Zovem se ljubav

subota, 03.01.2009.

14.12.2001. Potraga za srećom

Ah, baš je čudan taj život, sad si sretan.... pa opet tužan... Sad te vole pa te ne vole...
Šta bi dala za trenutke sreće...
Zašto uvijek kad se nečemu nadam i nešto želim.... želim biti voljena... želim se prepustiti osjećajima... ali uvijek se razočaram...
Da li je ljubav dovoljno vrijedna.. prepustiti joj se i ne razmišljati o posljedicama... da li se isplati, kada posljedice mogu biti pogubne... neopisiva patnja koju ne želim doživjeti....
Bojim se, bojim se prepustiti, bojim se voljeti.... pa kako i ne bi kad sam se razočarala a još se nisam ni prepustila... a da sam se tek prepustila..... ne želim razmišljati o tome...
Prestala mi je dolaziti u snu priča o Lauri i Danielu (moj roman nikad napisan, priče su uvijek započinjale u snu).... mislim da je možda njihova priča završila, možda je sada vrijeme za moju priču.... ali onda ne bi smjela biti tužna, ne bi smjelo biti patnje i razočarenja...
Ah da, ne bi smjelo, puno toga ne bi smjelo.... moja priča se treba dogoditi u stvarnom životu a ne u svijetu snova i mašte....

Pitam se zašto taj stvarni život mora biti tako okrutan, nikad ništa ne može biti savršeno, da prođe bez milijun dodatnih problema...
Dolazim do zaključka - ili će igra biti po mojim pravilima ili je "igra" gotova...
No to nikada nije sve, da li ću moći prihvatiti činjenicu da je igri kraj... da sam opet izgubila...
Opet će mi doći misli da ništa ne vrijedim, da ne zaslužujem da me netko voli, da sam izgubljeni slučaj i da nikada neću biti sretna...
Ah znam da sam još mlada, da navodno ne mogu shvatiti što je to ljubav (nije istina)... da je cijeli život preda mnom...
ali ne mogu si pomoći, misli dolaze same od sebe i ne mogu ih zaustaviti....
No nemogu promjeniti misli ako nisu promjenjeni događaji, a oni se ne mogu promjeniti, tu sam bespomoćna... ne znam što da radim... ne znam....
Kada sam tužna i razočarana najčešće riječi koje upotrebljavam su: ne znam, ne mogu, ne želim, hoću......
A kada sam sretna onda riječi mjenjaju značenje - znam, mogu, da, budem, moram...
I BUDEM, I HOĆU I MORAM! ŽELIM!
Ah da, nadam se....

Kažu da sreću ne možeš naći, ona dođe sama....
Ali kad?

03.01.2009. u 23:01 • 1 KomentaraPrint#


  siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2023 (1)
Travanj 2022 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (13)

Opis bloga

Moja razmišljanja i događaji iz života prije nekoliko godina, usporedba sa sadašnjim te sadašnja razmišljanja i iskustva iz života. Naš zajednički put kroz život uz mnoge nedaće ali uz pomoć našeg anđela.