ispred sebe, beskučnik...ljudi nemaju gdje živjeti, nemaju posla, kriminala svaki dan sve više, ubojstava. strašno. svako malo čuješ o nekom ubojstvu, silovanju, al što je najtragičnije najviše se tih kaznenih djela dogadja u obitelji. to mi je strašno to nasilje u obitelji, gdje bi ti ustvari trebalo bit utočište i najsigurnije. a onda, kazne zatvora su male, sudstvo i pravosudje sporo...sve mi to nekada liči na divlji zapad...ne znam. no, opet...ne želim biti malodušna, iako sam bila u onom feelingu da me baš briga za izbore totalno ravnodušna da ne bum ni išla, ipak sad nekak baš bum otišla uinat samoj sebi, pa bar nek se nekaj mijenja, dal na dobro ili loše, vidjet ćemo, ali ljudi uvijek kažu da im je loše i nikad nisu zadovoljni, ali i realno uvijek ože biti bolje, možda je to dobro pa ljudi uvijek teže nečemu boljem, samo je mijena stalna. bitno je da se kreće. i zato bum išla na izbore. ipak smo mi svi dio društva, iako mi je sve to užasno, hoćeš nećeš moraš se negdje uklopit, ipak si dio društva.
a ove kampanje su mi stvarno smiješne. baš sam gledala, stranke dolaze brbljaju ja ću ovo ono, onda ovaj veli isteklo vam je vrijeme slijedeći idemo dalje, koma al eto cijeli svijet je pozornica...pa ajmo i mi odigrat svoju ulogu:)

ah...petak, vikend...

uff...

najboilje stvari u životu su besplatne...i zato treba biti jednostavan, jer sreća je u malim stvarima, u stvari možeš ti biti ne znam koliko ''velik'' ali svejedno svaki dan moraš ići na wc...a ako nemaš ljubavi...sve titule, sve bogatstvo ne znači ti ništa...ustvari ono što je najbitnije svima je dostupno...ljubav...sreća...samo što uvjek pronalazimo razlog da ne bi bili sretni...al kolko god da mi teško bilo, nemam se pravo žaliti...zahvalna sam, ...mnogima je vjerojatno puno teže. nema vremena za kukanje...


Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša glazbu, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi. Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, onaj koji ne prihvaća pomoć. Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan ista ograničenja, onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju, i ne priča s onima koje ne poznaje. Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija; od onih koji daju sjaj očima i napuštenim srcima.Lagano umire onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti i koji ne ide za svojim snovima, Onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom u svojem životu, da pobjegne od smislenih savjeta... Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas! Ne dozvoli lagano umiranje! Ne zaboravi biti sretan! Pablo Neruda

Edit:

komentar iz prošlog posta plavuše u duši kada je rekla nikakvi savjeti ne pomažu, svako mora sam skužit u čemu je kvaka...me potaknuo da napišem ovaj post. i stvarno, ljudi jednostavno neke stvari moraju naučiti na vlastitoj koži, koliko god im tupio nešto koliko god vidjeli iz loših primjera oko sebe, jednostavno dok se ne opečeš, dok neke stvari ne naučiš na vlastitoj koži...neće dopirati do tebe.često su znali reći kako je Danijela u kvizu najslabija karika okrutna s onim ''ZBOGOM''...naravno takva treba biti zbog samog kviza...ali ljudima se nekad zaista samo tako neke stvari mogu dokazati, samo na taj način, okrutnim zbogom, kada su stjerani u kut, kad vide da više nema vremena, kad se počnu znojit, kad ih se stavi pred odluku ili ili ...samo tad se trgnu, tek tad se stave u red, zauvijek napuste neke loše stvari od prije...primjera je bezbroj, ali očito u nekim slučajevima smo uspavani dok nas neki rez ne trgne, neka čvrsta ruka, nema mrdanja ili ''zbogom''...ultimatum, ljudi su inertni,skloni opuštanju ako nema rokova, to vidimo u školi, kampanjština, niko ne uči do ispitnog ''roka'', svi puše, piju, ne paze na svoje zdravlje, debljaju se, dok se jednog dana ne nadju pred onim ili ili...ili ćeš prestat ili ćeš obolit...da, teško je biti karakter, zašto se ljudi trgnu tek kad dotaknemo dno,tek kad voda dodje do grla?...skloni smo se opuštati, uživati, skloni smo spavati...dok nas neko ne trgne, i ne probudimo se...wake up you might be dreaming.

Jeste li znali da se blagdan Svih svetih originalno obilježavao u svibnju? Na 1. studenog pomaknut je s nakanom da se smanji važnost poganske proslave Noć vještica koji se održavao noć prije 1. studenog.
Religijske vođe uvidjeli su kako je Noć vještica previše popularan festival da bi ga se jednostavno ukinulo, te su smatrali da će prebacivanjem kršćanskog blagdana na isti datum, poganski praznik polako izumrijeti. Iako se to desilo 835. godine, ni 1170 godina nije pomoglo da Noć vještica i dalje ne plijeni pažnju…
Sam blagdan Svih svetih, koji je spomen-dan svetaca i mučenika, datira iz doba rane crkve kada su kršćani obilježavali dan smrti mučenika sjećajući se njihovih žrtava. U doba Dioklecijanovih progona broj mučenika se toliko povećao da više nije bilo moguće odati poštovanje svakome pojedinačno na dan njihove smrti, te su odabrali jedan dan u godini sjećajući se svih onih koji su bili sveti. U 10. stoljeću benediktinci su uveli i Dušni dan, koji se obilježava 2. studenog, za spomen ostalih vjernih mrtvih koji nisu bili sveci.

život je dar. zato ga trebamo živjeti...činiti ono što trebamo...iako su nam neke stvari možda nepoznate i misteriozne...ne trebamo se bojati...pa ni smrti, strahovi nas samo koče da živimo ...i da, vjerujem u Boga, vjerujem da smo tu s razlogom,...ako ne vjeruješ u nešto više od sebe, ne vjeruješ ni u sebe...i zato budite ono što jeste...i vjerujte.