pjesma duše moje...

ponedjeljak, 26.10.2015.

odavno sam tvoja...

u trbuhu milijun malih prozirnih nježnih krila,
da li vilinih, leptirovih, anđeoskih, neobjašnjivo,
dotiču me niz cijelo tijelo iznutra,
na način koji nisam do tada osjetila,
i nitko me nije tako dotako,
kako objasniti, ne za to riječi ne postoje,
koja euforija, koji adrenalin,
koja snaga, koja energija,
da, to sam doživjela,
nestvarno, da mogu u nebo poput sokola bi poletjela,
iz tijela izletjela, lebdjela,
druga dimenzija me obuzela…

sve si bliže, osjećam,
taj trenutak, tijelo mi drhti,
stojim na mjestu, nepomično,
a u isto vrijeme ne znam kako da se zaustavim,
kroz cijelo tijelo krv juri nezaustavljivo,
ne mogu se smiriti,
koji opijat, koje ludilo...

od sreće iz svega glasa bih zavrištala,
neka cijeli svijet zna,
jer ovo što moje srce proživljava više je od zemaljskoga,
jer on se približava,
dušu njegovu duša moja osjeća ,
osmijeh u srcu, a u oku suza,
sve je bliže, osjećam ga…

taj miris, duša ga je tražila, već ga znam,
da ga bolje osjetim oči zatvaram,
namirisala sam te, toliko znan
punim plućima udahnula,
i u tvoj miris uronila,
nisi me još niti dotako,
a kao vilinom prahom cijela sam tobom obasipana,
bliještim krivicom tvojom, tvoja sam…

u tvojim očima vidim život, vidim nas,
na tvojim usnama strast,
u tvojim rukama osjećam sigurnost,
na tvojem ramenu oslonac,
na tvojim prsima smiraj kakav doživjela do sada nisam,
ti si taj, bez sumnje,
na tvom srcu ocrtava se vječno voljet će me,
moja duša svoju dušu našla je…

uzmi me,
odavno sam tvoja,
voljela sam te, volim te i voljet ću te,
jer ti si srodna duša moja…

26.10.2015. u 08:46 • 7 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



10/2015 (1)
11/2010 (3)
04/2010 (1)
02/2010 (1)
12/2009 (1)
11/2009 (1)
10/2009 (2)
06/2009 (1)
05/2009 (1)
04/2009 (2)
02/2009 (1)
01/2009 (1)
11/2008 (3)
10/2008 (2)
09/2008 (4)
08/2008 (4)
07/2008 (8)
06/2008 (9)
05/2008 (2)
04/2008 (2)
03/2008 (1)
02/2008 (3)
01/2008 (4)
12/2007 (2)
11/2007 (6)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (3)
07/2007 (3)
06/2007 (5)
05/2007 (33)
04/2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

duša što urezala se...

"...nikad ti nije pružena želja, a da ti u isto vrijeme nije data i moć da ju ostvariš..." R.Bach

šapni mi...

pdmnina@gmail.com

pjesma duše moje...

oprosti mi što pišem,
ali drugačije ne mogu,
niti ne znam,
stih mi dušu liječi,
a srce iz rasutih komadića,
u cjelinu suzama vrača…

to je moj mali svijet,
gdje srce progovara,
to je moj kutak,
gdje nada vječno biva,
tiha gusta rijeka,
gdje mi duša plovi osjećajima…

oprosti mi nisam ja kriva,
što mi svaka pomisao,
u stih se pretvara,
i u vječnu pjesmu stapa,
jer ispod površine,
živi osoba bez oklopa…

pjesma je slika duše moje,
a stih glas njen njem,
moj unutarnji svijet,
što me čini istim onim čovjekom,
kada sam iz majčine utrobe,
po prvi put zrak udahnula…


svakim danom nadam se...
svakim danom nadam se,
da prošvrljat će,
ovim virtualnom svijetom,
i naći sve ove pjesme,
sve do jedne,
i ovu zadnju koja za njega napisana je…

svakim danom nadam se,
da će shvatit,
koliko ovo moje maleno srce,
strgano i izmoreno,
može voljeti,
koliko ljubavi mu može pružiti…

svakim danom nadam se,
da će mi oprostiti,
za onu jednu besmislenu riječ,
da će u moj zagrljaj dotrčati,
privit se uz mene,
i okusit usne moje…

svakim danom nadam se,
da sve ono što smo jedno drugom rekli,
u stvarnost pretvorit će se,
da će leći pored mene,
i tiho šapnut mi,
volim te maleno moje…


četiri godišnja doba...
mirisom tijelo krasi,
toplinom obasja,
suhu pustinju kišom napaja,
vjetrom vatru rasplamsa...

poput mladog pupoljka suncokreta,
lagano k suncu vine,
poput listova boje duge,
zemljanu boju poprime…

pogledom u bistro nebo,
bijele pahulje zrak grle,
na dlan se polako spuste,
i u vodu života pretvore…

tijelo i dušu hrane,
srce ispunjavaju,
ta četiri godišnja doba,
što ljubav znače…

moj mali komadić duše poklonjen...
pjesmi nad pjesmama



Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr


štrajk završen dana 02.12.2007...
kako je bilo i kako je započelo pročitajte na pobuna u magli
iako je štrajk završio, nesmijemo zaboraviti da mi činimo blog i uvijek ćemo zahtjevati ono što nam pripada!