Zovem se ljubav

subota, 19.11.2011.

sjećanja...

kao što kaže jedna moja pjesma...
.....prođe me sjena davnih vremena i sjećanja na ono što je nekad bilo....

Ahh da, svega je bilo. Tko je tada mogao zamisliti gdje ćemo biti danas i što ćemo proći.
Sjećam se koliko sam se ko mala igrala oko i u kući u kojoj sada živim... tu se ujedno desila i moja prva i zadnja krađa :D eh da to su bila vremena... kad smo se zaključali u štali i pravili se da nas nema....a u nedjelju svi smo čekali na red pred ispovjedaonicom zubo nedužna dječica pjeva
U dvorištu je bila jedna velika stara trešnja.. nekada je na njoj bila drvena ljuljačka što je moj djed osmislio... ajme što sam se naljuljala na njoj.... sada postoji samo panj te trešnje i nalazi se ispod mog kamenjara sa cvijećem.... Ali korijenje te trešnje je ostalo posvuda... sjećam se samo kada smo kopali temelje za terasu...ajme pa tog korijenja je bilo posvuda... kao da je jučer bilo...

Kada sam dedi radila pite od blata, jadan se morao praviti da to jede... bakine priče o crvenom vrapcu...koja me izluđivala ali uvijek sam nasjela...
Čudom najranije uspomene me vežu za drage ljude... jednom sam sanjala dvorište i vrt kao što je nekad bilo... mami sam opisivala san... nisam pojma imala da je to tada postojalo i upravo onako kako sam ja sanjala... imala sam tada oko 2g... mama mi je pokazala slike i zaista bilo je to dvorište iz sna...

Sjećam se kako sam sa 3g na biciklu išla sa bakom nositi jesti staroj prabaki. Baš je bila dobra ta prabaka, njezinog lica se sjećam i tog jednog jedinog puta. Pa sprovoda od pradjede...imala sam 6g... točno znam što sam imala obućeno... čudno je to pamćenje.

Bila sam zaluđena životinjama...nekad sam i maltretirala i mačke, sretnice su se ipak uvijek dočekale na noge, sirote. A plastične konjiće i jednog bambija sam vukla po cesti i kod bake i dede sam se pravila da ih hranim sjenom dok su oni hranili krave. Ahh kao da je bilo jučer.

Kada sam učila voziti auto... ujak je stavio 2 jastuka ispod moje guzice da bi došla do volana... ni sama neznam kako sam uopće mogla doć do kočnice rofl. Kasnije sam svašta isprobala... traktor, kombajn, kombi... eto jedino kamion nisam vozila... ali imam uspomenu na ruci kad sam se penjala na prikolicu od jednog i ožiljak je tu dan danas. Moju prvu micu macu sam ulovila na gumi od tog kamiona...bila je poludivlja ali sam uspjela sretan.

Onaj trenutak kada sam izgubljeno gledala ispred srednje škole di se uopće nalazim...i jedne ponavljačice koja mi je ljubazno sve pokazala. Školskih klupa... kako se ono bio zvao kostur psa... ne mogu da se sjetim...

Kartanja u zadnjoj klupi na faksu... nije ni čudo što ga nisam završila rofl.
Pisanje pjesama...pisanje priča... svako jutro u tramvaju nova priča.... još uvijek imam tu bilježnicu.

A tek ljubavi... ajme meni što sam bila zaljubljena... patila za nekim ko ni pojma nije imao da mi se uopće sviđa...stranice i stranice dnevnika...

Pogleda mog sadašnjeg muža onu večer kad smo se upoznali....tog pogleda me bilo strah... mog šešira koju su tu večer svi mažnjavali... on jedini nije....
Prvog našeg poljupca i onog osjećaja...

Odlaženje sa društvom na šodericu...pećenje jegera na štapovima i noćno kupanje... e to su bili dani... šta svašta nismo radili...
Brežuljak u šumici gdje smo se sastajali....kišne večeri i kišna jutra... bambus... tequila rofl

Tako blizu a tako daleko... i svi ti ljudi gdje su sada... toliko sam udaljena od svih tih ljudi s kojima sam se najbolje zabavljala... svatko je krenuo svojim putem....ali nije nitko zaboravio.
Tada smo bili bez briga i problema, samo uživancija... A sada ni alkohol nemože izbrisati što smo sve prošli od tada do danas.... ne ja ne pijem, samo se šalim wink. Ali bilo je i toga... od sreće, od tuge... tuga i jad....

Svašta smo prošli društvo moje staro... neki putovali u daleke zemlje...neki se oženili i rastali...neki s djecom, neki slobodni... i sa bogatim životnim iskustvom...

A što nas sve još čeka... tada nismo mogli ni sanjati. Ne možemo ni sada... možemo samo čekati, putovati kroz život najbolje što znamo i nadati se....


Prođe me sjena
davnih vremena
i sjećanja na ono
što je nekad bilo

U mislima stvorih
sliku života
ružna sjećanja? ne!
samo ljepota

I lutaju misli
ovim svijetom
donose pitanja razna
Što smo? Gdje smo?

I tada dvoje postaju jedno
za sobom ostavljaju samo strah
razmišljanja da će postati prah
Na kraju ostaje samo jedno
koje će živjeti za sve nas!

A.R.V.

19.11.2011. u 08:27 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (13)

Opis bloga

Moja razmišljanja i događaji iz života prije nekoliko godina, usporedba sa današnjim i današnja razmišljanja i iskustva iz života. Naš zajednički put kroz život uz mnoge nedaće ali uz pomoć našeg anđela.

Photobucket

Tišina noći
samo sat tika taka
hladni krevet.


Photobucket

Ruža crvena
poljubac od dragog
moja srećica.


Photobucket

Želim ti hrabrost jutarnjeg sunca koje
i nad zagađenim svijetom ipak izlazi svaki dan.
Odvažnost je dragocijen dar.
bez nje ne možemo ni živjeti
ni smijati se.
Kad kažemo: Samo hrabro!
Kažemo ujedno:
Ti nisi sam!


Photobucket

365 x početi iznova.
ne umoriti se,
biti jedan drugomu
sunce iz dana u dan!


Photobucket

Nek ti svjetlost novog dana
obasja dušu
i ispuni je
najdivnijim osjećajima.
Nek ti Bog podari
sve što nemaš
a želiš i sačuva
sve što imaš a voliš!



Photobucket

Ako jednom budeš sama,
ostavljena i slomljena životom,
ako ti suze poteku
niz lice,
ako te slome
sve samoće,
uvijek ću biti
kraj tebe jer
moje ime je prijatelj!


Photobucket

Nađi vremena da budeš sretan
vrijeme nije brza cesta
između kolijevke i groba!
Ne zaboravi:
Svaki ti se dan pruža
kao vječnost
da budeš sretan!


Photobucket

Danas je taj dan
da budeš sretan!
Nijedan drugi dan
nije ti darovan
da živiš radosno
i budeš zadovoljan!


Photobucket

Voli jer samo veliki vole
a mali čekaju da budu voljeni.
Voli jer su velika
srca koja vole
voli, ali tajno, jer
kada čovjek sazna
da je voljen,
postaje surov!


Photobucket

Zaista kažem vam,
ako tko rekne ovoj gori:
"Digni se i baci u more"
i ne posumlja u srcu svome
nego uzvjeruje da će se
dogoditi ono što veli,
to će mu i biti!
Zato vam kažem:
Što god moleći pitate,
vjerujte da ste to
već moleći primili
i bit će vam.
(MARKO 11-23,24)


Photobucket

"Tražite i dat će
vam se, tražite
i naći ćete, kucajte
i otvorit će vam se"
(MATIJA, 7-7)


Photobucket

"Idi svojim putem
vjera tvoja
pomaže ti"
(MARKO, 10-52)


Photobucket


Photobucket

Photobucket

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se