pjesma duše moje...

srijeda, 28.01.2009.

čekali smo...



u času jednom,
kad je vrijeme na trenutak stalo,
u meni i oko mene,
shvatih da smo zapravo svi sami,
dok eto tada stajah tako u toj tišini i tami,
pitanje se odnekud javi,
što zapravo znači ovaj moj mali život,
tko li je uopće opazio da mi srce kuca,
i da smo u riječi života jedna kapljica,
i ja i moja duša...


ako te i tama noći okruži,
vječna sjena u stopu te prati,
ako i samo na trenutak drugo biće,
na tvoju dušu pomisli,
tad kraj je tvojoj samoći,
jer jednom srcu što te opazi,
tvoj mali život mnogo znači,
i ta kapljica, ti i tvoja duša,
kroz pore njene se provukla,
i sad lagano plovi njenim mislima...


ima li ikoga tko vidi sjaj u mom oku,
ili pokoju suzu preduboku,
kad se smijem,
kad potiho plačem,
kad samo noću gledam u zvijezde sam,
rekli su davno ljudi da će doći netko,
čekati treba samo,
značit će nekome kad ti oko trepne,
i čut će glas što ti ga usta ispuštaju,
presrest će netko tvoj pogled u zoru,
kad otvoriš oči,
znaj to,
i zanimat će ga snovi tvoji po noći...

ja čekam,
a kažu tko čekao nije,
taj čekati ne zna...


raširenih ruku lagano se pustila,
u meke zelene listiće trave utonula,
sreću i smiraj osjetila,
na pokojem još se rosa nadzire,
svaku od njih lagano jagodicama dotiče,
kao zahvalu što ledenu kaplju briše,
listić joj nježne dirljive zvukove podaje,
u visine zagleda se,
i u dubokom mekom zelenom zagrljaju,
sačeka zvijezde da se na nebu pojave,
lagano potom usne,
a u zoru,
mekim poljupcem budi te...

i ona je čekala,
i sada zna,
što stvarno znači sreća...



duet by k & n

28.01.2009. u 22:46 • 43 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



10/2015 (1)
11/2010 (3)
04/2010 (1)
02/2010 (1)
12/2009 (1)
11/2009 (1)
10/2009 (2)
06/2009 (1)
05/2009 (1)
04/2009 (2)
02/2009 (1)
01/2009 (1)
11/2008 (3)
10/2008 (2)
09/2008 (4)
08/2008 (4)
07/2008 (8)
06/2008 (9)
05/2008 (2)
04/2008 (2)
03/2008 (1)
02/2008 (3)
01/2008 (4)
12/2007 (2)
11/2007 (6)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (3)
07/2007 (3)
06/2007 (5)
05/2007 (33)
04/2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

duša što urezala se...

"...nikad ti nije pružena želja, a da ti u isto vrijeme nije data i moć da ju ostvariš..." R.Bach

šapni mi...

pdmnina@gmail.com

pjesma duše moje...

oprosti mi što pišem,
ali drugačije ne mogu,
niti ne znam,
stih mi dušu liječi,
a srce iz rasutih komadića,
u cjelinu suzama vrača…

to je moj mali svijet,
gdje srce progovara,
to je moj kutak,
gdje nada vječno biva,
tiha gusta rijeka,
gdje mi duša plovi osjećajima…

oprosti mi nisam ja kriva,
što mi svaka pomisao,
u stih se pretvara,
i u vječnu pjesmu stapa,
jer ispod površine,
živi osoba bez oklopa…

pjesma je slika duše moje,
a stih glas njen njem,
moj unutarnji svijet,
što me čini istim onim čovjekom,
kada sam iz majčine utrobe,
po prvi put zrak udahnula…


svakim danom nadam se...
svakim danom nadam se,
da prošvrljat će,
ovim virtualnom svijetom,
i naći sve ove pjesme,
sve do jedne,
i ovu zadnju koja za njega napisana je…

svakim danom nadam se,
da će shvatit,
koliko ovo moje maleno srce,
strgano i izmoreno,
može voljeti,
koliko ljubavi mu može pružiti…

svakim danom nadam se,
da će mi oprostiti,
za onu jednu besmislenu riječ,
da će u moj zagrljaj dotrčati,
privit se uz mene,
i okusit usne moje…

svakim danom nadam se,
da sve ono što smo jedno drugom rekli,
u stvarnost pretvorit će se,
da će leći pored mene,
i tiho šapnut mi,
volim te maleno moje…


četiri godišnja doba...
mirisom tijelo krasi,
toplinom obasja,
suhu pustinju kišom napaja,
vjetrom vatru rasplamsa...

poput mladog pupoljka suncokreta,
lagano k suncu vine,
poput listova boje duge,
zemljanu boju poprime…

pogledom u bistro nebo,
bijele pahulje zrak grle,
na dlan se polako spuste,
i u vodu života pretvore…

tijelo i dušu hrane,
srce ispunjavaju,
ta četiri godišnja doba,
što ljubav znače…

moj mali komadić duše poklonjen...
pjesmi nad pjesmama



Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr


štrajk završen dana 02.12.2007...
kako je bilo i kako je započelo pročitajte na pobuna u magli
iako je štrajk završio, nesmijemo zaboraviti da mi činimo blog i uvijek ćemo zahtjevati ono što nam pripada!