Zovem se ljubav

četvrtak, 23.09.2010.

hmm, misli misliii

Često se pitam što bi bilo kad bi bilo i razmišljam tako o sudbini ili kako god se već to zvalo. Bliži se godina dana od kada nema našeg anđela, kratko je bila s nama...
Da li ću si ikada moći oprostiti što ju nisam zagrlila, poljubila, oprostila se...
Oprosti anđele... sve na svijetu bi dala da si s nama.. ustvari vjerujem da jesi na neki način ali htjela bih te ponekad vidjeti...
Onako u snovima, da te zagrlim....
Neznam da li su to hormoni ili šta ali tako žalim sada što sam u trudnoći bila nesretna... premda sam te jako željela stalno mi je nešto falilo...
Život nas uči strpljenju, mene uči strpljenju.. ponekad se pitam da li je stvarno trebao tako žestok udarac da se mene nauči strpljenju.. zar sam toliko tvrdoglava.

Zahvalna sam svakim sretnim danom, svakim tužnim danom.. dane koje provodim sa svojom ljubavi... na divnom poslu i dobrom šefu... na divnim roditeljima, također i mog muža.
Na nećakinjama mojim prekrasnim, kako sada imam puno više strpljenja za njih :)

Na prijateljima dragim, što su uvijek uz mene, uvijek se nađe netko kada je najteže, zovi samo zovi. Zahvalna sam što mi je moja najdraža prijateljica živa, što će se oporaviti, trudit ću se biti uz nju kad treba.

Strah me je... kako dalje, kako ponovno proći kroz sve... da li imam snage... što me koči... osim straha od nove tuge...
Majka hrabrost... hmm, ne osjećam se sada nimalo hrabro, ljuta sama na sebe što sam toliko prestrašena a koliko puta sam rekla da se ničega ne bojim, da nikada neću posustati. Neću posustati ali se bojim...

Svi strahovi iz djetinjstva kad se vratim unatrag sada su pomalo smješni, zapravo zadovoljna sam sobom, život me stvarno mazio. Maštala sam prije o velikoj ljubavi.. sada je imam... maštala sam o puno prijatelja... sada ih imam... maštala sam o sinu... dobila sam kćer... istog trena kada sam saznala nije mi bilo ni malo bitno... oprosti anđele što nisam znala... rekli su mi da će biti sin.. žao mi je što sam s tobom razgovarala u muškom rodu... barem dok se nisi rodila.. makar i moja mama i dan danas mene zove sine i nije mi krivo, zapravo čudno mi je kada kaže kćeri...

to bi valjda bilo to za večeras... bit eć još noći... uskoro nam je rođendan... tebi prvi a meni moje drugo rođenje... a zatim ono najgore čega se bojim kako ću preživit...
anđele snage mi daj... i čuvaj nas... mama i tata te vole...

23.09.2010. u 21:56 • 2 KomentaraPrint#


< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (13)

Opis bloga

Moja razmišljanja i događaji iz života prije nekoliko godina, usporedba sa današnjim i današnja razmišljanja i iskustva iz života. Naš zajednički put kroz život uz mnoge nedaće ali uz pomoć našeg anđela.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se