Zovem se ljubav

ponedjeljak, 20.04.2015.

Oproštaj

Zašto mrzim oproštaje... Evo sjedim u busu glava puna misli, neka idu od mene, neka me ostave, nula. Ali opet razmišljam. Zašto mi? Znam da se svakim danom gomila ljudi rastaje, navikli su kažu, radit se mora. S obzirom da meni još dan danas nije jasan taj smisao posla, barem današnjeg. Ok, zaradiš za kredite, režije, ako imaš sreće i za pokaz i za gablec. Ali ne, nema mi smisla, čemu sve to. Zašto mi? Kad se toliko volimo, naravno jaki smo, prošli smo i gore. Ali zašto hebemu! Da moramo gledati naše divno sretno dijete kako plače. Mama nemoj biti tužna, zašto plačeš? Čemu sve to? Ljudi danas gladni, pate dok sa druge strane obilje. Jadni li smo. Ne znam kako preživjeti opet sve to ispočetka. Nismo li se dovoljno borili do sad? Nismo li? Zašto mi? Gledam nebo, tražim odgovore, želim čudo. Prošli put se nije desilo, a čekala sam ga do zadnjeg časa. Nije došlo. Zašto čekam čudo? Zašto rastanci moraju biti tako tužni i teški. Ne znam. Teško je razumijeti sve to, može se ali teško je. Prošao je i Uskrs, gledali smo film Isusove muke. Pomislih kako je danas gore vrijeme nego onda, što se promjenilo, sva ta muka uzalud? Jel ljudi nikada ne nauče iz svojih grešaka? Iz prošlosti? Zašto rade na svom uništenju? Ili se istrebljuju samo oni "manje vrijedni", "siromašni"... blago njima njihovo je kraljevstvo nebesko, eh. Gdje je tome kraj? Zašto je svijet tako nepravedan, život. Jesmo li sami tvorci svoje sreće? Kako? Jesmo li programirani da budemo nesretni, da se opraštamo, mi koji se toliko volimo. Rad, samo radi, zaradi, nadmiri one krvi žedne, kredite, režije sve veće. Posla sve više a para sve manje. Rastanci... koliko ljudi se danas oprasta, sutra, ovaj tjedan? Koliko djece će plakati za ocem, majkom? Evo i nas u toj statistici, opet. Dođe mi da psujem sve po spisku, opet. Mama nemoj biti tužna, izdržat ćemo mi, vratit će se brzo jelda? Da, brzo, dok kažeš proljeće, ljeto i jesen. Gledat će ona svaki avion, a ja karte na netu, akcije, mogućnosti, uplatiti loto. Znam, razumijem, ali tu bol progutati ne mogu ali moram. Mama nemoj plakati. Neću. Sagradit ću zidove, kao ledena kraljica, sante leda kao tamo na sjeveru, gdje odlazi moja ljubav. Tata mi te volimo, uvijek i zauvijek. Odlazite misli, ne mučite me više.
20.04. 2015.

Oznake: rastanak, opraštanje, tuga

20.04.2015. u 06:49 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (13)

Opis bloga

Moja razmišljanja i događaji iz života prije nekoliko godina, usporedba sa današnjim i današnja razmišljanja i iskustva iz života. Naš zajednički put kroz život uz mnoge nedaće ali uz pomoć našeg anđela.

Photobucket

Tišina noći
samo sat tika taka
hladni krevet.


Photobucket

Ruža crvena
poljubac od dragog
moja srećica.


Photobucket

Želim ti hrabrost jutarnjeg sunca koje
i nad zagađenim svijetom ipak izlazi svaki dan.
Odvažnost je dragocijen dar.
bez nje ne možemo ni živjeti
ni smijati se.
Kad kažemo: Samo hrabro!
Kažemo ujedno:
Ti nisi sam!


Photobucket

365 x početi iznova.
ne umoriti se,
biti jedan drugomu
sunce iz dana u dan!


Photobucket

Nek ti svjetlost novog dana
obasja dušu
i ispuni je
najdivnijim osjećajima.
Nek ti Bog podari
sve što nemaš
a želiš i sačuva
sve što imaš a voliš!



Photobucket

Ako jednom budeš sama,
ostavljena i slomljena životom,
ako ti suze poteku
niz lice,
ako te slome
sve samoće,
uvijek ću biti
kraj tebe jer
moje ime je prijatelj!


Photobucket

Nađi vremena da budeš sretan
vrijeme nije brza cesta
između kolijevke i groba!
Ne zaboravi:
Svaki ti se dan pruža
kao vječnost
da budeš sretan!


Photobucket

Danas je taj dan
da budeš sretan!
Nijedan drugi dan
nije ti darovan
da živiš radosno
i budeš zadovoljan!


Photobucket

Voli jer samo veliki vole
a mali čekaju da budu voljeni.
Voli jer su velika
srca koja vole
voli, ali tajno, jer
kada čovjek sazna
da je voljen,
postaje surov!


Photobucket

Zaista kažem vam,
ako tko rekne ovoj gori:
"Digni se i baci u more"
i ne posumlja u srcu svome
nego uzvjeruje da će se
dogoditi ono što veli,
to će mu i biti!
Zato vam kažem:
Što god moleći pitate,
vjerujte da ste to
već moleći primili
i bit će vam.
(MARKO 11-23,24)


Photobucket

"Tražite i dat će
vam se, tražite
i naći ćete, kucajte
i otvorit će vam se"
(MATIJA, 7-7)


Photobucket

"Idi svojim putem
vjera tvoja
pomaže ti"
(MARKO, 10-52)


Photobucket


Photobucket

Photobucket

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se