Ah, baš je čudan taj život, sad si sretan.... pa opet tužan... Sad te vole pa te ne vole...
Šta bi dala za trenutke sreće...
Zašto uvijek kad se nečemu nadam i nešto želim.... želim biti voljena... želim se prepustiti osjećajima... ali uvijek se razočaram...
Da li je ljubav dovoljno vrijedna.. prepustiti joj se i ne razmišljati o posljedicama... da li se isplati, kada posljedice mogu biti pogubne... neopisiva patnja koju ne želim doživjeti....
Bojim se, bojim se prepustiti, bojim se voljeti.... pa kako i ne bi kad sam se razočarala a još se nisam ni prepustila... a da sam se tek prepustila..... ne želim razmišljati o tome...
Prestala mi je dolaziti u snu priča o Lauri i Danielu (moj roman nikad napisan, priče su uvijek započinjale u snu).... mislim da je možda njihova priča završila, možda je sada vrijeme za moju priču.... ali onda ne bi smjela biti tužna, ne bi smjelo biti patnje i razočarenja...
Ah da, ne bi smjelo, puno toga ne bi smjelo.... moja priča se treba dogoditi u stvarnom životu a ne u svijetu snova i mašte....
Pitam se zašto taj stvarni život mora biti tako okrutan, nikad ništa ne može biti savršeno, da prođe bez milijun dodatnih problema...
Dolazim do zaključka - ili će igra biti po mojim pravilima ili je "igra" gotova...
No to nikada nije sve, da li ću moći prihvatiti činjenicu da je igri kraj... da sam opet izgubila...
Opet će mi doći misli da ništa ne vrijedim, da ne zaslužujem da me netko voli, da sam izgubljeni slučaj i da nikada neću biti sretna...
Ah znam da sam još mlada, da navodno ne mogu shvatiti što je to ljubav (nije istina)... da je cijeli život preda mnom...
ali ne mogu si pomoći, misli dolaze same od sebe i ne mogu ih zaustaviti....
No nemogu promjeniti misli ako nisu promjenjeni događaji, a oni se ne mogu promjeniti, tu sam bespomoćna... ne znam što da radim... ne znam....
Kada sam tužna i razočarana najčešće riječi koje upotrebljavam su: ne znam, ne mogu, ne želim, hoću......
A kada sam sretna onda riječi mjenjaju značenje - znam, mogu, da, budem, moram...
I BUDEM, I HOĆU I MORAM! ŽELIM!
Ah da, nadam se....
Kažu da sreću ne možeš naći, ona dođe sama....
Ali kad?
siječanj, 2009 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Moja razmišljanja i događaji iz života prije nekoliko godina, usporedba sa sadašnjim te sadašnja razmišljanja i iskustva iz života. Naš zajednički put kroz život uz mnoge nedaće ali uz pomoć našeg anđela.
<
Tišina noći
samo sat tika taka
hladni krevet.
Ruža crvena
poljubac od dragog
moja srećica.
"Želim ti hrabrost jutarnjeg sunca koje
i nad zagađenim svijetom ipak izlazi svaki dan.
Odvažnost je dragocijen dar.
bez nje ne možemo ni živjeti
ni smijati se.
Kad kažemo: Samo hrabro!
Kažemo ujedno:
Ti nisi sam!"
"Nađi vremena da budeš sretan
vrijeme nije brza cesta
između kolijevke i groba!
Ne zaboravi:
Svaki ti se dan pruža
kao vječnost
da budeš sretan!"
"Danas je taj dan
da budeš sretan!
Nijedan drugi dan
nije ti darovan
da živiš radosno
i budeš zadovoljan!"
"Voli jer samo veliki vole
a mali čekaju da budu voljeni.
Voli jer su velika
srca koja vole
voli, ali tajno, jer
kada čovjek sazna
da je voljen,
postaje surov!"
Zaista kažem vam,
ako tko rekne ovoj gori:
"Digni se i baci u more"
i ne posumlja u srcu svome
nego uzvjeruje da će se
dogoditi ono što veli,
to će mu i biti!
Zato vam kažem:
Što god moleći pitate,
vjerujte da ste to
već moleći primili
i bit će vam.
(MARKO 11-23,24)
"Tražite i dat će
vam se, tražite
i naći ćete, kucajte
i otvorit će vam se"
(MATIJA, 7-7)
"On nas spasi
ne zbog djela
što ih mi u pravednosti učinismo,
nego po svojem milosrđu -
kupelji nanovorođenja
i obnavljanja po Duhu Svetome,
koga bogato izli na nas po Isusu Kristu,
Spasitelju našemu,
da opravdani njegovom milošću budemo,
po nadi, baštinici vječnoga života."
Poslanica Titu 3:5-7